U raspravama o privatnosti često se može čuti jedna, molim bez ljutnje, glupa rečenica: “Nemam što skrivati.”
Na prvi pogled nekom možda zvuči logično, ali pitanje privatnosti nikada nije bilo pitanje skrivanja. To je pitanje slobode.
Razmislite na trenutak. Zašto zatvaramo vrata svog doma? Zašto navlačimo zavjese? Zašto dnevnik pišemo za sebe? Zašto postoje ispovjedaonica, odvjetnička tajna ili tajnost glasovanja?
Jesmo li svi kriminalci?
Naravno da nismo. Čovjek jednostavno treba prostor u kojem može biti ono što jest. Prostor u kojem može razmišljati bez promatranja. Preispitivati bez osude. Pogriješiti bez trajnog zapisa. Promijeniti mišljenje bez straha da će ga prošlost zauvijek definirati.
To je privatnost, ne kao luksuz, nego kao temelj ljudskog dostojanstva.
Privatnost je prostor u kojem nastaje sloboda
Nitko od nas nije rođen s gotovim mišljenjem. Svi učimo. Griješimo. Mijenjamo stavove. Tražimo odgovore.
Da bi se to moglo dogoditi, potreban je prostor u kojem čovjek nije neprestano promatran. Jer kada znamo da nas netko stalno promatra, događa se nešto vrlo zanimljivo, počinjemo glumiti, mijenjati sami sebe, ne zato što smo postali bolji nego zato što želimo izbjeći posljedice promatranja.
Tada više ne živimo spontano i počinjemo živjeti prema očekivanjima promatrača. Možda upravo tu sloboda počinje nestajati. Ne onda kada nam je oduzmu nego onda kada je sami počnemo ograničavati.
Najveći zatvor nema zidove
Povijest nas uči da je nekada za kontrolu ljudi bilo potrebno mnogo vojnika. Danas možda nije potrebno toliko ljudi . možda je samo dovoljno stvoriti osjećaj da se svaki korak može zabilježiti.
Ne zato da bi netko svakoga doista promatrao, nego zato što sama mogućnost promatranja mijenja ponašanje. To je možda najveća moć nadzora. Ne prisila. Nego samodisciplina nastala iz osjećaja da smo uvijek vidljivi, samodisciplina i prilagođavanje iz straha, od mišljenja,od sustava, vlasti.
“Privatnost nije zid koji nas odvaja od društva. Ona je prostor iz kojeg nastaje slobodan čovjek. Kada taj prostor nestane, čovjek možda i dalje može govoriti, raditi i putovati, ali više nije siguran da misli potpuno slobodno.”
Podaci nisu cilj
Često govorimo o podacima, ali podaci sami po sebi nisu najvažniji. Najvažnije je ono što se iz njih može zaključiti. Što volimo. Čega se bojimo. Kada smo sretni. Kada smo usamljeni. Što kupujemo. Kako razmišljamo. S kim razgovaramo. Što tražimo kada mislimo da nas nitko ne vidi. Zato nam žele ući u glavu. Zato se postavljaju kamere na svakom koraku, pa čak i kao obveza u automobilima.
Privatnost zato nije samo zaštita informacija. Ona je zaštita našeg unutarnjeg svijeta.
Privatnost je pravo da ostanemo ljudi
I tako se vračamo na početak posta. Možda najveća zabluda našeg vremena glasi: “Ako nemaš što skrivati, nemaš se čega bojati.”
Ali slobodan čovjek ne čuva privatnost zato što skriva zločin, čuva privatnost zato što čuva prostor u kojem nastaje njegova osobnost. Bez tog prostora čovjek više nije potpuno slobodan stvarati vlastitu misao, a društvo u kojem ljudi nemaju prostor za vlastitu misao polako gubi sposobnost stvarne slobode.
Zato pitanje privatnosti nije tehnološko pitanje. Nije ni pravno. Nije čak ni političko. To je pitanje kakvo društvo želimo ostaviti svojoj djeci.
Društvo u kojem će čovjek imati pravo biti samo čovjek. Sa svojim mislima. Svojim pogreškama. Svojim sazrijevanjem, i dijelom života koji neće pripadati ni državi, ni kompanijama, ni algoritmima nego njemu samome.
Jer možda je upravo to najdublja definicija privatnosti: Privatnost nije pravo da nešto sakrijemo od svijeta. Privatnost je pravo da dio sebe sačuvamo za sebe.
“Svaka civilizacija mora odgovoriti na jedno jednostavno pitanje: postoji li dio čovjeka koji ne pripada ni državi, ni tržištu, ni tehnologiji? Ako odgovor postane ‘ne’, tada više ne raspravljamo o privatnosti, nego o samoj prirodi ljudske slobode.”
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
