Ljudska vrsta će procvasti sa suradnjom a izumrjeti sa natjecanjem

Promatranje svijeta dovelo me je do mnogih spoznaja i jedne koja me čini malo uznemirenim. Više od 2000 godina ljudska vrsta gotovo da se ne mjenja (vidjeti ćete u kojem smislu mislim, malo strpljenja ). A organizam koji se ne mjenja izumire. Gledajuci polako mislim da smo na tom pragu kada imamo izbor, suočiti se s izumiranjem i evoluirati ili izumrjeti u neznanju kao i mnoge vrste kroz povijest ovog planeta. Možemo negirati činjenice koje su pred nama i očekivati sudbonosni spas nekog mesije, gurua, učitelja, prosvljetljenog spasitelja, duhovnog vođe ili sto ti ja znam koga već ne. No činjenice i dalje ostaju tu ako sami ne svatimo naš problem jedini spas koji čemo doživjeti je dva metra pod zemljom (na žalost ima onih koji to i priželjkuju).

No upoznati smo s time da duh je vječan, da je tijelo to koje se troši, kako je to slikovito rekao pjesnik A.J. Durai “Tijelo je samo brod za dušu“.
Iako ovo je najbliže istini to ne znači da zanemarimo ovo postojanje i tijelo kojim se koristimo da ga iskusimo. Bill Hicks je to lijepo sročio na ovaj način:

Život je kao vožnja u zabavnom parku. Uđemo unutra i potpuno se uživimo jer toliko je naš um moćna stvar. Vožnja ide i gore i dolje i u krug, ima iznenađenja i razočaranja i sve je vrlo jarkih boja, i vrlo je glasno i zabavno na neko vrijeme. Neki od nas se voze već dugo vremena i počinju se pitati, “Da li je sve ovo stvarno, ili je to samo vožnja?” Neki drugi ljudi se sjećaju odgovora, i dolaze nam reći, “Hej, nemoj se brinuti, nemoj da te je strah, ikad, jer ovo je samo vožnja…”

A mi onda ubijamo te ljude.

“Ušutkaj ga. Puno sam uložio u ovu vožnju. Ušutkaj ga! Pogledaj ove moje bore na čelu. Pogledaj moj veliki bankovni račun i moju porodicu. Ovo mora da je stvarnost.”

To je samo vožnja.

Ali uvijek ubijemo te dobre likove koji nam pokušavaju reći istinu, jeste li primjetili to? Puštamo demone da slobodno divljaju. Ali nije ni važno, jer to je samo vožnja. I možemo je promijeniti kad god poželimo.
Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez ušteđevine i novca.

Samo izbor, ovog trenutka, između straha i ljubavi.

Oči straha žele postaviti sigurnije brave na naša vrata, kupiti oružje, zatvoriti nas u potpunosti. Oči ljubavi, naprotiv, vide sve nas kao Jedno. Evo što možete napraviti i tako promijeniti svijet, upravo sada i prijeći na neku bolju vožnju. Uzmite svu lovu koju trošimo na oružje i obranu svake godine i umjesto toga, potrošite je na hranjenje, oblačenje i obrazovanje siromašnih ovoga svijeta. Tog novca ima nekoliko puta previše i niti jedno ljudsko biće neće biti isključeno. Tada bismo mogli istraživati svemir, zajedno, unutarnji i vanjski, zauvijek, u miru.

Te meni jedna od njegovih najboljih izjava..

Dobra večer, moje je ime Bill Hicks. Izvodim svoju predstavu već dvanaest godina, pa, budite sa mnom dok zalijepim svoj lažni osmijeh i prođem kroz ovo sranje još jednom…Pomalo sam umoran od putovanja, umoran od izvođenja komedije, umoran od buljenja u vaša prazna lica koja me gledaju, čekajući da ispunim vaše prazne živote humorom koji nikako ne možete smisliti sami.

