Rak, liječenje ili obmana?

“STATISTIČKI GLEDANO, PACIJENTI KOJI RAK NISU LIJEČILI IMAJU DUŽI ŽIVOTNI VIJEK OD ONIH KOJI JESU”

U vašem tjelu stalno su prisutne stanice koje mutiraju, a jedino što stoji između vas i potpuno razvijenog raka je vaš imunološki sustav.

Ako je snažan, on djeluje poput čistaća koji dan za danom, godinom za godinom u začetku uništava abnormalne stanice, sve dok vodite propisnu brigu o sebi.

Ne održavate li svoj imunološki sustav u vrhunskoj formi, on će na posljetku kolabirati pred navalom loše hrane, lijekova, cjepiva, cigarete i pretjeranog unosa alkohola. Sljedeći korak može biti da vam je dijagnosticiran rak, a ako vas dohvati industrija koja cvjeta na raku, kemoterapija i zračenje dokrajčit će ono što je od imunološkog sustava ostalo, a vaši izgledi za oporavak će se smanjiti. U zapadnim zemljama onkolozima (specijalistima za rak)  je zakonom zabranjeno preporučiti bilo koju prirodnu terapiju. Dozvoljena je jedino Velika trojka (zračenje-kemoterapija i kirurški zahvat), i to unatoč zlosretnim rezultatima. Najbolje je spriječiti da vas se ova pošast uopće dokopa. Ukoliko je već prekasno, tada rješenje leži u detoksifikaciji koja omogučuje tjelu da samo sebe izliječi, nakon čega slijedi doživotno strogo pridržavanje zdravih životnih navika. Rak je poziv na uzbunu ljudima da, poput alkoholičara, zauvijek moraju ostati trijezni. Vratite se starim navikama i stanice raka će se ponovno aktivirati.

Kad je 1913. osnovano Američko društvo za borbu protiv raka (u svrhu pronalaska lijeka protiv raka) na 100 zdravih ljudi dolazio je jedan oboljeli. Unatoč, ili možda bolje reći, zahvaljujući aktivnostima koje je poduzelo Američko društvo za borbu protiv raka, danas se stopa oboljelih kreće u omjeru jedan naprema TRI i još uvijek raste. Nije to dobar rezultat za organizaciju sa tako velikim izvorima sredstva, no nebi nas trebalo iznenaditi ako uzmemo u obzir izjavu koju je prilikom podnošenja ostavke na mjesto predsjednika društva dao doktor Hardin Jones:

Kad bi se iznenada pojavio lijek za rak,

naglo bi skočila stopa samoubojstva jer bi rukovodeći

članovi Američkog društva za borbu protiv raka skočili kroz prozor.

Smatrate li da je to razlog zašto Američko društvo za borbu protiv raka, potpomognuto i poticano od strane američkih vlasti, farmaceutskih kompanija i medicinskih udruga, svoja ogromna sredstva i moć koriste za diskreditiranje svakog netoksičnog oblika liječenja raka koje je dosad otkriveno? U svom govoru prilikom podnošenja ostavke dr.Jones je nadalje rekao:

Statistički gledano, pacijenti koji rak nisu

liječili imaju duži očekivani životni vijek od onih koji jesu.

Ipak zbog svoje slijepe i beskompromisne politike Američko društvo za borbu protiv raka doslovno je natjeralo milijune Amerikanaca da sigurne oblike terapije potraže u Meksiku gdje je dozvoljena medicinska sloboda i gdje okrutni truj-unakazi-ozrači oblici liječenja koje konvencionalni onkolozi toliko volr nisu obavezni.

