Konzervansi, umjetne boje, okusi, sladila

Konstantni ratovi, konflikti, teroristički ispadi, financijske brige i bezbrojni drugi negativni događji… su dizajnirani da održavaju čovječanstvo u stanju straha… limitirajući ga i odvajajući od istinske ljudske prirode. Ohrabrivanje i poticanje mržnje, osveta, osuda (sve su ovo manifestacije straha) samo stvaraju uvjete za nove konflikte. Strah se u ogromnim količinama stimulira sa religijom. Strah od ‘Boga’, strah od smrti i strah od ‘Sudnjeg dana’… Isto je i sa ‘znanošću’ i strahom koji ona stvara, od smrti i ništavila. Čovječanstvo je preplavljeno sa strahom i različitim izvedenim izrazima ove negativne emocije. Zato smo i odvojeni od našeg stvarnog Ja…Pobrinuli su se da čovječanstvo ostane neobaviješteno kontrolom svega što se uči u školama i na univerzitetima, institucijama ‘znanosti’ i medijima.

Čovječanstvo provodi svoj život gledajući film vjerujući da je to stvarnost… dok stvarni svijet ostaje skriven… Masovna kontrola uma i emocija je na djelu. Kroz farmaceutske kartele i proizvoače hrane napada se na ljudsko tijelo i njegove mentalne procese. Droge, cjepiva, dodaci hrani, genetski izmjenjena hrana, flourid u vodi ili zubnoj pasti, zaslaivači (na primjer aspartam u gaziranim pićima)… svi oni predstavljaju oružje u borbi protiv čovjekovog slobodno gmišljenja.

Ovi aditivi su i izmišljeni da onemoguće mozak i ćelije da prihvaćaju više, pozitivne frekvencije… Naravno, radnici u proizvodnim pogonima ili ljekari koji daju cjepiva po Africi ili Americi, nemaju pojma što rade… Odluke se donose na mnogo višem nivou… Tajna vlada želi trovanjem stanovništva putem hrane, laboratorijski proizvedenih virusa i, najviše, putem cjepiva oslabiti stanovništvo kako bi lakše njime upravljala. Takoer žele reducirati populaciju kako bi sebe zaštitili u slučaju gladi usljed klimatskih promjena.

 

E621 MSG (Monosodium glutamate) Pojačavač okusa. Nalazi se u tisućama preraenih namirnica. Uzrokuje pretilost, dijabetis, srčane udare, migrene, oštećenje mozga, epilepsiju, proljev, bol u zglobovima, vrtoglavicu, nesanicu, tjeskobu, hiperaktivnost…

E211 Sprečava zgušnjavanje. Isključuje važne dijelove DNK, može uzrokovati Parkinsa i cirozu jetre.

E102 Služi za bojanje pića. Može uzrokovati napadaje astme i tumor štitnjače.

E110 Služi za bojanje pića. Popratne pojave su osipi, tumor bubrega, mučnina i povraćanje.

E407 Služi za pojačavanje okusa. Nedavno povezan s razvijanjem karcinoma.

E104 Služi za bojanje pića.

Upotrebljava se u velikom broju lijekova, ali može uzrokovati dermatitis. Zabranjen je u SAD-u i Norveškoj. Britanski list Independent on Sunday otkrio je nove činjenice za zdravstvenu zabrinutost – neka nealkoholna pića, većinom gazirana, u sebi imaju konzervanse koji mogu uzrokovati ozbiljna stanična oštećenja, prenosi Jutarnji.

Znanstvenik sa sveučilišta u Sheffieldu otkrio je da konzervans E211 – koji se nalazi u pićima kao što su Fanta, Pepsi Max, Sprite, Coca-Cola… – ima mogućnost ‘isključivanja’ ključnih dijelova DNA. E211 može uništiti mitohondrij što može dovesti do degenerativnih promjena i ubrzati starenje. Taj problem, obično povezan sa starenjem i alkoholizmom, može uzrokovati cirozu jetre i degenerativne bolesti kao što je Parkinson. E211 prirodno postoji u bobičastom voću, ali se u gazirana pića dodaje u neprirodno velikim količinama kako bi se spriječilo njihovo zgušnjavanje.

Osim toga, E211 znanstvenici već dulje vrijeme proučavaju zbog straha da može izazvati rak jer pomiješan s dodatnim C vitaminom u gaziranim pićima razvija jednu kancerogenu supstancu. Profesor molekularne biologije i biotehnologije na sheffieldskom sveučilištu, Peter Piper, proučava E211 od 1999. godine i nedavno je otkrio da doslovno može uništiti mitohondrij, stanice koje konzumiraju kisik iz kojega onda crpimo energiju, a čije oštećenje dovodi do degenerativnih bolesti i pospješuje proces starenja.

Food Standard Agency (FSA), neovisna udruga koja za britansku vladu provodi kontrolu hrane, podržava ograničeno korištenje E211 u Britaniji. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je 2000. godine potvrdila svoj savjet da je E211 siguran, ali uz napomenu da su znanstvena istraživanja koja podupiru sigurnost tog konzervansa ‘ograničena’.

Profesor Piper, prenosi Jutarnji, poziva roditelje da dobro razmisle hoće li djeci omogućiti da piju gazirana pića, dok je britanska Udruga proizvoača nealkoholnih pića priopćila da se pridržavaju procjena britanske vlade o sigurnosti konzervansa u njihovim proizvodima.

ASPARTAM – umjetni šećer

Aspartam, umjetni šećer izaziva veoma ozbiljne simptome, od gubitka pamćenja pa do tumora na mozgu. Iako odobren od američkog Zavoda za Zaštitu Zdravlja (US FDA) kao siguran dodatak za hranu, aspartam je jedna od najopasnijih supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi.

