Grčka – što vam nisu rekli HRT, Večernji, Jutarnji, Index, Nova-tv, 24 sata, RTL…

 Prema mainstream medijima, trenutnu gospodarsku krizu u Grčkoj uzrokovala je država koja je previše novca davala ljudima, pa su bankrotirali. Ova je tvrdnja, međutim, laž. Banke su te koje su uništile zemlju, tako da oligarsi i međunarodne korporacije mogu imati koristi.

oxi

Svi do zadnjeg mainstream medija ponavljaju sljedeći opis gospodarske krize u Grčkoj: Vlada je potrošila previše novca i bankrotirala; velikodušne banke daju im novac, ali Grčka i dalje ne može platiti račune jer zloupotrebljava dobijeni novac. Zvuči prilično razumno, zar ne?

Osim što je to vulgarna laž … ne samo o Grčkoj, već i o drugim europskim zemljama poput Španjolske, Portugala, Italije i Irske, koji svi provode različite mjere štednje. Ta je bezočna, vulgarna laž također desetljećima korištena od strane banaka i korporacija radi iskorištavanja mnogih latinoameričkih, azijskih i afričkih zemalja.

Grčka nije pogriješila. Ta je greška izrežirana.

Ukratko, banke su uništile grčku vladu i namjerno je gurnule u neodrživ dug, tako da oligarsi i međunarodne korporacije mogu profitirati od posljedičnog kaosa i jada.

Ako ste ljubitelj mafijaških filmova, znate kako mafija preuzima popularni restoran. Prvo, učine nešto da poremete poslovanje – organiziraju ubojstvo u restoranu ili požar. Kad posao počne patiti, Kum velikodušno ponudi nešto novca kao znak prijateljstva. Zauzvrat, Masni Palac preuzima računovodstvo restorana, Veliki Joey preuzima nabavu, i tako dalje. Nepotrebno je reći, to je put prema dolje u spirali bijede za vlasnika koji će uskoro biti bez novca i, ako je sretan, živ.

Preslikajmo sada mafijašku priču na međunarodne financije u četiri koraka.

Korak 1: Prvi i najvažniji razlog zašto se Grčka našla u nevoljama je “velika financijska kriza” iz 2008, koja je režirana od strane Wall Streeta i međunarodnih bankara. Ako se sjećate, banka je došla sa čudesnom idejom davanja hipotekarnih kredita svakome tko može zamagliti ogledalo. Tada pakiraju sve te tempirane financijske bombe i prodaju ih kao “hipotekarne vrijednosnice” u korist raznih financijskih subjekata u zemljama širom svijeta.

Veliki potpora ovoj kriminalnoj aktivnosti bio je još jedan ogranak bankarskog sustava, skupina rejting agencija – S & P, Fitch i Moody – koji su dali zvjezdane ocjene tim katastrofalnim financijskim proizvodima. Beskrupulozni političari poput Tonyja Blaira, bivaju plaćeni od velikih banaka da raspačavaju ove opasne papire mirovinskim fondovima, gradovima i državama diljem Europe. Banke i Wall Street gurui zaradili su stotine milijardi dolara u ovoj shemi.

No, to je samo prvi korak njihovih ogromnih muljaža. Puno više će profitirati u sljedeće tri faze!

Korak 2 je kada su tempirane financijske bombe eksplodirale. Poslovne i investicijske banke diljem svijeta počinju se urušavati u roku od nekoliko tjedana. Vlade na lokalnoj i regionalnoj razini gledaju kako njihova ulaganja i imovina isparavaju. Svugdje je kaos!

Lešinari poput Goldman Sachsa i drugih velikih banaka enormno profitiraju na tri načina: prvo, mogli su kupiti druge banke, kao što su Lehman Brothers i Washington Mutual za kikiriki. Drugo, još odvratnije, Goldman Sachs i insajderi, kao što su John Paulson (koji je nedavno donirao 400 milijuna dolara Harvardu) ulažu u okladu da će te vrijednosnice propasti. Paulson je zaradio milijarde, a mediji ga slave zbog njegove oštroumnosti. (Za analogiju, zamislite da se teroristi klade na 9/11 i profitiraju od toga.) Treće, stavljaju sol na ranu. Velike banke traže paket pomoći od samih građana čije živote su ti isti bankari uništili! Bankari su beskrupulozni. U SAD-u, dobili su stotine milijardi dolara od poreznih obveznika i trilijune od Federalnih rezervi, koji su privatna banka u vlasništvu grupe drugih banaka.

Grčki je narod uložio više od 30 milijardi dolara u spas domaćih banaka. Razmislite na trenutak – navodno neodgovorna grčka vlada mora spašavati hardcore kapitalističke bankare.

Korak 3 je kada banke prisile vladu da prihvati goleme dugove. Radi usporedbe s biologijom, zamislite viruse ili bakterije. Svi oni imaju jedinstvenu strategiju: oslabiti imunološki sustav domaćina. Jedna od dokazanih tehnika kojom se koriste parazitski međunarodni bankari je sniziti vrijednost obveznica neke zemlje. I to je upravo ono što su bankari uradili, počevši s krajem 2009. To rezultira trenutnim rastom kamatnih stopa (“prinosa”) na obveznice, čineći sve skupljim i skupljim za državu da posuđuje novac ili čak samo reinvestira postojeće obveznice.

