Đavo i njegov prijatelj šeću ulicom. Najednom, spaziše ispred sebe čovjeka kako se zaustavlja, podiže nešto sa zemlje, razgleda, a zatim stavlja u džep.
Prijatelj upita Đavola: „Što je to onaj čovjek našao?“
„Našao je komad Istine“ – odgovara Đavo.
„Onda ti se loše piše“ – reče prijatelj.
„Ma kakvi“, odgovori Đavo sa smiješkom: „Navest ću ga da je organizira!“
– – –
Postoji sistem, odnosno sistemi, kao „uređene organizacijske jedinice“, sa svim svojim imanentnim „pozitivnim“ i „negativnim“ karakteristikama. Postoje robovi sistema, ili …ako više volite – „elementi“ sistema. I postoje „Oni“ koji su Kreatori, „Urednici“, i Nadzornici sistema. Sistem, kao Sistem, sam po sebi nije ni dobar ni loš, on je jednostavno „takav kakav jest“ …i on svakako ima svoju „točno određenu funkciju i svrhu svoga postojanja“, no koja je nažalost (ili na sreću) krajnje nedostupna ovom našem ovo-svjetovnom, uvjetovanom i racionalnom umu. Odnosno, još je ispravnije reći da on, Sistem, istovremeno jest „i dobar“, „i loš“ – a sve u krajnje tijesnoj ovisnosti od toga da li smo svjesni cjelokupne „Igre“ (njene prave suštine, njenih tokova, pravila, i krajnje svrhe i cilja), ili ne. I upravo u tome se krije ona osnovna „kvaka“ …ključ Oslobođenja od sistema, odnosno Slobode same: u položaju fokusa naše svijesti, širini i prozorljivosti naše svjesnosti, odnosno u jasnoći i obuhvatnosti naše Percepcije. Kada smo u poziciji da jasno sagledavamo cjelokupnu Igru, tada smo IZVAN NJE!
E sad, mnogi će se zapitati – zašto „robovi“, u onoj gornjoj konstataciji? Zar to nije prejaka formulacija?! …Zar osim robova nema tu i onih, nekih, koji su svjesni, odgovorni i zaslužni službenici (sluge) sistema? Zašto se sistemu ne može biti slobodni, pouzdani, iskreni i dobrohotni sluga, a ne samo (potlačeni) rob?! – Pa, samo iz jednog savršeno jednostavnog razloga: što se Đavolu ne može služiti već samo i isključivo robovati, jer „slugi je potrebno biti sluga“ – a Đavo zna isključivo za princip Gospodarenja!
…Da biste svakog jutra imali svježeg i toplog mlijeka, svakoga dana morate kravu hraniti, pojiti, čistiti štalu, musti je …baviti se njome i njenim životom i, dakle, služiti je. Da biste od plodne zemlje imali obilnog, zdravog, hranljivog i ukusnog prinosa, morate prilježno raditi i zemlji služiti. Pa čak, i svi „niski“ i „visoki“ državnici nazivaju se, a kako drugačije nego služ-benici države, zemlje i naroda (onih, koji su im tu ovlast, dužnost, službu i dali: dali im da u njihovo ime – gospodare. E, sad …da li se to zloupotrebljava ili ne, i u čiju korist a na čiju štetu – to je već svima uglavnom jasno). Naravno, sve to – svi ti principi – jesu isključivo u suglasju sa temeljnim zakonima prirode, sa temeljnim zakonom Ljubavi, jer i sama priroda je najviši gospodar svega što postoji u okviru nje, samo zato što – ona sama jest najviši i najodaniji SLUGA, Dobročinitelj, i Ljubi-telj, cjelokupne svoje tvorevine: svoga vlastitog Bića!
Dakle, sluga zahtjeva služenje. A gospodar… e, gospodar iziskuje robove. To je prvi i osnovni razlog zašto se Đavolu i njegovoj tvorevini NE MOŽE BITI SLUGA. I što je u svemu tome još bitnije: unutar njegove tvorevine (unutar Sistema, unutar područja EGA, sa „ove strane balona“) – SLOBODA JE SAMO MISAONA IMENICA!
Naravno, naravno da „Đavola“ nema… da su to samo priče za malu djecu, odnosno za nedovoljno sa-zrelu i osvješćenu svijest. Ili ga bar „nema“ nigdje izvan čovjeka: izvan suštine samog njegovog Uma (EGA). Ali ta činjenica što ga nema, uistinu nema nikakve važnosti, odnosno uistinu ga ne čini ništa „manje stvarnim“ nego da ga „zaista ima“, jer …to nikada ne zaboravimo: mi (ovakvi kakvi jesmo tu gdje jesmo) uvijek i oduvijek živimo isključivo u svijetu svojih Misli; odnosno – unutar Kreacije vlastita Uma! („Mano matra jagat“ – „Čitav ovaj svijet je kreacija uma“, sansk.)
