Pohlepna i nepoštena nauka promovira unosnu epidemiju dijabetesa svjetskih razmjera koju poštenje i istinska znanost mogu brzo zaustaviti uspostavom prirodnog mehanizma za kontrolu nivoa šećera u krvi.
Dijabetes Industrija
Današnja industrija dijabetesa je jedna masivna zajednica koja je neprestano rasla, korak po korak, sve od svog dubioznog nastanka početkom XX stoljeća. U posljednjih 80 godina ona je ostvarila ogroman uspjeh u zataškavanju glasova onih koji pokušavaju da ukažu na ovu veliku prijevaru u modernoj terapiji dijabetesa. Ona se već pretvorila u religiju a kao i svaka religija, ona uveliko zavisi od vjernika i vjere. Ona je toliko postala uspješna da se graniči sa blasfemijom ukoliko se kaže da je, u većini slučajeva, ljubazni svećenik sa stetoskopom koji prominentno visi s njegovog vrata, ništa drugo do jedan šarlatan i prevarant. U većini slučajeva, on nikada nije izliječio ni jedan jedini slučaj dijabetesa u cijeloj svojoj medicinskoj karijeri.
Financijski i politički utjecaj ove medicinske zajednice je skoro potpuno potčinio sebi originalnu namjenu naših regulatornih agencija. Oni rutinski odobravaju smrtonosne i neefikasne lijekove koji su nedovoljno testirani. Bivši načelnik FDA (Američki Zavod za Zaštitu Zdravlja, prim. prev.), Dr Herbert Ley, u svom svjedočenju pred Senatom SAD, je rekao: “Ljudi misle da ih FDA štiti. To nije točno. Ono što FDA radi i ono što ljudi misle da FDA radi, različito je kao dan i noć.”(2)
Financijski i politički utjecaj ove medicinske zajednice dominira našom cijelom industrijom zdravstvenog osiguranja. Iako se to počinje da mijenja, u Americi je još uvijek teško naći zdravstveno osiguranje za poslodavce, koje pokriva alternativne medicinske tretmane. Ortodoksna medicina je standardna u svim američkim državama. Alternativna medicina nije. Na primjer, u 11 država postoji samo 1400 registriranih naturopata u odnosu na 3.4 milijuna registriranih praktikanata klasične medicine u 50 država.(3) Generalno rečeno, samo dozvoljeni tretmani od strane registriranih, kredibilnih praktikanata mogu da podliježu osiguranju. Kao posljedica toga, stvara se jedna posebna vrsta novca koja cirkulira samo u okviru klasične medicinske i farmaceutske industrije. Ni jedna druga industrija u svijetu nije u stanju da osigura takvu politiku uvjeravanja ljudi da oni prihvate da plaćaju toliki dio svoje plače u obliku koji im ne dozvoljava da troše novac na onaj način koji oni smatraju odgovarajućim.
Financijski i politički utjecaj ove medicinske zajednice potpuno kontrolira bukvalno svaku publikaciju na temu dijabetesa u ovoj državi. Mnoge publikacije na temu dijabetesa su financijski potpomognute reklamama sredstva za liječenje dijabetesa. Ni jedan editor neće dozvoliti da se u njegovom magazinu objavi istina. To je i razlog zašto dijabetičari plaćaju samo jednu trećinu ili jednu četvrtinu cijene štampanja magazina na kojeg se oslanjaju za dobivanje točnih informacija. Ostatak je nadomješten od strane ‘proizvođača dijabetesa’ koji imaju veliki komercijalni interes da spriječe dijabetičare u izlječenju svoje bolesti. Ukoliko tražite magazin koji govori istinu o dijabetesu, prvo pogledajte da li je pun reklama za promociju sredstava za terapiju dijabetesa.
Također, postoje i razna društva koja skupljaju donacije za istraživanje lijekova protiv raznih bolesti. Svake godine oni nas uvjeravaju kako se određeni lijek nalazi odmah tu, iza ugla – samo nam pošaljite još novca! Neke od tih organizacija su jasno implicirane u tome da svojim savjetima upravo promoviraju razvoj i napredak dijabetesa kod svojih vjernih pobornika. Na primjer, oni su žestoko zagovarali vrste ishrane,(4) koje su se potvrdile kao bezvrijedne,—kao što je to mogao primijetiti svatko tko ih se pridržavao. Oni su ismijavali korištenje glikemičnih tableta koje mogu prilično pomoći dijabetičarima. Oni su promovirali margarin kao zdrav za srce, dugo nakon što se saznalo da margarin uzrokuje dijabetes i doprinosi slabosti srca.(5)
Ukoliko se ljudi ikada probude i prihvate tretman za dijabetes koji se skriva već 40 godina, ova društva će se ubrzo nakon toga raspasti.