UNOSAN POSAO

U MEKSIKU SE LJUDI KOJI SE BAVE PRIRODNIM LIJEČENJEM NE TRPA SVAKO MALO U ZATVORE, kao što je to slučaj u zemljama engleskog govornog područja. Zbog toga je Tijuana, grad na kalifornijskoj granici, iz prašnjave zabiti čitavom svojom veličinom pretvoren u raj za liječenje, u kojem neki postižu zapanjujuće dobre rezultate (Klinika gerson već trideset godina odkako znam za nju radi izvrstan posao), neki osrednje, a neki, nedvojbeno, užasne. Da su u americi istražili, testirali ili poduprli sustav liječenja koji se provodi u Gersonu, kao i još neke odlične metode, riješili bi se šarlatana, primjena ostalih djelotvornih metoda bi bila dozvoljena, a stopa smrtnosti od raka vrtoglavi bi pala. Ali to se, dakako, nije dogodilo zato što je, kako kaže dr, Jones, rak jedan od najunosnijih poslova na svijetu. Uzmite naprimjer, kemoterapiju. Većina ljudi koja je pošteđena bliskog susreta s ovim odvratnim eksperimentom nije svjesna da injekcija tog seruma unesena u već ionako zatrovano tijelo predstavlja snažni otrov. On to doista i čini, ali ubija i zdrave stanice, narušavajući, ako ne i u cijelosti uništavajući, pacijentov imunološki sustav. Evo nekoliko nuspojava:

  1. Povračanje
  2. Bolovi
  3. Dijarea
  4. Gljivična oboljenja
  5. Iscrpljenost
  6. Gubitak apetita
  7. Gubitak kose, ponekad i čelavost
  8. Uništenje bijelih krvnih stanica
  9. Uništenje crijevnih resica
  10. Smrt

Gore od raka

Gledala sam kako liječnici moju najbolju prijateljicu muče do smrti. Njezina prekrasna kosa ispadala je u velikim pramenovima, njezibo prelijepo lice se iskrivilo od patnje; rekla mi je, dok je još mogla govoriti, da je kemoterapija neusporedivo gora od raka. Na kraju je molila da umre, ali su joj liječnici odbili čak i u tome pomoći. Kako je to moguče? Vjerovatno će vam ovo što slijedi stvoriti predodžbu; zahvaljujući kemoterapiji, onkologija je postala jedna od najunosnijih grana medicine. U SAD-u, a vjerovatno i u mnogim drugim zemljama, pacjenti kemoterapiju primaju u ordinacijama svojih onkologa. Ovaj je postupak prečica za bogaćenje liječnika koji kupuju otrov jeftino, a skupo ga prodaju.

To liječenje usmjereno na stjecanje profita naziva se KONCESIJA ZA KEMOTERAPIJU, i može voditi zloupotrebi. Na primjer, čak i ako onkolog na temelju iskustva shvati da je kod pacjenta bolest otišla predaleko da bi od kemoterapije mogao imati koristi, on će je svejedno provesti, čineći posljednje pacjentove dane na Zemlji živučim paklom, te dovesti pacjentovu obitelj na prosjački štap.(U Hrvatskoj neki lijekovi stoje i do 70 000kn i više, koje moraju platiti iz vlastita džeba pošto ih HZZO ne pokriva)

Teško za opravdati

Godine 2001. doktor Ezekiel J. Emanuel, onkolog i bioetičar, istražio je dokumentaciju gotovo 8.000 pacjenata oboljelih od raka. Otkrio je da se kod pacjenata kod kojih je kemoterapija bila provedena u posljednjih šest mjeseci života, za jednu trečinu njih već dada znalo da imaju rak koji ne reagira na kemoterapiju! Komentirajući ovo, dr. Emanuel kaže: Podbrgavanje kemoterapiji pacjenta s rakom koji na nju ne reagira teško se može opravdati. I ja kažem!

Neke od vrsta raka za koje je poznato da ne reagiraju ma kemoterapiju su rak pankresa, melanomi, rak bubrega i žučnog mjehura te hepatocelularni rak. Dakle, ako je vama ili nekom od vaših bližnjih dijagnosticirana bilo koja od ovih beštija, a vaš onkolog vam, naravno, preporuči kemoterapiju, znajte da ili nema pojma, ili je sadist, ili nema poštenja, i da će njegovo liječenje ubiti pacjenta prije negoli to učini sam rak. Državni propisi i dalje zabranjuju dokazane alternativne prirodne metode liječenja raka, dok kemoterapiju – dokazanog ubojicu – službeno odobravaju, a medicinski je establishment dostavno nemeće djeci protiv njihove volje.