Bill Hicks (1961 – 1994)

Možemo uzeti da je ovo samo iskustvo ali zašto ga onda ne učiniti boljim, zasto kada smo već tu ne učiniti nešto nego samo pokušati doprinjeti tome iskustvu. Nitko nije reka moramo nametnuti to drugima, nego je jednostavno, “dajte onima koji upitaju/traže” oni koji ne pitaju, ostavite na miru, svatko ima pravo na svoj izbor jer to je princip slobodne volje….

PROMJENE

Istina je da ima dosta promjena na genetičkoj razini ali to je i razumljivo s obzirom da ogromne količine energije pristižu iz središta naše galaksije koje utječu na mnoge promjene kako na planetu tako i kroz čitav Sunčev sustav.Sad je hladno, sad je prevruče, sad ima vode, sad nema vode, to utječe na DNA (DNK), pogotovo što je vruće to atomi sve brže vibriraju a s time se povećava i frekvencija. No kolektivna svjest je gotovo ne promjenjena. Većina i dalje spava ili pak imamo mnoge koji sanjaju da su budni. Bez razumjevanja sto se događa tesko je i napraviti neke promjene jer lišavanjem simptoma ne možemo se riješiti problema, za neko čudo to je upravo i problem.

Također isitna je da su vidljive i promjene u svijesti ali kao što sama riječ i nalaže to je individualnog karaktera. Mnogi krenu na taj PUT, otkrivanja, istine, trazenja sebe, spoznaje, zovite ga kako zelite. No ono što se s mnogim dogodi uvide da je to težak put. Ali što je za očekivati dolazimo do spoznaja novih, koje su van kutije ovog sustava NORMI, i to se ruši, zidovi našeg uma se počinju rušiti i to je iskustvo koje će svatko proživjeti kada krene na PUT. Ovo ne govorim da bi nekoga uplašio, jer gledajući istini u oči nemamo se čega bojati, jer samo otkrivamo sebe, ono što smo mi.

Ne postoje ikakvi “zakoni prirode” postoje samo navike….

Ništa u ovome živućem Svemiru ne postoji što bi mu nametnulo neki zakon. Priviđenje ili iluzija nekog fiksnog “zakona prirode” je samo rezultat toga što nema potrebe da se navike promjene.

S vremenom smo stekli dojam da postoje ti nekakvi “zakoni prirode” ali oni uistinu ne postoje. Mi imamo mišljenje da postoje iz razloga jer ne vidimo veću sliku svega toga, da dok nesto funkcionira nema potrebe za mjenjanjem, to se nazivaju navike i mi smo stekli dojam da te navike su “zakoni prirode” cisto iz razloga jer ne promatramo, ne uviđamo da ta navika postoji samo dok funkcionira.

Kada egzistencija nekog organizma dođe u pitanje, na tom organizmu je da svati sto mu prijeti i promjeni svoje navike ili da izumre u neznanju. Ako taj organizam svati sto mu prijeti on ce biti u stanju da promjeni svoje navike i osigura svoj opstanak. Taj proces u prirodi se naziva evolucija. Jedan od najboljih dokaza za to je eksperiment Johna Kearnsa iz 1988 godine.

John i njegov istraživački tim je stavio netolerantne bakterije na laktozu u okoliš di su imale samo laktozu za hranu.
Prema “zakonu prirode” sve i jedna bakterija koja je bila netolerantna na laktozu je trebala umrijeti. Ali iznenađujuće to se nije dogodilo, sve su preživjele. SVAKA od njih je razumjela problem s kojim su bile suočene te zamjenila defektni laktozni enzim s funkcionalnim kako bi upotrijebila laktozu kao hranu.

