„O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“
Pogrešan put beskrajno vijuga.
Ispravan put je direktan.
Što je to uspjeh u današnjoj civilizaciji?
Kažu da je uspjeh progresivna realizacija željene ideje. Znači, čovjek koji napreduje prema predhodno zacrtanom cilju je uspješan čovjek…
Suprotnost od hrabrosti u našemu društvu nije kukavičluk, nego konformizam. To je ono što večina ljudi danas radi. Ljudi se ponašaju kao svi ostali, ne znajući zašto, ne razmišljajući zašto, ne znajući kuda idu. Ljudi misle da je život samo niz slučajnosti, ponašaju se poput utopljenika kojeg divlja bujica nosi prema Niagarinim slapovima, razbijajući ga putem od stijene.
Kada pitaš prosječnog čovjeka zašto se diže svako jutro na posao koji ne voli, reći će ti;
„Ne znam. Valjda zato što svi idu, pa idem i ja…“
To je njihov razlog zašto to rade. Zato što svi ostali čine to isto.
Što danas čini uspješnog čovjeka?
Netko je od djetinjstva oduvijek želio biti vatrogasac, to sada i radi. On je uspješan. Učiteljica u školi predaje djeci matematiku, bila je to njezina djetinja želja. Ona je uspješna. Netko je oduvijek želio napisati roman. Napisao ga je, ali pri tome ne zaradivši niti lipe. On je također uspješan.
Uspješan je svatko tko si je ispunio predhodno zacrtanu želju i svjesno je i odlučno ostvario. To je uspjeh.
Bitan je cilj u životu. Oni sa ciljevima uspijevaju. Čovjek bez cilja je poput putnika na brodu bez kapetana i odredišta. Kolike su šanse da će ako se uopće i otisne, ostati plutati na beskrajnome oceanu, zatočen, bez goriva? Poprilične.
Uspjeh naravno traži mnogo truda, predanosti i upornosti. Ako netko želi izgraditi mišiće, mora redovito vježbati, razmišljati o prehrani i odricati se mnogih stvari. Jedino će tako uspjeti u svome naumu…
Dobro, sve ovo što sam do sada napisao je logično i načelno, ljudi su toga svjesni. No, ponekad su lijeni i možda im ostvarivanje cilja i nije baš toliko važno zbog besmisla ovoga života u današnjem svijetu. Tu ih razumijem, ipak su negdje u dubini duše ljudi ipak svjesni da je ovaj život iluzija…
No, beznađe je krivi put. Kad tada će svak’ po naosob, koliko god tvrdoglavo ateističan, racionalan i determinističan bio, shvatiti da bez Duhovnosti nema Života!
Svaki ostvareni cilj, koliko god vatreno privlačan prije svog ostvarenja bio, bez duhovne podloge biti će isprazan.
„Ok, možda mi taj cilj nije bio toliko bitan…“ Ljudi se tješe. Tada traže novi cilj, potroše mnogo vremena tražeći ga, ponovno uspijevaju u svom naumu jer su „uspješni“, no ponovno nisu zadovoljni. I, tako ljudi naprave par krugova koji ih svaki puta vrate na početnu poziciju.
„Zašto ponovno nisam sretan? Imam prelijepu ženu, kućicu u predgrađu, limenog ljubimca, zlatnog Retrivera, dvoje djece, par kredita, najnoviji mobitel, petsto prijatelja na Facebook-u…
Zašto, pobogu još uvijek nisam sretan?!“
Naravno, u svakom pitanju je pola odgovora;
zbog Boga, pobogu!
Tada taj prosječni, konzumeristički, kapitalistički, amerikanizirani mali potrošač postaje svijestan da u životu propušta onu najbitniju stavku – Boga.
Zatim u ovoj mojoj maloj pričici, zato jer tako ja hoću, ovaj naš mali kapitalist postaje svjestan da ga niti jedan „uspjeh“ na fizičkom planu jednostavno ne zadovoljava. Shvaća da je pravi uspjeh i cilj ovoga života osvješćivanje i vraćanje Bogu!
Sjećate se kako sam pričao o ogromnom trudu uloženom u izgradnju mišića? Inzistirat ću evo baš na tom konkretnom i banalnom primjeru. Sada čovjek koji je pronašao pravi cilj i svrhu života – osvješćivanje i povratak Bogu, shvaća da je do mišića cijelo vrijeme dolazio na također ispravan, ali mnogo teži način! Vjerovatno se sada pitate o čemu ja to?!
Naime, evo i naši naporni, deterministički znanstvenici su nedavno otkrili na grupi od tridesetak ispitanika kako čovjek može izgraditi mišiće samo zamišljajući kako vježba!
Da, Istraživanje koje su 2004. g proveli znanstvenici na Odjelu za biomedicinski inženjering na Istraživačkom institutu Lerner u Clevlandu mjerilo je povećanje snage kroz zamišljenu tjelovježbu. Sudjelovalo je trideset dobrovoljaca. Neki su vježbali prstom fizički, ali neki su samo zamišljali da vježbaju! U svakoj seansi, dobrovoljci su radili po 15 kontrakcija pravih ili zamišljenih, nakon čega bi uslijedilo razdoblje od 20 sekundi odmora.
Svaka seansa trajala je 15 minuta i odvijala se po 5 dana tjedno tijekom 12 tjedana. Nakon 12 tjedana, znanstvenici su testirali snagu malih prstiju dobrovoljaca. Kao što je i očekivano, grupa koja je radila pravu vježbu ojačala je – snaga njihovog mišića povećala se za 53 posto. No što je nevjerojatno, grupa koja se bavila mentalnom vježbom povećala je snagu za 35 posto, iako nije niti “podigla prst”!
Ne tvrdim da bismo sada samo trebali razmišljati o tome kako nešto radimo, a da će rezultat doći sam od sebe. Nego samo želim ukazati na banalnom primjeru kako nije sve onako kako smo naučeni da jest. Pomoću misli/vizualizacije, um gotovo trenutno mijenja materiju.
Sada osvijestite koliko mogućnosti otvaraju ova saznanja i koliko smo zapravo moćna bića. Bit je da počnemo svjesno koristiti svoju moć i potencijale koje posjedujemo. Ovo otkriće također nepobitno dokazuje kako postoji nešto što je iznad materije.
Ogromna greška je današnjeg čovjeka način na koji poima svijet. Način na koji pokušava ostvariti uspjeh, način na koji pokušava živjeti…
Kada shvatimo da smo sve okrenuli naopako, bit će nam jasno kako zapravo trebamo krenuti od Duha, da moramo mijenjati prioritete, moramo mijenjati paradigmu – način dospijevanja do Spoznaje.
Kada shvatimo da je najdirektniji put prema uspjehu u životu, onaj koji vodi prema Bogu, Život će početi dobivati smisao.
Kada si Jedno s Bogom i pratiš put Ljubavi, podigneš se u višu sferu razmišljanja i bivanja, vidjet ćeš da si sve ostalo već putem ostvario…
Isus je to objasnio tako prosto i jednostavno da jednostavnije ne može biti;
„Najprije tražite Kraljevstvo Božje i sve će Vam ostalo biti nadodano!“
Comments are closed.