Društvo predrasuda i diskriminacije

Društvo predrasuda, diskriminacije i ne tolerancije, koje je stvoreno od istih arhitekata o kojima svi toliko vole pričati, ustrojeno je tako da na većinu nas djeluje od malih nogu. I sam sam bio godinama pod utjecaja takvog društva i uvjerenja usađenih kroz odgoj i sistem, dok jednog dana nisam shvatio koliko je moje promatranje svijeta bilo površinsko i štetno. Takvi stavovi i razmišljanja postoje isključivo zbog nepoznavanja onoga što je ´drugačije´.

Ne tolerancija i ne prihvaćanje dolazi direktno od EGA kojemu je svrha kategorizirati i držati nas u okovima mržnje. Djeca se ne rađaju s egom.  Kako je ego izvor svih problema (ratova, sukoba, nasilja, ljubomore, strahova, patnje, itd.) uzrok je i ne prihvaćanja onoga što je drugačije.  Ego teži za uspjehom, dokazivanjem, da bude u pravu i kada mu u tome ne uspijeva, vrijeđa se. Netko je drugačiji od vas i to vas vrijeđa. Dapače, svaki oblik uvrijeđenosti, dolazi od ega, pogotovo uvrijeđenosti na temelju tvrdnji o˝različitosti˝. Stoga se i čitatelji, kada govorim stvari koje se kose s njihovim naučenim postulatima (od kojih, naravno, nisam bio pošteđen niti ja), nažalost, nalaze uvrijeđenima. No velika većina će tvrditi stvari bez konkretnog uporišta, referenci i temeljitog osobnog istraživanja određene tematike.

Piše: duh-vremena

Ovim postom ću nastojati, već po drugi puta, pisati o ovoj skupini ljudi, u nadi da će svatko pronači nešto što nije znao i što bi mu moglo doprinijeti prihvačanju ovih ljudi, te lišiti ga i najmanjih predrasuda.  Naše društvo, u velikom postotku,  je jednostrano za sve naprednije perspektive i otvorena gledišta kakva su usvojena u ostalim zrelijim zemljama (ne samo u pogledu ove teme već i šire). I upravo nas  to, između ostalog, koči u općem napretku prema svijetu tolerancije, jednakosti i mira.

Polazne predrasude

Dali stopa kulturološkog razvoja jednog društva ovisi o tome koliko je stopa tolerancije prema skupinama ljudi koji su drugačiji, i obratno? Dali neredi u Splitu povodom gaj pride-a nesumnjivo ocrtavaju stopu primitivizma? Ako takvi ljudi imaju nultu toleranciju za istospolnu ljubav, vjerojatno im neće biti dobar ni onaj koji ne ide u crkvu ili se moli drugom Bogu, vjerojatno ni onaj tko ima drukčije mišljenje o bilo čemu, no neće im biti dobar i onaj koji navija za suparnički nogometni klub. Kako ne želim kriviti mentalitet jednog grada, smatram da se ovo tiče kompletne države i našega društva. odgovornost ovakvih događaja je na svima nama.

Ono što je najtragičnije, da ljudi tog profila, poput grlatih momaka koji su bili dovoljno hrabri bacati kamenje na prosvjednike, i sve ljude koji su se našli u blizini, neće imati volje boriti se za prava, primjerice, radnika, kada prosvjeduju za veće plaće, kada se diže narod protiv vlasti, kada se organiziraju prosvjedi i traži pravedan sistem. Tada ovih hrabrih momaka nema. To su skupine ljudi koje se hrane mržnjom i dapače, podloge na kojima mržnja najviše cvate (neposredni kontakt s onim što je nepoznato, poput gaj prosvjednika), njihova je hrana.

No na paradama sudjeluju heteroseksualne osobe, te brojni intelektualci s područja znanosti, filozofije, itd., poput Mislava Kukoča, profesora na Filozofskom fakultetu u Splitu koji predaje etiku i filozofiju. On nije gay i otac je dva sina i u braku je.  Gay povorku došao je podržati iz ljudskih i civilizacijskih pobuda. Dobio je, međutim, kamen u glavu.

