KOLUMNA blogera "Duh Vremena" / Religija

Dolazak Pape Benedikta XVI.

- 10 Comments.

Mnogi ljudi vjeruju, i čvrsto stoje  iza toga, da je Papa Benedikt XVI, kao i njegovi prethodnici, zamjenik Boga na Zemlji. No postoji li razlog tome što je mnogi ljudi, katolika i nekatolika, građana, koliko se može iščitati iz raznih medija, nije sasvim sigurno u papin moralno-etički autoritet kao vjerskog vođe i državnika, prvenstveno jer je poljuljan mnogim skandalima iz prošlosti i sadašnjosti. Možete li, ukoliko ste vjernik, i ukoliko ste već´kupili´kartu za ulazak na´javni trg Bana Jelačića´ biti dovoljno racionalni i razmotriti ove podatke koji ću iznijeti? Dali ste dovoljno otvoreni da pokušate vidjeti drugu stranu?

Papa je proglašen snagom crkvenih dogmi,  autoritetom, zamjenikom Boga na Zemlji, „sv-ocem“i to mu donosi veliki duhovni i državni respekt i vlast. Da papa nema sadašnji autoritet Hrvatska ne bi imala interesa njega pozvati u posjet. Papa dolazi u Hrvatsku učvrstiti vjeru svoje braće i sestara u vjeri te im poručiti da ljube i slijede Isusa svojim životom te potpomoći Hrvatskoj u ulasku u svetu maticu Europsku Uniju.

Piše: duh-vremena

U nastavku posta ću reći ponešto o stvarima koje se apsolutno zataškavaju putem medija. Dapače, od djela kao što je to svećenička pedofilija, zabrana kontracepcije,  društvo i pojedinci su imali obraza načiniti jedan tabu koji je rezultirao time da čak i sami ljudi na takve optužbe odmahuju rukom smatrajući ih zavjerama protiv Crkve, svećenika i samog pape. No u stvarnosti, ljudi nisu dovoljno informirani, a televizija, kao naš univerzalni spasitelj, nema namjeru govoriti istinu.

Kaznena prijava za Papu Benedikta XVI.

Mnogi će na to da´Papu treba odvesti pred sud´ reći; ´Luda ideja!´,  a ostali će se razgnjeviti, katolici razbjesniti i velika većina će vas nazvati kršćanofobom. Sama činjenica da se netko već i ´usudio´ poslati kaznenu prijavu Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu, budit će u mnogima emocije zgražavanja i bijesa. No, uistinu postoji prijava koja je dostavljena Haagu, i kojom se tereti dr.Joseph Ratzinger (Papa Benedikt XVI.) za teške zločine protiv djece koju je oskvrnuo njegov kler, protiv Afrikanaca usmrćenih njegovom zabranom kondoma, i protiv članova crkve koje je porobilo njegovo totalitarno svećenstvo. Ove optužbe postoje htjeli vi to priznati ili ne, no kako se prema njima odnose ljudi, ovisi o javnom mnijenju i ljudskim vrednotama koje je ono odredilo. drugim riječima, živimo u svijetu upitnih moralno-etičkih načela koja se suviše često iskrivljavaju u korist onih koji imaju vlast/moć. A najžalosnije je to što se to prelama preko leđa sirotinje i svih nižih slojeva, koji ne shvaćaju da se radi o njihovim vlastitim pravima.

Kada bi jedna nasilna sekta u današnjoj Africi bila jako raširena i svojim članovima pod prijetnjom teških kazni zabranjivala upotrebu kondoma, time uzrokujući zaraze HIVom/AIDS-om i mnogobrojne smrtne slučajeve, to bi se pripisalo vi pripisalo vođama sekte i protiv njih bi se poveo kazneni postupak. Razmislite, dali bi to bilo drugačije kada bi se ta sekta zvala Crkva i kada bi se njezin poglavar pozivao na nepogrešivost?

Kad bi u jednoj svjetskoj sekti stotine tisuća djece bilo seksualno zloupotrijebljeno, a zločini po nalogu vođe sekte zataškani, a kazneno gonjenje izbjegnuto, tada bi ta kriminalna organizacija i njen vođa bili procesuirani. Recite mi, jeli drugačije funkcioniranje stvari kada bi se i ta organizacija zvala Crkva,  a njezina bi zapovijed bila da se šuti?

Odvjetnik i dr. Gertom-Joachim Hetzel napisali su prijavu smatrajući da je sazrelo vrijeme da se konačno napusti srednjovjekovna poniznost prema crkvenim knezovima i da ih se pozove na odgovornost kad počine zločin, isto kao i ostale građane.

