„SUMNJA NIJE GRIJEH, VEĆ JE POKAZATELJ VAŠE INTELIGENCIJE“ – OSHO

Osho - Razbijanje ljuske ega

.

Revolucionar je dio političkog svijeta; on djeluje kroz politiku. On vjeruje da je promjena u društvenoj strukturi dovoljna da bi se promijenilo i ljudsko biće.
Pobunjenik je, kako ja označavam taj termin, duhovni fenomen. On djeluje potpuno samostalno. Njegov stav je da ako želimo da promijenimo društvo, moramo promijeniti pojedinca. Društvo samo po sebi ne postoji; ono je samo riječ, kao i riječ „gomila ljudi” – ako je tražite, nećete je nigdje naći. Gdje god da se susretnete sa nekim, susresti ćete se sa pojedincem. „Društvo” je samo zajednički imenica – samo pojam, a ne stvarnost – bez sadržaja.

Ne možete promijeniti svijet prije negoli promijenite sebe, uspijete li promijeniti sebe, otkrit ćete da nikakve druge promjene nisu nužne.

Pojedinac ima dušu, mogućnost da se razvije, promjeni, transformira. Dakle, razlika je ogromna.
Pobunjenik predstavlja samu suštinu religije. On svijetu donosi promjenu svijesti – a ako se svijest promjeni, onda će se sigurno i društvena struktura promjeniti. Ali obrnut proces je nemoguć, i to su sve revolucije dokazale svojim neuspjehom.
Nijedna revolucija do sada nije uspjela da promjeni ljudska bića; ali mi izgleda nismo svjesni te činjenice. Mi i dalje razmišljamo o revoluciji, o promjeni društva, o promjeni vlade, birokracije, zakona, političkih sistema. Feudalizam, kapitalizam, komunizam, socijalizam, fašizam – svi oni su na svoj način bili revolucionarni sistemi. Svi oni su propali, i to u potpunosti, zato što je čovjek ostao isti.

Previše govorite o reformama: ekonomskoj, socijalnoj, političkoj. Ostavite reforme na miru i pobrinite se za reformatora.  Kakav svijet može stvoriti čovjek koji je glup, pohlepan i bez srca?

Jedan Gautama Buda, jedan Zaratustra ili Isus – ovi ljudi su pobunjenici. Oni vjeruju u pojedinca. Ni oni nisu uspjeli, ali njihov ne-uspjeh se potpuno razlikuje od neuspjeha revolucionarista. Revolucionari su isprobali svoju metodologiju u mnogim zemljama, na različite načine, i nisu uspjeli. Ali pristup jednog Gautama Bude nije uspio jer nije ni isproban. Jedan Isus nije uspio jer su ga Židovi razapeli, a kršćani sahranili. Njegove ideje nisu isprobane – nije mu čak ni bila data šansa. Pobunjenik još uvijek predstavlja neistražen pojam.

Mi moramo biti pobunjenici, ne revolucionari. Revolucionari pripadaju sferi svjetovnog; pobunjenici i njihova pobuna su sveti. Revolucionar ne može da bude sam; potrebna mu je gomila, politička stranka, vlada. Potrebna mu je moć – a moć kvari čovjeka, apsolutna moć apsolutno iskvari.


Sve revolucionare koji su uspjeli da se domognu moći ona je iskvarila. Oni nisu mogli da promijene prirodu moći i njene institucije; moć je promijenila njih i njihove umove, i uništila ih je. Samo su se imena mijenjala, ali je društvo ostalo isto.

Ljudska svijest nije se razvijala stoljećima. Samo je s vremena na vrijeme neko zasjao – ali isticanje jedne osobe u milion drugih nije pravilo, već je izuzetak. Pošto je ta osoba sama, gomila ne može da je podnese. Njeno postojanje na neki način postaje poniženje; svako njeno prisustvo vrijeđa, jer vam otvara oči, čini da postanete svjesni svojih potencijala i svoje budućnosti. I vaš ego je povrijeđen jer niste učinili ništa da se razvijate, da postanete svjesniji, da više volite, da budete sretniji, kreativniji, da ne trošite riječi uzalud – da stvorite divan svijet oko sebe. Niste doprnjeli svijetu; vaše postojanje nije blagoslov, već prokletstvo. Da li ste svijetu svoj bijes, svoje nasilje, ljubomoru, takmičarski duh, svoju žudnju za moći. Pretvarate ovaj svijet u bojno polje; vi ste krvožedni, i činite da se i drugi tako osjećaju. Vi lišavate čovječanstvo njene čovječnosti. Uz vašu pomoć čovjek pada ispod svog nivoa, čak ponekad i ispod nivoa životinje.

