I danas, mnoge ljude zacuduje prica koja se desila 1927. godine, u prašumi blizu Belize (tada Britanski-Honduras). Britanski arheolog i avanturista Fredrick Mitchell-Hedges tada je bio u potrazi za nestalim kulturama koje bi mogle biti povezane sa misticnom Atlantidom. Njegova, usvojena, kcerka je na svoj 17-i rodendan zapazila cudan sjaj medu ruševinama arheološkog mjesta koji su istraživali. Radnici su požurili da pronadu uzrok tom sjaju. Otklonili su zemlju i kamenje, i pronašli lobanju izradenu od cistog kristala. Velicina je odgovarala lobanji covjeka, više od 5 kg teška i savršene obrade. Pri vijesti o pronalasku lobanje odmah su došli domorodci iz obližnjih mjesta, pali na koljena i molili se. Jedan stari
Maya je objasnio da je lobanja preko 100.000 godina stara, i da je samo jedna od ukupno 13 lobanja koje su neprocjenjivo blago njegovih predaka. One sadrže informacije o nastanku covjeka, odgovore na pitanja o najvecim tajnama i, ako se svih 13 lobanja spoje, pocinju da pricaju. Mitchell-Hedges je izjavio da je neobican nalazak najmanje 3.600 godina star, i da je obraden na nepoznat nacin. On nema pojma na koji nacin su ih Maya mogli napraviti.
Detaljnija pretraga lobanje, ucinjena 1970. godine u laboratorijama Hewlett-Packard, proizvodaca kompjutera, potvrdila je njegove navode : · Lobanja je izradena od cistog kristala, i suprotno njenoj prirodnoj osovini. Pri takvoj obradi bi trebala zapravo da se raspadne u hiljade dijelova. Vjerovatno je prvo grubo obradena dijamantnim orudem, te kasnije sa smjesom vode i pijeska glatko polirana.
Procjenjeno radno vrijeme : preko 300 godina. “Ova prokleta stvar zapravo nebi smjela postojati”, izjavio je jedan od naucnika. Šta to znaci ? Dali su Maya bili u stanju izraditi predmete koje ni danas, sa modernom tehnikom, nismo u stanju napraviti ? Dali su prijašnje kulture bile mnogo dalje razvijene, nego što to danas pretpostavljamo ? Ili ovdje utjecaj imaju neke nadnaravne sile ? Možda cak dolaze sa drugih planeta, a donešene su od svemiraca ? Ovo zadnje tvrdi Anna Mitchell-Hedges, adoptirana kcerka Fredericka. Odgovori na ovakva pitanja nisu jednostavna, jer naucnici i arheolozi uvijek pronadu predmete koje nije moguce smjestiti u poznati tok istorije. Oni se isticu iz toga, i bivaju “Out of Place Artefacts” nazivani, na našem jeziku prijevod bi otprilike glasio : umjetno stvoreni predmeti na cudnim mjestima. Tome pripadaju baterije iz doba prije našeg vremenskog racunanja, slike sijalica iz starog Egipta, željezni predmeti pronadeni u sedimentima pijeska iz kamenog doba, pa i kompjuteri iz anticke Grcke. Dali su to sve krivotvorine ili moramo ranu istoriju covjeka potpuno novo shvatiti i pisati ? Jedan od takvih predmeta je tzv. bagdadska baterija. 1936. godine, u Khujut Rabu’a austrijski istrazivac Dr. Wilhelm König je iskopao jednu cudnu glinenu, preko 2000 godina staru, posudu. Unutar te posude se nalazio bakreni cilindar, koji je omotavao željeznu polugu. Omot je tako postavljen, da je bilo moguce popuniti ga sa nekom tecnošcu. U sredini te tecnosti, od bakra elektricno izolirana, nalazila bi se spomenuta željezna poluga. Cemu je služila ta neobicna sprava ? Naucnici nisu mogli naci odgovor i tada je Dr. König postavio svoju smjelu tezu : “Ta glinena posuda mogla je da bude baterija.” Prema toj tezi, elektricna struja nije otkrivena 1798. godine od Luigi Galvania, vec skoro 2000 godina ranije. I zaista, mnoge istraživacke grupe (medu njima i naucna grupa iz “Roemer und Pelizaeus” Muzeja u Hildesheimu) uspjele su dokazati da je ta glinena posuda mogla proizvoditi elektricnu struju. Naucnici su identicnu posudu sami napravili, te je ispunili sa sokom od grozda, izmedu bakrenog cilindra i željezne poluge je bio napon od 0,5 Volt-a, ne mnogo, ali ipak. Sa malim naporom Partareni su znaci mogli da proizvode struju. Ali, za šta ? Sijalice, telefoni, motori ili fliperi tada nisu postojali. Ili jesu !? “Vec su starom Egiptu