Bolna Istina

U državni proračun izdvajamo čak više od 50% plaće!!

Znam, znam, zvuči nemoguće, ali nažalost to je surova stvarnost. Čak 50%, pa i više od naše plaće dajemo u državni proračun Republike Hrvatske. Pitate se, pa kako?

Ako nam poslodavac isplati plaću od 3 830,00kn, to bi značilo da se u državni proračun iz naše plaće izdvojilo vrtoglavih 2 305,76kn, odnosno naša plaća iznosi 6 135,76kn od kojih mi dobijemo svega 3 830,00kn.

Eto kako

Od plaće u iznosu  6 135,76kn u državni proračun izdvajamo:

Doprinos za MIO -I stup (15%) 785,29kn

Doprinos za MIO -II stup (5%) 261,76kn

Porez i prirez (15%) 358,24kn

Doprinos za zdravstveno osiguranje (15%) 785,29kn

Doprinos za zapošljavanje (1,7%) 89,00kn

Doprinos za slučaj nezgode na radu i prof. bolovanje (0,5%) 26,18kn

Ukupno: 2 305,76kn

No to nije sve. Kada dobijemo plaću umanjenu za 2 305,76kn, odnosno kada potrošimo iznos od 3 830,00kn, od tog ćemo iznosa, putem PDV-a, u državni proračun uplatiti dodatnih 712,00kn. Kada zbrojimo 2 305,76kn sa 712,00kn, dobijemo vrtoglavi iznos od 3 017,76kn uplaćenih bilo putem poreza, prireza, doprinosa, PDV-a u državni proračun Republike Hrvatske.

Kada oduzmemo 23% od naše plaće, kojih putem PDV-a uplatimo u državni proračun, naša plaća u iznosu od 3 830,00kn smanjuje se na 3 118,00kn stvarne vrijednosti od ukupnih 6 135,76kn, što znači da smo u državni proračun uplatili ukupno 49.17% plaće.  Ako od stvarne vrijednosti dobivene plaće u iznosu od svega 3 118,00kn, oduzmemo putne troškove 600,00kn, gablec 400,00kn. Znači da smo taj mjesec zaradili svega 2 118,00kn, dok je država ubrala 3 017,76kn. Cirka 30% više od nas koji smo svakodnevno mukotrpno i pošteno radili.

Ovaj postotak, iznos, može se povećati za još koji posto ako uračunamo dopunsko zdravstveno osiguranje, porez na auto mlađi od deset godina, pokoji prekršaj,  ……………………..itd

Mogu sa sigurnošcu reći, kada bi dobili plaću u iznosu od 6 135,76kn u cijelosti, i sami morali svaki mjesec uplatiti 3017,76kn, sigrno bismo više vodili brigu o tome što se radi sa našim novcem, tko sa njime upravlja.

Eto da se samo prisjetimo kome uplačujemo, odnosno tko upravlja našim krvavo stečenim novcem!

A B E C E D A   Politike

STRANKE

Stranke, ili bolje rečeno sekte, su grupe istomišljenika koje vladaju ovom zemljom, a to znači – nama. Njihov zadatak je što veća podjela naroda,okupljanje što većeg broja istomišljenika (za uzvrat ih zaposliš, umiroviš…) i samim time spriječavanje naroda da poduzme samostalno neke korake. Podjeljeni smo do te mjere da nitko od Vas, koji ovo sada čita, ne može u svom susjedstvu, obitelji pronaći osobe koje bi se uspjele složiti oko neke važne teme, a kamoli okupili neku masu ljudi i organizirati prosvijed. Gledano, takozvano višestranačje; HDZ, SDP, HSS, HSLS, HNS, IDS, HDSSB . . . je jednostranačje! Zašto kažem jednostranačje, pa zato što sve te različite stranke razmišljaju jednako! Možda vam na prvi pogled ne djeluje tako, no, malo razmislite i pokušajte naći i jednu bitniju stvar u kojoj se razlikuju. Nema je! Oko svih bitnijih, važnih stvari po nas i ovu državu razmišljaju ko jedno. Svi se slažu da moramo postati članicom EU, svi se slažu da moramo privatizirati preostala poduzeća. Privatizacija Podravke je top tema. Podravka prehrambena industrija posjeduje i STUDENU, BELUPO (šta se desilo sa Plivom). STUDENA je u neku ruku privatizacija VODA! Ili veliki korak ka tome. Svi se slažu oko privatizacije prirodnih bogadstva, šuma, poljoprivrednih zemljišta, obale . . .

