U godinama nakon ubojstva J.F.Kennedyja, izvedeno je samo 9 uspješnih letova na Mjesec. Iznenadan prekid Amerčkih uspješnih letova na Mjesec nije se dogodio zato što je kongres to prestao financirati već zato što se već uspjelo ostvariti tajnu misiju programa. Ostvarenje tog plana ujedno je i glavni razlog zašto se nitko nije približio mjesečevoj površini više od 30 godina.
2004. godine Goerge W. Bush najavio je da Amerikance treba vratiti na Mjesec do 2020. godine. Dali je ovaj povratak na Mjesec potaknut činjenicom da će do Mjeseca stići i svemirski brodovi Kine, Indije, Japana, Rusije pa čak i svemirskih agencija poput agencija Europske Unije? Jesmo li svjedoci utrce svemirskih istraživanja? Utrke koja će se svesti na možda najveću u povijest čovječanstva, utrke do znanstvenih tajni koje, ukoliko se dešifriraju, pobjedniku omogućuju razvoj tehnologije za prevlast nad cijelim planetom? Što to ovi inicijati s NASA-om u svojim rukama svojataju na Mjesecu i Marsu? Što u tolikoj mjeri pljeni njihovu pozornost da će zbog toga učiniti apsolutno sve prije nego iste stvari otkrije netko drugi?
Cenzura video i foto zapisa
Prve originalne snimke s Mjeseca su bile u formatu koji se zove SSTV (Slow Scan TV). Ta kamera koju su ponijeli na Mjesec snimala je video zapis na razlučivosti od 320 linija, brzinom od 10 kadrova po sekundi (zbog čega i nosi takav naziv) u crno bijeloj boji. Iako je to bilo još znatno ispod razlučivosti koja je potrebna za standardni Tv prijenos (525 linije, 30 kadrova u sec.) izvorni SSTV signal bio je nekoliko puta bolji od onoga što je na posljetku bilo prikazano američkoj javnosti 20.srpnja 1969.godine.
Prema izvorima iz knjige´Tajna Misija´, njezini pisci, dvojica istražitelja, Richard C.Hoagland (bivši savjetnik NASA-e) i televizijske kuće CBS, i boeingov inžinjer Mike Bara, zavjera čovjekovog sljetanja na Mjesec 1969. godine je opovrgnuta. Oni navode argumente da je ta zavjera namjerno plasirana u medije (od strane same NASA-e) kako bi okupirala javnost i skrenila pozornost s onoga što je se doista nalazi na Mjesecu. Prema njihovoj tvrdnji, tadašnji mediji su stvorili plodnu podlogu za nicanje teorija zavjere na što su se mnogi zalijepili i stoga im je uspješno skrenuta pozornost s stvari koje su se zaista događale i s onoga što se zaista nalazi na Mjesecu.
Uređaj Slow Scan Converter – pretvarač signala SSTV-a imao je pregršt ograničenja koja su rezultirala time da je signal prenošen u televizijski program prikazivao siku u pola slabije razlučivosti od orignala (262,5 vertikalnih linija). Ono što se moglo vidjeti je tamna, mutna slika. Kada je skupina entuzijasta, među kojima je bilo i nekoliko inžinjera na postaji Goldstone i australskoj postaji pokušali pronaći originalne SSTV zapise, shvatili su da ih nema. Unatoč strogim propisima koji su obvezali NASA-u da ukupno 700 kutija magnetskih vrpci iz doba misija Apollo budu vraćene u Goddard (Centar za svemirske letove u gradu Greenbelt), sve SSTV vrpce su nestale.
Teško je biti objektivan prema ovako lošim fotografijama, no uzmemo li u obzir raspon zavjera unutar kojih djeluje NASA, možda ipak ove snimke treba objavljivati i nastojati istražiti. Nad njima su učinjena ozbiljna istraživanja od strane raznih profesionalaca s tog područija, pa i matematičara, fizičara i geologa.
