Na prvi pogled, izmjene oko osobne iskaznice djeluju tehnički i bezazleno. Govori se o “olakšavanju pristupa uslugama”, “digitalizaciji”, “efikasnosti države”. No, osobna iskaznica više nije samo dokument identiteta – ona postaje ključ za sudjelovanje u sustavu.
To je temeljna promjena.
Od identifikacije osobe → prema administriranju života
Klasična osobna iskaznica imala je jednu svrhu: potvrditi tko si.
Digitalna osobna iskaznica ima drugu logiku: povezati te sa sustavima.
U tom trenutku identitet prestaje biti statičan podatak, a postaje dinamičan profil:
- koristiš je za zdravstvo
- za poreze
- za banke
- za prijavu u sustave
- za socijalna prava
- za putovanja
- za online pristup
Drugim riječima:
bez digitalnog identiteta – nema punog sudjelovanja u društvu.
To nije teorija, to je dizajnerska logika sustava.
Zašto se inzistira na “jedinstvenom” digitalnom identitetu
Sustavima upravljanja (državnim, financijskim, nadnacionalnim) najveći je problem fragmentacija:
previše kartica, previše prijava, previše neusklađenih podataka.
Rješenje je jedan identitet – više funkcija.
EU to otvoreno komunicira kroz:
- EU Digital Identity Wallet
- interoperabilnost među državama
- povezivanje javnog i privatnog sektora
Osobna iskaznica je nacionalna ulazna točka u taj nadnacionalni sustav.
Zašto je digitalni ID preduvjet za CBDC
CBDC (digitalna valuta središnje banke) ne može funkcionirati bez pouzdanog digitalnog identiteta.
Zašto?
- mora znati tko plaća
- mora znati gdje
- mora znati za što
- mora moći primijeniti pravila, ograničenja ili uvjete
Gotovina je anonimna.
Digitalna valuta nije i ne može biti.
Zato se prvo gradi:
- digitalni identitet
- digitalni novčanik
- interoperabilni sustavi
- tek onda – digitalni novac
To je isti redoslijed svugdje, neovisno o državi.
Gdje se u priču uklapa socijalno bodovanje
Važno: socijalno bodovanje ne mora izgledati kao kineski model da bi funkcioniralo.
Dovoljno je da sustav:
- razlikuje “poželjno” i “nepoželjno” ponašanje
- nagrađuje jedno, a otežava drugo
- sve to provodi administrativno, ne represivno
Primjeri:
- olakšan ili otežan pristup kreditima
- različiti uvjeti osiguranja
- prioriteti u sustavima
- ograničenja “zbog sigurnosti”, “zbog klime”, “zbog zdravlja”
Kada je identitet digitalan, centraliziran i obvezan, takvi mehanizmi postaju tehnički trivijalni.
Ključna stvar koju mediji ne objašnjavaju
Problem nije sama tehnologija.
Problem je odsustvo stvarnog izbora.
U teoriji:
“Digitalni ID je dobrovoljan.”
U praksi:
Bez njega je sve teže normalno funkcionirati.
To je ono što nazivamo iluzijom pristanka – sustav ne prisiljava, nego učini alternativu neodrživom.
Šira slika: osobna iskaznica kao tiha prekretnica
Ono što se danas naziva “unapređenjem osobne iskaznice” sutra je:
- ključ za financije
- ključ za kretanje
- ključ za usluge
- ključ za sudjelovanje u društvu
To nije distopija, to je arhitektura tehnokracije:
administriranje života kroz identitet, podatke i pristup.
I ono najvažnije – gdje je stvarna sloboda
Kao što stalno naglašavamo: sustav se ne pobjeđuje borbom, nego sviješću, neidentifikacijom, ne-suradnjom, neprihvaćanjem digitalnog ID.
Razumijevanje ovih procesa nije poziv na strah, nego na:
- unutarnju suverenost
- svjesno korištenje tehnologije
- jasnoću o tome tko upravlja, a tko služi
Jer Tehnokracija ne vlada batinom, nego administracijom. Ne kontrolira ljude fizički, nego pristupom.
Zato je ključno razumjeti što se događa dok još imamo izbor.
Planovi EU do 2030.: identitet, novac i život u jednom sustavu
Europska unija više ne skriva cilj. On je javno zapisan u strategijama, uredbama i “vizijama”.
Do 2030. Europa želi:
- jedinstveni digitalni identitet za sve građane
- potpunu digitalizaciju javnih i financijskih usluga
- ukidanje “trenja” između građanina i sustava
U prijevodu:
da se sve važno u životu može – i mora – odvijati kroz jedan digitalni nadzirani i upravljiv okvir.
EU Digital Identity Wallet – temelj sustava
EU Digital Identity Wallet zamišljen je kao:
- osobna iskaznica
- vozačka dozvola
- zdravstveni karton
- bankovni identitet
- potpis
- pristup javnim i privatnim uslugama
Sve u jednom.
Ne kao dodatna opcija, nego kao nova infrastruktura društva.
Kada infrastruktura postane digitalna, analogni život postaje iznimka.
Zašto se sve države “dobrovoljno” usklađuju
EU više ne djeluje kao savez država koje dogovaraju smjer. Djeluje kao nad-državna administracija koja:
- postavlja standard
- uvjetuje fondove
- harmonizira zakonodavstvo
Države ne gube suverenitet naglo.
One ga administrativno prenose – korak po korak.