Jedine razlike između tih stranaka (stranke) jest da se nemogu složiti oko naziva ulica, trgova, križeva. . . Zar je to najvažnija stvar u ovoj državi pa da bi to trebalo značiti da razmišljaju drugačije. Molim vas, razmislite još jednom!

Ova saborska prepucavanja su igrokaz, gluma, nakon silnih prepucavanja i neslaganja uhvate se pod ruke i na kavu.
Stranke su izmišljotina sa svrhom podjele naroda. Podjeli pa vladaj.
Kad se mi mali ljudi svađamo, prepucavamo za koga glasati, oni zajedno sjede u nekim restoranima, sobama daleko od kamera i javnosti dogovaraju što dalje.
IZBORI

Danas bi svakoj osobi u ovoj zemlji, bilo mladom ili starom, trebalo biti jasno da su političari i politika svrha sama sebi. Oni ne služe narodu, već nažalost narod služi njima. Najbolji primjer toga su IZBORI. Dan kad imamo pravo odabrati tko će vladati nama iduće četiri godine, dan kad se odričemo svoje odgovornosti i prebacujemo je na nekog lika koji nas gleda sa jumbo plakata, koji se šepuri i prikazuje na televiziji na način na koji to njemu odgovara. Kao kinder jaja, nude nam ispunjenje tri želja odjednom.

Jednom riječju, nude nam riješenja onih problema koje su sami potaknuli, stvorili, proizveli. Ali baš danas, na dan izbora trebaju nas, male ljude, domoljube, da im damo svoj glas i time pridonesemo u borbi protiv korupcije, funkcioniranja pravne države, nezaposlenosti, kriminala – jer oni su jedini koji nas od tih pošasti mogu i hoće spasiti.

Da su umjesto utrošenog novca na reklame, ( koje i tako nemaju nikakav učinak ), taj ogroman novac, vrtoglavih 200 milijuna kuna potrošenih na prošlim parlamentarnim izborima ( i tako na svakim do sada ) uložili u poticanje proizvodnje i gospodarstva, danas ne bismo bili u krizi i morali slušati predizborna obećanja o izlasku iz te krize.

Jedino mjesto gdje bi se KAMPANJA trebala voditi jest televizija, ( a to je besplatno ) i radio stanice s direktnim prijenosom sučeljavanja. Narod interesira njihov način razmišljanja, rješenja problema koje su sami proizveli, a ne plakati koji govore ono što narod želi čuti . Danas napravimo anketu, a sutra istim tim građanima ponudimo riješavanje problema za koje su se predhodno izjasnili u anketi.

Političari su toliko dobri, imaju toliku želju da čine dobro, da troše čak i vlastiti novac za kampanju da bi došli na vlast i mogli služiti narodu! Moš’ mislit’!
Narod grca u nezaposlenosti, a ministri i zastupnici uz ogromne plaće uz samo nekoliko mjeseci rada u godinu dana, sjede i u do deset nadzornih odbora i primaju naknade. Zašto to ne rade nezaposleni stručni ljudi ?!

Ali pitanje je, čemu izbori, čemu stranke, ministri, zastupnici ako svi tvrdimo da nam je u interesu samo dobrobit naroda i države. Čemu lijevi, čemu desni? Zašto jednostavno svi ne rade za dobrobit ove države (naroda) i to je to!?

Zašto godišnje izdvajamo milijarde i milijarde kuna za plaće ministra, zastupnika, tajnika . . . ako sav taj posao možemo odraditi sami bez utrošene lipe. Nekad su možda trebali vladari, možda, ali danas je tehnologija toliko napredovala da svaki zakon, propis ili bilo koja odluka može biti referendum. Svi imamo telefonske linije, svi možemo biti umreženi i u nekoliko minuta izglasati, ko narod, dali želimo neki zakon ili ne. Da li želimo pregovore sa EU ili ne.
Izbori su iluzija. Biranje između “lijevih” i “desnih”, a jedni i drugi razmišljaju isto, samo drugačije interpretirano.
Njihov cilj nije izliječiti sustav, jer kad – tad, kad dođu na vlast, moći će koristiti povlastice koje im taj bolestan i nepravedan sustav dozvoljava.