postojalo je elektricno osvijetljenje” , tvrde Peter Krass i Reinhard These, autori knjige o sijalici iz Egipta. Glavna osnova njihove argumentacije je reljef iz Dendere. Na tom reljefu, nastao oko 50 g.p.n.e., vidljiv je egipatski sveštenik koji drži u rukama ogromni predmet u obliku balona. U unutrašnjosti tog balona vidljiva je zmija koja se krece prema nebu. Za Krassa i Habecka indicija je jasna : Taj reljef je tehnicki nacrt, balon je sijalica, a zmija je bakrena spirala u sijalici. Sa takvim elektricnim osvijetljenjem, Egipcani su osvijetljivali tamne hodnike piramida. S time bi bilo objašnjeno zašto takvi hodnici nisu zacadeni po zidovima i plafonima. Interesantna pretpostavka – ali ne i dokaziva. Bagdadska baterija proizvodi struju, ali jako malo. Da bi i 1 Watt sijalicu upotrijebili, potrebno bi bilo 40 bagdadskih baterija spojiti – sabrana tezina : 80 kg. “Za osvjetljenje svih hodnika jedne piramide, potrebno bi bilo 116 miliona baterija, sa ukupnom težinom od 233.600 tona !”, objašnjava fizicar i matematicar Frank Dörneburg. Te dodaje : “Zašto ni jedan primjerak baterije nije pronaden ? Ni jedan !” Pored toga : Ni danas ne postoje tolike sijalice kao navodno predstavljene na spomenutom reljefu. Iz dobrog razloga : Bile bi opasne po život. Snaga implozije jednog staklenog predmeta koji nema vazduh u sebi, raste sa velicinom tog predmeta – i velicina “sijalice” iz Dandere bi imala pritisak vazduha od 63 tone. Egiptolozi imaju drugacije objašnjenje za “sijalicu” iz Egipta : Egipatski reljefi uvijek imaju simbolicno znacenje : Stvarnost nikad nije predstavljena. Stilizacija ponekad ide tako daleko da je iz malih isjecaka moguce rekonstruirati kompletna djela. U reljefu oni prepoznavaju camac boga sunca, Ra, koji završava u cvijetu lotosa. (Drugi to shvataju kao “kablove” u “dršci” sijalice). U mitologiji Egipcana sunce navece umire, da bi se ujutro ponovo rodilo. Stoga je zmija kao simbol ponovnog radanja (i ona poslije mjenjaja svoje kože se “ponovo rada”. Na “šalteru” ispod “sijalice” bog Heh pruža svoje ruke prema nebu i usmjerava Sunce prema nebu. Kontroverzni dio reljefa je predstava “navoja sijalicine drške”. Ni egiptolozi ne znaju kako tacno da se odredi, odnosno tumaci. Mogao bi znaciti “horizont”, i tada bi reljef predstavljao boga sunca, što u jutro Nove Godine, putuje ka nebu. Jedno je sigurno : Radnici koji su klesali taj reljef, svoj posao nisu radili pri elektricnom osvjetljenju, vec pri sjaju baklji. Iz doline kraljeva pronadeni su detaljni zapisi o upotrebi baklji, kome su dodijeljene, koliko komada i koliko ih je vraceno. A, ne zacadeni hodnici i plafoni ? Izmišljeni su ! U stvarnosti su ti zidovi i plafoni toliko zacadeni, da je potrebno bilo odredene hodnike rastaurirati. Ako baterija iz Bagdada nije služila za osvjetljenje, a je bila obložena zlatom – pozlacena. Tako je to moglo biti. Ipak, mnogo pitanja ostaje. Da li su se baterije zaista za to upotrebljavane ? Da li su Partareni poznavali proizvodnju zlatnog praha potrebnog za galvanizaciju ? I zašto arheolozi pronalaze i slicne “baterije”, u kojima se umjesto željeznih poluga nalaze bakrene poluge u bakrenoj spirali ? Sa dva ista metala nije moguce proizvesti struju. Da li te posude onda slucajno mogu biti upotrijebljene za galvanizaciju, a zapravo služe drugoj svrsi ? Naše pretke ne bi smjeli potcjenjivati. Šta su stvarno mogli i šta su mogli pojedinci, poslije par stoljeca teško je znati. Vjerovatno su postojali genijalci i genijalni izumi o kojima su nestali svi tragovi i koje nikad necemo saznati. Ako naucnici danas pronadu takvu stvar, onda se nadu pred novom zagonetkom. Tu je i kompjuter iz Antikitere. Pronaden je u antickom brodu u moru, 1900. godine, na dubini od 42, a velicine je kao karton za cipele. Arheolozi su katalogizirali pronadene predmete : Vazne, posude vina, kipove, amfore, mramorne i broncane figure. Po svemu sudeci, bio je to trgovacki brod, potonuo u prvom