Što je dobro a što je loše?
Naši životi se sastoje od bezbroj dobrih i loši stvari, događaja, trnutaka itd. Naš život je cjelina protkana takozvanim lošim i dobrim stvarima. Što je dobro? Kada nađemo idealnog partnera, sagradimo kuću, kupimo auto … dali to oslikava nešto dobro? U tom trenutku zasigurno da. Život jest sadašnji trenutak, ali protkan sa bezbroj događaja na koje mi gledamo, etiketiramo ih dobrima ili lošima. Trenutak kupnje novog auta zasigurno možemo etiketirati dobrim trenutkom, no dali je on stvarno dobar, to ćemo tek vidjeti u beskonačnom sadašnjem trenutku. Za kupnju novog auta možemo potrošiti zadnju kunu, ili se zadužiti u nekoj od banaka na nekoliko godina. Auto možemo razbiti za dan, mjesec, godinu ili nikad. Ako razbijemo auto, popravak će nam zasigurno stvoriti mnoge financijske i druge probleme, što znači da ćemo taj događaj zasigurno okarakterizirati, etiketirati lošim.
Kada smo kupili auto, taj smo događaj nazvali dobrim, no isti taj auto, kad smo ga razbili etiketirali smo ga lošim. Razbijanje auta, odnosno etiketa loše stvar koja nam se dogodila, ne bi bila moguća da nismo kupili taj auto, koji smo čin kupnje etiketirali nečim dobrim.
Prema ovom, svako dobro prethodi nečem lošem a loše prethodi nečem dobrom. Pa možemo zaključiti da su naši životi protkani dobrim i lošim događajima. Da nam se nije dogodilo nešto loše, ne bismo završili tamo gdje nam se dogodilo nešto dobro. No to je još jedna iluzija dobrog i lošeg.
Ne postoji ni dobro ni loše, već sve jednostavno postoji, sve je onako kako i treba biti, jer da nije, ne bi niti bilo.
Dobro, loše, sve je to dio programiranosti našega uma, programi koje smo pokupili od naših roditelja, rodbine, prijatelja, okoline… Nešto je loše, samo ako mi o tome stvorimo sliku, kažemo da je loše. Na slomljenu ruku mogu gledati kao na nešto loše: neću moći igrati nogomet, plivati, voziti auto itd. Ili mogu gledati ovako: neću ići na posao dva tjedna, lijepo ću se odmoriti, imat ću više vremena da provedem sa djecom, da čitam knjige, da odem do prijatelja…itd. Sve je stvar uma, programiranosti. Mi biramo, mi imamo moć na koji ćemo način etiketirati neki događaj, samo prvo moramo postati svjesni te moći, izbora. Moramo postati svjesni iluzija vjerovanja o dobrom i lošem, moramo postati svjesni da je sve baš onako kako i treba biti, jer da nije ne bi ni bilo, sve je škola i sve je prožeto ljubavlju stvaratelja, odnosno svega sa svime.
Pištolj se može koristiti za razbijanje oraha, ali se može koristiti i za ubijanje, sve je stvar izbora, programiranosti na koji ćemo način gledati na njega, u koju ćemo ga svrhu koristiti. Isto je i sa “lošim” događajima, ništa nije loše ako mi to ne etiketiramo lošim, odnosno ne tražimo u tom događaju samo loše. Ono što mi nazovemo lošim, može prethoditi nečem dobrom, pa zar je onda to loše, bilo loše? A ono što je dobro može prethodit nečem lošem, pa zar je onda to dobro, bilo zaista dobro?
Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez uštedevine i novca.
Samo izbor, ovog trenutka, izmedu straha i ljubavi.
Velimir Gašparić