Izvod ovog teksta je preuzet iz magazina Nexus, Volume 2, #28 i Volume 3, #1

Vebsajt: www.nexusmagazine.com

Autor orginalnog teksta: Mark D. Gold

Aspartame je tehničko ime za umjetni šećer koji je takoe poznat pod tvorničkim imenima – NutraSweet, Equal, Spoonful, Equal-Measure itd. Aspartam je otkriven slučajno 1965.g. kada je James Schlatter, kemičar G.D. Searle kompanije testirao jedan lijek protiv čira na želucu.

Aspartam je odobren za upotrebu u hrani 1981.g. a u napitcima 1983.g. Ta supstanca bila je prvi put odobrena za konzumiranje još 26 jula, 1974, meutim, u augustu 1974.g. bila je uložena jedna žalba od strane Dr John W. Olney, naučnika na polju neurologije i James Turner-a, advokata američkog Zavoda za Zaštitu Potrošaća, što je zajedno sa rezultatima istrage istraživačkih procedura kompanije G.D. Searle dovelo do toga da FDA povuče dozvolu za upotrebu aspartama, u decembru 1974.g. Kasnije, 1985. g. kompanija Monsanto je kupila firmu G.D. Searle koju je nakon toga podijelila na dvije odvojene, supsidijarne kompanije, Searle Pharmaceuticals i The NutraSweet Company.

Aspartam je daleko najopasnija supstanca na tržištu koja koja se nalazi u hrani i napitcima (i tzv. “sugar-free” žvakaćim gumama, prim. prev.) On je odgovoran za preko 75% prijava štetnih efekata dodataka za hranu, koje su podnjete američkom Zavodu za Zaštitu Zdravlja (FDA). Mnoge od tih reakcija su veoma ozbiljne, uključujući gubitak svijesti i smrt, kao što je to objavljeno još u februaru 1994.g. u izvještaju Zavoda za Zdravlje i Zdravstvene Usluge (Department of Health and Human Services).(1) Nekoliko od 90 različitih zabilježenih simptoma izazvanih od strane aspartama, koji su navedeni u ovom izvještaju uključuju:

glavobolja/migrena, vrtoglavica, gubitak svjesti, mučnina, utrnulost, grčenje mišića, povećanje težine, osip na koži, depresija, zamor, razdražljivost, ubrzanje rada srca, nesanica, problemi sa vidom uključujući i gubitak vida, gubitak sluha, palpitacija srca, smetnje kod disanja, napadi nemira i panike, smetnje u govoru, gubitak ukusa, vrtoglavica, tinitus, gubitak pamćenja i bolovi u zglobovima.

Prema naučnicima koji su radili na proučavanju sporednih efekata aspartama, sljedeće hronične bolesti mogu da budu prouzrokovane, podstaknute ili pogoršane u slučaju konzumiranja ove supstance:(2) tumori na mozgu, multipla skleroza, epilepsija, sindrom hroničnog zamora, (chronic fatigue syndrome, prim. prev.) parkinsonova bolest, alchajmerova bolest, mentalna retardacija, limfoma, deformacije kod novoroenčadi, fibromijalgija i dijabetes.

Aspartam se sastoji od tri kemikalije: aspartamska kiselina, fenilalanin i metanol. U knjizi, Prescription for Nutritional Healing, (autori James i Phyllis Balch), aspartam je svrstan u kategoriju “kemijskih otrova.” Kako ćemo vidjeti, to je upravo ono što on i jeste.

ASPARTIČNA KISELINA (40% ASPARTAMA)

Dr Russell L. Blaylock, profesor neurohirurgije na Medical University of Mississippi, nedavno je objavio knjigu u kojoj je detaljno opisao poremećaje koji nastaju ingestijom aspartične kiseline koja se nalazi u aspartamu. [devedest devet posto od natrijum glutamata (monosodium glutamate – MSG) je glutamična kiselina. Oštećenja koja ona prouzrokuje takoe su dokumentirana u Blayloc-ovoj knjizi (natrijum glutamat, kojeg mnogi od nas svakodnevno unose u svoj organizam uz pomoć Vegete i sličnih dodataka jelima, osim što poboljšava njihov ukus, istovremeno i uništava naše nervne ćelije, jer spada u grupu nervnih otrova, prim. prev.)] Blaylock nam u svoj knjizi, uz pomoć od skoro 500 naučnih bilješki pokazuje kako suvišne ekscitativne amino kiseline kao što su aspartična kiselina i glutamična kiselina, koje se nalaze u u našoj hrani, prouzrokuju veoma ozbiljne hronične nervne poremećaje kao i cijelu jednu pletoru drugih akutnih simptoma.(3)

KAKO ASPARTAT (I GLUTAMAT) UZROKUJU OŠTEĆENJA

Aspartat i glutamat djeluju kao neurotransmiteri u mozgu omogućavajući prenos informacija od jedne nervne ćelije do druge. Ukoliko se u mozgu nalazi prevelika količina ovih supstanci, to dovodi do smrti odreenih nervnih ćelija usljed stvaranja uslova za ulazak povećanih količina kalcijuma u te ćelije. Ulaskom kacijuma u ćelije, u njima dolazi do oslobaanja većih količina slobodnih radikala koji onda prouzrokuju smrt ćelije. Oštećenja nervih ćelija mogu biti izazvana od strane suvišnog aspartata ili glutamata i zbog toga se ove supstance nazivaju – “ekscitoksinima”. Oni “nadražuju” ili stimulišu nervnu ćeliju sve dok ona ne umre.