Moj stav o Haagu je potpuno jasan i o toj instituciji sam već pisao. No ovdje se oslanjamo na sam čin ideje toga da je netko pokrenuo ovakav postupak, te vas izazivam na to da pokušate zamisliti kako bi se sistem zaista odnosio prema ovoj optužnici kada bi živjeli u nešto drugačijem svijetu, barem u toliko da nemamo medije koji diktiraju javno mnijenje, te kada bi ljudi vjernici bili zaista suosjećajniji i apatičniji prema bližnjemu svom kako propagira njihova vjera.

Dali je stoga´zabrana kondoma´obična kršćanofobna smicalica ili uistinu postoje podatci koji potvrđuju da je papa veliki,  određenom broju ljudi nanio teške povrede njihovoga tjelesnog zdravlja i smrt? Mnogi su čuli za ´papinu zabranu kondoma´preko medija, no uopće nisu upoznati s razmjerima štete koju ove zabrane uzrokuju i ovog trenutka. Prema podacima, sada je više od 22 milijuna ljudi u Africi zaraženo HIV-om/AIDS-om; oko 30 milijuna je već umrlo od te zaraze. U Južnoj Africi je svaki peti čovjek pogođen time. Godišnje dolazi do 500.000 novih infekcija. U pogođenim područjima živi također više milijuna katolika.

Zabrana upotrijebe kondoma

Prema nauku rimokatoličke crkve, sredstva za sprečavanje začeća su strogo zabranjena. Kada je papa Ivan Pavao II. 1993. posjetio Ugandu, izostavio je goruće pitanje izmjene po život opasne zabrane upotrebe kondoma. On je radije prihvatio širenje zaraze, nego promjenu «Moralnog nauka» Vatikana. U jednome «Priručniku za ispovjednike» sastavljenom 1997. po nalogu istog pape, kardinal Alfonso Lopez Trujillo, predsjednik «papinskog savjeta za obitelj», podcrtava apsolutnu vrijednost stare odredbe: ´Crkva je stalno naučavala da su sredstva za sprečavanje začeća, sami po sebi grješni postupci. Ovaj nauk treba smatrati konačnim i nepromjenljivim.´ Katolici s područja Afrike stoje, dakle, pred alternativom: Ako se štite kondomima, postat će teški grešnici, ako se ne štite, prijete im smrtna bolest.

2009. godine, bivša redovnica, Majelle Lenzen, u knjizi «Da Bog sačuva» , izvjestila je: ´Tijekom 33 godine pomagala sam ljudima, osobito bolesnima, da bi mogli voditi dostojan život. Ljudi su patili od kolere, malarije, HIV-a, AIDS-a. njihova me nesreća učinila hrabrom. Dok nije došlo do finalnog skandala: Bila sam stigmatizirana kao opatica od kondoma jer sam se unatoč zapovijedi crkve  zalagala za sredstva za zaštitu, kao mogućnost preventivnog djelovanja protiv gubitka imuniteta zbog AIDS-a. Za mene je to bila nužnost jer sam doživjela bijedu u kolibama siročadi u Istočnoj Africi, vidjela sam užasno mršava tijela obilježenih žena, držala sam njihove iscrpljene ruke i gledala njihove brižne, duboko upale oči.´ Ona je morala potom napustiti svoj red. U epilogu svoje knjige ona među ostalim piše: ´Zbog toga što crkva tako žestoko propovijeda protiv kondoma, snosi krivicu što je na Kilimandžaru u međuvremenu svaki treći pozitivan na HIV. ´Broj mrtvih neprekidno raste.

I ovaj izvještaj jedne svjedokinje nije ništa promijenio u Vatikanu. Isto kao niti jedno vještačenje u papinim rukama koje pokreče pitanje revizije po život opasnog seksualnog nauka crkve. Umjesto toga Papa Benedikt XVI. (dr.Ratzinger) se u intervjuu s novinarom Peterom Seewaldom  što ga je dao o knjizi «Svjetlo svijeta», izjasnio o problemu prevencije od AIDS-a kondomima rekavši: «Moguće je da postoje opravdani pojedinačni slučajevi, primjerice kad muka prostitutka upotrebljava kondom, pri čemu to može biti prvi korak prema moralnosti.» Crkva međutim to naravno ne vidi kao stvarno i moralno rješenje. «U ponekom slučaju to može biti, u namjeri da se smanji opasnost od zaraze, prvi korak na putu prema drugačije življenoj ljudskoj seksualnosti.» Ova primjedba je privukla pažnju svjetske javnosti. No nikada nije donijela nikakav obrat.