Jedini i osnovni problem u ovome jest;  nedostatak potrebe u ljudima da istražuju i da se educiraju o ovoj temi sami bez TV-a i zastarjelih društvenih prodika. Mnogi, uistinu nisu upoznati s tim što uistinu predstavlja gay pride.

Dakle,

Što je to gay pride?

Gay  parada je manifestacija koja iskazuje ponos (pride; engl-ponos) LGBTIQ osoba i slavlje njihove seksualnosti koju iskazuju na taj dan. Ono što ljudi ne shvaćaju jest da je to prvenstveno parada. Svaka parada je slavljeničkog karaktera i ona uključuje veselje, buku, pjevanje, maskiranje, galamu i sve ostalo što pripada takvoj atmosferi.  I nažalost, ljudi se stoga osjećaju isprovocirani takvom manifestacijom. Oni smatraju da je to aktivistički prosvjed kojemu je cilj građane provocirati ´raspojasanim´ nastupom.

Događaj, iz 1969., poznat kao Stonewall revolucija koji je pokrenuo pokret za prava LGBTIQ osoba se zbio u baru The Stonewall Inn u Greenwich Villageu u New Yorku, u kojemu je dio gostiju odstupao od rodnih stereotipa. Dugi niz vremena trpjeli nasilje od strane policije koja ih je učestalo premlaćivala iskorištavajući svoju poziciju. Jednog dana, kada su ih je policija pokušala privesti, ovi mladići i djevojke su im se odlučili suprotstaviti. Tamošnjim lezbiljkama, gejovima i transvestitima u borbi protiv diskriminacije i policijske države su se pridružile i pripadnice antiratnog pokreta, pokret za prava Afroamerikanaca, studenti i pokret za prava žena. Taj incident se pretvorio u sedmodnevne ulične demonstracije protiv diskriminacije homoseksualaca i lezbiljki, ali i diskriminacije uopće.

Dakle, o ovome se radi u gaj paradi. Mnogi gaj pride-ovi u svijetu se čak i nazivaju ´Cristopher Street Day´po ulici u kojoj se zbio znameniti događaj. Dakle, gaj pride nije prosvjed kojemu je cilj provokacija, već je to slavljenje tog znamenitog dana kada su ljudi ustali protiv diskriminacije, time je to slavljenje njihove seksualnosti, jer jedino na taj dan se mnogima pruža prilika da izađu u javnost i javno iskažu svoje seksualno opredjeljenje.

Dakle razlozi ovakvom načinu parade nalaze se i u samoj povijesti i načina na koji se ona odnosila prema homoseksualcima. Crkva (kao što možete vidjeti u ovome online članku –link-) oduvijek, pa i danas, ima vrlo homofobične stavove što je uvelike pridonosi da se homoseksualnost društveno osudi. U Bibliji tako postoji par redaka koji se dotiču homoseksualnosti te ju osuđuju (o ostalim odnosima Biblije s homoseksualnošću sam pisao u ovom postu–link-).

Danas je tu i utjecaj medija, roditelja, prijatelja, crkve, škole i vlasti koji je toliki da teško pojedincu, mladom čovjeku, uopće prepustiti se otkrivanju svoje seksualnosti, a kamoli priznati svoju homoseksualnost.  Teško je i ne biti homofobičan u ovom društvu iako nas to sputava i biti homofobična osoba znači ne razvijanje, ne sagledavanje što većeg broja različitosti što nas gradi i uvjetuje da bi postali bolji i potpuniji ljudi.

Istina o ugroženosti

Mnogi tvrde da je traženje prava samo´propaganda u političke svrhe´koja nema smisla jer ´homoseksualci već odavno uživaju sva svoja prava´. no, vidjeti ćemo da to uopće nije tako  i svako tko si da i malo truda naići će na podatke koji će mu dokazati suprotno. U Hrvatskoj, korumpiranoj, katoličkoj zemlji, školstvo i privatizirani mediji ne pružaju ikakvu edukaciju i iznošenje statistika o nasilju nad LGB osobama, no to ne znači da ono ne postoji.  Dapače, Istraživanja koja su provodila udruženja, zajednice i udruge ukazuju da je svaka druga lezbijka, gej i biseksualna osoba pretrpjela nasilje zbog svoje seksualne orijentacije u zadnje 4 godine. U tom razdoblju je;