Već 40 godina medicinska istraživanja nam sve jasnije pokazuju da je dijabetes jedno degenerativno oboljenje koje je direktno prouzrokovano od strane prehrambenih prerađevina koje su orijentirane ka stvaranju profita umjesto zdravlja. Iako se ove informacije mogu prilično lako naći u gomilama literature na temu medicinskih istraživanja, one nam u praksi ne stoje na raspolaganju. U svakom slučaju, te informacije nisu dostupne ni na medicinskim fakultetima gdje se obučavaju naši doktori-prodavači. Od sredstava koja uzrokuju našu današnju epidemiju dijabetesa veoma su prominentni – prerađene masti i ulja – koji se danas prodaju u supermarketima.
Prvi korak u liječenju dijabetesa je prestanak vjerovanja u laž da je dijabetes neizlječiv.
Povijest Dijabetesa
U 1922.g. tri kanadska nobelovca, Banting, Best i Macleod, spasili su život jednoj četrnaesto godisnjoj djevojčici u Glavnoj Bolnici u Torontu, uz pomoć injekcije insulina.(6) Kompanija Eli Lilly je dobila dozvolu za proizvodnju novog čudesnog lijeka dok se medicinska zajednica kupala u slavi dobro obavljenog posla.
Negdje oko 1933.g. pojavile su se glasine o jednoj novoj i opakoj vrsti dijabetesa. Ta vijest je bila prezentirana od strane Joslyna, Dublina i Marksa, i objavljena u Američkom Žurnalu Medicinskih Nauka. U tom radu pod nazivom, “Proučavanja Diabetesa Mellitusa”,(7) raspravljalo se o pojavi epidemije jedne nove bolesti koja je bila veoma slična dijabetesu iz ranih 20-tih godina, s tim što ova bolest nije reagirala na onaj čudesni inzulin. Što je još gore, neki pacijenti su umirali nakon terapije inzulinom.
Ta nova bolest postala je poznata kao “inzulin-rezistentni dijabetes” jer se odlikovala povećanim nivoom šećera u krvi, kao kod dijabetesa, ali nije bilo pozitivne reakcije na terapiju inzulinom. Mnogi doktori su imali prilično mnogo uspjeha u liječenju ove bolesti uz pomoć reguliranja ishrane. Između 1930 i 1940.g. mnogo toga je već bilo otkriveno o vezi između hrane i dijabetesa.
Dijabetes, koji je medu američkim stanovništvom bio zastupljen sa 0.0028% po glavi, početkom tog vijeka, do 1933.g. je skočio za 1000% i postao bolest s kojom su se mnogi doktori počeli da susreću.(8) Ta bolest je pod raznim imenima do 1990. godine zahvatila više od polovine američke populacije i onesposobila skoro 20% stanovništva.(9)
U 1950.g. medicinska zajednica se osposobila za određivanje nivoa insulina u krvi. Te analize su ubrzo pokazale da ova bolest nije bila klasični dijabetes; za nju je bio karakterističan normalan ili povišen nivo insulina u krvi. Problem je bio u tome što je inzulin bio nedjelotvoran; on nije snižavao nivo šećera u krvi. Međutim, s obzirom da je ova bolest bila poznata tokom prošlih 20 godina kao dijabetes, ona je sada nazvana dijabetes tip-2. To je bilo iz razloga da bi se ona razlikovala od ranijeg tipa dijabetesa (tip 1), izazvanog uslijed poremećene proizvodnje inzulina od strane pankreasa.
Da su otkrića na polju ljudske ishrane zadržana i bila javno dostupna bar do nekih 60-tih godina, dijabetes bi zasigurno bio smatran jednom izlječivom bolešću. Umjesto toga, u 1950.g. otpočela je potraga za drugim čudesnim preparatom kojim će se tretirati problem dijabetesa tipa 2.
Nastavit će se…
Izvor: apokalipsa.blogspot.com