I to uvijek uz dobru priču:
- sigurnost
- učinkovitost
- zaštita građana
- borba protiv kriminala
- klimatski ciljevi
Nitko ne govori o kontroli. Govori se o “upravljanju”.
CBDC – novac koji traži identitet
Digitalni euro ne može postojati bez digitalnog identiteta.
Zašto? Jer se za razliku od gotovine:
- mora znati tko plaća
- mora znati kome
- mora znati za što
- i pod kojim pravilima
To omogućuje:
- programiranje novca
- ograničavanje namjene
- uvjetovanje potrošnje
- automatsku provedbu politika
Ne kroz represiju, nego kroz kod.
Socijalno bodovanje – europski model bez tog imena
Kao što je gore spomenuto, EU neće kopirati kineski model izravno. Nema potrebe.
Europski model je sofisticiraniji:
- nema javnih bodova
- nema etiketa
- nema kazni u klasičnom smislu
Postoji samo:
- olakšan ili otežan pristup
- brža ili sporija usluga
- dozvoljeno ili nedozvoljeno
Sve “neutralno”, “objektivno”, “tehnički”.
Zašto 2030. nije slučajna godina
- je:
- kraj Agende UN-a 2030
- rok za potpunu digitalnu tranziciju
- prijelaz s analognog na digitalni društveni ugovor
To je točka nakon koje se sustav više ne gradi, nego održava.
A kad se jednom uspostavi, teško se mijenja, i to je ono što “oporba” i građani moraju što prije osvijestiti.
Gdje još postoji stvarna autonomija
Ne u bijegu.
Ne u ratu protiv sustava.
Ne u paničnom otporu.
Autonomija još postoji:
- u razumijevanju
- u ne-identifikaciji
- u unutarnjoj slobodi
- u ne-pristanku
- u svjesnom korištenju, bez predaje identiteta
Sustav najviše gubi moć ondje gdje nema straha, reakcije ni ovisnosti.
EU ne gradi diktaturu. Gradi administrirani život. U njemu će sve funkcionirati – ali samo dok se uklapaš u parametre.
Zato pravo pitanje više nije:
“Hoće li ovo doći?”
Nego:
“Tko sam ja dok ovo dolazi, i što radim?”
Kako se oduprijeti tehnokraciji – bez borbe, bez straha
Tehnokratski sustav ne pobjeđuje silom. On ne traži oružje. Ne traži otvoreni sukob. On traži pristanak. Bez pristanka Tehnokracija ne može zaživjeti.
Zato se stvarni otpor ne događa na ulici, nego u svijesti.
1. Informiranjem – ali bez hranjenja straha
Prvi korak nije “znati sve”, nego:
- razlikovati informaciju od propagande
- vidjeti obrazac, a ne samo vijest
- razumjeti zašto se nešto uvodi, a ne samo što
Strah je gorivo sustava. Informacija bez straha je njegova slabost. Ne moraš dijeliti svaku vijest.
Dovoljno je da jasno vidiš kroz nju, i sustav gubi tvoj pristanak.
2. Osvještavanjem
Tehnokracija jača tamo gdje ljudi:
- traže sigurnost izvana
- traže potvrdu izvana
- traže identitet izvana
Digitalni ID pokušava zamijeniti unutarnji osjećaj “tko sam ja”.
Otpor počinje kad:
- znaš da nisi broj
- nisi podatak
- nisi uloga
- nisi status
Sustav ne može upravljati onim tko se ne identificira s njegovim oznakama. Ne može iznuditi pristanak.
3. Ne-pristankom – tihim, ali čvrstim
Nepristanak ne mora biti glasan.
Ne mora biti agresivan.
On izgleda ovako:
- koristim ono što moram, ali ne dajem više nego što je nužno
- ne prihvaćam sve “olakšice” ako znam cijenu
- ne trgujem slobodom za komfor
Tehnokracija se hrani dobrovoljnim proširenjem ovlasti. Svaki put kad kažeš “ne treba mi”, sustav gubi malo moći. Svaki put kad kažeš ne pristajem, sustav postaje sve više paraliziran.
4. Nepokoravanjem – bez stvaranja neprijatelja
Pokoravanje nije poslušnost zakonima. Pokoravanje je unutarnja predaja.Odustajanje.
Možeš poštovati pravila, a da ne predaš:
- savjest
- kritičko mišljenje
- vlastitu vrijednost
Sustav želi reakciju. Ti biraš mirnu jasnoću.
To je “borba bez borbe”.
5. Življenjem paralelne stvarnosti
Najdublji oblik otpora nije rušenje sustava, nego:
- izgradnja odnosa izvan njega
- stvarna zajednica
- lokalna razmjena
- znanje, vještine, unutarnja stabilnost
Tehnokracija ne zna što učiniti s ljudima koji:
- ne paničare
- ne mrze
- ne traže vođe
- ne čekaju spas izvana
- ne pristaju na vlastito porobljavanje
Digitalni ID, digitalna valuta i tehnokracija nisu kraj čovjeka. One su test svijesti.
Ne pitaju:
“Hoćeš li se boriti?”
Nego:
“Hoćeš li se odreći sebe da bi ti bilo lakše?”
Sloboda se ne gubi odjednom. Ona se tiho predaje – korak po korak.
A isto tako se i čuva:
- jasnoćom
- dostojanstvom
- unutarnjom suverenošću
Sustav može administrirati život. Ali ne može dotaknuti izvor, osim ako mu ga sam predaš.
Zapamti, sustav nema nikakvu moć nad tobom, osim one komu mu daješ, svjesno ili nesvjesno, pristankom.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
