U današnjem svijetu često se susrećemo s pogrešnim shvaćanjem riječi “prihvaćanje”.
Mnogi misle da znači predaju, pasivnost ili odustajanje. U stvarnosti, prihvaćanje je temelj unutarnje slobode, ključni korak prema jasnom djelovanju i spoznaji.
Prihvaćanje nije predaja
Prihvaćanje ne znači da odustaješ od svojih vrijednosti, od svijesti ili od unutarnjeg integriteta.
Ne znači da toleriraš sve što je pogrešno ili štetno. Prihvaćanje znači: jasno vidjeti stvarnost takvom kakva jest, bez iluzije da je drugačija.
Kada prestanemo borbu protiv onoga što jest, oslobađamo energiju koja se inače troši na otpor.
Taj prostor postaje mjesto za svjesno, mirno djelovanje.
Spoznaja i transformacija
Svaka stvar koju želimo promijeniti – bilo u sebi, bilo u vanjskom svijetu – prvo mora biti prepoznata i prihvaćena.
Primjeri:
- Ako želimo prestati pušiti ili piti, prvo osvijestimo štetnost navike i prihvatimo da je to što radimo stvarno štetno.
- Ako želimo djelovati u društvu, prvo uočimo iluzije suverenosti, demokracije i izbora.
Tek tada dolazi prirodna transformacija.
Odbacivanje starih obrazaca ne dolazi iz borbe, nego iz tihe spoznaje i unutarnje jasnoće.
Duhovna i metafizička dimenzija
Prihvaćanje je svjesno prepoznavanje iluzije – bilo unutarnje ili vanjske: - Misli, uvjerenja i emocije su prolazni obrasci;
- Sustav i polarizacija hrane se našom pažnjom i energijom;
- Sve što “prihvatimo” postaje transparentno za svijest, a energija više ne hrani iluziju.
U metafizičkom smislu, kada prihvaćamo što jest, svijet ne nestaje, ali gubi moć nad nama.
Sustavi kontrole, podjele i sukobi i dalje postoje, ali više ne mogu isisavati energiju iz naše unutarnje prisutnosti.
Danas živimo u vremenu globalne kontrole, trgovinskih i financijskih okvira koji se definiraju izvan naših očiju, u kojem se direktive i “usklađivanja” provode kao tehnička nužnost, dok sustav polarizira i hrani sukobe.
U takvom okruženju: - Prihvaćanje ne znači pasivnost,
- Prihvaćanje znači zadržati unutarnju koherenciju,
- Djelovati iz jasnoće, a ne iz reakcije,
- Ne hraniti energijom iluzije, podjela ili straha.
To je “borba bez borbe”, “djelovanje bez djelovanja” – način da ostaneš u svijetu, ali ne od svijeta.
Kako prakticirati prihvaćanje
- Promatraj misli i emocije bez identifikacije: vidi ih, ali nemoj reći “to sam ja”.
- Svjedoči stvarnost – i unutarnju i vanjsku – bez prosuđivanja i bez nužnosti da je promijeniš odmah.
- Prepoznaj iluziju – polarizaciju, podjele, strahove koji crpe energiju.
- Oslobodi energiju – prestani hraniti sukobe i otpor.
- Djeluj iz jasnoće – kada djeluješ, čini to iz unutarnje prisutnosti, a ne iz napetosti ili potrebe da pobijediš.
Prihvaćanje nije slabost.
Prihvaćanje je temelj unutarnje slobode.
Oslobađa te od privida da moraš pobijediti, promijeniti ili dokazati.
U toj tihoj, svjesnoj prisutnosti počinje stvarna transformacija – osobna, kolektivna i svijesna.
U vremenu kada sustavi i iluzije traže našu energiju, prihvaćanje je najmoćniji alat.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