Papa je odgovoran za to što zabrana još uvijek postoji, jer ju je mogao ukinuti umjesto da ovako non-šalantno ignorira problem.  Time je odgovoran za to što katolici iz straha od kazne za grijehe odbacuju zaštitu kondomom. Crkveni sustav prisile i s njim povezana prijetnja vječnim paklenim kaznama za počinjene teške grijehe u ovom slučaju djeluje smrtonosno u stotinama milijunima slučajeva.

Cenzura zloupotrebe djece i mladih

Postoji opravdana sumnja da je dr. Joseph Ratzinger, kao prefekt kongregacije za nauk vjere svoje crkve i kao papa do danas sistematski zataškavao i seksualnu zloupotrebu djece i mladih, štitio počinitelje i time podupro daljnje seksualno nasilje nad mladima. Za to postoje konkretni podatci, bilježeni u javnosti, putem brojnih afera.

Do danas je poznato da su posljednjih desetljeća tisuće katoličkih svećenika širom svijeta seksualno zloupotrijebili i silovali desetine tisuća djece i mladih. Sljedeći primjeri ograničeni su na zemlje najviše pogođene seksualnim zločinima i nekoliko primjera crkvenog zataškavanja.

2002. novine ´Boston Globe´izvijestile su da je od sredine 1990-ih godina 130 žrtava jednoga bostonskog svećenika ispričalo svoje strašne doživljaje iz djetinjstva, proživljene dok su bili đaci. Nadležni kardinal Bernard Law je znao da mlade seksualno ne zlostavlja samo jedan određeni svećenik, već više njegovih svećenika, ali je na pritužbe njihovih žrtava reagirao samo tako što je svećenike premještao u druge župe gdje je njihova prošlost bila nepoznata. Kada se za ove rituale doznalo i kada su pokrenuti krivični postupci protiv kardinala zbog njegovog zataškavanja,  premješten je u Vatikan i tamo je dobio´časne Zadaće´, iliti u prijevodu ´azil´. Ovo je osnovni princip po kojemu uprava Vatikana˝rješava˝ovakve probleme gotovo bez izuzetka.

U cijeloj Americi su se onda javljale žrtve crkvenih oskvrnitelja djece. Nadbiskupija Los Angelesa se nagodila s tamošnjim žrtvama na odštetni iznos od 660 milijuna dolara. Saznalo se također da je biskup Portlanda, William Kevada, još 1985. saznao za opasnost od pedofilskih svećenika, ali protiv toga nije ništa poduzeo. No nakon nekog vremena se s žrtvama novčano nagodio i zatim povukao u Vatikan, gdje i dan danas uživa na poziciju  kardinala prefekta kongregacije za nauk vjere, na kojoj je bio i današnji papa (o čemu ću nešto reći kasnije).

Htjeli to ljudi priznati ili ne, no ove upute za tretiranje pedofilije potječu iz Vatikana koji, unatoč tome nije nikada financijski pokrivao štete za nedjela svoje Crkve unatoč tome što godišnje iz župa ima milijunska davanja (Petrov novčić). Sveukupni račun za nedjela crkvenih dječjih oskvrnitelja mogao bi konačno iznositi i do 5 milijardi dolara, pretpostavlja Magazin Forbes.

Najnovija istraga je pokazala da je bilo razmjene pedofilskih svećenika između SAD-a, Irske, Rima, Meksika i Afrike. Minimalne brojke seksualne zloupotrebe objavljene su u studiji John Jay College of Criminal Justice u New Yorku po nalogu katoličke biskupske konferencije SAD-a: 10667 pogođenih je iznijelo uvjerljive optužbe protiv 4329 svećenika. Dok je kardinal Ratzinger (Papa Benedikt XVI.) 2002. godine htio broj počinitelja smanjiti na 1% svećenstva, ispostavilo se da se zapravo radi o 4,3%. Najgori slučaj je bio slučaj svećenika Lawrencea Murphyja koji se tijekom 20 godina ogriješio o 200 gluhonijemih u Wisconsinu.