Novinska reporterka Eve Hillary nedavno je otkrila još jedan tragična slučaj djeteta osuđenog na kemoterapiju-iako su se roditelji tome prilično opirali. Potreseni razornim fizičkim posljedicama ove metode liječenja, počeli su se samostalno raspitivati i otkrili da:

kemoterapija svoje podrijetlo vuče od iperita iz kojeg je sintetizirana prva linija citotoksičnih lijekova (onih koji ubijaju stanice). Nitrogenski iperit još je uvijek sastavni dio Konvencije o kemijskom oružju: Otada su napravljene i mnoge druge, jednako otrovne kemijske supstance koje se koriste u terapijske svrhe. Zbog njezine velike toksičnosti, osoba koja daje kemoterapiju mora imati zaštitnu opdjeću, zaštitne naučale, čizme i posebne gumene rukavice. Pod ispod mjesta na kojem pacjent prima kemoterapiju i sustav za njezino intravezno davanje zaštićeni su ukoliko bi došlo do slučajnog izlijevanja, budući da je samo da je nekoliko kapi toliko korozivno da bi moglo oštetiti površine na koje padne i izazvati kemijske opekotine na ljudskoj koži. U prostorijama u kojima se provodi kemoterapija na zidu se nalazi pribor za uklanjanje posljedica slučajnog  prolijevanja. Osoblje zaduženo za  uklanjanje slučajno prolivenog kemoterapijskog seruma mora oprezno rukovati opasnim materijalom i odložiti ga među toksični otpad. Kad kemoterapijski serum uđe u pacjentovo tjelo, on odmah ubija stanice koje se brzo dijele, ukljućujući i stanice raka, ali i stanice iz kojih se stvara koštana srž, imunološki sustav, probavni sustav, folikule kose i reproduktivne stanice testisa i ovarija. Ubija i zdrave stanice u cijelom tijelu, uključujući stanice jetara, bubrega i mozga. Roditelji djece koja primaju kemoterapiju upozoreni su da nose rukavice dok ih kupaju ili dolaze u kontakt s njihovim urinom. Kemikalije prožimaju sva tjelesna tkiva, ubijajuči crvena krvna tjelešca koja prenose kisik u stanice tjela. To dovodi do slabosti, anemije i zadihanosti. Niska količina bijelih krvnih stanica posljedica je njihova odumiranja, a one su te koje se bore s infekcijom. Ovo teško narušava pacijentov imunološki sustav koji se nije u stanju boriti s infekcijom.

Kemoterapija uništava obrambene stanice imunološkog sustava koje nakon toga više nisu u stanju pronaći i uništiti stanice raka. Bivaju uništene i krvne pločice, a s njima i sposobnots zgrušavanja krvi. To uzrokuje krvarenje iz nosa, a može doći i do kobnog rizika od krvarenja u plućima, crijevima, mozgu i drugim organima, ovisno o tome koliko je količina krvnih pločica pala. Ubrzo nakon početka kemoterapije većini pacjenata podiže se hrana u želucu, povračaju i dobivaju dijareju. U nekim slučajevima kemoterapiju potrebno je obustaviti jer bi pacjent u protivnom umro. Od terapije umre tri posto pacjenata. Mnogo njih umire kasnije od dugotrajnih komplikacija, pri čemu se smrt pripisuje raku, a ne liječenju. Odprilike 67% ljudi koji umiru prije završetka kemoterapijskog postupka umire stoga što im se oslabljeni imunološki sustav nije u stanju nositi s infekcijom, što je izravna posljedica kemoterapije. Pacjenti koji prežive često imaju dugotrajne posljedice.