Aspartična kiselina je jedna amino kiselina. U svojoj slobodnoj formi (kada nije vezana za proteine) ona prouzrokuje značajno povećanje nivoa aspartata i glutamata u krvnoj plazmi. Suvišna količina aspartata i glutamata u krvi, kratko nakon ingestije aspartama ili glutamične kiseline (prekursora glutamata) dovodi do visoke koncentracije ovih neurotransmitera u odreenim dijelovima mozga.

Krvna moždana barijera, koja normalno štiti mozak od suvišnog glutamata i aspartata kao i drugih toksina 1) nije potpuno razvijena za vrijeme djetinjstva, 2) ne pruža potpunu zaštitu svih dijelova mozga, 3) može biti oštećena posljedicama mnogih hroničnih i akutnih oboljenja, i 4) čak i kad je neoštećena, može ponekad da dozvoli da suvišni glutamat i aspartat “procure” u mozak.

Taj suvišni glutamat i aspartat polako počinju da razaraju neurone. Velika većina (75% i više) nervih ćelija u odreenom području mozga biva usmrćena prije nego što bilo kakvi klinički simptomi hroničnog oboljenja dou do izražaja. Neke od mnogih hroničnih bolesti za koje je dokazano da su potpomognute ili uzrokovane dugoročnim izlaganjem ekscitatornim aminokiselinama su:

Multipla skleroza (MS), Alchajmerova bolest, sindrom nedostatka pažnje kod djece (Attention Deficit Disorder, prim. prev.), gubitak memorije, hormonalni problemi, gubitak sluha, epilepsija, parkinsonova bolest, hipoglikemija, AIDS demencija, oštećenja na mozgu i neuro-endokrini poremećaji.

Ekscitoksini predstavljaju veliku opasnost za novoroenčad, djecu, trudnice, starce i ljude koji pate od odreenih hroničnih bolesti. Čak je i Federacija Američkih Društava za Eksperimentalnu Biologiju (FASEB), koja inače zastupa sličnu ‘partijsku liniju’ kao i FDA, nedavno saopštila u jednom svom izvještaju da “bi gravidne žene, novoroenčad i djeca trebali izbjegavati korištenje dodataka za hranu koji sadrže L-glutamičnu kiselinu. Postoji mnogo dokaza o potencijalnim endokrinim poremećajima kao npr. povečanje nivoa kortizola i prolaktina, kao i različiti efekti kod muškaraca i žena, koji potvruju tu vezu sa endokrinim sistemom i sugerišu da dodatno unošenje L-glutamične kiseline treba da se izbjegava od strane žena sposobnih za trudnoću i individua sa afektivnim poremećajima.”(4)

Aspartična kiselina iz aspartama ima iste štetne osobine kao i glutamična kiselina.

O istinskom mehanizmu nastanka akutnih reakcija na suvišni glutamat i aspartat još uvijek se vodi jedna debata. Prema izvještaju FDA, te reakcije uključuju simptome kao što su:(5) glavobolja/migrena, mučnina, bol u stomaku, zamor (blokira ulazak glukoze u mozak), nesanica, problemi kod vida, napadi nemira, depresija, i astma/bol u grudima.

Jedna od najčešćih žalbi ljudi koji pate od štetnih posljedica aspartama je gubitak pamćenja. Ono što je ovdje ironično, to je da je kompanija G.D. Searle još 1987.g. poduzela jedno opsežno istraživanje čiji je cilj bio otkrivanje sredstva koje je trebalo liječiti gubitak memorije usljed ostećenja prouzrokovanih od strane ekscitativnih aminokiselina. Blaylock je samo jedan od mnogih naučnika i doktora koji su posvetili pažnju poremećajima nastalim usljed konzumiranja aspartama i MSG-a (natrijum glutamata). Meu one eksperte koji su glasno upozoravali javnost na štetnost uzimanja aspartata i glutamata spadaju i Adrienne Samuels, Ph.D., eksperimentalni psiholog, Olney, profesor psihijatrije na School of Medicine, Washington University, koji je ujedno i jedan od najvećih svjetskih autoriteta što se ekscitoksina tiče. (On je još 1971.g. obavjestio kompaniju Searle da aspartična kiselina prouzrokuje rupe u mozgu kod miševa.) Tu takoe uključujemo i Francis J. Waickman-a, M.D. (Doktor Medicinskih Nauka, prim. prev.), dobitnika priznanja the Rinkel and Forman Awards, koji je priznati stručnjak na području pedijatrije, alergije i imunologije.

Tu su takoe i: John R. Hain, M.D., forenzički patolog, i H.J. Roberts, M.D., FACP, FCCP, specijalista za dijabetes, koji je od strane jednog nacionalnog medicinskog magazina svojevremeno bio proglašen i za “najboljeg doktora u USA.”

John Samuels je takoe jedan od onih koji su posvetili ovom problemu više pažnje. On je sastavio i jednu veliku listu naučnih radova koji pružaju više nego dovoljno dokaza o opasnostima vezanim za unošenje u organizam dodatne glutamične and aspartične kiseline. A postoje i mnogi drugi koji mogu biti stavljeni na ovu listu.