Izvještaj u Njemačkoj, kojega je probio voditelj Canisius Collegea Isusovačkog Reda, potvrđuje da je 1970-ih i 1980-ih godina, 50 svećenika godinama seksualno zloupotrebljavalo više od 200 djece Canisius Collegea . Uskoro se iz mnogih drugih biskupija saznalo za daljnje zločine dječjih oskvrnitelja. Sve je do tada bilo prešućivano. Dokazalo se i da je tadašnji kardinal, a današnji papa, Joseph Ratzinger bio odgovoran za najmanje po jedan slučaj od svih kojih su se događali. U najmanje jednom slučaju bio je za to odgovoran. Ratzinger je službovao u Münchenu  u vrijeme kada je jedan svećenik pedofil 1979. godine bio premješten iz Essena u München, te bio postavljen u službu dušobrižništva, a da policija nije bila obaviještena. Takvi svećenici su često prebacivani u druge župe bez da su za to imali konkretne razloge.

Ovakvih slučajeva je mnogo i dolaze iz svih krajeva svijeta, Kanade, Australije, Afrike, itd. i o tome bi mogao pisati još mnogo postova. No to ne bi imali smisla. Iako ne znam koliko ima i ovo smisla s obzirom da su ljudi diljem Hrvatske i susjednih zemalja uistinu kupili kartu za ulaz u –javni trg kako bi vidjeli papu.

Kongregacija za nauk vjere

Prije svog izbora za papu 2005. godine dr. Joseph Ratzinger je bio prefekt kongregacije za nauk vjere.  Jedan od njezinih odjela je «Disciplinski odjel» koji se bavi povredom morala. Obrada takvih prijestupa od 1962. zasnivala se na tajnoj papinskoj naredbi s naslovom «Crimen sollicitationis». Ona je obvezivala svakog počinitelja, svaku žrtvu i svakog svjedoka na apsolutnu diskreciju. I sama je naredba na početku bila tajna. No danas se za njezine odredbe pročulo. U njima, između ostalog, stoji; ´kazneno djelo počinjeno od klerika s maloljetnim čovjekom koji još nema 18 godina je isključivo pod nadležnošću kongregacije za nauk vjere kao apostolskog suda. Ako neki biskup ili hijerarh ima makar samo neodređeno saznanje o takvome kaznenom djelu, mora ga nakon prethodno okončane istrage prijaviti kongregaciji za nauk vjere, koja, ako zbog posebnih okolnosti ne preuzme slučaj, davanjem odgovarajućih propisa biskupu odnosno hijerarhu naređuje da svojim vlastitim sudom vodi daljnji postupak. Čim je slučaj na bilo koji način okončan pred sudom, potrebno je sve spise postupka što je brže moguće po službenoj dužnosti predati kongregaciji za nauk vjere.´

Već s obzirom na ovu crkveno-pravnu situaciju doznajemo da je predsjedavajući kongregacije za nauk vjere bio stalno informiran o svim seksualnim zločinima što su ih počinili katolički svećenici širom svijeta. Dapače, kongregacija za nauk vjere ima najbolji uvid u to. Dakle, Ratzinger je bio informiran o bitnim stvarima u vođenju istrage te je i dan danas ima konstanti uviđaj u ove slučajeve. On zna da crkva u pravilu ne informira policiju, čime je kažnjavanje počinitelja ostalo interna stvar crkve, pri čemu je najviša kazna i kod najtežih seksualnih zločina samo ekskomunikacija i otpuštanje iz službe. Svjestan je i činjenice da u mnogim slučajevima svećenici ponovno bivaju postavljeni na pozicije, te da često ponovno zloupotrebljavali djecu. Zna i za načine na koje crkva ometa vođenja istrage.

Čuvanje tajne je najviša zapovijed, ne samo pravno. To je potpuno u skladu sa načinom ponašanja Vatikana u drugim slučajevima: Kad je američka biskupska konferencija, obzirom na učestale skandale dječjih oskvrnitelja, predložila nultu toleranciju i htjela počinitelje prijaviti policiji i zahtijevala očitu primjenu uklanjanja iz službe krivih svećenika, iz Rima je došao trajan veto: Zastupnik kardinala Ratzingera u predsjedništvu kongregacije za nauk vjere i današnji državni tajnik kardinal Bertone izjavio je u veljači 2002.: «Po mojem mišljenju neutemeljen je zahtjev da se jedan biskup obveže kontaktirati policiju zbog svećenika koji je počinio pedofilski zločin. Naravno da civilno društvo ima obvezu štititi svoje građane. Ali isto tako se mora poštovati službena tajna svećenika. Ako jedan svećenik više nema povjerenja u svog biskupa jer se boji da će biti denunciran, tada više ne bi bilo slobode savjesti.» A predsjedavajući svećeničke kongregacije Castrillón Hoyos je govorio o tome da crkva više voli «stvari držati unutar obitelji».