Postoji obilje fotografija koje bi trebale ukazivati na impresivne staklene ruševine koje su se nalazile konstantno u pozadini za vrijeme misije Apollo 11, te je upravo, kako bi se iste građevine cenzurirale, korištena loša kamera. Je li NASA usitinu bila odveć ranije upoznata s svim ovim predmetima na Mjesecu? (pogledajte video; Richard Hoagland – staklene građevine na Mjesecu HR titl – link)
na ovim fotografijama su stručnjaci uspjeli detektirati geometrijske strukture u pozadini astronauta za vrijeme misije na Marsu.
Ovo je skica u 3D modelu
a ostatak fotografija prikazuje ostale zapise koji svjedoce postojanju nekakvi hgrađevina na površini;
Argument koji ide u prilog ovim navodima i pronalascima na Mjesecu i koji me najviše zabrinjava jest činjenica da je televizija u boji potkraj 1960tih godina već više-manje bila proširena tehnologija, no NASA je na Mjesec poslala slabu, crno bijelu kameru niske razlučivosti kako bi snimila najspektakularnije putovaje? Tvrtka Westinghouse dovršila je razvoj TV kamere u boji za uporabu u svemiru –the Westinghouse Field Sequential Color Camera- 1969. I ona nije mala problema s gubitkom kvalitete prilikom konvertiranja slike za komercijalno prikazivanje poput primitivnih SSTV kamera i mogla je proizvesti jasne, oštre snimke u boji.
Upravo ta kamera je i testirana tijekom misije Apolla 10, 1969. godine i radila je bez greške prenoseći s Mjeseca na Zemlju čistu sliku u boji. No, bilo je mnogo iznenađenih kada se doznalo da na Mjesec ide SSTV umjesto Sequential kamere u boji. Neke strane su to argumentirale da se na temelju samo jedne misije nije moglo znati dali će kamera u boji funkcionirati na površini mjeseca. No SSTV je poslan gore, iako on čak uopće nije niti testiran na površini prije same misije!
Sequential kamera je uz to rabljena isključivo za unutrašnjost modula a SSTV za površinu Mjeseca – nije li to apsurd? Ako NASA, niti njezini dužnosnici pod ravnanjem tajnih društava nisu ništa htjeli skrivati, zašto onda nisu gore poslali najbolju moguću TV kameru kako bi snimili povijesnu pobjedu nad Sovjetima? Oni su ponijeli najgori televiziski sustav i zatim još dodatnim converterom oslabili prijenos. Predpostavimo da su inicijati bratstava za NASA-inim komandnim mostom morali jako odahnuti kad su vidjeli sliku mjeseca s mnogo nejasnoća.
Početkom 2006. godine, velike količine novih apollovih simaka fotografija s Mjeseca su počele tiho curiti po internetu. U američkim medijima govorilo se o mističnim ´nestancima´video snimaka s Mjeseca i konstantnoj cenzuri svih video i foto zapisa s Mjeseca i Marsa od ranih početaka istraživanja pa sve do danas.
Otkrića na Marsu
Mnogi kritičari su s vremena na vrijeme počeli potezati pitanja o zagonetkama Cydonie – prašnjave ravnice na Marsu koja, po tvrdnjama mnogih, skriva umjetne građevine, piramide i grad ispod svoje površine. Te kao što i na Zemlji vegetacija s vremenom prekriva napuštene gradove, isto se dogodilo i na Marsu.
Na ovoj fotografiji se prikazuje snimka Cydonie i njezinog kompleksa. Na njoj su označeni glavni objekti; grad, utvrda, humci, poznato lice, piramida, stožac, i kraterska piramida.
Na ovoj fotografiji imamo dva pogleda na peterostranu piramidu D&M s sonde Viking.
Ovdje je prikaz gometrije D&M piramide.
Piramida je sedmerostrana platforma s peterostranom simetrijom te unutarnjim kutom od točno 19,5 stupnjeva.