stoljecu prije nove ere. Šta su zaista katagolizirali kao brvinu broda, to je otkriveno skoro dvije godine kasnije. Tada je taj komad drveta, sada osušen, popucao i na svjetlo dana se pojavio cudan metalni predmet. Potrebno je bilo još 70 godina da bi se taj predmet dovoljno proucio i shvatio. Ucinjeni su rentgenski snimci predmeta i ostataka u “drvetu”, kao i provjereni detaljni arheoloski zapisi prvobitnog izgleda, te i stare fotografije. Otkrice je zaista bilo zacudujuce : Astrolabijum ! “Mašina” koja pokazuje vrijeme izlazka i zalaska sunca, te kretanja 5 (tada poznatih) planeta, ukljucujuci i faze mjeseca. Skoro 30 zupcanika pokretalo i pomjeralo je jedno drugo i tako docaravalo faze mjeseca, izlazak i zalazak sunca itd. Svi zupcanici su bili napravljeni od bakra sa malom kolicinom cinka. Zubi tih zupcanika imali su uglove od 60 stupnjeva. A sa strane imali su “navojak” koji je pokretac svemu bio. Jednom navijen, astrolobijum je pokretao oznake što su oznacavale položaj planeta u odredenim vremenskim periodama. Otkrice je senzacionalno. Teško nam je shvatljivo da su stari Grci bili u stanju da naprave jedan tako komplikovan sistem sa zupcanicima. Sistem, koji možemo usporediti sa sistemom zupcanika današnjih satova na navijanje. A takvi satovi su tek 1.400 godina kasnije po prvi puta napravljeni ! Pored toga, kompjuter iz Antikitere ima i diferencijalnu getribu : zupcanike, cije osovine na drugim zupcanicima kruže. Tek 1828. je taj princip privaljen u birou za patente. Zašto su stari Grci to poznavali 1900. godina ranije ? Da li je s time dokazano da su Grci bili “napredniji” 2000. godina više nego što se smatra ? Ili da postavimo pitanje, koje je vec postavio Erich Von Däniken : “Od kojeg astronautskog kuma je ta sprava i to znanje dobiveno ?” Ovo drugo pitanje, postavljeno kao sugestija, možemo lako osporiti : Zašto bi vanzemaljci darovali znanje koje je ograniceno na samo pet planeta, koje su Grci tada poznavali, a ne odmah svih devet ? Plauzibilniji odgovor je, da tok razvoja nije uvijek tekao ravnomjerno i uvijek prema gore. Postoji gore i dole kod znanja, kao i znanje koje se u toku vremena izgubi te ponovo mora “otkriti”. Matematicar Hero iz Aleksandrije je vec u prvom stoljecu naše ere otkrio parnu mašinu i napravio dva funkcionirajuca primjera. James Watt je to isto “otkrio” tek 1765. godine. Takode i beton je u starom Rimu bio poznat, Koloseum je sagraden uz korištenje cementa. Ali tek 1849. je James Parker prijavio patent na “svoj” izum. Šta su onda ljudi prije 2000. godina stvarno poznavali ? Poznavali su avione”, tvrde neki istraživaci i kao dokaze navode male zlatne figure iz Južne Amerike. Te figure, samo 4 cm dužine i datiraju od prije 1500. godina i poticu iz Tolima kulture i bile su kao pokloni/posjed stavljane u grobove mrtvih. Nije mnogo poznato o toj kulturi u podrucju današnje Kolumbije, a još manje je poznato o mjestima i okolnostima pronalaska tih figurica. Vecina se ipak, bez dvoumljenja, može odrediti kao nakit na glavi : špange i iglice za kosu, ukrasi za noseve i uši, kao i razni privjesci. Izmedu toga postoje i cudne figure koje predstavljaju insekte, a prije slice jednom spaceshuttleu nego ijednom insektu ! Današnji posmatrac teško se može oduprijeti zamisli da pred sobom ima modele aviona. Da bi tu teoriju provjerili, Dr. Algund Eenboom i oficir zrakoplovstva Peter Belting su od stiropora i drveta napravili kopiju 16:1, te joj dodali propelere i motor, i najzad se uputili na aerodrom sa modelom-aviona. Senzacija… Imitacije tih figurica su bile odlicne za navigaciju u vazduhu. Da li je to dokaz da su pronadene figure doista predstavljale avione ? Tesko je to reci. Naime, kopije od stiropora i drveta nisu zaista kopije istog materijala. K tome; njih dvojica su dosta toga iz modernog znanja o zrakoplovstvu “ugradili” u taj model : motor, propeler, “frgice” sa “pilotske kabine” su uklonili, krilima dali aerodinamican izgled, te sve pukotine