VLADAJUĆI

Vladajući, ili bolje rečeno troje ili četvoro ljudi koji vladaju ovom zemljom, kroje nam sudbinu, donose zakone.
Kažem troje ili četvoro zato što i jesu troje ili četvoro. Ne kroje nam zakone saborski zastupnici, ministri …oni su samo ponavljači, marionete koje izvršavaju zapovjedi svojih stranačkih šefova, diktatora. Zar mislite da baš svi zastupnici HDZ-a SDP-a razmišljaju uvijek jednako? Ne razmišljaju, ali su prisiljeni razmišljati. To je “demokracija”. Kad šef kaže da glasate za ili protiv, vi glasate, ili gubite svoj status i vraćate se u rupu iz koje ste predhodno ispuzali. To su isti ti zastupnici, ministri na koje godišnje trošimo milijarde dok ljudi gladuju.

Zakoni koji se donose, ne donose se za dobrobit naroda, barem koliko ja vidim. Nema manje kriminala, droge, nasilja, nepravde . . . Ali ima sve manje ljudskih prava i sve više kazni, kao da će one podići moju razinu svijesti pa da više ne radim te grozote. Prevencija u našoj državi ne postoji. Da se malu djecu pravilno uči u školama, na vjeronauku, kod kuće, putem medija, kad bi porasli ne bi morali konkretno znati za pojmove: nasilje, droga, kriminal ….Ali – onda vlada ne bi imala svrhe, a nema je ni sada, osim sama sebi. Onda ni policija, sudstvo, vojska … ne bi imale svrhu. To očito nije cilj politike i vlade, pošto su u tom slučaju nepotrebni.

Vladajučima nije svrha služenje narodu, već u vrijeme mandata ojačati poziciju, ojačati stranku i osigurati iduće izbore. Danas (siječanj 2010) smo svjedoci toga. Umjesto da vladajući i glavna oporbena stranka (što je isto) traže sva moguća riješenja za ojačavanje gospodarstva, spriječavanja daljnjeg gubitka radnih mjesta, poticanja proizvodnje, izvoza . . Oni danas hladno i beščutno riješavaju svoje unutar stranačke probleme i ne obaziraju se na kritično stanje u zemlji. Njima je važnija glasačka mašinerija nego to što svakodnevno 170 radnika ostaje bez  radnog mjesta. Njima su važniji njihovi stranački istomišljenici nego narod koji plača porez i kojem bi morali služiti. Premijer nebi smijo biti u stranci (kako nije ni predsjednik države) a kamoli da je još i predsjednik stranke, tako da se nemože dogoditi da je zauzet strankom a ne vođenjem države koja tone u sve veću KRIZU.

ŠTO RADE POLITIČARI?

Jednostavno rečeno, politika/političari stvaraju probleme, a onda se četiri godine svađaju i raspravljaju oko problema kojeg su sami stvorili. U četiri godine mandata, vladajući se brinu da održe/neriješe što više problema, ako im ide od ruke u te četiri godine uspiju stvoriti još nekoliko većih problema (nezaposlenost, korupcija, mito…) da bi na kraju mandata, za vrijeme izbora, mogli narodu obećavati da će riješiti probleme, koje su sami stvorili u prethodne četiri godine mandata. Znaći, politika stvori korupciju, predstavi je javnosti ko rak društva, i zatim ista ta politika traži od javnosti da zaokruže njih, kako bi u iduće četri godine mandata riješili problem korupcije, koji su sami stvorili. I tako u krug.

Kako je došlo do problema?  Kako je došlo do krivih odluka, korupcije…?

Zbog “sustava”, sustav je krivac, sustav koji  unatoč napretku čitavog društva, ne napreduje. Zastarjeli “sustav” nemože pokretati društvo koje je naprednije tehnološki i na sve druge načine, od samog sustava. Sustav se mora unaprijediti da bude od koristi čitavom društvu, a ne samo političkim elitama.

