„Sagledajte istinu kao malo dijete i pripremite se odreći svih unaprijed donesenih zaključaka, ponizno poći kamo god i do kojih god granica vas priroda odvede. U suprotnom nećete naučiti ništa.“
T. H. Huxley
Što je to iluzija?
U zadnje vrijeme nas bombardiraju informacija da je sve iluzija. Kao da je to postala neka moda a ljudi su to počeli prihvaćati zdravo za gotovo. Iluzija je vrijeme, materija, ljudi, drvo, atom, promjene oko nas, uzdizanje… Odjednom je sve što postoji iluzija. No, jesmo li doista to prihvatili kao neku činjenicu bez preispitivanja? Da li je zbilja cijeli naš život iluzija i jesmo li se uhvatili za taj modni trend kao slijepac štapa. Vjerojatno kad netko kaže da je nešto iluzija, zvuči kao da je nešto shvatio i da zna neke tajne koje drugi ne znaju pa su svi počeli masovno upotrebljavati tu frazu.
Iluzija, varka, što je to? To je neki trik, ali sa namjerom da se nekoga zavara. Često se i mađioničare naziva iluzionistima. Prema nekakvoj službenoj definiciji, iluzija je osjetilna varka pri kojoj se neki predmet zapaža drugačije nego što jest.
Prije nego nastavim želim napomenuti da često puta odgovori na najveća životna pitanja su cijelo vrijeme pred nama i da su zapravo vrlo jednostavni, što doista i je tako. Samo je problem što um bježi od te činjenice, jer kad bi to morao prihvatiti onda bi sam sebi morao priznati koliko je bio slijep i glup, a to definitivno ne želi.
Dakle, iluzija je namjerna varka a mnogi koji govore da je sve iluzija nisu svjesni da sve što postoji i što jest da ima svoju svrhu i namjenu. I ta svrha, recimo svrha materije, nije da nas zavara nego je ona stvorena da bi doživjeli i naučili neke stvari koje ne bi mogli u višim dimenzijama od kud i potičemo. Ljudi koji su imali iskustva na rubu smrti, imali su sveukupno znanje kada su došli u kontakt sa vječnošću (da se tako izrazim). Ovdje se onda postavlja samo po sebi pitanje-ako već imamo sveukupno znanje, zbog čega dolazimo u ovaj „niži razred ili nivo?“. I zato je tu materija bitna zbog iskustva. I to iskustva koje ne možemo dobiti u višim dimenzijama-kao što je osjećaj odvojenosti od okoline, ljudi ili najjednostavnije rečeno cijelog Univerzuma, pa tu je iskustvo razmišljanja logikom, kreacija na jedan drugačiji način, iskustva emocija vezanih uz materiju itd… Dakle, sve što postoji i sve što jest, ima svoju svrhu i namjenu!!! Iluzija je samo namjerna varka!!!
Svijet je takav kakav je jer ne želimo biti jednostavno nevini promatrači. I svijet nikada neće biti čisti svijet kakav je, dokle god ne naučimo biti promatrači, prestanemo se miješati u njega i naučimo prihvatiti svijet kakav doista i je-kao veliku tajnu!
Materija je samo jedan od nivoa života i cjelokupnog Univerzuma, pa postavljam pitanje-Zašto bi materija bila iluzija? Materija je samo jedan od sastojaka kolača bez kojeg kolač ne bi bio onaj originalni kako piše u receptu. A sve dimenzije su umrežene spojene i jedna bez druge ne postoji! Bića koja su stvarala ovaj svijet (tzv. Elohim), nisu ga stvorila da vas varaju i lažu. Stvorila su ovaj svijet sa svrhom i namjerom! Jedan od ključeva spoznaje, leži u tome da shvatimo da su sve dimenzije povezane kao paukova mreža. Ovaj svemir je tako stvoren od nekoga i svi mi na raznim nivoima činimo ovu cjelinu. Pa čak i naše emocije koje su vrlo moćan alat, imaju utjecaje na više sfere.
