Razlozi za rat

Martin Niemoeller

Već su mnogi od nas koji pokušavaju da razmišljaju svojom glavom dobro iscrpljeni podvrgavajući svoj mozak intezivnoj mentalnoj gimnastici kako bi shvatili razloge za ovaj posljednji pokolj ljudskih bića, od strane ljudskih bića, koji se dogodio na prostorima Iraka. Nikako da svarimo zvanična objašnjenja i racionalizacije razloga ovog konflikta, kojima su nas danima bombardovali preko strogo i kompletno kontrolisanih medija.

O nevjerovanoj količini hipokrizije i politici duplih standarda, da ne govorimo.

Jedino što smo jasno mogli primjetiti ovih dana, to je – da se razlika između novinarstva i profesionalne prostitucije, ne može više da primjeti. Čini se da su ova dva pojma postali – sinonimi.

Hitler i Gebels su u svoje vrijeme važili za najveće majstore propagande i tvrdili su da što je laž veća i što se ona češće ponovi – to će je narodne mase lakše progutati kao istinu. Međutim, njih dvojica bi se danas mogli samo postidjeti kad bi vidjeli svu ovu mašineriju audio-vizuelne dezinformacije čijem je bombardovanju ono što nazivamo „normalnim” ljudskim bićem, svakodnevno izloženo.

S druge strane čovjek bi htio da sazna istinu, ali samo ako se ona može uklopiti u njegove već prekoncipirane stavove, predubjeđenja i nagađanja. Sve izvan toga smatra se nemogućim. Problem je u tome, dok god pojedinac sam ne sruši sve barijere oko sebe, koje su mu mahom nametnute spolja (mada je mnoge od njih i sam sebi postavio), istina se ni ne može saznati.

Da bi se ovo malo bolje razumjelo, najbolje može da nam posluži analogija Kusturicinog filma Podzemlje, gdje grupa ljudi godinama živi u podrumu misleći da napolju cijelo vrijeme bjesni rat i to sve na osnovu informacija koje im drug Marko servira preko „radija” (medija). Oni su u podrumu imali svoju realnost i bez obzira na to koliko je ona bila iluzorna, oni su se osjećali u njoj sigurno i nikome nije padalo na pamet da pokuša da izađe napolje. Cijelo vrijeme su radili, proizvodili u ovom slučaju oružje, čijom prodajom je drug Marko obezbjeđivao sebi ugodan život, i naravno, nije mu padalo na pamet da omogući onima iz podruma da saznaju istinu, nego ih cijelo vrijeme držao u neznanju. U podrumu se nekim slučajem zadesio i majmun, i najtragičnije je to što je on bio jedino živo biće dole, koje se cijelo vrijeme prirodno ponašalo, odnosno – nije bilo mentalno programirano. Da majmunu na kraju nije dozlogrdilo i da granatom iz tenkovskog topa nije napravio rupu u zidu i zatresao podrumski realitet, malo ko bi iz njega ikada izašao i vidjeo vanjsku (istinsku) realnost.

U stvari, jedini način da se ljudi istjeraju iz podruma je bio da se podrumski realitet toliko zatrese i da se oni koji su unutra toliko isprepadaju da im se, na kraju, ideja da izađu napolje čini mnogo razumnija od one da ostanu unutra. Mnogi tvrde da nisu razumjeli ovaj film, a nikako da im padne na pamet da je osnovni razlog za to što su ga gledali – iz podruma.

Čini se da dolaze vremena kad će se ovaj naš „podrum” toliko da se zatrese da ni mi nećemo imati puno izbora, osim da biramo između izlaska napolje ili da ostanemo zatrpani unutra. Svaki veći potres ima određene znakove koji mu prethode, oni se mogu zapaziti samo ukoliko čovjek pažljivo posmatra.

Rat u Iraku, i sve što se događalo u vezi s njim, mogao bi da bude samo još jedan od tih znakova.

Koji su stvarni razlozi za ovaj rat, pitamo se? Prvo čega moramo biti svjesni, to je da stvarni razlozi za rat – ne postoje, niti postoje bilo kakva istinska opravdanja. Stvarni razlog da ljudsko biće nanosi bol, patnju ili da liši života drugo ljudsko biće – prirodno ne postoji! Pa, ni kod jedne životinjske vrste ne možemo primjetiti ovakvu tendenciju prema međusobnoj eksterminaciji a pogotovo toliko kreativnih načina za nanošenje patnje i bola pripadnicima svoje vrste.