Lijekovi koji se koriste za kemoterapiju često su i sami kancerogene kemikalije koje razaraju i oštečiju DNA. Ovim se stvara sjeme za nastanak novog raka koji se može pojaviti mnogo godina kasnije kao izravna posljedica liječenja. Najčešće vrste raka koje izaziva kemoterapija su leukemija i limfoni. Osim relativno kratkog gubitka kose ova vrsta terapije najčešće dovodi do trajnog oštećenja ovarija i testisa, dovodeći do seksualne disfukcije i trajne nemogućnosti imanja djece.

Gore iznesena osuda ovog najdražeg oblika liječenja tek je djelić Hillarynog temeljitog i uznemirujućeg izvješća kojeg u cijelostimo možete pročitati na stranicama Referenci i na web-stranici www.hippocrates-fondation.org. Preporučam vam da ga pročitate i nagovorite svog liječnika da učini isto.

Bezuspješna nastajanja

A što je s kirurškim zahvatima, s mogučnošću da se prokleta stvar jednostavno izreže? Sigurno je da to ponekda daje rezultat, no zarezivanje u dobro uglavljen kancerogeni tumor je riskantno, čak i kad ga cjelog izvade. Dakako, kirurzi na žalost ne mogu biti sigurni da su ga cjeloga izvadili, pa često nakon kirurškog zahvata inzistiraju na zračenju. Radi se obično o bezuspješnom nastajanju da se dođe do milijardi stanica raka i uništi ih se, istih onih koje je kirurški zahvat pokrenuo i odaslao u pacijentov tjelesni sustav. Nakon kirurškog zahvata pod mikroskopom s tamnim poljem može se vidjeti kako se pacjentovim krvotokom kreću rojevi ovih podmuklih mikroorganizama: Gaston Naessens iz Quebeca ima video koji ovo jasno pokazuje. Dakle, tumor može nestati, ali unakaženog pacjenta šalju kući s milijardama stanica raka koje vrebaju i čekaju priliku za razmnožavanje i skupljanje u novi tumor. Zatim će biti potrebno izrezati i njega, a nakon toga sljedeći,dok se više neće imati što uklanjati. Što se tiče terapije zračenjem, ona je stravična za podnošenje, a obzirom da se za zračenje još od njegova nastanka zna da izaziva rak, ne uspjevam dokučiti kako je industrija raka mogla doći na zamisao da bi ga ono moglo izliječiti.

Zastrašujuće posljedice

Alternativni postupci, s kojima se liječnici oficijelne medicine sprdaju, doista djeluju, iako je žrtvama ove pošasti potrebna hrabrost da se usprotive savjetima dobronamjernih prijatelja i obitelji, te da se odbiju podvrći konvecionalnoj praksi. Jedan među njima je i profesor s Oxfordskog sveučilišta, Michael Gearin-Tosh, koji u svojoj knjizi pod naslovom Živi dokaz-pobuna pritiv medicine vrlo podrobno opisuje svoje iskustvo s istraživanjem konvencionalnih postupaka liječenja, te njihovim odbacivanjem u koristi alternativnog programa. Michael kaže:

Dijagnosticiran mi je rak i rekli su mi da moram biti svijestan kako ću uskoro umrijeti. Gotovo osam godina kasnije još uvijek obavljam svoj posao i uživam u životu. Nisam prošao nikakav konvecionalni terapijski postupak. Je li moj rak jednostavno nestao? Ništa nisam poduzeo? Daleko od toga. Večina liječnika koje je posjetio nagovarala ga je na kemoterapiju, a kad bi s usprotivio, upozoravali su ga na kobne posljedice. Samo ga je jedan liječnik upozorio da bi ga i sama kemoterapija mogla ubiti, te mu savjetovao da joj se ne podvrgne. Odlučio je rak lijčiti prirodnim putem, a njegova priča nije samo opis i svijetlih i teških trenutaka koje je prošao da bi pobjedio bolest, ona služi i kao pokazatelj koliko slabo medicinska struka uistinu razumije ulogu koju tijelo može igrati u liječenju raka. Njegova knjiga inspirativno je štivo i vrlo sam sretna što vam mogu reći da smo još uvijek u kontaktu, te da on i dalje vodi vrlo užurban i zdrav život.

