Poštovani zastupnici Mosta,
vaša inicijativa za prikupljanje potpisa saborskih zastupnika s ciljem ustavne zaštite gotovog novca dolazi u trenutku kada to pitanje više nije tehničko, nego egzistencijalno i civilizacijsko.
Zbog toga smatramo važnim javno podržati smjer inicijative – ali istovremeno jasno i odgovorno ukazati na zamke i propuste koji bi, ako se zanemare, mogli pretvoriti ovu zaštitu u puku deklaraciju bez stvarnog učinka.
1. Zaštita gotovine nije isto što i zaštita građana
Zaštititi gotovinu Ustavom može značiti dvije vrlo različite stvari:
- da gotovina formalno postoji,
- ili da se gotovina stvarno može koristiti bez kazne, diskriminacije i pritiska.
Ako se Ustavom zaštiti samo postojanje gotovine, bez jasnih jamstava njezina korištenja, tada građani dobivaju pravo koje u praksi ne mogu ostvariti.
Takva „zaštita“ ne sprječava:
- banke da podizanje gotovine opterećuju destimulirajućim naknadama
- trgovce da odbijaju gotovinu ili
- skuplje cijene i nepovoljnije uvjete za one koji ne koriste digitalna plaćanja
U tom slučaju gotovina nije zabranjena – ali je kažnjena.
2. Plaćanje gotovinom mora biti pravilo, ne opcija
Ključno pitanje nije:
smije li građanin platiti gotovinom,
nego:
je li druga strana obvezna gotovinu prihvatiti.
Ako Ustav ne sadrži jasnu obvezu prihvaćanja gotovine, tada:
- trgovine mogu prijeći na „cashless“ modele
- ugostitelji mogu odbijati gotovinu
- javne i privatne usluge mogu se u potpunosti digitalizirati
Sve to bez kršenja Ustava.
Pravo koje ne obvezuje drugu stranu – nije pravo, nego teorija.
3. Penalizacija gotovine je prikrivena zabrana
Ustavna zaštita mora jasno zabraniti:
- dodatne postotne naknade za podizanje gotovine
- skuplje cijene pri plaćanju gotovinom
- administrativne prepreke koje destimuliraju korištenje gotovine
U suprotnom, gotovina postaje sredstvo plaćanja koje formalno postoji, ali se ekonomski obeshrabruje – sve dok je većina ljudi sama ne prestane koristiti.
To nije slobodan izbor.
To je usmjeravanje ponašanja kroz financijski pritisak.
4. Gotovina i sloboda izbora u digitalnom dobu
Ovo pitanje nije ideološko, nego strukturno.
Gotovina:
- ne zahtijeva digitalni identitet
- ne proizvodi podatke
- ne može se isključiti, zamrznuti ili programirati
- omogućuje sudjelovanje u društvu bez tehničkih uvjeta
U svijetu koji se ubrzano kreće prema:
- potpunoj digitalizaciji plaćanja
- uvjetovanom pristupu uslugama
- automatiziranoj kontroli
gotovina predstavlja posljednji analogni prostor osobne autonomije.
Zato se ona ne ukida naglo, nego postupno – kroz pravne rupe i „fleksibilnost“.
5. Konkretni prijedlog: bez ovoga zaštita nema smisla
Ako ova inicijativa želi imati stvarni učinak, pozivamo vas da se u ustavne odredbe izričito uključe sljedeća načela:
- Gotovina je ustavno zaštićeno sredstvo plaćanja.
- Prihvaćanje gotovine obvezno je u svim oblicima javne trgovine i usluga.
- Plaćanje gotovinom ne smije biti skuplje niti nepovoljnije od drugih oblika plaćanja.
- Banke ne smiju destimulirati podizanje i korištenje gotovine postotnim naknadama.
- Temeljna prava, zapošljavanje i pristup uslugama ne smiju se uvjetovati isključivo digitalnim plaćanjima.
Bez ovih elemenata, ustavna zaštita ostaje simbolična.
Ova inicijativa ima potencijal postati stvarni presedan u zaštiti slobode izbora građana.
Ali samo ako se ne zaustavi na općim formulacijama i politički sigurnim frazama.
Građani ne traže zaštitu gotovine kao simbola prošlosti, nego kao jamstvo da sutra neće biti prisiljeni na jedini dopušteni način života.
U tom smislu, vaša inicijativa može biti:
- ili stvarni štit,
- ili još jedan ukras na Ustavu koji se u praksi zaobilazi.
Izbor je – sada – na vama.
S poštovanjem,
građani koji još vjeruju da pravo mora imati i stvarnu primjenu
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
