.
Danas se vezujemo za ljude iz straha da ćemo ostati sami, ne razvodimo se ili razvodimo iz straha za egzistenciju, decenijama radimo poslove iz straha da ćemo biti bez novaca, jedemo hranu koju mrzimo iz straha za zdravlje, neki se čak okreću Bogu iz straha od smrti, i tako u krug…
Jeste li ikada postavili sebi najvažnije pitanje: Radim li ovo što radim iz ljubavi ili iz straha? Da li iz straha za egzistenciju radim ovaj posao, živim ovdje, trpim šta trpim?
Kada sam prije godinu dana čitala nevjerojatnu ispovijest Anite Moorjani koja je napisala knjigu o tome kako je bila u kliničkoj smrti od karcinoma i tamo doživjela stvari zbog kojih je potpuno promijenila svoj odnos prema svijetu da bi joj se potom čudesno povukle sve metastaze – shvatila sam da je strah centralni problem naše egzistencije.
Govoreći o iskustvu bliske smrti u kojoj je osjetila bezuvjetnu ljubav, Anita je rekla da je otkrila da je uzrok njezine opake bolesti strah. Dakle, skoro sve što je radila radila je iz straha, čak i kad je jela zdravu hranu – jela je iz straha od karcinoma i prije nego što će ga dobiti. Kada nas strah pokreće stvari jednostavno idu naopako. S jedne strane imamo toplo, s druge hladno, s jedne gore, s druge dolje, s jedne ljubav – s druge strah…
Nije stvar u tome da negiramo i odbijamo strah nego da ga osvijestimo, jer većina nas nije ni svjesna kada nas on pokreće, bilo što da je u pitanju: posao, ljubav, religija, zdravlje, prijateljstvo, želje…
Današnje terapije straha razlikuju se od onih prije. Društvo nas tjera da strah potiskujemo, a to je zapravo najopasnije. Stvar je da svoj strah, pa i onaj najgori, osvuhestimo. Onda da ga prihvatimo i promatramo. Jer, dok god ga odbijamo i borimo se protiv njega, on postaje jači i jači, da bi na kraju postao naš gospodar i tako nas odvukao potpuno suprotnom polu od ljubavi.
Danas se vezujemo za ljude iz straha da ćemo ostati sami, ne razvodimo se ili razvodimo iz straha za egzistenciju, decenijama radimo poslove iz straha da ćemo biti bez novaca, jedemo hranu koju mrzimo iz straha za zdravlje, neki se čak okreću Bogu iz straha od smrti i tako u krug…
Strah je najveći protivnik svih naših bioloških procesa, on čisto uništava naše organe i zapravo ništa dobro ne može donijeti. Kada smo kao racionalni i iz straha donosimo kvazi razumne odluke stvari jednostavno, po zakonima kozmosa, bivaju sve gore i gore.
Prva stepenica je svijest o tome kada djelujemo iz straha, a kada iz ljubavi. Druga stepenica poslije osvještenja o svom strahu je da ga prihvatimo i da se ne borimo protiv njega, već da postanemo svjesni da mi nismo ni naš strah ni naše misli. Treća stepenica, ono što je najveći tabu, da jednostavno što više toga u svom životu počnemo raditi iz ljubavi i to bezuvjetne…
Sve što se bazira na principu straha je samo način manipulacije. Pa čak i kada smo “dobri” da bismo zaslužili bolju eshatološku poziciju, i to je strah. Bezuvjetna ljubav ne poznaje kod straha, ne poznaje kazne i nagrade. Imati svijest o svojim strahovima znači imati svijest i o tome kako da što više bezuvjetne ljubavi pustimo u svoj život, a sve počinje onom jednostavnom rečenicom: Radim li ovo iz straha ili iz ljubavi?
- Isidora Bjelica
Prenosi: http://alternativainformacije.com
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