Ono što postoji, to je samo – racionalizacija. Da bi objasnili šta je to racionalizacija najbolje će nam poslužiti ovaj primjer:

Na jednom predavanju na temu hipnoze predavač je hipnotisao jednu osobu iz publike i onda joj dao tzv. posthipnotičku sugestiju da ustane i kukurikne kad god se on uhvati za uho. Naravno, kad ju je povratio iz hipnoze, ta osoba se vratila nazad u publiku ne sjećajući se ničega, predavanje se tako nastavilo, predavač se onda uhvatio za uho – a onaj iz publike je ustao i kukuriknuo. Tako se to ponovilo nekoliko puta. Onda su pitali osobu iz publike koja kukuriče, zašto to radi a ona je nakon kraćeg razmišljanja odgovorila – “kako joj se učinilo da je atmosfera na predavanju bila nekako loša, pa je htjela da je malo popravi tim svojim gestom”.

Ljudska svijest ima tendenciju da interpretira, odnosno, racionalizuje svaki događaj i situaciju na osnovu do tada joj poznatih elemenata. Ona istovremeno ne ostavlja mogućnost da samoj sebi prizna – da je njen ponašanje možda rezultat kondicioniranja, odnosno, mentalnog programiranja. Kad mislimo da mislimo “svojom glavom” – mi većinom, u stvari, – samo racionalizujemo na osnovu spolja nam zadatih elemenata.

Mi, u stvari – cijelo vrijeme većinom “kukuričemo” a da toga nismo ni svjesni.

S obzirom da je način funkcionisanja ljudske svijesti već odavno dobro poznat vladajućoj eliti, nije ni čudo da bukvalno sve što nam serviraju može da prođe, samo ako se adekvatno racionalizuje.

Oni koji su imalo proučavali noviju istoriju naše ’civilizacije’ (molim da budemo veoma oprezni kad upotrebljavamo ovaj pojam), jedino što mogu primjetiti, to je da se tu, u stvari, radi o jednoj istoriji terora čovjeka nad čovjekom, ljudskog bića nad ljudskim bićem. U školama su nas učili kako da ovo racionalizujemo, odnosno kako to da shvatimo kao nešto normalno!?!

Da li je čovjek stvarno po svojoj prirodi toliko krvožedan, brutalan i ratoboran – ili je jednostavno izmanipulisan od strane onih koji su na vrhu piramide vlasti? – pitanje je na koje svako od nas mora sam da odgovori.

Svrgavanje Sadama Huseina s vlasti i ’oslobođenje’ iračkog naroda je samo još jedna racionalizacija posljednjeg krvoprolića u našoj istoriji. Da nije tužno, možda bi ovo bilo i smiješno. Sanitizirane vijesti glavnih novinskih i televizijskih agencija nisu nam rekle da su snage koalicije samo u prvih nekoliko sedmica oslobodile od života i osakatile nekoliko hiljada nedužnih ljudskih bića, niti su nam prezentirali realne fotografije užasnih scena. Od oružja masovne destrukcije (na iračkoj strani), do sada nije bilo ni traga ni glasa a to je bio jedan od glavnih povoda za ovaj rat. (Prema nekim izvorima, usljed američke agresije i okupacije, do marta 2007. godine, u Iraku je izgubilo život oko milion ljudi!).

Oružja masovne destrukcije kao Tomahavk i druge vrste raketa, municija na bazi osiromašenog uranijuma, (zabranjena po Ženevskoj Konvenciji jer dovodi do genetske mutacije stanovništva na području njenog korištenja), kasetne bombe koje se raspršavaju na bezbroj manjih bombi (inače zabranjene od strane organizacije Amnesty International), skalarno oružje o čijem postojanju svjetska javnost još uvijek nije ni obavještena, elekto-magnetni talasi i ko zna šta još, upotrebljavani su svakodnevno od strane koalicionih snaga protiv iračkog naroda i sve to nije predstavljalo nikakav problem za kontuzovanu međunarodnu zajednicu. Ko je sljedeći na redu poslije Iraka? Iran? Sirija?

U Belgiji su u međuvremenu frizirani zakoni međunarodnog prava, tako da ni u kom slučaju Buš i kompanija ne mogu da potpadnu pod kategoriju ratnih zločinaca.