FENILALANIN (50% ASPARTAMA)

 

Phenylalanine je aminokiselina koja se normalno nalazi u mozgu. Ljudi koji pate od fenilketonurije, nisu u stanju normalno da metaboliziraju fenilalanin. To dovodi do velike koncentracije fenilalanina u mozgu, što ponekad može biti smrtonosno. Dokazano je da kod ingestije aspartama, pogotovo zajedno sa karbohidratima, može doći do porasta nivoa fenilalanina u mozgu, čak i kod ljudi koji ne pate od fenilketonurije. Ovo nije samo teorija, jer je dokazano kako ljudi koji koriste aspartam kroz jedan duži vremenski period, imaju povećanu količinu fenilalanina u krvi. Višak fenilalanina u mozgu dovodi do smanjenja nivoa serotonina što onda izaziva emocionalne poremećaje i depresiju.

Dokazano je da je nivo fenilalanina u krvi znatno povećan kod ljudi koji koriste aspartam.(6) Čak i kada čovjek samo jednom unese u sebe aspartam, količina fenilalanina u krvi se poveća. Prilikom svog svjedočenja ispred američkog Kongresa, Dr Louis J. Elsas je pokazao kako povećan nivo fenilalanina u krvi može da dovede do njegove povećane koncentracije u odreenim dijelovima mozga i koliko je to opasno, pogotovo po novoroenčad i fetuse u majčinoj utrobi. On je takoe pokazao kako glodari metaboliziraju fenilalanin mnogo bolje i brže nego ljudi.(7)

Jedan slučaj veoma visokog nivoa fenilalanina prouzrokovanog aspartamom nedavno je opisan u jednom magazinu pod naslovom “Aspartamska noćna mora.” John Cook je pio svakodnevno 6 do 8 ‘diet’ – napitaka. Njegovi simptomi su počeli kao gubitak memorije i česte glavobolje. Nakon toga njegovo stanje se pogoršalo u smislu naglih promjena raspoloženja sa napadima bjesnila. Rezultati analize njegove krvi pokazali su prisustvo fenilalanina u koncentraciji od 80 mg/dl. Kod medicinskog pregleda pokazale su se smetnje u radu mozga kao i oštećenja na mozgu. Nakon što je prestao sa konzumiranjem vještački zaslaenih pića uz pomoć aspartama, njegovo zdravstveno stanje dramatično se popravilo. (8)

(…)

METANOL (10% ASPARTAMA)

 

Methanol je smrtonosan otrov. Mnogi od nas znaju kako su se mnogi ljudi otrovali nepravilno proizvedenim alkoholnim pićima koja su u sebi sadržavala metanol, koji kod ljudi može da prouzrokuje sljepilo i smrt. Metanol se postepeno oslobaa u tankom crijevu kada metilna grupa iz aspartama doe u kontakt sa himotripsin enzimom.

Apsorpcija metanola u tijelu je mnogo brža kod ingestije slobodnog ili čistog metanola. Slobodni metanol se stvara iz aspartama kada se ovaj zagrije na temperaturu veću od 30ºC. To se dogaa kada se namirnice ili napitci koji sadrže aspartam nepravilno skladište.

Metanol se u tijelu razlaže na mravlju kiselinu i formaldehid. Formaldehid je smrtonosan nervni otrov. Prema podacima Zavoda za Zaštitu Prirodne Okoline (EPA) metanol se smatra tzv. “kumulativnim” otrovom jer se veoma sporo eliminiše iz organizma nakon što je u njega unesen. U čovjekovom tijelu, on se oksidacijom razlaže na formaldehid i mravlju kiselinu; oba ova metabolika su toksični. Prema podacima iste organizacije, čovjek ne bi smio unositi u svoj organizam više od 7.8 mg/ na dan. Jedan litar pića koji je zaslaen aspartamom sadrži oko 56 mg metanola. Tako neki koji piju ili jedu malo više aspartamom zaslaenih produkata mogu dnevno da unesu u sebe oko 250 mg metanola, što je 32 puta više od onoga što EPA propisuje.(9)

Simptomi koji ukazuju na trovanje metanolom su: glavobolja, zujanje u ušima, mučnina, problemi u gastrointerstinalnom traktu, slabost, nesvjesnica, problemi kod pamćenja, utrnulost ekstremiteta kao i probadajući bol u njima, promjene u ponašanju, upala nerava. Najčešći i najpoznatiji simptomi trovanja metanolom su u vezi čula vida. Maglenje i treperenje pred očima, slab vid, oštećenja na mrežnjaći i sljepilo. Formaldehid je poznat kao kancerogena supstanca, oštećuje mrežnjaću oka, ometa replikaciju DNA, uzrokuje deformacije kod novoroenčadi.(10)

(…)

DIKETOPIPERAZINE (DKP)

 

DKP je sporedni produkt kod metabolizma aspartama. DKP je impliciran kao uzročnik tumora na mozgu. Olney je primjetio da DKP, nakon procesa nitrozacije u probavnom traktu stvara jednu komponentu vrlo sličnu N-nitrosourei, koja je vrlo kancerogena. Neki autori tvrde da se DKP stvara odmah nakon ingestije aspartama. Ja nisam siguran da li je to tačno. Ono što je sigurno to je da se DKP stvara u tečnim produktima koji sadrže aspartam nakon dužeg uskladištenja.