Na neki način mogli bi smo i reći da je materija iluzija i ne bi smo time pogriješili, jer doista i je nekakva varka za nas ali bitno je napomenuti da ta „varka“ nije da bi nas se obmanulo i izigralo nego ona ima svoj smisao i svrhu! Ali veliki je problem da kada se spominje da je materija iluzija, da su to previše gleda u negativnom kontekstu.
Ono što je iznimno bitno u svemu ovome je ni manje ni više nego prihvaćanje!!! Ako će te gledati na ovaj svijet kao neku iskrivljenu sliku-kao iluziju, (koja na žalost kod nekih prerasta u dogmu) i to u negativnom kontekstu, u vama će se jednostavno javiti bunt, revolt, neki otpor prema svijetu u kome živite. A znam da ste i sami svjesni da borbom nećete doći do unutrašnjeg mira, tišine a time i do unutrašnje moći koja pak vodi do prave spoznaje.
Dakle- ključ je u prihvaćanju!!!
Jednostavno prihvatite da sve ima neku višu svrhu. Iluzija je samo ono nešto što je namijenjeno da vas namjerno zavara!!! Samo onaj tko pita samo on može naći odgovore. Kaže jedna izreka. Sveukupno znanje je u nama, a do njega možemo doći samo ako pronađemo tišinu u nama.
„Budi tih, a potom kreni za doživljajem na koji te uputi tvoj duh.“
Don Huan (iz romana Carlosa Castanede)
Michael Talbot u svojoj knjigi „Holografski svemir“, navodi veliki broj primjera, od osobnih iskustava do znanstvenih činjenica, da je cijeli svemir samo jedna velika holografska slika, samo jedna projekcija iz jedne više razine. Ili kako on kaže
„Naši mozgovi matematički kreiraju objektivnu stvarnost interpretiranjem frekvencija koje su u krajnjoj liniji projekcije iz druge dimenzije-dubljeg reda postojanja koji se nalazi iza vremena i prostora. Mozak je hologram uvijen u holografski svemir.“
Ili kako bi to opisao neuropsiholog Karl Pribram:
„To ne znači da tamo vani ne postoje porculanske šalice i pješčana plaža. To jednostavno znači da porculanska šalica posjeduje dva vrlo različita aspekta svoje stvarnosti. Kada ju se filtrira kroz leću našeg mozga manifestira se kao šalica. Međutim, kada bi smo se oslobodili naših leća, doživjeli bi smo ju kao interferencijski uzorak.“
Mnogo puta smo čuli da je od iznimne važnosti pronaći dijete u sebi u ovim turbulentnim vremenima. No samo rijetki su uspjeli to znali primijeniti u praksi. Ovo je jedan od primjera kako to učiniti-jednostavno prihvaćanje!!!
Don Huan je to vrlo jednostavno opisao ono što nas uči kvantna fizika;
„Sliku svijeta održavamo svojom pažnjom. Ako pažnju ne usredotočimo na svijet, on se raspada.“
Don Huan
Materija i dalje postoji, i vjerojatno gledano iz viših dimenzija ona izgleda drugačije, ali ona je i dalje tu. Pa makar to i bio samo jedan hologram, što u neku ruku možda doista i je, ali to je hologram sa jednim smislom. Sve dimenzije su isprepletene a ova, treća je samo jedna od niti koja čini cjelinu.
„Ne pokušavaj svinuti žlicu. To je nemoguće. Umjesto toga, samo pokušaj shvatiti istinu. Koju istinu? Da nema žlice. Tad ćeš vidjeti da se ne savija žlica nego samo ti.“
Film Matrix
Vrijeme
Vrijeme se također kao i materija uspoređuje i stavlja u rang sa iluzijom. U višim dimenzijama vrijeme ne postoji. Postoji samo sadašnji trenutak. Dakle, nismo ništa krivo kazali ako opet vrijeme strpamo u koš na kojem piše iluzija. No, tu se ponovno stvara stari problem, a to je da se na vrijeme (kao i na sve ostale „iluzije“) gleda u negativnom kontekstu. I tu se ponovno rađa borba koja nas odvodi od prihvaćanja, a time i od unutrašnje tišine koja vodi prema samospoznaji! Gledano iz viših dimenzija, vrijeme je kao neka žvakača koja se može rastezati i oblikovati kako god se želi, ali ta „žvakača i dalje postoji!! E. Tolle, je sve to dobro opisao rekavši da treba biti sada i ovdje, živjeti u sadašnjem trenutku! Ali u njegovim tekstovima nema nikakve teške i jake negativne konotacije da je vrijeme nešto negativno.