„Oružja masovne prevare” (mediji), nimalo ne zaostaju za već navedim oružjima masovne destrukcije, bolje rečeno oni djeluju sinhronizovano jedni s drugima. Oni nam sve ovo tako lijepo racionalizuju, tako da se mi možemo ljepše da osjećamo. Oni čak i razmišljaju umjesto nas jer mi naš mozak već odavno ne koristimo u te svrhe, čovjek mahom razmišlja na principu: „u se, na se, i poda se”; a onda je sklon i kukanju kad se nađe u realnosti koja mu se ne sviđa. Nije mu jasno da nije ni pokušao da je sam stvara. Samo je mislio da ima izbora u biranju između onoga što su mu drugi ponudili.

Pljačka nafte

Oni koji nisu potpali pod totalni uticaj medija idu malo dalje i kažu da se, u stvari, u ovom ratu radilo samo o jednoj najobičnijoj – pljački nafte, uz malo „kolateralne štete”, naravno (opet: između 655 hiljada i 1 milion žrtava!). Već je dobro poznato da je Irak druga zemlja na svijetu po rezervama nafte.

Po već starom i oprobanom receptu, nakon svrgavanja postojećeg režima, instalirana je marionetska vlada, koja omogućava preuzimanje kako nafte, tako i ostalih rudnih bogastava Iraka, od strane multinacionalnih kompanija. Veće firme koje su u stanju da naprave neki profit takođe se otkupljuju, za pare koje inače u realnosti ni ne postoje, a irački narod će biti samo jeftina radna snaga. Par lokalnih elitnih familija, rotiraće se međusobno na vlasti, biće pod stalnom američkom zaštitom, a za uzvrat će pravno omogućavati Amerikancima eksploataciju prirodnih bogastava zemlje. Amerikanci će ih zauzvrat kreditirati kako bi ovi mogli da plate američkim firmama za popravak svega što su ovi srušili, a Iračani će na ove kredite morati da plate i interes koji će biti „čista sitnica”. (Dakle, nešto slično onome što smo već imali priliku vidjeti na Balkanu)

U medijima će se kasnije promovisati vijekovna ljubav između Iračana i Amerikanaca. Osiromašeni uranijum, rađanje deformisane djece itd. neće se pominjati kao što se ne smije pominjati ni na područjima bivše Jugoslavije, jer zaboga, pa sada živimo u demokratiji. Neće biti uputno ni da se pomene kako se prije puno bolje živjelo, nego što se trenutno živi; takvi će odmah biti etiketirani kao „Sadam-nostalgičari” i primjerno kažnjeni. (I ovo mi je odnekud poznato!?)

Dolar-euro i recesija

Ima i onih koji tvrde da je u stvari najveća greška Iračana bila ta što su se 1999.g-ne odrekli petro-dolara i počeli da trguju naftom u Euro-valuti, čime su oni, doduše, pravili za sebe puno veći profit, međutim, time su uzdrmali vrijednost američkog dolara a poslužili su i kao loš primjer za Iran, Indoneziju i Venecuelu, države koje su takođe poduzele korake da pređu na Euro. (CIA je nedavno organizovala već jedan neuspjeli puč u Venecueli, kako bi svrgla sa vlasti demokratski izabranog predsjednika Chavez-a Frias-a). Ako bi se taj trend nastavio, pretpostavlja se da bi američki dolar izgubio na vrijednosti negdje preko 40%, najviše zbog toga što je taj petro-dolar fiktivna ili «fiat valuta», pare bez pokrića, koje su Amerikanci štampali na osnovu vrijednosti svjetske nafte i time ostvarili veliki profit. Taj novac nema nikakvu podlogu, bilo u američkoj robi, bilo u industriji, tako da ako bi se samo nekoliko zemalja koje proizvode naftu odrekle ove valute, onda bi one američke banke kojima bi se taj novac vratio na naplatu jednostavno – propale, i to bi moglo da dovede do ekonomskog kolapsa u Americi i istovremenog jačanja Evropske Unije. Da bi to spriječile, SAD moraju da zauzmu sve važnije pozicije u azijskom regionu i tako zadrže svjetsku dominaciju, bez obzira na to koliko ljudskih života to koštalo.