Između 1981. i 2005. Godine Joseph Ratzinger je kao prefekt kongregacije za nauk vjere, a otada kao papa, dirigirao svjetskim sustavom zataškavanja koji je crkvene oskvrnitelje djece štitio od kaznenog gonjenja državnih sudova i umjesto toga ih konfrontirao isključivo s mjerama kanonskog prava koje nikome nisu naudile i dovodile su do toga da su dječji oskvrnitelji u pravilu ostajali u službi i dobivali daljnje mogućnosti za seksualno nasilje koje su i koristili. Ili im je Vatikan služio kao azil.

Valja napomenuti i činjenicu da je dr. Ratzinger uvijek intervenirao u korist dječjih oskvrnitelja, zaustavljao tekuće postupke, ukidao presude ili se na drugi način brinuo za počinitelje.

1981., u godini kada je dr. Ratzinger preuzimao predsjedanje kongregacije za nauk vjere. Biskup Oaklanda hitno je preporučio da se svećenik Steffen Kiesle razriješi dužnosti, nakon što je bio osuđen zbog seksualne zloupotrebe dvojice dječaka. Ratzinger je odugovlačio s obradom slučaja premda je biskup zabrinuto ponavljao pitanje. Konačno je svećeniku zbog njegove mladalačke dobi (imao je 38 godina) bilo dozvoljeno nastaviti rad s djecom. 2004. godine bio je ponovno osuđen zbog zlostavljanja mlade djevojke; ostala nedjela su već bila zastarjela.

Kardinal Joseph Ratzinger se odupro molbi jedne kalifornijske dijeceze da razriješi dužnosti svećenika koji je dokazano seksualno zlostavljao djecu, pri čemu je, prema pismu iz 1985., dobrobit svjetske crkve stavio iznad ostalih prosudbi.

I iz Australije se saznalo za takav način ponašanja kongregacije za nauk vjere koju je predvodio kardinal Ratzinger. U jednom slučaju Rim je intervenirao na traženje svećenika čija je obitelj bila darežljiva prema crkvi. Nakon što je svećenik zbog silovanja šest žena bio otpušten iz službe, Vatikan mu je dao oprost i naredio da se premjesti u drugu župu bez ikakve obavijesti o njegovim prekršajima. Nakon toga došlo je do novih.

Opisani slučajevi su samo vidljivi vrh ledenog brijega kolosalnog zataškavanja svećeničkih zločina i pogodovanja zločincima na štetu njihovih žrtava. Optužnica je sažela skandale pod vladavinom Josepha Ratzingera kao nadbiskupa Münchena, kao predsjedavajućeg kongregacije za nauk vjere i kao pape, ovako:

  • Kler je seksualno zloupotrijebio desetke, možda čak stotine tisuća djece i tinejdžera, uglavnom mladih, i većina ih je kao posljedicu imala teške i dugotrajne psihičke smetnje.
  • Tisuće klerika za koje se znalo da su krivi za najteža djela, koji su ih kao počinitelji bez kontrole seksualnog nagona mogli ponoviti, nisu bili otpušteni iz službe. Crkva ih je skupljala, premještala u druge župe ili druge zemlje, štitila ih od identificiranja i od svjetovne kazne.
  • Sveta stolica, pseudo-država, je u prijateljskim zemljama etablirala strani pravni sustav. Seksualni zločini su držani i obrađivani u najstrožoj tajnosti na način koji je bio nespojiv s pravom države u kojoj je Vatikan operirao, koji mu je u nekim slučajevima bio čak suprotan i dovodio do toga da je državnim istražnim organima uskraćivan dokazni materijal za krivnju zločinaca.

Kada svećenici koji se po nalogu svoje crkve nalaze u službi širom svijeta počine seksualni zločin, situacija je slična kao kod vojnik s oružjem uokolo divlja. Tada se njegovi zločini pripisuju vrhovnom zapovjedniku.

Dakle, Ako svećenik počini seksualni delikt i njegov biskup sazna za to, prema gore opisanim hijerarhijskim strukturama između Vatikana i biskupija, djelo se prijavljuje Vatikanu odnosno Kongregaciji za nauk vjere. Kongregacija je tada gospodar postupka u kojem ona prepušta biskupu sankcioniranje djela, a iz navedenih primjera smo vidjeli kako se to odvija.