Stoga „Njegova“ tvorevina, jest cjelokupan ovaj manifestirani Univerzum, sa svim svojim „naizgled razdvojenostima“ od Apsoluta, odnosno od Jednote Apsolutne ISTINE. …I cijeli Sistem – cijela ta univerzalna postavka …bilo da je u pitanju suština atoma, struktura stanice, ljudskog tijela, suština prirode, principa društvenih kretnji i uzansa, pa do Univerzuma samog – funkcionira po jednom i istom Principu i savršeno je kompaktna, nenarušiva i neprobojna Opna i „Tamnica“ za sve one koji su unutar samoga Sistema, unutar samoga „Balona“. Jednostavno, NEMOGUĆE JE „izaći“ iz Balona, jer (za one „unutra“) – osim Balona NIČEGA DRUGOG I NEMA; pa kako bi onda uopće i bilo moguće nekakav „iskorak izvan“!?! Da, doista prava „Đavolska zavrzlama“, dostojna samog Vrhovnog Uma Kreatora (…a možda i samog bez-UM-lja ;)).
Tako, onaj koji stvari sagledava „iznutra“ – koji svoju percepciju bazira na „unutrašnjoj strani Balona“ – taj ustvari stvari vidi „izvana“ (plitko i površno) jer je njegova percepcija blokirana, ograničena i uvjetovana; a čim je uvjetovana „nečim“, ona je uvjetovana Iluzijom. To je tako, i to je Zakon! Zato, samo onaj koji se „na neki čudesan, i umu nedostatno tajnovit način“, uspije sviješću odjednom i iznenada naći „sa druge strane“ tog unutrašnjeg zida Balona (Percepcije same), samo taj konačno može reći:
-
Da je vidio Istinu;
-
Da je dosegnuo Znanje; i
-
Da je, zahvaljujući Znanju i Istini, osvojio – Slobodu.
Nitko drugi, i nitko treći!
I upravo zato, „Kreatori Sistema“, „Kreatori Balona“, smrtno zaziru od Osvješćenog pojedinca! …Oni se ni najmanje ne plaše „osvješćenja masa“, i raznoraznih općenarodnih „buntova, ustanaka i revolucija“, jer jako dobro znaju da se svi ti sistemi, ali SVI DO JEDNOG, budući kreirani od strukturalnih, logičkih, elemenata „unutrašnjosti balona“ – svojim tokom i postojanjem nužno i neminovno pokoravaju upravo krajnje predvidljivim šablonima samoga Balona. Zato i svaka takva „revolucija“ nije ništa drugo nego anti-revolucija …antipod samoj sebi – a što se nebrojeno puta do sada i pokazalo kao takvo, jer nije nimalo džabe rečeno (upravo uz arogantni i uobraženo nadmoćni smiješak sa usana „Onih“, gore spomenutih „Gospodara Igre“): „Svaka revolucija jede svoju djecu!“ …Pa čak i ona Gandijeva, tako čisto i veličanstveno iznjedrena, vođena i izvedena, u konačnom je rezultirala Gandijevom smrću i opet (po prirodi stvari neminovno) zamjenom „starih gospodara novim“, a ne realizacijom ideala toliko sanjane Slobode. To je, jednostavno, neminovnost egzistencije „u Balonu“.
Međutim, retki su oni koji te zakonitosti u biti, u „srži“, razumiju …jer umom, ovim „racionalnim“ i njegovom konvencionalnom logikom, to zapravo nije ni moguće. Zato je uobičajeno shvaćanje i stanovište da se do „Slobode“ može i mora doći isključivo borbom protiv zavojevača (ma tko to bio: zavidni i zluradi susjed, nervozna državna šalterska radnica, arogantni japievski šef ili gazda na poslu, religiozni „prodavači magle i porobljivači uma“, domaći „izdajnici“ ili strani državni uzurpatori i okupatori …ili pak udružena svjetska Elita – tzv. „Kabala“). No pritom, unutar svega toga, ne shvaćajući istinu i golu činjenicu, da JEDINI TUĐIN (i „Neprijatelj“ …jedini „Đavo“) u cijeloj toj priči jest jedino i upravo: sam UM!