„Zaustavljanje postojećeg svijeta je samo jedna vrsta tehnike koju uvježbavaju oni koji tragaju da dosegnu moć, tehnika čije se savršenstvo sastoji u tome da se svijet koji poznajemo dovede u stanje kolapsa.“
Don Huan
U neku ruku, ono je iluzija, ali iluzija sa smislom!! Vrijeme je stvoreno iz više razloga. Jedan od njih je da iskusimo prolaznost, jer tamo „gore“, takva prolaznost ne postoji-dakle još jedno novo iskustvo za nas duhovna bića. Jedan od njih je i raspadanje materije-kako je to biti sudionik nečega što nestaje pred našim očima… Ili smo mi sami ti koji nestajemo itd… Ali, kao što E. Tolle govori, ako nadiđemo um, i budemo sada, onda ćemo i biti sada, i biti ćemo istinska spoznaja!!! Evo jedan od najboljeg primjera sadašnjeg trenutka koji smo svi mi doživjeli-poljubac!
Jeste li se ikad zapitali zašto toliko volimo poljubac? Je li to samo zbog onih predivnih emocija ili ima tu još jedna dublja priča… Poljubac koji je ispunjen emocijama omogućujem nam da naš um ne luta niti u budućnost niti u prošlost. Razmislite malo o tome! Jedan takav dodir od srca, doista nam može omogućiti sadašnji trenutak. To je jedno suptilnije viđenje poljupca. Samo jedan predivni intimni trenutak koji nam ostaju u vječnom sjećanju. Samo zato jer smo zaista bili van vremena. Možda sva sjećanja koja posjedujemo imamo samo stoga jer smo cijelim bićem bili u tom trenutku. Jer koliko toga se u biti sjećamo? Ako pogledamo unatrag svoj život, jako malo sjećanja nam je ostalo. Vjerojatno zato jer nismo bili u sadašnjosti cijelim bićem! Znanost još ne može objasniti kako i gdje se pohranjuje memorija. Možda ne traže na dobrom mjestu, u pravom vremenu? Ovo je tema o kojoj će se još raspravljati u budućnosti.
Neki će sadašnji trenutak naći u nekim drugim stvarima, recimo nogometu, trenutak napetosti, da li će biti gol i li neće… Nadam se da će te sad bar donekle moći razumjeti ljude koji su zavedeni tom igrom koja zapravo više niti nema veze sa igrom, ali to je druga priča koju znamo.
A kako doći do tog stanja? Kako doći do stanja potpune svjesnosti sama sebe? Pitanje je koje se nameće samo po sebi. Pa zapravo mnogi odgovori na najveća životna pitanja su zapravo i najjednostavnija. Čim više razmišljamo kako doći do toga i čim više je naš um uvjereniji da je bliže spoznaji, on je u biti sve udaljeniji od spoznaje i samosvijesti iz razloga jer su to stvari van poimanja uma i to su stvari koje um ne može obuhvatiti.
Samospoznaja je viša od uma!
Ovdje su jako bitne emocije. Emocije su jako bitne jer su one samo stepenica više na putu prema samospoznaji. Emocije su stepenica više od uma. Tek nam one mogu omogućiti višu svijest, iskrenu ljubav i ono najbitnije-iskreni put!
Samo nam emocije mogu ponuditi ono najbitnije-iskreni put prema svojem pravom ja i iskreni put prema samospoznaji!
