“Zelena tranzicija ” i takozvana klimatska neutralnost ima veze sa zaštitom okoliša i očuvanjem prirode te famoznim klimatskim promjenama koliko i vlasti diljem kugle zemaljske sa poštenjem i dobrobiti za bilo koga osim za njih same.
Kako uopće netko može vjerovati i očekivati od ljudi kojima je stalo jedino do kontrole i moći, da razmišljaju i rade na bilo čemu drugom osim na izgradnji sustava koji im upravo pruža i omogućuje još veću kontrolu i moć?
Jedino što je zeleno u njihovoj klimatskoj agendi je sama riječ “zelena”, ništa drugo. Cilj zelene tranzicije uspostava je potpune kontrole kroz uvođenje sustava praćenja osobnog karbonskog otiska koji će se temeljiti na zapadnoj verziji kineskog sustava bodovanja, ograničavanju resursa, te praćenju svega što radite. Zato uz “zelenu” tranziciju u paketu dolazi i besplatni bežični internet za sve (5G) koji će, iako je RF zračenje dokazano štetno po ljude i okoliš, pokrivati svaki centimetar planete zemlje, te naravno famozna digitalizacija, svega.
Zašto smo toliko sigurni u to, pa evo zašto. Prvo, nitko niti da bi spomenuo biljku ili biljke koje uistinu svjetsku industriju u velikom djelu mogu učiniti neštetnom i bio-razgradivom, poput industrijske konoplje, o čemu smo opširnije pisali OVDJE. Drugo, takozvana zelena energija koju nam nameću, je kao što smo rekli na početku, SVE OSIM ZELENA.
U nastavaku možete pročitati vjerojatno jednu od najboljih objava ikad objavljenih na temu “Nulte emisije stakleničkih plinova”, odnosno zelene agende koja kaže kako će u budućnosti električnom energijom biti pokretano gotovo sve…
“Baterije ne stvaraju električnu energiju, one skladište električnu energiju proizvedenu pomoću primjerice termoelektrana na ugljen ili plin ili loživo ulje ili naftu. Pomoću hidroelekrana ili nuklearnih elektrana. Vjetroelektrana ili solarnih elektrana. Dakle tvrdnja da je recimo električni automobil vozilo sa nultom emisijom uopće nije istinita.”
Budući da oko 40% električne energije u Sjedinjenim Državama dolazi iz elektrana na ugljen, 40% električnih automobila u toj zemlji nije neutralno. To nije sve. Oni koji se vesele električnim automobilima i “zelenoj revoluciji” neka malo pobliže pogledaju i prouče same baterije ali i vjetrenjače te solarne panele.
Tipična baterija električnog automobila teška je oko 450 kg. Sadrži oko 25 kila litija, 30 kila nikla, 30 kg mangana, 15 kg kobalta te oko 90 kg bakra i 80 kg aluminija, čelika i plastike. Unutra se nalazi preko 6000 pojedinačnih litij ionskih ćelija.
Da bi ste napravili bateriju prema nekim izračunima trebate preraditi oko 11 400 kg soli za litij, 13 600 kg rude za kobalt, 2 300 kg smole za nikal i 11 400 kg rude za bakar. Ukupno morate iskopati 227 000 kg ruda za jednu bateriju.
Najveći problem pak sa solarnim sustavima su kemikalije koje se koriste za pretvaranje silikata u silikon koji se koristi za ploče. Za proizvodnju dovoljno čistog silicija mora se koristiti klorovodična kiselina, sumporna kiselina, fluor, triklorotamon i aceton. Osim toga potrebni su galij, aresenid, bakar-indij-alij diselenid i kadmij tulurid, koji su također vrlo toksični. Silikonska prašina predstavlja opasnost za radnike i pločice se ne mogu reciklirati.
Što se pak tiče vjetrenjača, svaka vjetrenjača teži oko 1 688 tona (ekvivalent težini 23 kuće) i sadrži 1300 tona betona, 295 tona čelika, 24 tone fiberglasa te Neodym, Praseodym, Dysprosium. Svaki od tri propelera teži 36 700 kg i ima životni vijek od 15 do 20 godina, nakon čega se moraju zamijeniti. Ne mogu se reciklirati. Ove tehnologije mogu imati svoje mjesto ali ako gledamo dalje od mita o nultoj emisiji.
“Going Green” možda zvuči kao utopijski ideal, ali ako pogledate skrivene i vidljive troškove na realan i nepristran način, otkrit ćete da “Going Green” čini više štete okolišu no što se na prvi pogled čini.
Ne protivim se rudarstvu, električnim vozilima, vjetro ili solarnoj energiji već samo ukazujem na realnost situacije.
Ili kao što je još davne 2012. godine objavio Večernji list, kada je takvo nešto još bilo dozvoljeno:
“Solarna energetika nema smisla ako se smanjenje štetnih emisija na jednom kraju svijeta zamjenjuje povećanjem tih istih emisija na drugom kraju zemaljske kugle.”
Večernji u članku navodi:
“Proizvodnja solarnih ćelija rafinacijom silicija industrijski je kompliciran postupak, koji uključuje korištenje znatnih količina toksičnih i kancerogenih spojeva, rezultira znatnom količinom otpada, a često je bez adekvatne kontrole. Takve informacije nisu novost. Još 2008. godine ugledni američki list Washington Times objavio je članak o tvornici fotonaponskih ćelija u kineskoj pokrajini Henan koja redovito u okoliš odbacuje goleme količine otpadnog silicijeva tetraklorida. Radi se o spoju koji je glavni nusproizvod procesa pročišćavanja i prerade silicijeve rudače u polikristalne strukture kakve su temelj fotovoltične opreme. Silicijev tetraklorid iznimno je toksičan spoj koji izaziva teške iritacija i opeklina na živom tkivu, a nepropisno zbrinut, izaziva povećanje kiselosti tla do te razine da ono postaje potpuno neupotrebljivo za uzgoj bilo kakvih biljaka ili drugih živih organizama.”
te nastavlja…
Primjerice, za čišćenje proizvodnih reaktora koristi se sumporov heksafluorid, inače najjači staklenički plin na svijetu. Ispuštanje 1 tone tog plina u atmosferu rezultira istim posljedicama kao ispuštanje 25 tisuća tona ugljikova dioksida. Nadalje, kao poluproizvod u procesu proizvode se silan i klorosilan – toksični i eksplozivni plinovi. Ništa manje štetnih tvari ne koristi se ni kod modernih tehnologija tankih fotovoltičnih ćelija.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/biznis/proizvodnja-solarnih-celija-sve-vise-prijeti-okolisu-478172?fbclid=IwAR2ggi4wkXpn0OAZtSp09suow4GMgRI7NtvbRHcCwIr1ZdunfdsLWFWg92k – www.vecernji.hr
Pa da ponovim još jednom: Jedino što je zeleno u njihovoj klimatskoj agendi je sama riječ “zelena”, ništa drugo. Cilj zelene tranzicije uspostava je potpune kontrole kroz uvođenje sustava praćenja osobnog karbonskog otiska koji će se temeljiti na zapadnoj verziji kineskog sustava bodovanja, ograničavanju resursa, te praćenju svega što radite. Zato uz “zelenu” tranziciju u paketu dolazi i besplatni bežični internet za sve (5G) koji će, iako je RF zračenje dokazano štetno po ljude i okoliš, pokrivati svaki centimetar planete zemlje, te naravno famozna digitalizacija, svega.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