I sad, tu nema ničega niti dobrog niti lošeg …tu je jednostavno u pitanju isključivo priroda samoga Uma. On je u svojoj biti, kao što je i poznato: „Dobar sluga, a loš i rđav gospodar“. No, sam po sebi on je upravo veličanstveno sredstvo našeg neslućenog duhovnog napretka – sredstvo ka realizaciji neslućenih razina svijesti i svjesnosti, ka realizaciji te Konačne Slobode. Ali, jedna stvar nam u startu mora biti jasna: Da bi se Sloboda konačno i ostvarila, UM mora biti PREVAZIĐEN!!! …Nema drugog puta ni načina. Jer sam Um, ukoliko mu robujemo (ukoliko stvari percipiramo sa „unutrašnje strane balona“), neizbježno uvjetuje, ograničava, i općenito isključuje samu Slobodu. Ali zato, sa druge strane, ako Umom za-gospodarimo – a što se realizira punom Svjesnošću njega, temeljnih principa njegove manipulantske prirode i moći, i cjelokupne njegove tvorevine (dakle sa istinskom Ljubavlju i Razumijevanjem) – tada smo automatski IZVAN BALONA, uživajući i „konzumirajući“ svjesnost i biće Slobode. …U tome je sva „kvaka“! Dakle u samom odnosu nas, naše vlastite svesti i svjesnosti, prema (vlastitom) Umu. I tu nema nikakve druge misterije. Ili plastičnije: nije Bog – Bog, zato što je On nešto „više“ i „veće“ od bilo čega drugog, već zato što On bezrezervno i u potpunosti Uživa i Konzumira cjelokupno to (Svoje, Neograničeno) Biće Svjesnosti i Slobode!
E zato je Osvješćeni pojedinac ključ dez-integracije Sistema. Njime se više ne može manipulirati. On je nepoželjna „rupa“ na savršenom tkanju Matrixa – kroz koju u njegovu unutrašnjost nezaustavljivo prodire Svjetlost. I što je najbitnije u svemu tome: ako je to uspjelo jednom pojedincu – tada je to moguće SVAKOM!!! …I kao što se struktura svakog grandioznog tkanja bespovratno ruši i urušava paranjem jedne jedine njegove niti; kao što malena grudva kotrljajući se sa vrha snježne planine može rezultirati lavinom neslućenih razmjera; takvu opasnost „Gospodarima Igre“ predstavlja Osvješćeni pojedinac.
Zašto je poanta na pojedincu a ne na društvu, na „masi“? Pa zato što je „masa“ virtualna, nepostojeća kategorija. …Takvo nešto kao “masa“ zapravo ne postoji: postoji samo skup 
pojedinačnih elemenata, od kojih je „masa“ sačinjena – skup/mnoštvo JEDINKI, koje, svaka za sebe i unutar sebe, jedino mogu i moraju realizirati ma koju istinsku Promjenu – a „masa“ jest iluzija, pa tako i svako njeno (iluzorno) „postignuće“. Stoga tek kada veliki broj osvješćenih pojedinaca dostigne „kritičnu brojčanu, masenu, vrijednost“ (…bez obzira zvao to neko „efektom stotog majmuna“ ili kako god drugačije), tek tada može biti i biva aktiviran okidač nepovratne „Lančane Reakcije“ koja će dovesti do „eksplozije“ sveukupne Svjesnosti. Dotle, svako od nas pojedinačno ima „zadatak“ da krajnje svjesno, i savjesno, radi na dez-integraciji vlastitog Matrixa …vlastitog Balona (EGA), i da uporno ne dopušta da bude njegov (EGO-ov) predmet manipulacije. Ali, to je svakako mnogo lakše reći nego (u)činiti …izbjegavajući sva slatka i varljiva iskušenja“ na svom životnom putu, sve one grube, manje grube i suptilne zamke i te neodoljivo opojne „pjesme mitskih sirena“. Pa se postavlja ono najbitnije pitanje od svih: što, i kako, to konkretno podrazumijeva?
Za šlagvort ovome uzet ću upravo jednu poruku nedavno nam poslanu (svakome od nas i čovječanstvu u cjelini) sa „one“ strane Balona:
„Nemojte gledati na kabalu s ljutnjom ili mržnjom; to će vas samo umanjiti kao osobu od svjetlosti. Zapamtite… oni se vas boje. Vi ste u većini, njih je malo. Pošaljite im ljubav, toliko ljubavi koja će ugasiti tamu u kojoj oni bujaju. Treba ih sažaliti. Njihovi veliki planovi došli su do ničega, a oni su sada u milosti i nemilosti (iako nastavljaju pretvarati se kao da je suprotno). Nemojte biti prevareni njihovom arogancijom. Oni su gotovi.“
Dakle, neophodno je razumjeti da ovo JEST ISTINA!