Već je dobro poznato da je američka privreda u recesiji u zadnjih nekoliko godina, a iz istorije nam je takođe poznato da su ratovi često bili odgovor za ovaj problem. U vezi sa svim ovim, predviđa se da će Amerikanci uskoro napasti i zemlje kao što su Iran, Sirija, Jordan itd.

Uzgred rečeno i testiranje ubojnog dejstva najnovih oružja, prema vojnim stratezima, najbolje se može verificirati na ljudskim bićima, jer na kraju krajeva, za njihovo uništavanje su i namijenjena. Usput se potroše takođe i stare zalihe, što obezbjeđuje nove poslove za vojnu industriju.

Proširivanje Izraela

Neki geopolitički analitičari tvrde da se uloga Izraela u svemu ovome nikako ne smije zanemariti. Oni očekuju da će Izrael, koji je inače ostavio dosta otisaka svojih prstiju (nešto na šta se ne smije ni pomisliti, a kamo li pomenuti u štampi) prilikom zločinačkog napada na Svjetski Trgovinski Centar, koristiti ovu priliku da se ’malo’ proširi, što bi moglo da dolije dodatno ulje na vatru u regionu Srednjeg Istoka. Neki idu čak dotle da tvrde da je proširenje Izraela i ključna tačka ovih zbivanja.

Teorija apokalipse (ili religijska teorija)

Ova teorija je kratka i jasna a ima podlogu u jevrejskim svetim knjigama (Tora i Talmud). Prema tom psiho-patološkom materijalu, spasitelj će se pojaviti nakon što dođe to tzv. armagedona ili totalnog uništenja civilizacije na jednom širem području čiji bi centar bio Srednji Istok, a onda će se pojaviti Ssspasitelj koji će povesti svoje miljenike na nebesa u tzv. Novi Jerusalem ili ’božje carstvo’. (Uticaj psiho-patološkog materijala iz ’svetih knjiga’ takođe može da bude poguban po ljudsko biće, u što smo se već imali priliku uvjeriti u mnogo navrata. Takođe je dobro poznato i to koji narod sebe smatra „Jehovinim izabranicima”.). Ovo naravno nije nimalo smiješno, jer su tu teoriju mnogi ozbiljno shvatili i iz petnih žila se trude da obezbijede uslove da do tog uništenja što prije dođe, pa tako i da se što prije bace u Jehovino naručje.

Novi svjetski poredak

Međutim, ni ovo nije cijela priča. Oni koji se bave teorijom Novog Svjetskog Poretka tvrde da je stvarni cilj svjetske elite da naprave što više haosa, razaranja i pogibije, odnosno Treći Svjetski Rat, globalni sukob između Islama i Hrišćanstva. To bi, naravno, ujedno dovelo i do depopulacije, par milijardi ljudi bi bilo zbrisano sa lica zemlje; oni već odavno tvrde kao nas ima previše i da ovi virusi koje proizvode i s vremena na vrijeme puštaju u opticaj, vrlo sporo djeluju, odnosno nisu tako efikasni kako su mislili. U svakom slučaju u svom tom haosu koji bi uslijedio, ljudi bi tražili da se taj užas zaustavi po bilo koju cijenu. Onda bi naravno elita izašla sa svojim rješenjem, (koje bi u stvari bilo i razlog za izazivanje tog haosa uopšte), odnosno, zahtjevala bi da se svaka zemlja odrekne svog suvereniteta u korist jedne zajedničke države. Formirala bi se jedna vlada, jedna banka, jedna armija itd.; ljudi bi se morali odreći i ono malo građanskih sloboda koje trenutno imaju i morali bi da se podvrgnu totalnoj kontroli „velikog brata”, vjerovatno uz pomoć mikročipova i druge tehnologije. Kontrola svjesti čovjeka bi takođe bila intezivirana, a sve ovo s opravdanjem da se više ne ponove strahote iz prošlosti.

Naravno, da bi se smanjile razlike između ljudi, i sve sadašnje religije bi se ukinule i svi bi morali da prihvate novu religiju – program, to mi mogao da bude – „New-Age”, koji se sve više i više propagira u zadnje vrijeme, a ni Judaizam ne treba isključiti kao jednu od mogućih opcija!?