“Želite li probuditi cijelo čovječanstvo, probudite cijelog sebe. Želite li eliminirati patnje u svijetu, eliminirajte sve što je mračno i negativno u samom sebi. Doista, nema većeg dara koji možete dati svijetu, od osobne transformacije.”   (Lao Tzu)

Zbog toga vas jedan Gautama Buda ili jedan Cuang Ce vrijeđaju, jer oni su zasjali, a vi samo stojite tu. Proljeća dolaze i odlaze, a u vama se ništa ne budi. Ptice vam ne prilaze, ne savijaju svoja gnijezda niti pjevaju u vašoj okolini. Bolje je razapeti jednog Isusa i otrovati jednog Sokrata – samo ih ukloniti, da se vi ni na koji način ne biste osjetili duhovno inferiornim.
Svijet poznaje veoma malo pobunjenika. Ali sada je pravo vrijeme: ako se čovječanstvo pokaže nesposobnim da izjedri veliki broj pobunjenika, pobunjenički duh, onda su naši dani na zemlji odbrojani. Decenije pred nama mogu nam biti posljednji. Približavamo se tom trenutku. Moramo promijeniti svoju svijest, stvoriti još meditativne energije u svijetu, stvoriti više nježnosti. Moramo uništiti staro – njegovu rugobu, njegove trule ideologije, njegove glupe diskriminacije, idiotska sujeverja – i stvoriti novo ljudsko biće sa novim pogledima i novim vrijednostima. Raskid sa prošlošću – to je suština pobunjeništva.


Ove tri rijeci će vam pomoći da razumijete: reforma, revolucija i pobuna.

Reforma znači prerada. Staro ostaje, a vi mu dajete novu formu, novi oblik – to je kao renoviranje stare zgrade. Prvobitna struktura ostaje; vi je samo okrečite, očistite, napravite nekoliko prozora, nekoliko novih vrata.


Revolucija zadire dublje od reforme. Staro ostaje, ali se uvodi više promjena, čak se mijenja i njegova prvobitna struktura. Vi ne samo što mijenjate boju zgrade i otvarate nekoliko novih prozora i vrata, već možda zidate nove katove, gradeći je u visinu. Ali staro nije uništeno, ono je ostalo sakriveno ispod novog; u stvari, staro ostaje u osnovi novog. Revolucija čuva vezu sa starim.


Pobuna predstavlja prekidanje tih veza. Ona nije reforma, niti je revolucija; ona prosto predstavlja prekid veza između vas i svega starog. Stare religije, stare političke ideologije, staro ljudsko biće – prekinite vezu sa svim što je staro. Počnite novi život, iz početka.

Revolucionar pokušava da promijeni staro; pobunjenik jednostavno ostavlja za sobom staro, kao zmija kada presvuče kožu i nikad ne gleda unazad.


Ako ne stvorimo na zemlji ljude takvog pobunjeničkog duha, čovječanstvo nema budućnosti. Stari čovjek nas je doveo do konačne smrti. Stari um, stare ideologije i religije – one su nas zajedno dovele do globalnog samoubojstva. Samo novo ljudsko biće može spasiti čovječanstvo i ovu planetu, zajedno sa divnim životom na njoj.


Ja učim pobuni, ne revoluciji. Za mene je pobunjeništvo osobina koju jedna religiozna osoba mora posjedovati. To je duhovnost u svojoj apsolutnoj čistoći.

https://www.facebook.com/Svjesnost/videos/1093159830701677/

Dani revolucije su prošli. Francuska revolucija nije uspjela, ruska isto tako, kao ni kineska. Čak je i Gandijeva revolucija u Indiji propala, i to na njegove oči. On je cijelog svog života propovijedao  nenasilje, a zemlja se podijelila pred njegovim očima; milioni ljudi su bili ubijeni, živi spaljeni; na milione žena je bilo silovano. Sam Gandi je ubijen. Čudan je to kraj za nenasilnog sveca.
A tokom tog procesa, on sam je zaboravio sva svoja učenja. Prije nego što se znao pozitivan ishod revolucije, američki mislilac Luj Fišer pitao je Gandija: „Sto ćete uraditi sa oružjem i vojskom kada Indija postane nezavisna država?”