Kompanija G.D. Searle je sprovela istraživnaje na temu sigurnosti upotrebe DKP-a. FDA je kasnije tu otkrila mnoge eksperimentalne greške, neke od njih su bile pripisane “lošoj administraciji”, a kod drugih se radilo o “slučajnom mješanju životinja, životinje nisu dobijale propisanu količinu odreene supstance, izgubljeni patološki uzorci usljed nepravilnog rukovanja,” i mnogo drugih grešaka.(12)

(…)

Takode se smatra da DKP uzrokuje i materične polipe kao i promjene u nivou holesterola u krvi, što je javno priznala i Dr Jacqueline Verrett, toksikolog koja radi za FDA, u svom svjedočenju ispred američkog Senata.(13)

Kraj izvoda

* [Ovo je bio jedan kraći izvod iz orginalnog teksta čiji je cilj bio samo da svrati pozornost čitalaca na neke otrove u hrani i piću, kojima smo svakodnevno izloženi. Čitaocima se preporučuje da pročitaju cijeli tekst koji se može naći uz pomoć gorenavedong linka, kao i da poduzmu jedno šire istraživanje na ovu temu. Aspartam je samo jedan od zvanično odobrenih sredstava za trovanje narodnih masa i on po opasnosti za zdravlje vjerovatno zauzima drugo mjesto, odmah iza fluora, koji nam se servira u zubnim pastama, vodi za piće itd. pod izgovorom da sprečava kvar zuba (što nema nikakve veze ni sa istinom, niti sa zdravom pameti. (O fluoru ćemo reći nešto više nekom drugom prilikom).