• 40% sudionika i sudionica istraživanja doživjelo uvrede ili psovke,
• 20% prijetnje fizičkim nasiljem,
• 14% sudionika i sudionica dok je fizičko nasilje doživjelo.
• 84% ispitanika i ispitanica zna za više slučajeva fizičkog napada na neku njima nepoznatu LGB osobu zbog njezine seksualne orijentacije.
• 56% sudionika i sudionica istraživanja ima jednu ili više bliskih LGBT osoba koje su bile žrtve fizičkog nasilja. Čak 80% osoba koje su doživjele neki oblik nasilja u razdoblju od 2002. do kraja 2005.godine to nasilje nisu prijavile policiji. Razlozi neprijavljivanja nasilja policiji variraju od nepovjerenja prema policiji, vlastite procjene nedostatne težine nasilja za prijavu policiji, do straha, srama i nelagode.

Glede diskriminacije općenito, Koliko je homofobno i homonegativno okruženje u kojemu žive lezbijke, gejevi i biseksualne osobe u Hrvatskoj? Rezultati istraživanja Agencije Puls iz 2002. Godine provedenom na uzorku od 600 heteroseksualnih osoba su pokazali su sljedeće;

• 40% ispitanih osoba smatra da su ugrožena prava homoseksualnih osoba. Također, samo oko 40% sudionika i sudionica bi omogućilo istospolnim partnerima pravo na bračnu zajednicu. Manje od polovine građana bi prihvatilo prijateljstvo s homoseksualnim osobama dok bi homoseksualca za susjeda htjelo nešto više od polovine.
• Manje od 60% građana Hrvatske bi htjelo LGTB osobu za suradnika na poslu. Važno je naglasiti da gotovo svaki četvrti sudionik i sudionica u uzorku ne bi prihvatilo homoseksualne osobe niti u jednom navedenom slučaju, pa čak niti kao stanovnika Hrvatske.
• U sklopu Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2003. Godine, istraživanja na uzorku od 365 građana Zagreba gotovo pola ispitanih osoba misli da je homoseksualnost bolest, a homoseksualce bi kao susjeda prihvatile tri od četiri, a kao prijatelja dvije od tri osobe. Tek nešto više od dvije trećine sudionika i sudionica bi prihvatilo homoseksualnu osobu u ulozi učitelja svog djeteta, te kao partnera svoje braće/sestara, a kao partnera vlastitog djeteta homoseksualnu osobu bi prihvatio tek svaki četvrti sudionik ili sudionica.

Stoga je ovakva manifestacija potpuno opravdana, s tim da postoji samo taj jedan jedini dan, kada ljudi homoseksualnog opredjeljenja imaju priliku izaći u javnost i pred svima pokazati istinu o sebi, zatražiti svoja prava, ukazati na ugroženost, te na  simboličan način pozvati sve ostale da se javno suoče s svojom seksualnošću. Time ustaju za svoja prava – naočigled uskraćena na temelju gore navedenih činjenica -.  To je ono što u velikoj većini naše društvo ne razumije, dok to nije slučaj s drugim zemljama, poput Velike Britanije, u kojoj je gaj pride uistinu slavlje upravo iz navedenih  razloga i ovi ljudi imaju upravo zbog toga podršku većine građana. To bi se očekivalo od svake moralne, etičke, i sjedinjene zajednice.

Takve zajednice odobravaju i istospolne bračne zajednice, i unatoč tome što vlada uvjerenje da će djeca, odrasla u takvom okruženju, imati posljedice, nikada nije dokazano da uistinu imaju bilo kakve  posljedice  uzrokovane tom situacijom. Dapače, postoje brojni primjeri djece koja odrasla u LGTB obiteljima i potpuno su normalna i zdrava (po društvenim hetero standardima), opredjeljenja koje nije LGTB, te nemaju nikakve emotivne poteškoće.