Analiza ove peterostrane piraide je ukazala na njezine kutove I stranice koje se pod točnim stupnjevima usmjeravaju prema svakom od elemenata u ovoj ravnici. Dali je zaista moguće da je sve ovo djelo neposredne gološke slučajnosti?
Ovdje vidimo prikaz navodnih staklenih tnela koji se joč uvjek nalaze u podnožju marsovskih grebena.
Vjerujem da je lice svima odveć poznato tako da o njemu nemam namjeru pisati uopće. Špekulacije o njemu su razne, no njegova interakcija s ostalim elementima u Cydoniji je po meni najzapanjujuća i otvara zabrinjavajuće pomisli da ono nije rezultat puke slučajnosti.
Prije svega potrebno je da shvatite da NASA-i nije cilj pronalaženje vanzemaljskog života, te uspjeh na području cjelokupnog čovječanstva. NASA, koristeći novac poreznih obveznika i države, izvodi misije koje se temelje na vlastitim, tajnim ciljevima pod direktivama inicijata i bratstava iz pozadine. To dokazuje, uz sve navedeno i sjedeći primjer:
Za vrijeme istraživanja rubnih dijelova jednog od kratera na Marsu, izvedena su detaljna mjerila s mrežom sofisticiranih instrumenata. Ova fotografija je uslikala iz velike blizine do tada netaknutu površinu s digitalnom kamerom. Jedna od tih fotografija prikazuje pravi pravcati fosil s Marsa.
Uvećanje fotografije prikazuje izlomljeno geometrijsko pravilno tijelo koje se sastoji od barem pet vidljivih cilindara, bili su to klasični znakovi nekad živa organizma. Nakon što je ova fotografija objavljena na internet stranici, počele su stizati poruke stručnjaka diljem svijeta koji su svi upućivali na nevjerovatnu sičnost s poznatim zemaljskim fosilom. Navodili su da fotografirani´predmet´ispunjava sve kriterije procesa fosilizacje. Fosil je uspoređen s zemaljskim Crinoidom- morskim ljiljanom, biljci, sličnoj životinji koja se hrani filtriranjem tvari iz vode. Takve životinje na Zemlji su živjele prije više od 500 milijuna godina, u doba kambrija I bili su dominatna vrsta idučih 150 milijuna godina. Ono najinteresantnije jest da je ta biljka živjela u oceanima na Zemlji, što dodatno ide u prilog ovom marskovskom fosilu koji se također na lazi na područiju (I na odgovarajučoj dubini) na kojemu je nekada na Marsu bio ocean. Nije potrebna čak ni previše mašte da zamislimo tihi plimni bazen ispunjen nježnim lelujavim bićima sve dok se jednog dana nije dogodilo nešto izvanredno, što je promijenilo cijeli Mars.
No, što se dogodilo nakon otkrića ovog fosila? Dali je NASA pozvala novinare? Dali je obavjestila svijet o najvećem znanstvenm otkriću u povijesti čovječanstva? Ne, odmah su uzeli bušilicu (alat za abraziju) I izbrusili ovo mjesto sve dostadija finog praha. Umjesto da su bušilicu usmjerili lijevo ili desno, oni su izbušili sredinu I potpuno samljeli ovaj fosil. Ovaj zločin protiv čovječnosti dokazuje da ova agencija prati pažljivo usmjeren scenarij, koji uopće ne uključuje pronalaženje života na marsu, pogotovo u obliku mizernih fosila. NASA-ini ciljevi su mnogo veći.
Detaljne analize svih ovih fotografija pa I ostalih otkrića na Marsu, kojih ma glemi broj, no zbog ograničenog mjesta na blogu nisu stala, možete izučavati u knizi; Tajna Misija;Skrivena povijest Američke nacionalne administracije za svemirska istraživanja, NASA-e – link.
Koji su NASA-ini ciljevi I što je uistinu NASA-ina tajna misija, te do kojeg sam zaključka ja osobno došao, nastojat ću razjasniti u sljedećem finalnom postu koji će biti objavjen u roku od samo nekoliko dana.
Napisao: duh-vremena
Comments are closed.