Danas postoji već nekoliko stotina proizvoda koji u sebi sadrže aspartam. U svakom slučaju, mi ga najčešće unosimo u sebe pomoću tzv. “diet” proizvoda (kobajagi dijetalnih) kao što su Diet Coke, Diet Pepsi, i druga “diet” pića, pudinzi, jogurti…‘sugar-free’ žvakaće gume i bomboni, sladoled itd. itd. Zbog opšte korumpiranosti političara, naučnika, zdravstvenog sistema, medija itd. itd., kao i nevjerovatne ignorantnosti “normalnog” čovjeka, za očekivati je da će se ovi biološko-kemijski agensi zadržati u našoj ishrani sve do poslednjeg živog ljudskog bića.

~~~***~~~

Na kraju, postavlja se pitanje, – da li je današnji čovjek, koji je pod jednom stalnom i redovnom dozom fluora, aspartama i cijele pletore drugih sredstava koja mu regulišu rad mozga i sužavaju svijest i percepciju, – još uvijek u stanju da kritički i nezavisno razmišlja?!?

Da li je već sada kasno, – ili još uvijek imamo vremena za – buenje?!?].

Literatura:

· Blaylock, Russell L., Excitotoxins: The Taste That Kills (Health Press, Santa Fe, New Mexico, c1994). One of the best books available on excitotoxins. Well worth reading!

· H. J. Roberts, M.D., Aspartame (NutraSweet), Is it Safe? Available from the Aspartame Consumer Safety Network.

· Sweet’ner Dearest, Available from the Aspartame Consumer Safety Network

· Mary Nash Stoddard, The Deadly Deception, Available from the Aspartame Consumer Safety Network.

· Barbara Mullarkey, Editor, Bittersweet Aspartame – A Diet Delusion,

· Available from the Aspartame Consumer Safety Network.

· The Aspartame Consumer Safety Network, The Aspartame Consumer Safety Network Synopsis.

· Dennis Remington, M.D. and Barbara Higa, R.D., The Bitter Truth About Artificial Sweetners, Available from the Aspartame Consumer Safety Network

http://www.holisticmed.com/aspartame/

Bilješke:

(1) Department of Health and Human Services, Report on All Adverse Reactions in the Adverse Reaction Monitoring

System, (February 25 and 28, 1994).

(2) Compiled by researchers, physicians, and artificial sweetner experts for Mission Possible, a group dedicated to

warning consumers about aspartame.

(3) Excitotoxins: The Taste That Kills, by Russell L. Blaylock, M.D.

(4) Safety of Amino Acids, Life Sciences Research Office, FASEB, FDA Contract No. 223-88-2124, Task Order No. 8.

(5) FDA Adverse Reaction Monitoring System.

(6) Wurtman and Walker, “Dietary Phenylalanine and Brain Function,” Proceedings of the First International Meeting

on Dietary Phenylalanine and Brain Function., Washington, D.C., May 8, 1987.

(7) Hearing Before the Committee On Labor and Human Resources United States Senate, First Session on Examing

the Health and Safety Concerns of Nutrasweet (Aspartame).

(8) Account of John Cook as published in Informed Consent Magazine. “How Safe Is Your Artificial Sweetner” by

Barbara Mullarkey, September/October 1994.

(9) Woodrow C. Monte, Ph.D., R.D., “Aspartame: Methanol and the Public Health,” Journal of Applied Nutrition, 36

(1): 42-53.

(10) US Court of Appeals for the District of Columbia Circuit, No. 84-1153 Community Nutrition Institute and Dr

Woodrow Monte v. Dr Mark Novitch, Acting Commissioner, US FDA (9/24/85).

(11) Aspartame Time Line by Barbara Mullarkey as published in Informed Consent Magazine, May/June 1994.

(12) FDA Searle Investigation Task Force. “Final Report of Investigation of G.D. Searle Company.” (March 24, 1976)

(13) Testimony of Dr Jacqueline Verrett, FDA Toxicologist before the US Senate Committee on Labor and Human

Resources, (November 3, 1987).

(14) Internal FDA memorandum.

(15) Analysis prepared by Dr John Olney as a statement before the Aspartame Board of Inquire of the FDA. Also

Excitotoxins by Russell Blaylock, M.D.

(16) Congressional Record SID835: 131 (August 1, 1985)

(17) National Cancer Institute SEER Program Data.

(18) Walton, Ralph G., Robert Hudak, Ruth Green-Waite “Adverse Reactions to Aspartame: Double-Blind Challenge

in Patients from a Vulnerable Population,” Biological Psychiatry, 1993:34:13-17.

(19) Barbara Mullarkey, “How Safe Is Your Artificial Sweetner,” September/October 1994 issue of Informed Consent

Magazine.

(20) US Air Force. “Aspartame Alert.” Flying Safety, 48 (5): 20-21 (May 1992).

(21) Reported by the Aspartame Consumer Safety Network.

(22) Barbara Mullarkey, Bittersweet Aspartame, A Diet Delusion.

(23) Millstone, Eric “Sweet and Sour.” The Ecologist, 25 (March/April 1994).

(24) Mary Nash Stoddard, Editor, “The Deadly Deception,” Aspartame Consumer Safety Network.

(25) ADA Courier, January 1993, Volume 32, Number 1. (26) “FDA Rejects AHPA Stevia Petition” by Mark

Blumenthal, Whole Foods, April 1994.

FLUOR- najveća naučna prevara 20-tog stoljeća

Naučne činjenice o biološkim efektima fluorida

1. Fluoridi ometaju sintezu kolagena što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičavom tkivu, plućima, bubrezima i traheji.

A.K. Susheela and Mohan Jha, “Effects of Fluoride on Cortical and Cancellous Bone Composition,” IRCS Medical Sciences: Library Compendium, Vol. 9, No.11, pp. 1021-1022 (1981); Y. D. Sharma, “Effect of Sodium Fluoride on Collagen Cross-Link Precursors,” Toxicological Letters, Vol. 10, pp. 97-100 (1982); A. K. Susheela and D. Mukerjee, “Fluoride poisoning and the Effect of Collagen Biosynthesis of Osseous and Nonosseous Tissue,” Toxicological European Research, Vol. 3, No.2, pp. 99-104 (1981); Y.D. Sharma, “Variations in the Metabolism and Maturation of Collagen after Fluoride Ingestion,” Biochemica et Biophysica Acta, Vol. 715, pp. 137-141 (1982); Marian Drozdz et al., “Studies on the Influence of Fluoride

Compounds upon Connective Tissue Metabolism in Growing Rats” and “Effect of Sodium Fluoride With and Without Simultaneous Exposure to

Hydrogen Fluoride on Collagen Metabolism,” Journal of Toxicological Medicine, Vol. 4, pp. 151-157 (1984).]

2. Fluoridi stimuliraju stvaranje granula i potrošnju kisika u bijelim krvnim stanicama, ali sprečavaju taj proces kada je bijela krvna stanica izložena djelovanju neke strane supstance u krvi.