Dr. Joseph Ratzinger je od 1981, najprije kao predsjedavajući kongregacije za nauk vjere, a od 2005. kao papa, bio opširno informiran o sveukupnom djelu seksualnih zločina katoličkih svećenika širom svijeta. On je na osnovi tih informacija postupao izdajući naredbe za šutnju i odobravajući premještanje kažnjenih svećenika u druge župe odnosno u druge zemlje, pa i osiguravajući im azil u Vatikanu. Svojom naredbom za šutnju pobrinuo se da se seksualni zločini ne prijavljuju državnim organima za kazneni progon. Dr. Ratzinger nije poduzeo nikakvu djelotvornu mjeru protiv nastavljanja rasprostranjenih seksualnih zločina svojih svećenika, već je naprotiv, stvorio pravno i faktički situaciju u kojoj je svećenicima bilo lako zloupotrebljavati djecu jer nisu morali očekivati ozbiljnu kaznu, kao što je gore već opisano u gore navedenim primjerima koji predstavljaju samo neke. Tu situaciju on održava do danas.

Predbacuje mu se da njegova zastrašujuća crkvena pukovnija ugrožava odnosno oštećuje tjelesno i psihičko zdravlje velikog broja ljudi širom svijeta. Prihvaćanje masovnog umiranja od AIDS-a zbog zaraze HIV-om s odobravanjem i podupiranje masovnog duševnog umorstva seksualnim nasiljem nad mladima, te zločina protiv čovječnosti.

Vatikansko pranje novca i IOR´vatikanska banka´

Po medijima su nicale i brojne afere o pranju nocima koje su se odvijale kao za vladavine prethodnih papi, tako i za vladavine sadašnjeg Pape Benedikta XVI., dr. Jozepha Ratzingera. Jedna od najsvježijih afera jest i zapljena 32 milijuna eura koje je IOR (Vatikanski novčani zavod) htio poslati u banku JP Morgan u Frankfurtu, a djelom u talijansku banku del Fucino. IOR, kojeg često zovu i´Vatikansom bankom´nije naveo za čiji račun provodi te operacije i samim tim je pao pod udar zakona kojim se sprječava pranje novca.

IOR je pod još jednom talijanskom istragom, zbog Unicreditova depozita od 60 milijuna eura koji su, tvrdi tužilaštvo, talijanski klijenti koristili za nedovoljno jasne operacije. Ettore Gotti Tedeschi, profesor financijske etike, bankar i istaknut član Opusa Dei, koji je prije manje od godine dana prešao u IOR iz španjolske Santanderske banke – izražava “čuđenje i gnušanje”, prijeti ostavkom i tvrdi da bi blokiranje, da je izvedeno samo nekoliko dana ranije, “spriječilo isplatu plaća u važnoj bolnici”. Ta rimska bolnica je pedijatrijska klinika Bambin Gesů koja je u vlasništvu Katoličke crkve.

IOR  je bio upleten i u nekoliko mračnih financijskih skandala, povezanih s desničarskim terorizmom, urotama i mafijaškim kriminalom. Neki protagonisti tih skandala likvidirani su tako da nije ostalo traga ubojicama, a preživjeli su bili itekako dobro upozoreni da drže jezik za zubima i nije im padalo na pamet o svemu tome kasnije govoriti.

IOR danas posjeduje 5 milijardi eura, 44.000 tekućih računa, daje 4-12 posto kamata, bez poreza.

Jedan od razloga je taj da je pojavom modernih dostignuća u medijima vrijeme tajni, tajnovitosti i crkvenih božanskih otajstava s kojima su pape i kler vodili svoju crkvu i vladali pukom – prošlo. Nikome danas nije problem doznati kako su prethodnici današnjeg pape  živjeli, naučavali i vladali a tu je bilo svega samo ne kršćanskoga morala i etike učitelja Mudrosti svih vremena i onoga na koga se papa i pape pozivaju i pozivaše – Isusa, Krista. Usprkos svega veliki dio hrvatskog naroda, tako poručuju biskupi i kler, uvjerenja su da je papa uistinu „sv-otac“ ili najmanje Njegov zamjenik na Zemlji pa mu stoga priznaju autoritet bez presedana i spremni su za njega platiti 42 milijuna kuna.

Dolazak pape i 42 milijuna kuna

Povodom dolaska pape u Hrvatsku predsjednik, lizoguz, Josipović je rekao da bez obzira jesmo li vjernici ili ne, svi znamo da imamo kršćanske korijene i to cijenimo i poštujemo (09.10.2010.).

Kršćanstvo je u naravi besplatno, a to znači provođenje Božanskih zakona u svojem životu bez obzira na pripadnost bilo kojoj konfesiji. Međutim, katolicizam nije besplatan. Financira se milodarima i iz državnog proračuna. Dali je stoga ispravno odobravati to da narod plaća 42 milijuna kn za njegov dolazak?