Skretanje pažnje

Čini se da je Bušova administracija željela ovim ratom da ubije i što više muva, a ne samo ljudi. Jedna od njih je i ta da se odvuče pažnja u vezi sa događajima 11/09/2001, kada je izvršen teroristički akt na zgradu Svjetskog trgovinskog centra, jer je još uvijek ostalo preko 500 neodgovorenih pitanja u vezi sa tim događajem. Pritisak američke i svjetske javnosti da se on detaljnije ispita od strane jedne nezavisne komisije, raste iz dana u dan. Iako je sve bilo izvedeno skoro do perfekcije, postoji dosta „sitnica” koje dovode u sumnju mogućnost da Osama bin Laden i Al Queada, imaju išta zajedničko sa tim.

Kažu, laž optrči pola svijeta prije nego što istina uspije cipele da obuje. Naravno, istina, koja inače živi veoma turobnim životom, uvijek na kraju uspjeva nekako da savlada laž. Samo je problem što to, ponekad, malo – previše dugo traje!?

Onima koji imalo poznaju istoriju, trebalo bi biti poznato kako je Hitler svojevremeno organizovao paljevinu Reichstag-a, a onda za to optužio komuniste i kako mu je taj događaj poslužio za opravdanje svega što je kasnije uslijedilo. Korelaciju između paljevine Reichstaga i napada na Svjetski trgovinski centar nije baš toliko teško ustanoviti ako se malo bolje obrati pažnja. Isto tako kažu: „Oni koji ne nauče ništa iz istorije – primorani su da je ponove”. Naravno, ako se za to bude imalo vremena.

Komete, meteori, asteroidi…

Kad smo kod skretanja pažnje, postoji i teorija da se naša planeta nalazi na sudarnoj putanji sa grupom asteroida, kometa i meteora koja ulazi naš sunčev sistem svakih 3600 godina. Prema toj teoriji, sunce ima ’brata blizanca’ po imenu Nemesis (Vulcan, Smeđa zvijezda itd.) koji svakih 26 miliona godina prolazi kroz Ortov i Kuiperov pojas kometa/asteroida i odatle ih izbacuje kao kugla čunjeve. Veliki broj njih ulijeće u sunčev sistem gdje pravi dar-mar. Tako, s obzirom da je već prošlo više od 3600 godina od poslednje posjete tih kometa našem sunčevom sistemu, sada se one ponovo očekuju. S tim u vezi, patokratija je već izgradila na stotine podzemnih gradova i baza širom planete gdje se namjerava sakriti kad dođe vrijeme za to a u međuvremenu pokušava napraviti što više haosa s ciljem distrakcije normalnih ljudi. Prema toj teoriji, normalnim ljudima ostaje još par godina da se propisno ukopaju pod zemlju i pripreme se za pećinski život, ukoliko prežive psiho-patološke aktivnosti koje nam je patokratija pripremila u narednom periodu. (Nešto više – ovdje)

Ratovi i psiho-patologija

Pozadinu međuljudskih sukoba kao i drugih izvora zla i njegovog širenja po ovoj planeti, vjerovatno je najbolje naučno istražila i predstavila grupa psihologa na čelu sa profesorom Andrejom Lobačevskim. Prema njima, stvar je sasvim jednostavna. Među normalnim ljudima postoji nekih 4-6% individua sa „greškom u mentalnom softveru,” koje su poznate i kao – psihopate. S obzirom da te individue nemaju savijesti a istovrmeno imaju jednu opsesiju za vlašću, odnosno, kontrolom nad drugim ljudima, oni se prilično lako penju po hijerarhijskim ljestvicama ljudskog društva, te zaposijedaju visoke pozicije u vladi, vojsci, policiji, ekonomiji, religiji, obrazovanju, pravosuđu itd. (čak i u zdravstvu!). Šta se kasnije dešava, to je čak teško i zamisliti.