[Robert A. Clark, “Neutrophil Iodintion Reaction Induced by Fluoride: Implications for Degranulation and Metabolic Activation,” Blood, Vol. 57, pp.

913-921 (1981).]

3. Fluoridi smanjuju energetske rezerve i sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju strane materije procesom fagocitoze. Čak i i mikro-molarne količine fluorida, ispod 1ppm (1-og dijela na milion dijelova) mogu ozbiljno suzbiti sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju patogene mikro-organizme.

[John Curnette, et al, “Fluoride-mediated Activation of the Respiratory Burst in Human Neutrophils,” Journal of Clinical Investigation, Vol. 63, pp. 637-647 (1979); W. L. Gabler and P. A. Leong, ., “Fluoride Inhibition of Polymorphonumclear Leukocytes,” Journal of Dental Research, Vol. 48, No. 9, pp. 1933-1939 (1979); W. L. Gabler, et al., “Effect of Fluoride on the Kinetics of Superoxide Generation by Fluoride,” Journal of Dental Research, Vol. 64, p. 281 (1985); A. S. Kozlyuk, et al., “Immune Status of Children in Chemically Contaminated Environments,” Zdravookhranenie, Issue 3, pp. 6-9 (1987)]

 

. Fluoridi zbunjuju imuni odbrambeni sistem i podstiću ga da napada tkiva svog vlastitog tijela i povećavaju brzinu rasta tumora kod ljudi koji su podložni raku.

[Alfred Taylor and Nell C. Taylor, “Effect of Sodium Fluoride on Tumor Growth,” Proceedings of the Society for Experimental Biology and Medicine, Vol. 119, p. 252 (1965); Shiela Gibson, “Effects of Fluoride on Immune System Function,” Complementary Medical Research, Vol. 6, pp. 111-113 (1992); Peter Wilkinson, “Inhibition of the Immune System With Low Levels of Fluorides,” Testimony before the Scottish High Court in Edinburgh in the Case of McColl vs. Strathclyde Regional Council, pp. 17723-18150, 19328-19492, and Exhibit 636, (1982); D. W. Allman and M. Benac, “Effect of Inorganic Fluoride Salts on Urine and Cyclic AMP Concentration in Vivo,” Journal of Dental Research, Vol. 55 (Supplement B), p. 523 (1976); S.

Jaouni and D. W. Allman, “Effect of Sodium Fluoride and Aluminum on Adenylate Cyclase and Phosphodiesterase Activity,” Journal of Dental Research, Vol. 64, p. 201 (1985)]

5. Fluor sprečava stvaranje antitjela u krvi.

S. K. Jain and A. K. Susheela, “Effect of Sodium Fluoride on Antibody Formation in Rabbits,” Environmental Research, Vol. 44, pp. 117-125 (1987)]

6. Fluoridi ometaju rad štitne (tiroidne) žljezde.

 

Viktor Gorlitzer Von Mundy, “Influence of Fluorine and Iodine on the Metabolism, Particularly on the Thyroid Gland,” Muenchener Medicische Wochenschrift, Vol. 105, pp. 182-186 (1963); A. Benagiano, “The Effect of Sodium Fluoride on Thyroid Enzymes and Basal Metabolism in the Rat,” Annali Di Stomatologia, Vol. 14, pp. 601-619 (1965); Donald Hillman, et al., “Hypothyroidism and Anemia Related to Fluoride in Dairy Cattle,” Journal of Dairy Science, Vol. 62, No.3, pp. .416-423 (1979); V. Stole and J. Podoba, “Effect of Fluoride on the Biogenesis of Thyroid Hormones,” Nature, Vol. 188, No. 4753, pp. 855-856 (1960); Pierre Galleti and Gustave Joyet, “Effect of Fluorine on Thyroid Iodine Metabolism and Hyperthyroidism,” Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism, Vol. 18, pp. 1102-1110 (1958)]

7. Fluoridi ispoljavaju štetno djelovanje na razna tkiva u tijelu čovjeka.

T. Takamorim “The Heart Changes in Growing Albino Rats Fed on Varied Contents of Fluorine,” The Toxicology of Fluorine Symposium, Bern, Switzerland, Oct 1962, pp. 125-129; Vilber A. O. Bello and Hillel J. Gitelman, “High Fluoride Exposure in Hemodialysis Patients,” American Journal of Kidney Diseases, Vol. 15, pp. 320-324 (1990); Y. Yoshisa, “Experimental Studies on Chronic Fluorine Poisoning,” Japanese Journal of Industrial

Health, Vol. 1, pp. 683-690 (1959)]

 

. Fluoridi pospješuju razvoj raka kostiju.

 

[J.K. Mauer, et al., “Two-Year Cacinogenicity Study Of Sodium Fluoride In Rats,” Journal of the National Cancer Institute, Vol. 82, pp. 1118-1126

(1990); Proctor and Gamble “Carcinogenicity Studies with Sodium Fluoride in Rats” National Institute of Environmenrtal Health Sciences

Presentation, July 27, 1985; S. E. Hrudley et al., “Drinking Water Fluoridation and Osteosarcoma,” Canadian Journal of Public Health, Vol. 81, pp.

415-416 (1990); P. D. Cohn, “A Brief Report on the Association of Drinking Water Fluoridation and Incidence of Osteosarcoma in Young Males,”

7

New Jersey Department of Health, Trenton, New Jersey, Nov. 1992; M. C. Mahoney et al., “Bone Cancer Incidence Rates in New York,” American

Journal of Public Health, Vol. 81, pp. 81, 475 (1991); Irwin Herskowitz and Isabel Norton, “Increased Incidence of Melanotic Tumors Following

Treatment with Sodium Fluoride,” Genetics Vol. 48, pp. 307-310 (1963); J. A. Disney, et

al., ” A Case Study in Testing the Conventional Wisdom: School Based Fluoride Mouth Rinse Programs in the USA,” Community Dentistry and Oral

Epidemiology, Vol. 18, pp. 46-56 (1990); D. J. Newell, “Fluoridation of Water Supplies and Cancer – An Association?,” Applied Statistics, Vol. 26,

No. 2, pp. 125-135 (1977)]

9. Fluoridi izazivaju preuranjeno starenje kod ljudi.

 

[

Nicholas Leone, et al., “Medical Aspects of Excessive Fluoride in a Water Supply,” Public Health Reports, Vol. 69, pp. 925-936 (1954); J. David

Erikson, “Mortality of Selected Cities with Fluoridated and Non-Fluoridated Water Supplies,” New England Journal of Medicine, Vol. 298, pp. 1112-

1116 (1978); “The Village Where People Are Old Before Their Time,” Stern Magazine, Vol. 30, pp. 107-108, 111-112 (1978)]

10. Ingestija fluora uz pomoć sredstava za ispiranje usta i sprječavanje karijesa kod djece

je veoma opasna za njihov biološki razvoj, životni vijek i opće zdravstveno stanje.

[

Yngve Ericsson and Britta Forsman, “Fluoride Retained From Mouth Rinses and Dentifrices In Preschool Children,” Caries Research, Vol. 3, pp.