Sekularna država funkcionira po Ustavu RH i odnosi se na kršćanske vrednote. Ne katoličke. Katolicizam je nešto drugo. To je pripadanje Rimokatoličkoj crkvi u Hrvata i nije besplatno. Katolici idu u crkvu. Građani i građanke ne idu u crkve. Kršćani ne idu u crkve. Papa ne ide u crkvu. Papa je RIMSKA CRKVA. Katolici idu u posjet toj i takvoj Crkvi. Ne idu u posjet državniku. Međutim, činjenica je da narod plaća porez koji se koristi za posjet državnika Vatikana koji dolazi kao katolički poglavar Crkve koja nije država? Gdje tu vidimo sekularnost Ustava? Zašto svi porezni obveznici RH plaćaju dolazak pape ove godine u RH kada je on samo poglavar RimoKATOLIČKE crkve, ali ne time i predstavnik i poglavar građana, građanki, kršćana, muslimana, protestanata, pravoslavaca, itd.?

Često sam susretao komentare poput;´Ako porezni obveznici mogu financirati razno razne´pederske´skupove i gaj parade, zašto nebi i dolazak pape?´. Po svemu sudeći, čini mi se da ovi ljudi nisu primjetili razliku između proračuna za dolazak pape i onih proračuna koji se dodjeljuju ne vladinim organizacijama i udrugama, a ta razlika je u ˝nekoliko nula˝.

Ako papa dolazi samo u državni posjet tada Vlada treba jasno reći zbog čega je bitno trošiti proračunska sredstva. To se naravno nije dogodilo niti će se dogoditi. Ako papa dolazi kao poglavar Crkve tada njegov dolazak treba platiti hrvatska Crkva i sama Sveta Stolica. Na ovaj način se nezakonito troše sredstva proračuna na povećanje davanja Svetoj Stolici a mimo Ugovora koji su potpisani između RH i Svete Stolice, te je time prekršen zakon.

U Proračunu za 2009. godinu na poziciji Ministarstva financija, pod stavkom A539026 „Međunarodni sporazum – Sveta Stolica i RH” izdvojeno je 283.000.000 kuna. U Proračunu za 2010. godinu na istoj je stavci izdvojeno 266.500.000 kuna. Na istoj stavci Katolička crkva u 2011. godini dobila je 290.130.000 kuna, dakle 8,7 posto više nego u protekloj godini. Procjena troškova za papin posjet je oko 42.000.000 kuna, što povećava izdatke u 2011.godini  Katoličke crkve na 332.130.000 kuna, te se postotak za ovu godinu bitno povećava. Ne postoji pravna osnova za tako nešto, pogotovo ako papa dolazi u posjet katolicima i zbog proglašenja kardinala Stepinca svetim.

Četverodnevni posjet pape Benedikta XVI. Velikoj Britaniji u rujnu ove godine stajao je 24 milijuna eura. Posjet Španjolskoj oko milijun eura. Kada zbrojimo sve iskazane milijune, dolazimo do činjenice da posjeti pape državama više nalikuju financijskim spektaklima rastrošnosti na teret državnih proračuna nego posjetima namijenjenim duhovnoj obnovi.

Papina besramna sklonost nošenju skupocjenih marki obuće, poput Pradinih mokasina i sunčanih naočala Serengeti Bushnell je već javnosti poznata stvar.

Ova država prepuna je sirotinje, koju gazi sama država. U mnogim obiteljima vlada jad i bijeda, postoje mnoge bolnice s manjkom opreme za liječenje teških bolesti, te mnoštvo drugih problema, no kardinali i biskupi stoluju u bogato opremljenim palačama a država ih nagrađuje novcem iz proračuna svih građana (katolika i nekatolika).

Ironije jest da ista ta sirotinja i narod plaćaju ulaz na svoj vlastiti trg kako bi vidjeli papu. To je ništa više nego zabrinjavajući manjak kritičkog stava. Taj sustav potvrđuje i to da živimo u policijskoj državi, jer isključivo u tom slučaju kretanje unutar javnih gradskih površina može biti zabranjeno građanima koji će biti legitimirani čak i bez ikakve osnove, jer na to ima pravo policijska struktura. Nismo sposobni sami pobrinuti se za svoje mentalno i duhovno zdravlje, stoga nam je potrebno posredništvo, u konkretnom slučaju Crkve na čelu s papom, čije usluge posredovanja ćemo svi platiti. U koliko netko izađe u javnost s ovakvim informacijama, biti će diskreditiran, ismijan i omalovažavan. Ovo je sistem u kojemu živite. Ako stojite iza toga da vjerujete u Boga, to možete činiti i bez toga da podržavate ovakve strukture i hijerarhije koje isključivo počivaju na centralizaciji, moći i profitu, dok su stare moralne vrednote na koje se još uvijek isti moćnici lažno pozivaju, davno izgubljene. Postoji veliki broj vjernika koji vjeruju u boga, no ne podržavaju papin dolazak.