Dakle, svaki međuljudski sukob je rezultat psiho-patoloških uticaja. Sada se naravno postavlja pitanje, kako to da normalni ljudi mogu učestvovati u tim psiho-patološkim aktivnostima?! Psiholozi to objašnjavaju ovako, pod vlašću patokratije čovjek ne može dugo ostati normalan. Pod uticajem psiho-patološkog materijala koji se neprestano distribuira odozgo, njegova ličnost se postepeno ’transpersonalizira’ (’psihopatizira’), te on tako postaje podložan i svakojakim drugim vrstama manipulacije. Tako, ni za one ljude koji učestvuju u ratovima ne može se reći da su potpuno normalni. Doduše, oni će svoje učešće u ratu u svakom slučaju racionalizovati (ne postoji ništa što se ne može racionalizovati) a u gornjem dijelu teksta smo već predstavili primjer na osnovu kojeg se vidi da čovjekova racionalizacija nema nikakve veze sa objektivnom realnošću. Međutim, svako od nas je odgovoran za raspolaganje svojom vlastitom sviješću, tako da nema objektivnog opravdanja ni u slučajevima kad je ona izmanipulisana. Stoga, mi moramo da snosimo i adekvatne posljedice sve dok ne naučimo ovu lekciju koja je obavezna, odnosno, preduslov za bilo kakvu evoluciju čovječanstva.

Uostalom, knjigu u kojoj je A. Lobačevski to sasvim lijepo predstavio, nedavno je jedna grupa volontera prevela na naš jezik, i sada je možete besplatno pročitati – ovdje. (To će ujedno biti i jedna od najvažnijih knjiga koje ste ikada pročitali, naravno, ukoliko niste psihopata).

Egzopolitička teorija

I na kraju, postoji i tzv „egzopolitička teorija”.  Prema toj teoriji, ljudsko biće predstavlja samo jednu vrstu baterije za njegove nadzornike/boga/bogove/alahe/gospodare sa 4-og sprata, emocionalno reagujući na spoljašnje i unutrašnje uticaje u skladu s tim kako je programiran.

Cjelokupna kreacija liči na zgradu sa sedam spratova. Svaki sprat odgovara određenom razvojnom stepenu individualne svijesti. Tako na prvom spratu žive minerali, na drugom biljke i životinje, na trećem ljudska stvorenja itd… Oni sa drugog sprata mogu da se hrane jedino sa svog sprata ili sa prvog. Mi sa trećeg sprata hranimo se onima sa drugog (većinom), međutim, problem je u tome što se entiteti koji obitavaju na spratu iznad našeg, hrane emocionalnom energijom koju ljudska bića emituju u stanju straha, bola, patnje, neizvjesnosti itd. Najveća količina takve energije emituje se u toku ratnih sukoba i masovnih pogibija. Da bi oni sebi osigurali dovoljnu količinu hrane koja održava njih i njihov realitet, oni nas preko svojih agenata (individua mahom psihopatskog psihičkog profila) koji obitavaju na našem spratu, drže u stanju sličnom masovnoj hipnozi, manipulišući nas u međusobne sukobe i ratove, kad god im to odgovara. Istovremeno im je bitno da svaku pomisao na takvo nešto izbiju čovjeku iz glave.

Svaki haos na našem spratu njima odgovara. To je nešto slično kao kazino, bitno je da je zgrada puna i da se igra, bilo ko da dobija u nekom momenu nije ni bitno, jer na kraju obavezno gubi. Jedini koji su uvijek na dobitku, to su – gazde kazina. U ovom kazinu sva su sredstva dozvoljena, naravno, jedino što nije uputno, to je da se kazino (podrum) napusti ili da igrači (shvativši da su izmanipulisani), prestanu – da igraju.

***

Bilo kako bilo, činjenica je da ratovi jedino ne odgovaraju – normalnim ljudima, jer su oni ti koji trpe najveće žtrve i stradanja. S tim u vezi, jedino ostaje misterija kako normalni ljudi nisu do sada bili u stanju to primjetiti, tj. zar im je percepcija baš toliko poremećena!? Kako onda očekivati da normalan čovjek jednom zauvijek kaže…DOSTA JE BILO, GOSPODO PSIHOPATE, a onda da preuzme svoj volan – u svoje ruke! Ne možemo se stalno isto ponašati a istovremeno očekivati ljepšu budućnost.

***

Sve ove teorije mogu da budu tačne, i nijedna od ovih teorija ne mora da bude tačna. Istina se ne može nikome servirati na tanjuru, čovjek mora sam da je potraži. Možda ne bi bilo loše početi od pretpostavke da se možda nalazimo u podrumu i da možda postoji neki drugi i ljepši realitet kojeg do sada nismo bili svjesni?!?

Uostalom, kažu da je Buda rekao da čovjek na svom putu ka istini može da napravi samo dvije greške. Prva je – da pogreši put, a druga – da ni ne krene.

Izvor:www.galaksija.com