Šanse da dijete bude devijantno su jednake kao i šansama da takvo bude unutar heteroseksualnog baraka u kojem se vrši psihološko ili fizičko maltretiranje, u kojemu se dijete zapostavlja od jednog ili oba roditelja, u braku koji se raspao, u slučaju da je dijete ostalo bez jednog ili oba roditelja. Jednako tako, i takva djeca mogu ostati potpuno normalna kada odrastu, baš kao što postoje potpuno nenormalni ljudi koji su odrasli u posve skladnim obiteljima, a to znači da sve ovisi o pojedincu i o načinu na koji roditelj postupa prema djetetu a taj način ne ovisi o tome kakve je od seksualne orijentacije.

Nadalje, previše je napuštene djece čiji broj raste svake godine da bi se uopće razglabalo o tome dali ih treba dati na posvajanje istospolnim brakovima. Razvijene zemlje su riješile taj problem tako da su omogućili posvajanje gay osobama. Kod nas, i heteroseksualni parovi moraju čekati godinama na procesuiranje njihovog zahtjeva, a kamoli da se pokrenu drugi koraci.

´Nasilno i provokativno´

Najčešće ljude smeta, pa pretpostavljam da će takvi biti i komentari, to što se pojedinci na pride-u ponašaju´eksplicitno´i´provokativno´pa hodaju polu goli, nose provokativne transparente, itd. kako bi izbjegao situaciju da vodimo maratonske rasprave u komentarima na ovo pitanje, nadam se da će posjetioci bloga, biti zadovoljni ovim pasosom. Oni koji su na paradi´provokativno´odjeveni su pojedinci njihov omjer jednak je omjeru heteroseksualnih ljudi koji vole ˝biti javni˝, npr. voditi ljubav u javnosti. Sukladno time, jednak je omjer homoseksualaca, naspram homoseksualne zajednice,  koji uživaju pokazivati svoje opredjeljenje kao i heteroseksualaca naspram heteroseksualne zajednice. No stvar je u tome što mnoge ljude neće smetati hetero par koji se˝pipka˝ u parku, ali zato će ih smetati onaj gaj par. Dakle, stvar ovisi o perspektivi gledišta. Nisu svi homoseksualci identični onoj manjini koja je na paradi´eksplicitna´, baš kao što ni velika većina heteroseksualaca ne vode spolni odnos po parkovima.

Ja se osobno, ne slažem potpuno s politikom gaj pride-a upravo zbog te´eksplicitnosti´, ne zbog toga što mi smeta, već iz razloga što znam da se naša sredina još uvijek nalazi okovana u tradicijskim spregama. No, parada kao veselje uključuje iskazivanje svog ponosa, što je i značenje ove manifestacije, stoga je ovo očigledno nezaobilazan način.

Po meni, mnogo kontraverznije stvar jest što se toliki građani bune protiv takvih slika, no nikako ih ne smeta eksplicitno hetero tržište erotike, seksa, devijacije i perverzije, zastupljeno na TV-u, na većini reklamama, u izlozima trgovina, među njihovom djecom  i na svim ostalim ne spomenutim mjestima. Hajdemo hrvati, ako znamo biti tako temeljiti i jasnoga stava kada je u pitaju´štetnost perverzije´pobunimo se apsolutno.

Za mene je, primjerice, perverzija bila vojna parada na dan državnosti koja se odvijala na glavnom zagrebačkom trgu. Obilje tenkova i naoružanja i vojske paradiralo je pred građanima. U tom trenutku ih je bodrilo tisuće prolaznika i očeva s djecom na ramenima. Njih, naravno, nije zabrinjavalo to što je njihovo dijete primorano gledati na ulici, dapače, poticat će ga na to, dok, kada se događa parada, radio postaje su preplavljene pozivima uznemirenih roditelja. Živimo u svijetu iskrivljenih vrijednosti i apsurda.

Prirodno – neprirodno, homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje

Zamijetio sam interesantan fenomen; ljudi generaliziraju sve homoseksualce po  uzoru na main stream ogranak gaj trenda kakav propagiraju Red Carpet i slični masonski izvori. Dapače, susreo sam se s ljudima koji sebe ne smatraju homofobom no drže da je homoseksualizam nekakva zavjera protiv čovječanstva, da je to politički potez s svojim tajnim agendama. Sami procijenite dali je ovo demoniziranje i sotoniziranje nečije seksualnosti homofobija.  No, činjenica jest da se radi o manjku informiranosti, i da najčešće ljudi koji zagovaraju ovakve ideje, imaju najmanji uvid u statistike i činjenice. Zasigurno takve osobe neće nikada doći, niti žele doći u situaciju da se osobno upoznaju i porazgovaraju s nekom gay osobom, s urođenom homoseksualnom orjentacijom.