Ukoliko, i dalje, stalno nastavljamo po starom i u terminima EGA i njegove tvorevine (terminima „neprijatelja“, „borbe“, „odmazde“, „svrgavanja“, „revolucije“…), tada smo, i ne shvaćajući to, i dalje beznadežno „zacementirani“ unutar matrice robovanja EGU, Tamnici … „Zlu“, i krajnje smo smiješna, predvidljiva, i bezopasna Igračka u raljama samoga Sistema. Stoga treba postupati krajnje nepredvidljivo i NE-očekivano – pa i u pogledu samog vlastitog Uma – a to upravo podrazumijeva svaki mogući potez koji se kosi sa EGO-om, odnosno sa elementarnom logikom samog racionalnog Uma.
Što će reći:
-
Na mržnju odgovarati Ljubavlju (a ne mržnjom);
-
Na zlo odgovarati Dobrim (a ne zlom);
-
Na provokacije bilo koje vrste odgovarati staloženošću i unutarnjom s-MIR-enošću;
-
Na „nepravdu“ (bilo koje vrste) odgovarati Blagoslovom i Oprostom (a ne zlopamćenjem i osvetom); odnosno, i konačno:
-
Na cjelokupnu „Tamu“ koja se, ma kada, ma gdje i ma na koji način prikaže našoj percepciji – odgovoriti svojim, unutarnjim SVJETLOM!
Jednostavno: NEMA učinkovitijeg djelovanja od tog!!!
Zašto? – Pa zato što ono razara Matrixs, i zato što je to put nadilaženja EGA …put Realizacije Istine, Apsolutne Istine. A to je Put koji EGO (pa ni svi njegovi robovi/podanici, sve skupa sa kompletnom „Kabalom“ odnosno „Gospodarima Igre“) ni na koji način ne mogu niti predviđati niti kontrolirati – i to ih stavlja u beznadnu-gubitničku poziciju.
Doista, zar se ikom čini da je veći i moćniji onaj koji na mržnju uzvraća mržnjom, na napad napadom i borbom, na nepravdu zlopamćenjem i osvetom, … na smicalice sirotih, bolesno jadnih, i žalosno duhom i dušom dezorijentiranih individua (kakve pripadnici “Kabale” uistinu jesu!)
Uistinu, pravo stanje stvari jest da nisu „Oni“ ti koji imaju Moć, i koji su istinski „Gospodari Igre“, već smo to MI – svaki od nas ponaosob – koji jest (JESI!) sam Bog/Kreator …samo Jedno-Biće/Postojanje-Univerzuma, no koje trenutno (sa „ove strane vela“, iliti „zida balona“) još uvijek Sanja svoj veličanstveni „San o Čovjeku“. U Stvarnosti, postoji samo Budnost, i postoji samo Apsolutna Istina (ISTOST!).
Potom, unutar jedne malo više i transparentnije stvarnosti (od ove naše uobičajene), svi „Oni“ samo su sićušne i minorne „individue“ koje svoju snagu, silu i životnu moć crpe iz naše (nama otuđene) snage, sile i životne moći. Izvan toga oni su osuđeni na propast i – NEPOSTOJANJE! …Sada vam je valjda sasvim jasno zašto im je toliko stalo da se nikada ne osvijestite: vi ste njihov „domaćin“ – njihova „krava muzara“. Samo …sa jednom stvari nisu računali: kravu je potrebno služiti; a oni nisu imali čak ni toliko svjesnosti da to shvate – da shvate da je to osnovni i nužni preduvjet trajanja njihovog „gospodarskog-sistema“ pa time i njihove vlastite „dobrobiti“. I zato su u startu (bili) predodređeni za propast!