Razlog zasto sam naglasio rijec SVAKA je taj jer evoluciju oblikuje taj kolektivni um. Dokazano je da postoji nesto sto Dr. Sheldrake naziva Morfogenim poljem di se pomocu njega prenose karakteristike vrste s jedne jedinke na ostatak vrste. No stvar postaje malo zanimljivija kada razumijemo da organizam ce se jedino promjeniti kada ima razumjevanje, kada svati da mu prijeti opasnost od necega. Stoga veoma je jasno da jedinka moze izumrijeti ako ne svati opasnost po nju bez obzira da li ona imala znanje koje se prenosi tim poljem. Time mozemo doci do zakljucka da posjedovanje znanja ne znači i preživljavanje ako ujedno nemamo i njegovo razumjevanje.

Iz ovog gore eksperimenta Johna Kearnsa i njegovog tima možemo uvidjeti kako sve i jedna bakterija je bila u stanju svatiti da joj prijeti opasnost, a ako nesto kao bakterija moze svatiti da joj prijeti opasnost, promjeniti svoje navike te odluciti kada i kako evoluirati zato jer joj prijeti izumiranje onda bilo što može učiniti isto.

Hajdemo da zaplivamo

Još jedan primjer ovoga su ne tako davne vijesti di je zapaženo par orangutana kako plivaju. No poznato je da orangutani nikada nisu znali plivati, no još bizarnije je to sto su viđeni sa nekom vrstom koplja kako love ribe. Ako to nekoga ne “lupi po glavi” onda ne znam što će, mene barem je hehe.

Da ne bude riječ kako su to samo izolirani “incidenti” još jedno zapažanje vam donosim.

Naime reptil poznat pod nazivom Italijanski zidni gušter (Italian Wall Lizard) kojem je stanište bilo na Hrvatskim otocima neposredno uz morsku granicu s Italijom je bio 70′ premješten (5 jedinki) u iz okoline di je obitavao u okolinu sa mnogo većom vegetacijom. Mjesto di su prethodno obitavali je bilo kamenovito i pjeskovito područje s veoma malo ako ikakvog uopće raslinja. Ti gušteri su se hranili samo insektima, poput muha, skakavaca i sličnih. No prjetilo im je izumiranje jer hrane je sve bilo manje. Zato su ih istraživači premjestili na drugu lokaciju koja je bila prepuna vegetacije.

Nakon perioda od 36 godina istraživači su posjetili te guštere (posjetili bi i prije ali rat je odigrao svoje, te su tek 2004 došli) da vide kako im ide, ono što su otkrili je još jednom prodrmalo znanstvenu zajednicu. Otkirli su da su se gusteri (sada njih više od 5000 koji su potekli od orginalnih 5) prilagodili okolini na način koji je bio i fizičke i psihičke naravi. Izgledom su bili veći, imali su metabolizam koji je bio specifican za biljoljede, sjetimo se na priješnjem staništu su samo jeli kukce, imali su veću glavu te su im izrasli novi zubi koji su bili jači jer biljna hrana je puno žilavija nego meso kukaca. Primjetili su još jednu karakteristiku, gušteri su postali neagresivni, no s obzirom da su sada bili biljojedi po mome mišljenju to je bilo za očekivati jer korištenje mesa u ishrani potiče agresivnost. Da bi bili uvjereni da imaju veze sa gušterima koje su donjeli, uradili su detaljnu analizu krvi koja je jasno pokazala da su to potomci onih 5 gustera koji su premjesteni.

Ti gušteri su učinili u periodu od 36 godina ono za što je obično potrebno milijune godina, dokazali su da evolucija je nešto što možemo izabrati ako imamo dovoljno razumjevanja za to.

Ovo je još jedan pokazatelj kako organizam kada je suočen s izumiranjem ili bilo kojom vrstom problema koja mu prijeti, je u mogucnosti evoluirati ako svati tu opasnost. Naravno ovdje je vidljiva jos jedna karakteristika, a to je da Darwinov model evolucije nije primjenjiv jer ni stanice iz Carinsovog eksperimenta a ni gušteri nisu izumrli iako su trebali po toj hipotezi. Kazem hipotezi jer Darwinov model evolucije nikada nije dokazan kao teorija, onaj tko ne vjeruje nek prosvrlja po knjigama ili po netu.