Crkva i neki od ogranaka psihologije, one koja robuje prastarim i zastarjelim svjetonazorima uvjerena je da je homoseksualnost moguće izliječiti. Ona služi kao ekstenzija prastarim metodama kojima su ljudi nastojali liječiti homoseksualizam, kako se to činilo kroz povijest. Dapače, mnoge religijske zajednice prikupljaju vjernike na način da ih uvjeravaju da će doći u raj jedino ako prestanu biti gaj. Takvi sirotani se priključuju zajednicama i pristaju na sulude metode preobraćenja´uz pomoć vjere´, iste koja je njihovu samu sredinu učinila diskriminirajućom i isključivom prema njima samima.

Postoji homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje i to treba razlikovati. Homoseksualno ponašanje se može steći naknadno i može ga uvjetovati isključiva izloženost konkretno istom spolu (vojska, zatvori, crkva), ili može nastati utjecajem društva (putem medija´cool gaj trend´) i to su primjeri koji služe pojedincima kao generaliziranje,  jer lakše je obrušiti se na ono najnegativnije. S druge strane postoji urođena homoseksualna orijentacija o kojoj govori belgijska studija u Liježu, profesora Žaka Baltazara. On izjavljuje, na temelju svojih istraživanja, da homoseksualna orijentacija podrazumijeva morfološke i fiziološke promjene u ranoj dobi, istraživanja su vršena u prenatalnom razdoblju, te govore da genetski faktor, prisutan tijekom razvoja utječe na seksualnu orijentaciju. Prema tome, homoseksualnost je spontana varijacija seksualne orijentacije i ono je prirodno! Dr. Alan P.Bell, jedan od autora knjige “Sexual Preference”, Bell, Weinberg & Hammersmith, Indiana University press, 1981., izjavio je da je”Seksualna orijentacija duboko usađena i nije nešto što čovjek bira da bude ili ne bude.”. dapače, homoseksualnost je genetski prenosivi kod koji nastaje tijekom mitoze i mejoze i nosimo ga u svojoj DNA strukturi. Glede funkcioniranja mozga, Simon LeVay je usporedio mozgove tri grupe ispitanika, muških  homosesksulaca i muških i ženskih heteroseksualaca/ki. Rezultati su potvrdili ranije nalaze da je INAH 3 (treća intersticijska jezgra anteriornog hipotalamusa) više nego dvostruko veća kod heteroseksualnih muškaraca nego kod heteroseksualnih žena i homoseksualnih muškaraca. Moguće je da je ta jezgra uzrok homoseskualnosti, da je posljedica ili da postoji treći činitelj koji tu ima utjecaja. Homoseksualnost je rasprostranjena diljem životinjskog carstva, i ova činjenica govori o njezinoj prirodnosti.

Homoseksualnost je promatrana na više od 1.500 životinjskih vrsta, a znanstveno je dokumentirana kod 500 vrsta.  U 167 vrsti sisavaca, 132 vrste ptica, 32 vrste reptila, 15 vrsti riba i 125 vrsti insekata. 80% delfina je biseksualno, i pored primata, i još nekoliko životinjskih vrsti, pripadaju skupini životinja koje uživaju u spolnim odnosima bez reproduktivnih ciljeva, i to često s istim spolom.

Zaključak

Bilo kakva´zatvorenost´za informacije koje mogu naškoditi dosadašnjim vjerovanjima, smatram da je ograničavajuća, pogotovo za nekoga tko teži ka bilo kojem obliku´osvještavanja´.  Mnogi se vole baviti ˝teorijama˝ zavjera, čitati o tome i aktivno sudjelovati (većina njih na forumima naravno) dok se problemi tiču svjetske elite, Novog Svjetskog Poretka, društva Bildenberg, komiteta 300, zavjere NLO-a itd., ali kada dođu teme koje se tiču neposredno naše blizine i našeg okružja, tema na koje mi možemo djelovati odmah sada (poradeći, između ostalog, i na samima sebi) počinje kontriranje, negiranje, nepriznavanje, predrasude pa i vrijeđanje.