Za razliku od uma, emocije ne žele i ne mogu (jer im to nije u prirodi) sve izmjeriti, sve znati, sve razumjeti. Netko će reći da je potpuno jednako biti tužan i sretan, biti mrzovoljan ili ispunjen, itd… jer je sve to u biti dio programa kako smo programirati, možda i je tako, no zaboravlja se da mi imamo mogućnosti da biramo!!! A biranje sreće je put srca!!! Program računala nema mogućnosti biranja a mi imamo!!!! Od malena vas programiraju da ste programirani genima i da nemate mogućnosti biranje. To se događa na svakom koraku.
Biranje sreće je put srca, put koji ti omogućuje istinsku povezanost sa Svemirom!!!
Iz ovih navedenih razloga (razlika između uma i emocija) a i iz pokojeg još, emocije se pokušavaju kontrolirati već tisućama godina. Ali opet, ako slušamo emocije, možemo biti u prednosti! Um je puno lakše zavarati, obmanuti, ali na emocijama, manipulaciju možemo vrlo lako uočiti. Simptomi su vrlo lako i brzo uočljivi-ljutnja, mrzovolja, želja za osvetom, želja za uništavanjem… Opet da ponovim-netko će reći da je sreća samo drugi vid programa (suprotno od tuge)-možda i da, ali;
Znam da nitko, ali nitko tko je imao ili ima negativne emocije i plitkoumne potrebe, da je došao do svjesnosti sama sebe a time i svoje božanske prirode.
I tako, tek dok se okrenete pozitivnim emocijama, tek onda možete doći do jastva, do sama sebe, doći do svoje božanske prirode. A ta božanska priroda nema polova, nema dualiteta. Ima samo jastvo. I jedna jako bitna stvar na koju zaboravljaju oni koji spominju programiranje-program nema emocije i nema mogućnosti birati jer u programu ne postoji biranje!!! Ponavljam, sve što postoji ima smisao, pa tako i ovi dualiteti materijalnog svijeta. Oni su tu da bi spoznali lekcije. Jer jedino program nema mogućnosti biranja. Mi nismo roboti i imamo taj veliki dar koji ne znamo cijeniti-mogućnost biranja.
„Ljudi su ili pobjednici ili pobijeđeni i prema tome postaju tlačitelji ili žrtve. Ta dva stanja prevladavaju sve dok čovjek ne vidi, a kad dođe do tud da vidi, onda se rasprše iluzije o pobjedi, porazu ili patnji.“
Don Huan
Svaka lekcija koja nam dođe u životu ima jednu punu dublju priču. Problem je u tome, da u tim teškim trenucima nitko nije pored nas da nam ukazao na tu dubinu i lekciju. A i mi sami, teško da možemo biti objektivni ako ne znamo smiriti emocije i poslušati ih u miru i tišini svojeg hrama.
„Put bez srca nikada nije ugodan. S druge strane, put koji ima srca je lak, on te ne nagoni da se trudiš da bi ga zavolio.“
Don Huan
Pomicanje granica
Postoje mnoge metode vježbi samorazvoja, koje se temelji na pomicanju stvari, predmeta, oblaka, viđenja itd… No, da li je to doista moguće. Neki tvrde da doista snagom svojeg uma mogu preči neke granice. To je doista točno, ali što zaista leži u suštini svega toga?
„Kupujemo karte za te filmove i plaćamo ulaznicu pristankom da vjerujemo u vremensku i prostornu stvarnost. Ni jedna od ovih stvarnosti nije istinita, ali tko ne želi platiti tu cijenu, ne može se pojaviti na ovom planetu ni u bilo kojem prostorno-vremenskom sustavu.“
Richard Bach (Prividi)
Kao što znamo, već je i znanost polako zakoračila van svojih granica i počela je uviđati da ipak suština stvari leži u nama. Ono što „pomičemo“ , u biti je u nama!!! U nama se nalazi određena točka koja drži ovu stvarnost na način koji ju doživljavamo. Pa time, sve metode koje koristimo, samo su alat za pomicanje tog osigurača. Kad jednom naučimo pomicati unutrašnju točku, ljudi su uvjereni da pomiču vanjski svijet, ali taj svijet je u biti u nama!