Kao što je u prethodnim člancima objašnjeno, (pročitaj: KOLIKO TEHNOLOGIJA MOŽE UNAPRIJEDITI DEMOKRACIJU)  tehnologija je toliko napredovala da moć odluke, bilo na području države, županije, grada ili općine, narod može uzeti u svoje ruke i izglasati svaki propis/odluku/zakon koji se tiće njih i njihovih obitelji.  Svaki propis/odluka/zakon može biti REFERENDUM.  To nam današnja tehnologija omogućuje.

Govore o problemu nezaposlenosti, a oni su krivi za nezaposlenost.

Govore o borbi protiv korupcije, kriminala…, a oni su ti koji su koruptivni i kriminalci.

Govore o funkcioniranju pravne države, a oni su ti koji to prijeće.

Govore o zabrani rasprodaje državne imovine, a oni su ti koji je rasprodaju.

Govore o zaštiti prirodnih bogadstva, a oni su ti koji ih uništavaju.

Govore o demokraciji, a vode državu na komunistički način.

Govore o pravu, slobodi, a oni su ti koji nam je uskračuju

Govore o služenju narodu, a NAROD SLUŽI NJIMA!

Po nazivu   “POLITIKA”   čete ih prepoznati!

Ljudi, probudite se!!

KRIZA SUSTAVA

Današnja kriza je kriza sustava, a političke stranke su proizašle iz tog sustava. (bolesno stablo nemože dati zdravi plod)  Cilj svake stranke, šefova stranaka, članova jest osvojiti vlast, zasjest na tron (kao što su nekada kraljevi) i vladati državom/narodom. Da bi stranke zasjele na tron, potrebna im je potpora naroda. Do sada se pokazalo, da što brojnije članstvo (glasačka mašinerija) donosi pobjedu na izborima. Današnje stranke na razne načine prikupljaju članstvo, a najčešće zapošljavanjem istih, što smatram jednim od glavnih uzroka današnjeg stanja u državi.. Članstvo, svrstavanje nekoj političkoj opciji zasigurno je problem društva, a eto i zašto.

Stranke su svijesne ukoliko sakupe što više članova, zaposli ih ili zbrine na neki drugi način,  da ta skupina ljudi više neće imati kritički pogled na njihove odluke već će ih slijepo podržavati bez razmišljanja, preispitivanja ijako te odluke bile usmjerene i protiv njih samih. Tako da danas imamo ljude po županijskim, gradskim ili općinskim sredinama, koji slijepo odrađuju sve što im se plasira sa vrha, bilo da se radi o nošenju letaka, ljepljenju plakata ili verbalnim sukobima sa prijateljima, bližnjima u obranu “šefova” koje znaju samo sa TV ekrana.

Svrstavanje nekoj političkoj opciji, fanatičkim vjerovanjem u njihov rad, gubimo kritičko razmišljanje o istima i najčešće radimo protiv samih sebe a da toga nismo niti svijesni. Posljedica toga je današnja kriza. Moramo priznati sami sebi, da smo imali prste u nastanku ove krize. Krivi smo što smo se dali izmanipulirati, nasjeli na obećanja, što smo se poistovjetili sa stranačkim predznakom, što smo gurali glavu u pijesak smatrajući da se to nas ne tiće. E pa trebalo nas se ticati! Sve je isprepleteno, željeli mi to ili ne, svi ovisimo jedni o drugima. Svaki nezaposleni je problem svake osobe u ovoj zemlji. Ne važi ono razmišljanje: “što susjedu gore to meni bolje” već “što susjedu bolje to meni bolje”.  Ovaj sustav je sustav podjela i razlika, i kao takav jednostavno je neodrživ.

Naj smješnije je to, što svi gore navedeni problemi mogu nestati u sekundi, jedino što moramo napraviti jest odbaciti ovaj zastarjeli sustav. To znači odbaciti POLITIKU i pomoću dostupne nam tehnologije, omogućiti narodu da sam glasa, donosi propise/odredbe/zakone koji se tiću njih samih, njihove djece i bližnjih.