Svatko tko je na čisto sa sobom i s svojim egom, neće imati nikakvih problema s ljudima koji su˝drugačiji˝, podrazumijevalo to njihovu seksualnu orijentaciju, boju kože, nacionalnost, bilo kakvu fiziološku razliku, poremećaj, itd.

Rješenje ovoga problema, leži u dvije stvari; 1.) edukacija ljudi, i u tome da se počne informirati. Manjak tenzije za učenjem i istraživanjem se ne očituje samo u ovom problemu već i u globalnom. Cijela pozicija čovječanstva, koja se nalazi pod upravom vladajuće manjine je uzrokovana ljudskim ne znanjem, inercijom i ne zainteresiranošću. U samom osnovnoškolskom programu bi se trebalo  educirati djecu o razlikama. Školski udžbenici, umjesto da prikazuju isključivo tradicijske, isključive zajednice (majka i otac, hetero brak), trebali bi imati obilje primjera ne samo istospolnih brakova, već i zajednica u kojima dijete živi s jednim roditeljem, da je posvojeno ili da pak bude dijete s invaliditetom! Upravo činjenica da su školski udžbenici isključivi, prikazuju rodne i društvene stereotpipe, time djeca tijekom svog osnovnoškolskog razvoja, koji ima ponajviše utjecaj na njihov doživljavanje društva, nisu uopće upoznati s varijacijama unutar zajednica, te su im kao takve nepoznanica zbog čega s vremenom stvaraju zazir, prezir i averziju ne samo prema istospolnim zajednicama već i prema svim ostalim gore navedenim. Ovo nije lako za mijenjati, s obzirom na to da je školstvu ovakav sistem i primaran interes.  2.) rad na sebi, koji podrazumijeva nastojanje da se lišimo ega i bilo kakvih negativnih tenzija. Rad na sebi uključuje potpuno odbacivanje i onih normi koje je postavilo društvo kao takvo. Društvo koje preferira razlike, tenzije i podjelu čovječanstva. Pružite si priliku upoznati se s ljudima koji žive drugačije od vas.

Nastojao sam izbjegavati izraz´homofobija´i tako nazivati ljude koji ne podržavaju zajednice o kojima sam pisao. izraz´homofobija´postao toliko prezren da je kao takav dobio status ´diskriminajućeg izraza´. Očekujem stoga, u najmanju ruku, da će posjetitelji, koji imaju tvrdnje suprotnim od  mojih, umjesto da vrijeđaju, svoje protuargumente podupirati s konkretnim stvarima, tekstovima i linkovima, baš kao što to nastojim i ja. Jedino na taj način možemo voditi kvalitetnu raspravu na ovu temu, jer metode vrijeđanja, koje se čine najjednostavnijima kada se počne govoriti o homoseksualnosti, nemaju smisla.

Promjene možete učiniti svaki pojedinac. Počevši od sebe.

preporuke i literatura;

• Psihologija ženske i muške seksualnosti – Beverly Greene, Gregory M. Herek (knjiga) – http://www.superknjizara
• u okviru vlastitog spola – Košček Marijan (knjiga) – http://www.elibar.net/Titulus-
• homoseksualnost kod životinja i ljudi – http://www.sarajevo-x.com/
• istraživanje – nasilje nad LGTB osobama – http://www.iskorak.org/promobox/istrazivanja/
• ´smrt pederima´slogan za ovo ljeto – http://www.index.hr/vijesti/clanak/
• britanski terapeuti pokušavaju izlječiti homoseksualnost – http://www.upnt.org/britanski-
• gaj pride Split (video) – http://www.youtube.com/watch?v=
• Zagreb; 4000 ljudi u povorci ponosa – http://www.24sata.hr/uzivo/zagreb-pride
• istraživanje – homoseksualnost i homofobija – http://infoz.ffzg.hr/afric/
• istraživanja o homoseksualnosti – statistike – http://www.iskorak.org/promobox/istrazivanja/