„Done, prolaziti kroz zidove nije teško, nego nemoguće… Nisi li prije tjedan dana, plivao u zemlji? Jesam. A nije li zid samo okomito tlo? Zar nije potpuno svejedno kojim smjerom priviđenja teku? Horizontalni privid je savladiv a vertikalni nije?“
Richard Bach (Prividi)
U neku ruku, pomicanje „stvari“ je varka za naš um. Ono što se doista događa, je da se počinju pomicati neke granice u nama za koje smo bili uvjereni da ih je nemoguće pomaknuti. Ili kako je navedeno u knjigi „Holografski svemir“
„Naši osjećaji su unutarnje stvarnosti, a zvuk, toplina sunca, mirisi… su vanjske stvarnosti. Međutim, način na koji nam naš mozak omogućava da razlikujemo to dvoje nije posve jasan.
Karl Pribram ističe da kada pogledamo neku osobu, njezina slika, u stvari, nalazi se na površini naših očnih mrežnica. Pa ipak mi osobu ne percipiramo kao da je na očnoj mrežnici. Slično tome, kada se udarimo u nožni prst, iskusimo bol u njemu. Time se postavljam pitanje: „Kako naš mozak može izvoditi mnoštvo neurofizioloških procesa od kojih su svi unutrašnji te se manifestiraju kao naše iskustvo i zavarati nas da mislimo da su neka iskustva unutarnja a neka smještena izvan naše sive tvari?“
U knjigi se dalje ističe: „Stvaranje iluzije da se objekti nalaze tame gdje se u stvari ne nalaze temeljna je značajka holograma.“
I tako polako uz pomoću znanosti i duhovnosti počinjemo dolaziti do prave istine o našoj prirodi. No, najbitnije je to da ćemo uskoro to znanje moći primjenjivati i u životu. Jer što će nam znanje koje ne možemo primijeniti u životu. Takvo znanje nema svrhu. Sve tehnike koje imamo, u svojoj suštini, služe nam da pomaknemo unutrašnje granice u kojima smo zarobljeni, da se oslobodimo kaveza u kojem živimo ili bolje rečeno- u koji smo stavljeni.
Nadalje, Michael Talbot navodi: „Baš kao što svaki dio holograma sadrži sliku cjeline, tako svaki drugi dio svemira skriva cjelinu. To znači da kada bi smo znali kako mu pristupiti, galaksiju Andromeda mogli bi smo pronaći pod noktom palca lijeve ruke. Mogli bi smo pronaći i Kleopatru kako se prvi put susreće sa Cezarom, jer u načelu cijela prošlost i implikacije za čitavu budućnost također su uvijene u svakom djeliću vremena i prostora. Svaka stanica u našem tijelu obuhvaća cijeli svemir.“
Ego
„Duhovnost ratnika zahtjeva postizanje samokontrole, a istovremeno i potiskivanje vlastite osobnosti.“
Don Huan
O egu je već rečeno i napisano brdo informacija i sve što je trebalo biti rečeno već je zapisano, pa se ja tu ne bi želio nadograđivati i previše pisati o njemu, nego bi samo želio na drugačiji i slikovit način prikazati kako se manifestira. Nadam se da ću time nekome pomoći da pređe na još jednu višu razinu svojeg duhovnog samorazvoja.
Dakle, ego se može prikazati i manifestirati na mnoge načine. Pokušat ću to prikazati idućom fotografijom djevice Marije koje sam vidio u oblacima:
Slobodno još jednom pogledajte fotografiju i jednostavno uživajte u obliku koji vidite, odnosno zapitajte se da li vidite neki oblik i koji.