Gandi je odgovorio: „Cijelokupno oružje bacit ću u ocean, a vojnike ću poslati da obraduju polja i vrtove.”
A Luj Fišer ga je upitao: “Ali zar ste zaboravili? Netko može da vam okupira državu.”

Gandi je odgovorio: “Poželjeti ćemo im dobrodošlicu. Ako nas neko okupira, prihvatiti ćemo ga kao gosta i reći mu – ‘i ti možeš da živiš ovdje, isto onako kako mi živimo. Nema potrebe da dođe do borbe.'”


Ipak, on je potpuno zaboravio svoju filozofiju – tako je revolucija i propala. Lijepo je pričati o ovakvim stvarima, ali kada dobijete moć… Prvo, Mahatma Gandi nije prihvatio nijednu funkciju u vladi. To je uradio iz straha, jer kako bi odgovorio cijelom svijetu ako bi ga pitali za bacanje oružja u ocean? A tek u vezi sa slanjem vojnika da obrađuju polja? On je pobijegao od odgovornosti za koju se borio cijelog svog života, shvativši da će mu stvoriti ogromne probleme. Da je prihvatio funkciju u vladi, došao bi u sukob sa svojom filozofijom.

Ali vlada je formirana od njegovih sljedbenika, ljudi koje je on izabrao. On nije od njih tražio da rasformiraju vojsku; kada je Pakistan napao Indiju, on nije rekao indijskoj vladi: „Idite na granice i dočekajte ih kao goste.” Umjesto toga, blagoslovio je prva tri aviona koja su otišla da bombardiraju Pakistan. Ovi avioni preletjeli su preko njegove vile u Nju Delhiju gde je boravio, a on je izašao u baštu da ih blagoslovi. Sa ovim blagoslovom oni su odletjeli da unište njegove ljude, koji su do jučer bili „naša braća i naše sestre.” Bez imalo stida, ne vidjevši kontradiktornost situacije…

Ruska revolucija je propala pred Lenjinovim očima. On je podržavao učenje Karla Marksa, po kome će „kada revolucija dođe, doći do ukidanja braka, jer je on dio privatne svojine. Pošto će se ukinuti postojanje privatne svojine, ukinuće se i brak. Ljudi mogu biti ljubavnici, mogu živjeti zajedno; društvo će voditi računa o djeci.” Ali kada je komunistička partija postala moćna, a Lenjin voda, sve se promijenilo. Jednom kada postanu moćni, ljudi počnu da razmišljaju drugačije. Sada je Lenjin mislio da može biti opasno osloboditi ljude odgovornosti – mogli bi postati isuviše samostalni. Zato je bolje ostaviti im teret porodice – on je potpuno zaboravio na njeno ukidanje.

Čudno je kako su revolucije propale, i to zbog samih revolucionara, jer kada bi jednom postali moćni, počeli bi da razmišljaju drugačije. Onda postanu previše ovisni  o moći. I jedino oko čega se trude jeste da zadrže tu moć zauvijek, i da zadrže kontrolu nad ljudima.


Nisu nam potrebne nikakve revolucije u budućnosti. Treba nam novi eksperiment koji još nije bio isproban. Iako su pobunjenici postojali hiljadama godina, ostajali su sami – ostajali su individue. Možda nije bilo njihovo vrijeme. A sad ne samo da je došlo vrijeme… Ako ne požurimo, proći će. Ili će čovječanstvo nestati ili će se pojaviti jedno novo ljudsko biće sa novom vizijom u godinama  što dolaze. To novo ljudsko biće, pobunjenik.

„Vi niste odgovorni nijednoj naciji, nijednoj crkvi, nijednom Bogu. Vi ste odgovorni samo za jednu stvar, a to je samo-spoznaja. A čudesno je to da, ako uspete da ispunite ovu dužnost, moći ćete da ispunite druge dužnosti s lakoćom. Onog trenutka kada spoznate vlastito biće, vaš pogled na svijet će se iz korijena promijeniti. Vaš stav prema životu pretrpjet će radikalne promijene. U vama će se javiti novi osjećaj odgovornosti – ali ne osjećaj kao da bi nešto trebalo uraditi, niti osjećaj kao da se neka obaveza mora ispuniti, već osjećaj radosti što to činite“.

.