290-299 (1969); W. L. Augenstein, et al., “Fluoride Ingestion In Children: A Review Of 87 Cases,” Pediatrics, Vol. 88, pp. 907-912, (1991); Charles

Wax, “Field Investigation Report,” State of Maryland Department of Health and Mental Hygiene, March 19, 1980, 67 pages; George Waldbott,

“Mass Intoxication from Over-Fluoridation in Drinking Water,” Clinical Toxicology, Vol. 18, No.5, pp. 531-541 (1981)]

8

Ostale činjenice

Sadržaj jedne tube zubne paste sa fluorom dovoljan je da usmrti dijete. U 1991.g. Regionalni Toksikološki Centar u mjestu Akron, Ohio, USA, prijavio je smrtni slučaj kao posljedicu ingestije 16mg/kg fluorida. Samo 2 grama fluorida dovoljna su da ubiju odraslog čovjeka. Jedna zubna pasta sa fluorom sadrži 1mg/gram fluorida.

Fluoridi se koriste za kontrolu i modifikaciju raspoloženja i ponašanja ljudi. Poznato je da su spojevi fluorida dodavani u pitku vodu zatvorenika kako bi ih se držalo poslusnim i kako bi ih se spriječilo da se suprostavljaju autoritetima, kako u nacističkim logorima za vrijeme Drugog svjetskog rata, tako i u sovjetskim gulazima u Sibiru. Fluoridi su medicinski klasificirani kao protoplazmatički otrovi, i koriste se za trovanje štakora. U septembarskom izdanju 1943.g. Žurnala Američke Medicinske Asocijacije, (the Journal of the American Medical Association), tvrdi se sljedeće, “fluoridi su generalni protoplasmički otrovi koji mijenjaju propustljivost ćelijske membrane inhibicijom odreenih enzima. Tačan mehanizam ovakvog njihovog djelovanja još uvijek je nepoznat.”

Konzumiranjem fluorida kod ljudskih bića se generalno povećava stopa smrtnosti od raka. 1975.-te g. Dr. John Yiamouyiannis je objavio preliminarne rezultate naučnog istraživanja koji su pokazali da ljudi koji žive u područjima fluoridizacije pitke vode imaju veću stopu smrtnosti od raka od onih koji žive u područjima gdje se fluoridizacija vode ne odvija. Američki Nacionalni Institut za rak (National Cancer Institute) pokušao je da odbaci ovaj naučni rad, meutim, doktoru

Yiamouyiannis-u se iste godine pridružio i Dr. Dean Burk, koji je bio glavni kemičar istog instituta do 1974. Oni su zajednički obavili dodatne studije i njihovi rezultati su kasnije uključeni u Kongresni izvještaj kongresmena Delaney-a, koji je bio autor tzv. Delaney Amandmana, kojima se zabranjivalo dodavanje kancerogenih supstanci u ljudsku hranu. Ovi izvještaji su potvrivali vezu izmeu fluoridizacije i raka.

Fluor nema skoro nikakvog efekta u preventivi kvarenja zuba kod ljudi. Na Novom Zelandu, 1990-te godine, Dr. John Colquhoun je natjeran da se prijevremeno penzioniše nakon što je obavio jednu naučnu studiju na 60000 djece školskog uzrasta i dokazao da ne postoji nikakva razlika u stopi kvrljivosti zubi kod djece koja žive na područjima gdje se obavlja fluoridizacija vode od onih koji žive na područjima gdje se to ne čini. On je čak pronašao i to da veliki broj djece u fluoridiziranim područjima pati od dentalne fluoroze. Dr. John Colquhoun je javno objavio rezultate ovog svog istraživanja.

Ne postoje naučni dokazi koji potvruju da su sredstva za ispiranje usta na bazi fluorida i tablete sigurni za korištenje kod ljudi. 1989-te godine, Hildebolt, et al. sprovode naučnu studiju na 6,000 djece školskog uzrasta čiji rezultati dokazuju da nema nikakve koristi od korištenja natrijum-fluorida.

Naučni rad sproveden 1990.g. od strane Dr. John Yiamouyiannis-a na 39000 školske djece takoe potvruje da nema nikakve koristi od korištenja natrijum fluorida. 1992-ge godine, Michael Perrone, asistent advokatske kancelarije u New Jersey-u, USA, podnio je zahtjev Američkom Zavodu za Zaštitu Zdravlja (FDA) da mu pruže sve informacije o sigurnosti korištenja i djelotvornosti preparata fluora u obliku tableta i kapi. Nakon 6 mjeseci otezanja, Zavod za Zaštitu Zdravlja je priznao da nemaju nikakve podatke koji ukazuju na to da su ovi preparati djelotvorni i sigurni za korištenje. Oni su obavijestili Perrone-a da će “vjerojatno morati povući te preparate sa tržišta.”

Činjenica je, takoer, da alumijum u koji su zubne paste pakovane, pojačava djelovanje fluorida na tijelo čovjeka. [Istovremeno, aluminium oksid je u većini slučajeva ono što zubnim pastama daje bijelu boju.]

1976-te godine, Dr. D. Allman i njegovi saradnici sa Medicinskog Fakulteta Univerziteta Indiane (Indiana University School of Medicine), davali su životinjama 1 dio-na-milion (ppm) fluorida i otkrili da kod prisustva aluminijuma u koncentraciji od samo 20 dijelova na milijardu, fluorid je u stanju prouzrokovati porast nivoa cikličnog AMP. Ciklični AMP sprečava pokretljivost bijelih krvnih znaca kao i njihovu sposobnost uništavanja patogenih mikroorganizama.

[

Journal of Dental Research, Vol. 55, Sup B, p. 523, 1976, “Effect of Inorganic Fluoride Salts on Urine and Tissue Cyclic AMP Concentration in Vivo”.]

“Fluoridizacija je najveća naučna prevara u ovom stoljeću”

[

Izjava Robert-a Carlton-a, Ph. D., bivšeg naučnika Zavoda za Zaštitu Prirodne Okoline, USA, (EPA), 24 novembra, 1992.g. u radio emisiji “Marketplace” (Canadian Broadcast Company)] “U vezi fluoridizacije, Američki Zavod za Zaštitu Prirodne Okoline (EPA) mora odmah djelovati kako bi zaštitio ljude; ne samo zbog podataka u vezi raka, nego i svih dokaza o osteoporozi, artritisu, mutagenim i drugim efektima.”

William Marcus, Ph. D., toksikolog EPA Covert Action, Fall 1992, p. 66

—————

Fluor se prvenstveno koristi radi mentalne kontrole ljudi zbog svog djelovanja na kemijske procese u mozgu, odnosno, njegovog štetnog djelovanja na epifizu kod koje uzrokuje kalcifikaciju. Čini se da epifiza omogućuje potencijalnu vezu čovjeka sa duhovnim aspektom Svega Što Jest, odnosno, višim nivoima postojanja. Bez nje, on može da vidi samo materijalne aspekte kako samog sebe, tako i svega ostalog, te se tako i ponaša u skladu s tim.

Tako je fluor jedna od supstanci koje izazivaju i održavaju čovjekovo duhovno sljepilo. – u svakom slučaju, fluor nema nikakve veze sa zdravljem zuba, te preporučam da se dvaput razmisli prije nego što se kupi zubna pasta sa fluorom!!!