E sad, kod mnogih ljudi koji su na putu spoznaje i koji su odbacili vjerska učenja, vjerske dogme … Kod jednog djela takvih ljudi je vidljiv cinizam, ismijavanje, kritiziranje, osuđivanje bez provjere i pljuvanje po vjerama, a sve to su čiste manifestacije ega, jer egu je u prirodi cinizam i ostale navedene manifestacije. Pa moram priznati da sam pomalo i bio „zločest“, kad sam napisao da sam u oblaku vidio prikaz djevice Marije, jer sam time samo želio potencirati manifestaciju vašeg ega, da sami vidite da li je on u vama još uvijek živ. Naravno, za takvo nešto, da sami sebi priznamo da imamo ego, treba napraviti jedan veliki odmak i sami sebe bi trebali pogledati sa jednog drugog kuta gledanja. Ako smo uopće sposobni za to. Ali naglašavam, samo sam potencirao vaš ego, napisavši da sam vidio djevicu Mariju (a za mene ta slika u oblacima to doista i je). Znam da je to za mene djevica Marija isključivo zbog utjecaja okoline-recimo da nikad za nju nisam čuo, ja bi u tome vidio samo lik žene. No, ono što želim poručiti je to, da dok odmaknete svoj ego, ono što ostaje je igra!!! Netko će u ovim oblacima vidjeti samo oblak, netko, zmaja itd…
„Samovažnost nije nešto jednostavno i naivno. S jedne strane, ona je srž svega što je u nama dobro, dok je s druge strane, srž svega pokvarenog u nama. Potrebno je strateško majstorstvo da bi se čovjek riješio pokvarene samovažnosti.“
Don Huan
Nebitno, bitno je da prestanemo osuđivati i da konačno napravimo neki odmak, da počnemo gledati na svijet iz jednog drugog kuta gledanja. Ono što želim reći je to da kad sam napisao da se pitate koji oblik vidite, stvar je u tome da nema pogrešnog odgovora-kakav god da je, on je samo vaš i cijenite tuđi! Bezbroj puta ste čuli da moramo pronaći dijete u sebi a nismo znali kako. Pa to je zapravo jako lako učiniti upravo preko igre!!! Jednostavno gledati svijet dječjim očima-recimo igrati se oblicima u oblacima!!! Mislim da je to jako lako za razumjeti i promijeniti u životu.
Kad sam čitao mnoge tekstove i komentare, bio je vidljiv otvoreni cinizam po onim tekstovima u kojima se spominju riječi i imena koja su povezana sa vjerama-Isus Krist, Alah, Krišna, Biblija, Bog, božansko itd. Ili recimo, nedaj bože da netko citira Bibliju! Odmah bi bio razapet i popljuvan, jer su mnogi uvjereni da su nadišli vjere, da su uzdignuti iznad toga, a zapravo ne uočavaju da tonu!!! Tonu jer im se u biti napuhava ego, što je vidljivo po najčešćim manifestacijama ega- automatskom osuđivanju i cinizmu!!!
Težak je put do toga da budemo objektivni. Objektivni možemo biti jedino onda kada naučimo kako napraviti jedan veliki odmak od sadašnjeg kuta gledanja-dugačak je to put. A i ego koči naš um da bude otvoren za učenje! Ego ne može spoznati jednu veliku istinu-
Ne postoje dobri i loši putevi, ne postoje porazi i pobjede, postoji samo učenje!
Još jedna od manifestacija ega je to da mora drugima utvrditi da je njegov put ispravan i time nastaje sukob. Protivnici vjera a i obratno, veliki vjernici, jednostavno trebaju jedni druge. E. Tolle je to izvrsno rekao, otprilike ovako nešto-vi težite miru, i kad ga konačno dostignete vi ga ne možete podnijeti na dulje razdoblje jer imate ego koji treba hranu-sukob!!!
Time dolazimo do zaključka da protivnici vjera u biti trebaju vjernike i vjere i obratno-vjernici trebaju protivnike njihovog učenja jer taj sukob hrani ego, koji sukobom osjeća da je odvojen od drugih ljudi!!! Pa zato se mnogi koji pišu tekstove o nekim duhovnim stvarima izbjegavaju napisati čak i riječ bog, jer znaju da će biti popljuvani i da će im pasti „ugled“ među čitateljima koji su pak uvjereni da su nadišli ta „sranja“.