Ignoriranje prevencije

Prevencija jedini smisleni način pristupanju pošasti raka, Američko društvo za borbu protiv raka ignorira, a isto čine i medicinski fakulteti. Od njih do sad nismo čuli niti jedan, makar tihi glas protesta po pitanju loše hrane, pesticida, opasnih umjetnih gnojiva, konzervansa, soje, umjetnih sladila, zagađenja, mlijeka krcatog kemikalijama i dr.

Kad bi američko društvo za borbu protiv raka i slične organizacije u drugim zemljama radile posao za koji su plaćene, ljudima bi priopćile da je konzumiranje organske hrane imperativ, te bi lobirale za prestanak primjene katastrofalnih poljoprivrednih metoda koje se provode u zapadnom svijetu. Poticale bi davanje selena u tlo tamo gdje ga ima premalo i savjetovale ljudima da ga uzimaju jer se za ovu tvar dokazano zna da sprječava rak. Upozorile bi javnost da prekomjerne zalihe željeza u tijelu izazivaju rak i pokrenu potpisivanje peticija, zahtjevajući od vlasti da zabrane proizvođačima dodavanje žljeza u hranu bez da se ikoga o tome išta pita. Rekle bi i poneku pametnu riječ o roditeljima koji prisiljavaju svoje bespomočne bebe da udišu duhanski dim. Digle bi graju na višestruko nezasičena ulja koje bezobzirno guraju specijalisti i fondacije za srčane bolesti. Objavile bi ogromnu količinu postijećih istraživanja koja dokazuju da su ova ulja djelomično otrovna, te da tako negativno utječu na imunološki sustav da izazivaju rak i ubijaju na milijune ljudi. Obratili bi pozornost na istraživanja koja dokazuju da dobro proizveden progesteron štiti žene od svih vrsta raka povezanih s hormonima. Poticali bi ljude da se opskrbe primjerenim vitaminom D, citirajući brojne studije koje dokazuju da ovaj važan vitamin koji tijelo dobiva od sunca pruža zapanjujuće dobru zaštitu od raka. Upoznale bi javnost s intraveznim liječenjem kisikom, umjesto što nagovaraju vlasti da zatvore njihove zagovornike.

Međutim, nečine ništa od spomenutog. A što zapravo čine da bi opravdale svoja primanja? Da bi vam ukazala na važnost prehrane, navodim primjer da je kod američkih Indijanaca iz plemena Pueblo i Hopi 1940. bio jedan oboljeli od raka na tisuću. Zatim su se umješale američke vlasti i potaknule ih da jedu dobru, staru, cjelovitu američku hranu. Pripadnici Puebla su pristali, i ubrzo je broj slučajeva raka među njima skočio na jedan naprama četri. Hopi nisu pristali, a broj oboljelih je ostao nizak sve dok 1982. nisu popustili dobročiniteljima. Pogađate – nakon toga broj oboljelih je vrtoglavo skočio. Molim vas, nemojte krenuti američkim stopama, i uvijek imajte na umu da nesmotren život danas vodi k oboljevanju od raka sutra.

Definicija spontane remisije

Prirodna terapija koju pacijent nije spomenuo svom onkologu.

Svim čitateljima toplo preporučam sljedće: ne dopustite ni jedno od takozvanih zdravstvenih društva. Iza svih njih stoje loši momci koji se bore protiv priodnih metoda liječenja, dok istovremeno zarađuju na ubojitim. Molim vas, nastojite da njihovi fondovi presuše! Moje donacije idu etičnim organizacijama poput Guide Dogsa, Greenpeacea i mnogih drugih dobrotvornih organizacija koje pomažu životinjama.

Kad bi se iznenada pojavio lijek za rak, naglo bi skočila stopa

samoubojstva jer bi rukovodeći članovi Američkog društva za borbu protiv raka skočili kroz prozor!

Hardin Jones, dr. med.

Izvadak iz knjige: Preuzmite kontrolu nad svojim zdravljem i otrgnite se industriji bolesti