uklonili. S takvim izmjenama i neka stolica bi mogla da leti. I otkud da stare Inke poznaju avione ? Za proizvodnju vlastitih aviona potrebna je cijela industrijska grana. Danas bi trebali naci milione dokaza za takvo što. Sjetimo se samo prozvodnje željeza, goriva, proizvodnje motora, aerodromi itd. Tada je vjerovatnije da su avione koristili vanzemaljci, a da su ih Inke samo kopirali sa minijaturama. Ali, ni to nije Misterije, Neobjašnjivi Fenomeni – Knjiga II dovoljno plauzibilno : Strani posjetioci bi prevalili bezvazdušni prostor (svemir) da bi došli do naše planete, a krila tada nemaju smisla. Pa i pretpostavka da su sa sobom “vukli” avione istraživace s kojima bi istraživali našu Zemlju nije uvjerljiva. Tada su morali vec znati kakvu atmosferu naša planeta ima, od cega se sastoji i koja je njena gustina. Inace cijela konstrukcija aviona ne funkcioniše. Da li su onda te figure samo kopije insekata ? Ni to nije uvjerljivo. Insekti nemaju delta-krila, a krila kod insekata ili ptica nisu na donjem dijelu trupa vec na gornjem. Takode ni insekti, kao ni ptice nemaju uspravan rep. Figure prije slice ribama što lete, ali ni one nemaju ogrlicu iza vrata. Uvjerljiv odgovor ne postoji. “Ali to nije ni strašno. Kada bi na sve imali odgovore, tada bi imali samo radnike u hali što rasporeduju arheoloske pronalaske, a ne istraživace i naucnike. Cak, kada i sama nauka ne bi stavljala pod upitnik ono što vec smatra riješenim, tada ne bi imali napredak. Ponekad je obavezno i špekulirati”, tako govori direktor gradskog muzeja u Linz-u. Onda, špekulirajmo malo. Šta je sa nožem faraona ? 06. Novembra, 1922. godine pronadeno je u grobnici faraona Tut-ench-Amun, njegovo blago : sarkofazi, maske, figure egipatskih bogova, sanduci, zlatni nakiti itd. Ukupno više od 5000 raznih predmeta. Najmisteriozni nalaz je nož faraona bez hrde. Željezo u to vrijeme je bilo vrijednije nego zlato, pa i za faraona je to bila velika vrijednost. Znacaj tog noža je itekako velik i po tome što je faraonu bio zavezan s desne strane nogu, pa cak i u grobu. Ali, kako je faraon došao u posjed tog noža ? Da li je zaista taj nož jedan “Out of Place Artefact” kako inace razni izvori na internetu tvrde ? O njemu možemo skoro nevjerovatne navode procitati : Da je saliven od nehrdalog željeza, da nije bio naveden sa ostalim pronalascima, da je njegovu leguru salijevanje željeza, a kamoli vakuumske uslove pri dobivanju takve legure. Manfred Sachse, predsjednik istraživackog instituta za rudna dobra, intezivno se bavio sa tim pronalaskom noža. No, od kojeg materijala je taj nož napravljen ni on nezna. “To niko nezna”, kaže Manfred. I dodaje : “Dr. Lukas, koji je te nalaze tada zapisivao, nije analizirao sastojke željeza kod tog noža. Niti je to do danas ucinjeno. Egipatski Muzej u Kairu odbija dati nož za analiziranje van svoje zemlje, a potrebnih aparata za njegovu analizu nema u Egiptu. Premještaj svega potrebnog je jako skup, te nismo našli institucije koje bi finansirale takvu analizu. Znaci, svi navodi o sastojcima i nacinu salijevanja tog noža su jednostavno izmišljeni. Dok na drugoj strani u grobnici faraona su vladali odlicni uslovi za ocuvanje od vlage. Svi pronadeni predmeti su u odlicnom stanju.” A otkud onda faraonu željezni nož ? Kako je došao u njegov posjed ? Kupljen je u inostranstvu : Hetiti, susjedi Egipcana, poznavali su tada vec salijevanje željeza. Druga mogucnost : Željezo je moglo biti dobiveno i od jednog meteorita. I zaista, zeljezo je tada nosilo naziv “crni bakar s neba”. I kada se nade takav meteorit, potrebno ga je samo obraditi u željeni oblik. S izvjesnim pravom bi znaci mogli tvrdi da je nož vanzemaljskog porijekla ! I kao takav, bi tada mogao imati (što nije dokazano) kristalnu strukturu koju je moguce imati/dobiti samo u vakuumskim uslovima. No, koliko je obican ili neobican taj nož, to možemo tek znati kada se doticni naucno provjeri. Svi navodi do tada ostaju – špekulacija.