U Njemačkoj, prvo su došli po komuniste,
ja se nisam protivio,  jer nisam bio komunista,
onda dođoše po Jevreje, ja se nisam bunio,
jer nisam bio Jevrej, onda su došli po unioniste,
ja nisam protestovao,  jer nisam bio unionist,
onda su došli po Katolike, ja se nisam suprostavio,
jer sam bio Protestant, Kad su došli po mene,
niko više nije ni ostao,  ko bi mogao da se pobuni.
Martin Niemoeller

ILUZIJA ZVANA “NOVI LJUDI”

Većina ljudi je mišljenja, da ukoliko zamijenimo sve političare na nekim čelnim pozicijama, bilo da se radi o ministrima, zastupnicima, tajnicima, predsjednicima nadzornih odbora itd. da će sve krenuti na bolje. To je potpuno krivo mišljenje, “ILUZIJA”. I da zamijenomo sve minister, zastupnike, tajnike/ce, predsjednike nadzornih odbora…. novim ljudima, kroz nekoliko mjeseci postali bi isti, ako ne i gori. Možemo mijenjati ljude do mile volje, ali ono što ne valja, što treba promijeniti je “SISTEM”.    “MOĆ KVARI LJUDE, A TOTALNA MOĆ TOTALNO KVARI LJUDE”

Naš trenutni sistem je takav, da političari imaju totalnu moć, pa nije ni čudo što su totalno pokvareni. Naš cilj nebi treba biti mjenjanje ljudi, jer time ne mijenjamo ništa. Ali ako promijenimo “SISTEM”, sistem će promijeniti čitavo društvo. Odbacivanjem politike, stranaka, saborskih zastupnika, ministara, kompletne vlade i vračanjem moći odluke u ruke naroda kojeg se te odluke i tiću, rade promijene.

Koja je svrha političkih stranaka? Mislim da smo svi to zaboravili. Sve politike se danas kunu da rade za dobrobit naroda/države. Pa neka rade, nitko im ne brani, ali za to nisu potrebne stranke, već dobra volja! Svi mi živimo u istoj državi, činimo istu državu, pa čemu onda podjele na lijeve i desne, čemu ako se i jedni i drugi kunu da imaju isti cilj, zašto svi zajedno ko državljani ove zemlje, koji govore da žele sve najbolje ovoj zemlji, ne sjednu za isti stol i zajedno pronađu rješenje?

Pa zato što je to samo jedna lijepa predstava za narod. Nažalost, sve stranke imaju zajednički cilj, ali ne dobar po ovu državi/narod. Njima je jedini cilj zasjesti na tron, zavladati i nahraniti svoj ego, koji je iz dana u dan sve nezasitniji. Više nisu dovoljne pljačke putem javnih nabava, sada su se toliko obahatili da državnim (našim) novcem žele preuzeti državna poduzeća pod krinkom “SPASA OD NEPRIJATELJSKOG PREUZIMANJA”

U jednom od tekstova iz 1975. godine Bruno Bušić je napisao:

“Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kada padne

Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da

je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i

Turcima. Teret rata morat ćemo podijeliti svi podjednako… “

“No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je

stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim

jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo

pitanje – kako nas tad spasiti od nas samih?.. “

POLITIKA-MEDIJI-NAMETNUTA STVARNOST

Već duže vremena, gledajući TV, slušajuči radio, čitajući novine, po glavi mi se vrti isto pitanje: o kojem narodu, državi, svijetu oni to pričaju? Očito ne o ovom narodu, državi, o ovom svijetu u kojem mi živimo. Mediji nisu izvor informacija, barem ne o stvarnosti u kojoj živimo, već zabavni park koji nam svakodnevno putem raznoraznih članaka, emisija, serija, filmova, i kako ih oni zovu, informativnih emisija (vijesti, dnevnik…) plasiraju stvarnost za koju žele da mi vjerujemo da živimo, odnosno stvaraju stvarnost kojoj žele da težimo.

Političari, sportaši, pjevači, poduzetnici, sindikalisti, umjetnici… zar je tih stotinjak ljudi koji se svakodnevno naizmjence vrte u medijima stvarnost u kojoj mi živimo? Zar su oni prava slika koja oslikava stvarni život 4,5 milijuna stanovnika ove zemlje? Ono što vidimo u medijima, slušamo na radiju, čitamo u novinama, nije ništa drugo nego li iluzija, nametnuta slika stvarnosti današnjice koja ne postoji nigdje nego li u medijima.