„Ako netko učini da postanemo svjesni da je potrebno da smanjimo svoju samovažnost,to je stvarna pomoć.“
Don Huan
Uostalom, svatko tko ima zrno inteligencije, zna da sve ono što je učinjeno u ime svetih knjiga i riječima zapisanih u njima, da nema veze sa stvarnošću. Izvorne poruke su zapravo univerzalne i doista predivne. Kaže se da Vede potječu iz transcedentalnog izvora-dakle ne potječe od čovjeka. U Bibliji imamo pak inkodirane informacije koje mogu razumjeti samo rijetki-koji su te informacije znali dekodirati. Ili u njoj pak ima informacija za koje nam je potreban samo otvoren um, spreman učenja i zrno logike-kao recimo 6. dio knjige postanka u kojima se spominju sinovi Božji koji su uzimali ljudske kćeri!!! Svjestan sam da takozvani veliki vjernici znaju biti naporni u svojim uvjeravanjima, ali ako odbacimo ego, naučit ćemo prihvaćati tuđe putove, tuđa uvjerenja, vjerovanja itd… Ako ste počeli prevrtati oči na spomen djevice Marije, morate se zapitati zašto? Zašto se nikad ne zapitamo zašto?
„Besprijekornost ratnika sastoji se u tome da se ne upliće u život drugih ljudi, nego da ih podrži da budu ono što jesu.“
Don Huan
Susret sa samim sobom i prava spoznaja
I na kraju, da pokušamo doći do zaključka kako doći do istine i spoznaje. Već i znanost laganim koracima dolazi do zaključka da je cijeli svemir u nama i obratno-mi smo cijeli svemir. Mnogo toga u ovom materijalnom svijetu, što potječe od čovjeka, stvoreno je iz mnogih razloga a jedan od najbitniji je taj da nas odvoji od nas samih!!! U Bibliji piše: …i istina će te osloboditi. Samo rijetki mistici su postali svjesni koliko istine ima u toj rečenici!!! Jer istina doista može osloboditi. Upravo zato nas se mora odvojiti od nas same, od unutrašnje tišine i našeg pravog ja! Od obične šminke, utakmice, opijata, mobitela, ratova…. Svejedno, samo da nas odvoje od nas i naših emocija. Emocije su jedan od bitnih elemenata naše bića i zato se već tisućama godina njima manipulira, jer su one stepenište do neba.
Iz osobnog iskustva, susret sa samim sobom počeo sam doživljavati prakticirajući solarnu jogu. Solarna joga mi je omogućila da se počnem odvajati od ovog svijeta i krenem prema drugom. Ona mi je omogućila da konačno zavirim duboko u sebe-u najveću tajnu na svijetu, a to smo mi sami. Upravo preko nje, počeo sam spoznavati unutrašnju tišinu i unutrašnju moć. i to je bio susret sa samim sobom. Susret sa planetom Zemljom i Univerzumom. A to je bio samo početak… To je bio kao frontalni sudar. Nitko vam ne govori da postoji taj još jedan svijet. Na to vas nitko ne upozori, na taj unutrašnji prostor koji nema granica. Nitko vas ne uči kako do njega doći. Nego događa se upravo suprotno, odvlače vas od njega. I tako, potrebno je dugo razdoblje da spoznamo ostale svjetove, a nakon toga, više ništa nije isto.
Tek tada sam naučio da budem kao mudra sova u gluho doba noći-da šutim i slušam a kada dođe trenutak, kad ga osjetim tek tada treba razviti krila percepcije i vinuti se u nebo!
Put spoznaje nije lak. Samo onaj tko ispuni dva najvažnija uvjeta može krenuti na ovo putovanje.
Biti ponizan i ne željeti ništa!!!
„Tragati za savršenstvom duha ratnika je jedina dužnost vrijedna ovog čovječanstva.“
Don Huan
Pravo postignuće za svakog ratnika je kad ne želi ništa.