evo još˝nekoliko˝razloga zašto papa nije dobrodošao;

  • Zato što se protivi pobačaju čak i pod cijenu smrti majke ili u slučaju silovanja djece. Iako će automatski ekskomunicirati sve sudionike u izvršenju pobačaja, neće ekskomunicirati – silovatelje!
  • Zato što osuđuje svaki oblik kontracepcije kao nemoralan, čak i ako spašava živote u borbi protiv HIV-a.
  • Zato što se protivi umjetno potpomognutoj oplodnji.
  • Zato što osuđuje homoseksualnost kao nemoralno i neprirodno ponašanje, “ekološki problem” i ne priznaje jednaka ljudska prava homoseksualcima. Unatoč tome što je uzrok svećeničkoj pedifiliji isključivo rigorozna represija Crkve zbog koje pojedinci svoje homoseksualnu orijentaciju duboko potiskuju i potom se zaređuju u nadi da će ona potpuno nestati – što rezultira time da postaju ravratnici u kasnim godinama.
  • Zato što i dalje promovira nemoralnu i zastrašivačku doktrinu o postojanju doslovnog pakla (stav “kršćanstva straha” kojeg se odrekao Papa Ivan Pavao II.), zlobnu i pakosnu “priču o babarogi” koju Crkva stoljećima koristi kao prijetnju i emocionalnu ucjenu za vjernike.
  • Zato što Vatikan do današnjeg dana, u šest godina pontifikata Josepha Ratzingera, nije ratificirao niti jednu od sljedećih konvencija o ljudskim pravima: Međunarodni sporazum o civilnim i političkim pravima, Međunarodni sporazum o ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima, Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, Međunarodnu konvenciju za zaštitu svih osoba od otmice, Konvenciju o nezastarijevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, Konvenciju o suzbijanju svih oblika diskriminacije nad ženama i mnoge druge. U mnogim slučajevima Vatikan se po službenoj (ne)podršci ljudskim pravima svrstava uz Iran, Saudijsku Arabiju, Somaliju, Sudan…
  • Zato što je financiranje njegovog posjeta, kao i svi ostali financijski poslovi Crkve, obavijeno velom tajne i krajnje netransparentno, što je u modernoj demokratskoj i sekularnoj državi neozbiljno i nedopustivo, pogotovo u svjetlu basnoslovnog bogatstva Crkve i Vatikana.
  • Najvažnije, zato što je osobno i zapovjedno odgovoran za zločine protiv čovječnosti i brojna kršenja ljudskih prava. Umjesto da se iskreno i moralno suoči s ovim teškim optužbama, od njih se skriva iza državničkog diplomatskog imuniteta, a odgovornost prebacuje na lokalne biskupije – što govori sve o njegovom “moralnom autoritetu”.

Peta božja zapovjed glasi – ne ubij? Tu zapovijed je Isus, na kojeg se papa poziva,  poštivao. no Bendikt XVI kazuje: Mi nismo pacifisti! Za nas su pravedni ratovi, u kojima se također ubija – dozvoljeni! Papa Benedikt XVI blagostiva američke imperijalne jedinice u Iračkom ratu.

Papa dolaskom u Hrvatsku nezakonito troši novac poreznih obveznika te je stoga pitanje ujedno i odgovor na plaćanje duhovnog razvitka osobe – platiti možete i sami sebi za učinkovitiji način samospoznaje. Papa&Co nam upravo pomaže da rastemo kroz spoznaju o nepotrebnom plaćanju najveće iluzije čovječanstva

Ako se slažete s većinom stvari koje su rečene u ovom postu, i ako ste odgovoran građanin i smeta vas nepravda te nepravilna raspodjela novca koji je prijeko potreban u ovim vremenima mnogim ljudima, umjesto da se njima plaća pre bogata Sveta stolica, pridružite se prosvjedu protiv pape koji će biti održan u Zagrebu, na Cvjetnom trgu, 3.6. u 18h.

izvori i linkovi;

Related Posts

državizam

Država je nasilje – a nasilje stvara nasilje…

Svjesnost budenje

Pobuna, a ne revolucija!

anarhija

Što je to anarhizam?

Comments are closed.