Kakve veze imaju bogati političari, poduzetnici, estrada, sportaši … sa 4,5 milijuna ljudi koji svakodnevno jedva spajaju kraj sa krajem. Kakve veze oni imaju sa umirovljenikom koji prima mirovinu od 600,00 kn, kojom ne pokriva ni mjesečne režije, kakve veze oni imaju sa četveročlanom obitelji sa jednim zaposlenim na minimalcu, kakve veze oni imaju sa studentom koji mora raditi da bi mogao financirati studij? NIKAKVE!

Pa zašto onda u medijima svakodnevno slušamo o njima ako su oni svega 1% populacije ove zemlje, zašto nam mediji tih 1% populacije guraju, nameću kao stvarnost koju živimo?

Pa zato što je to njihova stvarnost. Oni govore o stvarnosti u kojoj oni žive, stvarnosti bogatstva, glamura, raskoši i moći koju mi koji živimo u neimaštini svakodnevno financiramo i održavamo.

Plasiraju nam slike nade, kao, ako ćemo mukotrpno raditi i mi ćemo uživati i postati dio te stvarnosti. No to se ne može dogoditi, ako mi postanemo dio te stvarnosti, tko će onda financirati, održavati tu stvarnost?

Mediji su alat politike, estrade, poduzetnika… za održavanje ovog sustava, ove iluzijorne stvarnosti koju nam svakodnevno plasiraju. Borba protiv korupcije nije ništa drugo nego li igrokaz, igrokaz pod pokroviteljstvom onih koji su i stvorili, odnosno održavaju korupciju na svim razinama u društvu. Prava borba protiv korupcije bi značila hapšenje 1% stanovništva, hapšenje svih onih o kojima svakodnevno slušamo u medijima. Hapšenje onih koji spavaju na novcu kojeg su nepošteno stekli, dok 99% naroda jedva preživljava iz mjeseca u mjesec.

No, tko bi onda upravljao ovom zemljom, MI, mi smo ti koji upravljamo njome i danas, samo toga nismo svjesni, naše odluke su izmanipulirane, pa možemo reći da ni nisu ni naše.

Uhićenje takozvane velike ribe, bivšeg potpredsjednika vlade Damira Polančeca, nema nikakve veze sa funkcioniranjem pravne države, borbom protiv korupcije, već sa odvraćanjem pozornosti sa bitnih pitanja, pitanja nezaposlenosti, pitanja 70 tisuća ljudi koji rade a ne primaju plaće, pitanja rasprodaje državne, naše imovine, pitanja ulasku u EU, pitanja o ukidanja radničkih prava, odnosno sve veće pretvaranje ljudi u robove današnjeg kapitalističkog sustava. Jednostavno rečeno, odvraćanje pozornosti od stvarnosti koju živimo. Uhićenje bivšeg potpredsjednika vlade je čista politika, kao i sve što se danas događa. Politika kontrolira sve, ali baš sve. Sve što se događa u ovoj zemlji, bilo da se radi o uhićenjima ili nekim drugim događajima, politika je uvijek u pozadini. Ljudi politike se nalaze na svim čelnim pozicijama institucija, nadzornim odborima, sindikatima, kulturi, religiji, medijima, nezavisnim udruga, poduzeća u državnom vlasništvu …itd.

Politika kontrolira sve, tako da što god da se desilo pod pokroviteljstvom je čvrste ruke politike. Pokušajte se sjetiti jedne jedine stvari koju je politika učinila za narod, a da prije svega politika nije imala koristi od te mjere. Političari, politika ne vuče poteze u korist naroda, već u korist politike, a narod samo ponekad ima sreće pa pokupi mrvice. No političari su toliko vješti manipulatori i lažovi, da čak i mjere koje direktno štete narodu, proguraju pod izgovorom , narod će od toga imati koristi.. Takav zadnji primjer je reforma zdravstva, odnosno smanjenje proračuna zdravstvu za čak tri stotine milijuna kuna. Ministar zdravstva, kada je dao izjavu za javnost, rekao je da će ta mjera poboljšati zdravstveni sustav, omogućiti bolju zdravstvenu uslugu. To je jednako onom, kako će ljudi živjeti bolje ako im se smanje plače.

Ako političari kažu da nešto rade u našu korist, to znači da će nam ukinuti neka od prava, neku od sloboda koje još danas možemo konzumirati. Kad politika govori o izlasku iz krize, to znači da još nismo dotakli ni dno. Kad govore o nanesenoj šteti državnom poduzeću od dvije milijarde kuna, znači da je poduzeće oštećeno minimalno za četiri milijarde. Kad kažu da su sve stranke zajedno na izbornu kampanju potrošile 70 milijuna kuna, to znači da je toliko potrošio samo HDZ.