Buddha je izjavio da je želja patnja. Željeti je kao crna rupa. Rupa koja nema dno. To je patnja. Pogotovo za ljude koji nešto požele, to im se uvijek i ostvari-ti ljudi u biti i najviše pate. Ali tek kad im se dogodi taj moment da im se želja ne ostvari, tek će onda doista postati svjesni svoje patnje. Kao i želudac, kad je prazan, on pati, počinje patiti i cijelo tijelo. Tako i srce i duh. Kad su prazni, žele se napuniti. Zavedeni smo time da ih možemo napuniti jedino stvarima koje potječu iz materijalnog svijeta-i to namjerno od nekoga. A znamo, da se srce i duh, možemo nahraniti jedino iz višeg izvora. Time, logički dolazimo do zaključka-
Ako nešto trebamo i želimo, odnosno kada naš duh ili srce nešto želi, znači da je prazno, kao i želudac. Kad ga nahranimo, mi smo siti. Ali hrana od ovog svijeta ne može nahraniti naš duh i um. Želja je pokazatelj da smo prazni. Znači, onaj tko ne želi taj je ispunjen, on može samo davati! Nahrani se čovječe!!!
Ali zavedeni smo, srce i duh su upali u crnu rupu. I treba ih izbaviti.
Prvo je bio zaveden um, čim se rodimo. Tad je bio hranjen ego. A ego je jedan veliki lukavac i vrlo lako zavede srce i duh. Doći do svjesnosti kako funkcionira ovaj svijet, je samo početak borbe.
Ono što trebate je da naučite slušati srce. Srce šalje više informacija mozgu nego obratno. Nekada su Indijanci, kada su ubili životinju, i otvorili ju, obredno su zagrizli srce. To je stoga jer je srce ispunjeno pranom, životnom energijom. Srca su u pravilu uvijek bila vezana uz obrede. Jedino preko srca možete biti povezani sa Univerzumom, Zemljom i višim sferama. Samo ga treba naučiti otvoriti. A um, je kao neki konvektor ili pretvarač. On bi trebao pretvarati informacije srca u misli i riječi. Ali pošto je čovjek doživio veliki pad prije mnogo godina, izgubili smo kozmičku vezu, pa više ne znamo čitati informacije. To znam iz osobnog iskustva. Jedan banalan primjer je moja želja da letim ili ljubav prema pticama. Ali u bit to je bila samo želja da budem potpuno slobodan, da se doista vinem u visine na jedan drugačiji način. Um nije znao te želje srca pretvoriti u prave riječi i misli. U srcu je sve.
Biti ponizan
Tipična reakcija čovjeka koji ima ego i veliko nerazumijevanje o istinskoj dubini života, na ovo-biti ponizan, odmah će reagirati na buntovan način, jer jednostavno ego ne želi biti ponizan. Ego želi biti iznad svega, glavni, najjači… Ali, kao što i rekoh, ovdje je riječ i o velikom ne znanju.
Što znači biti ponizan?
Tek kad se popneš na vrh planine, (koja može biti i u tebi) i onda ugledaš horizont. I onda pogledaš u nebo, beskrajni svemir. I tek onda shvatiš. Tek onda vidiš koliko si maleni čovječe, koliko je malo tvoje znanje. Vidiš da si samo zrno. I onda naučiš zahvaliti i naučiš što je to biti ponizan.
O ne, ovdje nije riječ o tome da se pred nekime klanjaš čovječe, ovdje je riječ o tome da vidiš i shvatiš, ovdje je riječ o pozivu. Riječ je pozivu da kreneš na put srca jer jedino tako možeš spoznati sebe!!!
„Za mene postoje samo putovanje stazama koje imaju srca, svakim putem koji imaju srca. Tuda putujem i jedini pravi izazov za mene je da prođem cijeli taj put. I tako tuda putujem-gledajući, gledajući bez daha.“
Don Huan
Ivan Žganec
Comments are closed.