No, da bih konačno i realizirao Slobodu i Izbavljenje, i time pridonio njihovoj propasti (jer bez mene/tebe/nas to zapravo nije ni moguće) najpre Matrixs moram početi „razarati“ emaniranjem čiste i neuvjetovane Ljubavi: i to upravo, i prije svega, „svima onima koji to najmanje zaslužuju“! …Jer, emanirajući Ljubav (BIVAJUĆI ljubav, i praštanje), mi svojim „mrziteljima“, i onima koji nam „rade o glavi“, ne ostavljamo niti pedalj „plodnoga tla“ za uspješan uzgoj njihovih eteričnih „im-plantata“. Kao što i, umjesto da budemo prozirno „staklo“ kroz koje će svaka vanjska negativnost prodirati i hvatati se na meko i nježno tkivo naše osjećajne duše, nekom čudesnom alkemijom božanskih zakonitosti – postajemo i bivamo jedno autentično „Duhovno Ogledalo“, kroz koje ništa unutra nepozvano ne može da prođe a koje u sebi zrcali, i odašilje nazad, sve ono što je ka njemu usmjereno: kako „dobro“, tako i „loše“. Na taj način, ubrzano pridonosimo i samom o-svješćenju i o-slobođenju i naših vlastitih „mrzitelja“, jer se neumitno, i ekspresno, suočavaju sa samim sobom, vlastitim odrazom, i vlastitom ISTINOM. …A Istina jedina ima jednu čudesnu osobinu i moć: da mijenja, transformira i – OSLOBAĐA!!!
Nadalje, promatrajući aktualnu situaciju sa jedne druge strane, u svjetlu jedne još više stvarnosti (iliti točnije – „višeg nivoa iluzije“) od one prije izvjesnog vremena razmatrane, „Oni“ (tzv. „Gospodari Igre“), kao i sam EGO (čije su oni otvoreno oličenje i reprezenti), uistinu nisu nikakvi „gospodari“ već samo i upravo ništa drugo do ORUĐE jedne neusporedivo Više Svrhe …Više Ljubavi i Istine, Više (Univerzalne, Kozmičke Multidimenzionalne) Inteligencije, koja POSREDSTVOM „Njih“ (odnosno samoga Sistema, EGA) vrši naše vlastito „ekstremno pritiskanje, žarenje i taljenje“ kako bi naša mentalna i duhovna, labilna „grafitna struktura“ – jednom u konačnici poprimila vrhunski stabilnu strukturalnu formu neprocjenjivo dragocjenog Dijamanta. (…Znam da mnogi nisu spremni to sagledati na ovaj način, argumentirajući da patnja, kao patnja, sama po sebi nije nužna i neophodna unutar iskustava našeg istinskog unutarnjeg rasta i razvoja, jer svakako postoje i drugi načini sticanja dragocjenih unutarnjih iskustava; ali pritom bi također trebali i morali biti svjesni sljedećega: Da, patnja zaista nije nužno potrebna i neophodna, ali – Ne prije no što do kraja posluži svojoj svrsi katalizatora „dijamantske kristalizacije“ našeg vlastitog bića! – Nakon i izvan toga, ona zaista NIJE POTREBNA).
Sagledavajući sve to, biva nam sasvim jasno da ni sami „Oni“ najvjerovatnije nisu niti najmanje svjesni da nam svim tim svojim „zločestoćama“ upravo i dugoročno zapravo „idu na ruku“ i (čak i protiv svoje prave volje i namjere) bivaju u ulozi i poziciji našeg najvećeg prijatelja i dobročinitelja, odnosno u poziciji jedne autentične „Žrtve“, zarad naše vlastite krajnje dobrobiti – jer nas sticajem raznih (nama svjesno ne-željenih) okolnosti jednostavno „primoravaju“ da postajemo i bivamo još snažniji, još kvalitetniji, još sposobniji i još SVJESNIJI nego što smo ikada ranije mogli i pretpostaviti da uopće možemo biti. …S’ te strane, jednostavno mi dođe – ako ne baš da ih žalim (jer svako po Pravdi treba iskusiti krajnje posljedice vlastitih izbora), a ono skoro da im zahvalim. Naravno… da nije Onoga kome ZAISTA na svemu (tome/ovome) i treba zahvaliti – Njemu, Čiji su i „Oni“ samo puki i nesvjesni „izvršioci radova“, i Koji jest naš najviši Dobrotvor, Dobronamjernik i Dobročinitelj: tom Jednom-Biću/Postojanju-Univerzuma!!!
Unutar Toga Bića, unutar Te Svjesnosti/Istine/Ljubavi: NEMA NITI DVOJNOSTI, NITI ILUZIJE, NITI STRAHA, NITI SMRTI …NITI „PRIJATELJA“ NITI „NEPRIJATELJA“. Tu postoji samo Svjesnost, samo Istina i samo Ljubav. …I tu postoji samo Jedno-Večno Blaženo-Biće Apsolutne-Slobode-Postojanja! …Postoji „samo“, i jedino, kako je to Mahaprabhuji neprevaziđeno znao reći: JEDNO NEOPISIVO BEZ POTPORE.
I to JEDNO si – TI !
! ! ! P R O B U D I S E ZA ISTINU ! ! !
Comments are closed.