Za sve što kažu da je dobro za narod, znači da je loše za narod. A za sve što kažu da je loše za narod, znači da je dobro. Danas ni jedna medijska kuća ne govori za ili protiv ulaska u EU , već govore “kad uđemo u EU”. A tko to ulazi u EU, pa mi, oni koje nitko nije niti pitao dali želimo u EU, dali želimo stotine novih zakona/propisa/odredbi koje nalaže EU. Politika i mediji samo bruje o ulasku u EU, nitko ne priča o zakonima i propisima koji će nam biti nametnuti ulaskom u EU, što znači da svakim kršenjem,bilo zakona/propisa/odredbe budemo novčano kažnjeni. Ili jednostavno rečeno,ulaskom u EU dobivamo mogućnost za kršenje još nekoliko stotina zakona/propisa/odredbi, ali to i nije neki problem, tako i tako nemamo novca da bismo ih platili. 🙂

ZAKONI I NJIHOVA SVRHA

“ŠTO VIŠE ZAKONA TO VIŠE PREKRŠAJA”

A ja ću dodat: “što više prekršaja to puniji prpračun”. Možda djeluje ka šala, ali nažalost to je činjenica. Svaki počinjeni prekršaj = kazna = punjenje proračuna. Koliko vidimo, unatoč sve više i više zakona pa čak i zakona na zakon, društvo i dalje grca u nepoštenju, mitu, korupciji, lopovluku itd. Pametnom bi trebalo biti dosta da shvati da tu nešto ne valja. Kako to da unatoč sve više i više zakona, umjesto boljega društva, dobivamo sve više i više vijesti o mitu, korupciji, kriminalu …? Zato što zakoni nisu doneseni sa svrhom unapređenja, dobrobiti društva u kojem živimo, već sa svrhom punjenja proračuna rastrošne nam države na čelu sa političarima koji donose sve te zakone i troše novac koji uplaćujemo bilo putem poreza, prireza, prekršaja, kazni. Državi je potrebno sve više i više novca, najvećim dijelom zbog sustavnog pljačkanja i samog sustava, sustavnog ne činjenja i funkcioniranja države ili jednostavno činjenja krivih poteza politike koja je proizašla iz sustava. Ta politika da održi normalno funkcioniranje države/glomaznog državnog aparata (zaposlenih podobnika), financija za koje je ona odgovorna, u nedostatku vizije, propisuje zakone da bi kršenjem tih zakona nadoknadila potreban novac (rupe u proračunu). Tu spada i viši PDV, HARAČ, KOMUNALNI DOPRINOSI, razni POREZI I PRIREZI, POSKUPLJENJE ENERGENATA (struje, plina), itd. Vlada namjerava poskupljenjem energenata o kojima ovisi cijelo društvo i privreda, putem PDV-a (viša cijena, veći PDV) pokrpati rupe rastrošne države. Što više cijene, to više novca u proračun putem PDV-a. Ali ono što vlada/politika ne shvaća, ili je nije briga(ili je to njezin cilj), je, što više plaćamo poreze, skuplje energente itd. to nam ostaje manje novca, što znači da manje trošimo, što naravno uzrokuje pad potrošnje = pad potražnje = pad proizvodnje = višak radne snage = otpuštanja = pad potrošnje(pošto sve manje ljudi ima primanja) = pad potražnje = pad proizvodnje = višak radne snage = otpuštanja = zatvaranja poduzeća = otpuštanja = pad potrošnje = …..i tako u krug….Tu opet uskače politika/vlada, zbog slabog punjenja proračuna politika/vlada donosi nove zakone = više prekršaja = više kazni = punjenje proračuna. Dali to tako može dalje? Nemože, vrijeme je da priznamo da sustav ne valja.  Plaćamo pitku vodu, plaćamo slivne vode, plaćamo u nekim slučajevima i zrak (kad dižete kat kuće), još malo i plaćat ćemo sunce (zbog takozvanog globalnog zatopljenja). Ovaj sustav/politika pretvara sve više i više ljude u robove.