Još jedan primjer koji podupire ovaj gore efekt je na gušteru Anolis Sagrei (česti su kao ljubimci). Ono što su pronašli u studiji kod ovih guštera je evolucijska promjena u nekoliko mjeseci. Ono što je pokazala studja je da kada su ti gušteri došli u kontakt s novim predatorom u njihovoj okolini, prvo su im rasli duži udovi, kako bi bili u mogučnosti pobjeći od predatora na tlu. No ispostavilo se da koliko god bili brzi, gušter-predator je bio brži i hvatao ih. Tada su morali bježati na drveća, tamo di gušter-predator nije mogao za njima. No ovo je bilo pogodno za guštere sa kratkim udovima, koje su im omogućavale lako penjanje uz drveća, dok su duži udovi omogućavali brže kretanje po tlu. Ono što se dogodilo nakon što su bježali na drveća je da u veoma kratkom vremenu njihovi udovi su sponatano postali manji. Znastvenici ne razumiju kako se ovo moglo dogoditi, kao da okolina je sama stimulirala ih da se promjene, kao u primjeru gore sa Italijanskim Zidnim gušterom.

Riječi Dr.Bruca Liptona biologa i profesora te jednog pored Gregga Bradena od najzaslužnijih za spajanje energije i biologije (fizike):

Postojeće je uvjerenje da je ljudsko tijelo bio-kemijska mašina koju kontroliraju geni. I stoga ponašanje, osjećaje i karakter naše biologije, našeg zdravlja i života kontroliraju geni – koje mi ne kontroliramo.
Dakle, to je ono što smo naučili ljude . “Vi ste žrtva”. Geni kontroliraju vaš život. Niste ih odabrali, ne možete ih promijeniti. Geni koji vas spopadnu programiraju što će se dogoditi.

U mojim eksperimentima na matičnim stanicama – koje sam započeo 1967. izolirao bih jednu matičnu stanicu i stavio je u Petrijevu zdjelicu.
I ona bi se podijelila svakih 10 sati. Stoga sam uzeo sve stanice, podijelio ih na 3 grupe i stavio ih u 3 Petrijeve zdjelice.
I onda sam promijenio medij rasta, temeljne sastavnice okoliša u svakoj od tri zdjelice.
U jednoj su zdjelici stanice oblikovale kost, u drugoj su oblikovale mišiće, a u trećoj zdjelici su stvorile masno tkivo.

Što je kontroliralo sudbinu stanice?

I prva stvar koju kažete je ” pa čekaj, sve su bile genetski identične kada su stavljene u zdjelicu ”
Stoga, očito ih nisu kontrolirali geni jer bili su to isti geni!
Ono što je bilo različito je OKOLIŠ! I odjednom sam u svojoj karijeri rekao:
“O moj Bože!” Ja tu podučavam da geni kontroliraju život.
A stanice mi govore..

da geni reagiraju na život!”

I pošto možete kontrolirati odgovor
– možete kontrolirati svoj život
.”

Dr. Bruce Lipton, biolog i profesor

Radi se o tome kako percipirate okoliš, kako vaš um percipira okoliš. I ako to razumijete onda se možete dovesti do najdivnijeg izraza na ovom planetu. Biti potpuno živi i potpuno zdravi samo po tome kako reagirate na svijet.

Cilj ovoga je ukazati na to da je veoma bitno da svatimo kako imamo sposobnost da mjenjanjamo nase navike. Mjenjanjem istih napredujemo, evoluiramo. Entitet koji nije podložan promjenama okoline u kojoj obitava biva doveden pred izbor da nastavi dalje kao više svjesno biće ili da izabere izmiranje i vrati se na početak. Stoga…

LJUDSKA VRSTA CE PROCVASTI SA SURADNJOM A IZUMRJETI SA NATJECANJEM

Stoga jedino pitanje ostaje što ćemo mi izabrati…

Izvor: potragazaistinom.blog.hr