Financijski krah se bliži! Nemamo izbora? Pa pogledajmo Island

Od 2009. do sredine 2010. godine, prinosi na 10-godišnje grčke obveznice gotovo su se utrostručili! Ovaj okrutni financijski napad bacio je grčku vladu na koljena, a banksteri su osvojili svoj prvi dogovor oko duga od nevjerojatnih 110 milijardi eura.

Banke također kontroliraju nacionalnu politiku. U 2011. godini, kada je grčki premijer odbio prihvatiti drugi masivni paket pomoći, banke su ga prisilile na ostavku i odmah ga zamijenile s potpredsjednikom ECB-a (Europska središnja banka)! Izbori nisu bili potrebni. Jebeš demokraciju. I što je novi momak učinio? Potpisao se na sve papire koje su mu bankari donijeli.

(Usput, već sljedećeg dana, točno ista stvar dogodila se u Italiji, gdje je premijer dao ostavku, a zamijenila ga je marioneta bankara / ekonomista. Deset dana kasnije, Španjolska je imala prijevremene izbore, i tamo je lutka bankara pobijedila.)

Lutkarski majstori su imali svoj najbolji mjesec ikada u studenom 2011. godine.

Nekoliko mjeseci kasnije, u 2012, banksteri su čistom manipulacijom obveznicama povećali prinose grčkih obveznica za 50% !!! Ovaj je financijski terorizam odmah imao željeni učinak: Grčki je parlament dogovorio drugi masivni bailout, čak veći nego prvi.

Uz to, postoji još jedna činjenica koju većina ljudi ne razumije. Krediti nisu samo jednostavni krediti poput kreditnih kartica ili kredita privatnim osobama. Ti krediti dolaze u paketu s vrlo posebnim uvjetima koji zahtijevaju privatizaciju imovine jedne zemlje. Ako ste gledali Kum III, sjetit ćete se Hyman Rotha, investitora koji dijeli Kubu među svojim prijateljima. Zamijenite Hyman Rotha s Goldman Sachsom i MMF-om ili ECB-om, i dobit ćete sliku.

Korak 4: Sada slijedi silovanje i ponižavanje nacije koje počinje pod nazivom “Štednja” ili “Strukturne reforme”. Zbog duga koji im je nametnut. Grčka je morala prodati mnogo od svoje profitabilne imovine oligarsima i međunarodnim korporacijama. A privatizacije su nemilosrdne, i uključuju sve što je profitabilno. U Grčkoj, privatizacija uključuje vodu, struju, poštu, zračne luke, nacionalne banke, telekomunikacije, luke (što je ogromno za zemlji koja je svjetski lider u brodarstvu) itd. Naravno, vječno manipulativni bankari uvijek zahtijevaju trenutnu privatizacija svih medija, što znači da zemlja dobija fotogenične TV glave koje neprekidno ubrizgavaju propagandu i tumače ljudima da su pokvareni i pohlepni banksteri spasitelji, i da je ropstvo uslijed štednje mnogo bolje od alternative.

Centralizacija medija

Osim toga, bankarski tirani diktiraju svaku pojedinu stavku u proračunu vlade. Želite li smanjiti vojnu potrošnju? NE! Želite li podići porez na oligarhe i velike korporacije? NE! Takvo mikro-upravljanje je nepostojeće u bilo kojem drugom vjerovnik-dužnik odnosu.

Dakle, što se događa nakon privatizacije i tiranije bankara? Naravno, prihodi vlade se smanjuju, a dug se i dalje povećava. Kako “popraviti” to? Naravno, smanjiti potrošnju! Otpustiti radnike u javnom sektoru, smanjiti minimalne plaće, smanjiti mirovine, smanjiti javne usluge, te povećati poreze na stvari koje će utjecati na 99%, ali ne i na 1%. Na primjer, mirovine su prepolovljene, a porez na promet je povećan na više od 20%. Sve ove mjere rezultirale su da Grčka prolazi kroz financijsku katastrofu koja je gora od Velike depresije u SAD-u 1930-ih.

Nakon svega toga, koje rješenje predlažu bezdušni bankari? Viši porezi! Još veće smanjenje mirovina! Potrebno je biti posebna vrsta psihopata da nametneš zemlji, kroz odricanja i štednju, ekonomski holokaust.

Ako bi svaki Grk znao istinu o štednji, ne bi pali na to. Isto vrijedi i za Španjolsku, Italiju, Portugal, Irsku i ostale zemlje koje prolaze kroz štednju. Tužni aspekt svega toga je da to nisu jedinstvene strategije. Od Drugog svjetskog rata, te su predatorske metode korištene bezbroj puta od strane MMF-a i Svjetske banke u Latinskoj Americi, Aziji i Africi.

To je suština Novog svjetskog poretka – svijet u vlasništvu nekolicine korporacija i banaka; svijet koji je pun poslušnih, nemoćnih dužničkih kmetova.

Autor: Chris Kanthan

Izvor: znakovi-vremena.net

.