Reinkarnacija – Pregled budućih života

Prostorija za pregled budućih života

Mjesto za izbor budućih života izgleda kao sfera koja sadrži vrlo koncentrirana polja sjajnih energetskih zaslona. Kao što sam spomenuo u dijelu knjige o duhovnim knjižnicama, mjesto za izbor života zove se Prsten sudbine, i ovdje prvi puta vidimo svoje sljedeće tijelo. Većina klijenata vidi Prsten kao kružno kino s kupolom i panoramskim zaslonima od poda do stropa. Ti zasloni okružuju ih u potpunosti, a oni su smješteni u zasjenjenom dijelu za gledanje. Neki ljudi vide zaslone s dvije ili tri strane, dok oni stoje ili sjede na povišenom postolju. S tog postolja duše mogu gledati gore, ravno ili dolje u zaslone koji su golemi u usporedbi s onim što se može vidjeti u drugim centrima za učenje u duhovnom svijetu. Prsten prikazuje futurističke prizore s događajima i ljudima s kojima će se duša susresti u budućem životu.

Neki klijenti komentirali su da svaki zaslon prikazuje prizore iz djetinjstva, adolescencije, odrasle dobi i starosti tijela koja gledaju, dok drugi kažu da im svi zasloni prikazuju isti prizor u istom trenutku.

Cijela duhovna struktura sobe sa zaslonima osmišljena je tako da gledatelju pruži mogućnost gledanja zbivanja ili sudjelovanja u njima, kao u knjižnici. Čini mi se da više ljudi ulazi u zaslone Prstena tijekom izbora života nego što ulaze u zaslone u drugim centrima za učenje.

Žele iskusiti djeliće budućih događaja u nekim tijelima prije no što donesu konačne odluke. Svaka duša odlučuje hoće li ući u neki prizor ili će ga samo promatrati. Kao što je slučaj s manjim konzolama, i Prsten ima nešto što izgleda poput kontrolnih ploča ili poluga kojima se kontroliraju zbivanja. Ljudi taj postupak zovu pregledavanje vremenskih linija. Naprednije duše kažu mi da umovima kontroliraju slijed događaja koji se odvijaju pred njima. Niz događaja može, do određene mjere, biti prikazan sa zaustavljanjem scene u trenucima budućeg života koje duša poželi pažljivije promotriti.

Ne mogu dovoljno naglasiti da svi moji klijenti imaju osjećaj kako je ono što vide osmišljeno u njihovu korist i da imaju manje kontrole nad onim što gledaju nego što imaju u, recimo, knjižnici. Štoviše, imam utisak da, gledajući budućnost, uglavnom vide ranije faze života, a ne kasnije. Možda ovdje dolazi do pristranosti u izvještavanju, budući da su te godine već prošle do trenutka moje seanse s klijentom. Ključne godine novog života koji promatraju su između osme i dvadesete godine, kad se javljaju prva važna raskrižja u životu. Mnogi ljudi govore mi da im neke godine prikazuju detaljnije, dok su neki dijelovi njihovog budućeg života posve izostavljeni. Čini se da ovdje nema koristi od kontrolnih ploča, no to ne smeta mojim klijentima. Vjerujem da u tome igra ulogu i njihova trenutna amnezija. Kao što mi je objasnio jedan muškarac od četrdeset i devet godina: «Prikazali su mi sadašnje tijelo u dobi od četiri, šesnaest i dvadeset i osam godina, ali mislim da mi je blokirano sjećanje na ono što sam vidio poslije.«

Tijekom gledanja, zasloni se mreškaju poput površine vode. Jedna žena poslužila se odgovarajućom metaforom da bi opisala svoje osjećaje s tim iskustvom:

Kada zasloni ožive, podsjećaju na trodimenzionalni podvodni akvarij. Kad pogledam život, to je kao da duboko udahnem i zaronim pod vodu. Ljudi, mjesta, događaji – sve pluta pokraj vas u bljesku ispred vaših očiju, kao da se utapate. Zatim se vraćate na površinu. Kad stvarno proživljavate prizor iz života koji vam pokazuju, on traje jednako dugo kao što je osoba u stanju zadržavati dah pod vodom.

Otkrivanje sjećanja koje moji klijenti imaju na svoje posljednje iskustvo u prostoriji za izbor života, kao i njihovo tumačenje izbora sadašnjeg tijela na mnoge načine spadaju u najsnažnije terapeutske aspekte moje hipnotičke seanse, kao i najinformativnije. Moj klinički rad dobiva snažan poticaj kad se klijent vraća u Prsten zbog važnosti svojeg sadašnjeg života. Nadam se da ću bolje objasniti važnost svakog života koji biramo u svojem životnom ciklusu dajući čitatelju cjelovitiju sliku tog procesa.

Ovo poglavlje sadrži još jednu specijalnost duša koju ću dodati svojoj listi. To su Gospodari vremena, koordinatori koji se bave prošlim, sadašnjim i budućim vremenskim linijama ljudi i događaja. Gospodari vremena vrlo su spretni stručnjaci koji odaju utisak da upravljaju prezentacijama našeg okruglog kina. Te majstorske duše članovi su družine planera koja uključuje vodiče, arhiviste i starce iz vijeća. Svi oni sudjeluju u oblikovanju naše budućnosti.

Veliki postotak mojih klijenata nikad ne vidi Gospodare vremena u prostoriji za pregled. Neki klijenti imaju osjećaj da su sami u Prstenu, osim «voditelja projekcije«. Drugi klijenti ući će u Prsten s osobnim vodičem ili možda starcem, koji je jedini savjetnik za kojeg znaju da im pomaže pri izboru života. Što se tiče našeg vlastitog doprinosa, mnoge duše već su organizirale svoje ideje o sljedećoj reinkarnaciji. Naši vodiči i članovi vijeća pomogli su u formiranju tih ideja postavljajući pitanja o tome što mislimo koji bi nam trebao biti cilj sljedećeg života, te o tome koji tip ljudskog bića bi nam najviše odgovarao. Ipak, nismo stvarno pripremljeni za izbore koji nam se nude kada uđemo u prostoriju za izbor života. Prosječnu dušu ispuni osjećaj čuđenja, pa čak i blagi strah.

Gospodari vremena iz Prstena izgledaju kao tajanstvene prilike u pozadini s kojima se savjetuju vodiči koji nas vode u gledalište. Čak i ako ih vide, moji klijenti nisu skloni komuniciranju s njima tijekom gledanja. Zato je moj sljedeći slučaj netipičan.

Dr. N: Molim vas, opišite mi što se događa dok ulazite u sferu za

izbor života.

S: Tu su dva bića koja dolaze kako bi radili s mojim vodičem,

Fymom. Čini se da ih on dobro poznaje.

Dr. N: Vidite li ih na ovom mjestu prije svakog novog života?

S: Ne, samo kad je taj život osobito težak – što znači da ću imati

veći broj teških tijela na izbor.

Dr. N: Mislite, više tijela na izbor nego obično ili složenija pojedina

tijela?

S: Mmm… obično dobivam samo nekoliko tijela na izbor, to mi

olakšava stvari.

Dr. N: Znate li imena tih specijalista koji razgovaraju s Fyumom?

S: (trgne se na stolcu) Nikada! To nije nešto što bih ja trebala

znati. Ne postoji… lagano druženje s tim Gospodarima vremena…

zato je Fyum sa mnom.

Dr. N: Razumijem. Potrudite se da mi opišete kako izgledaju ti

Gospodari vremena koji vam nude živote na izbor.

S: (sada je opuštenija) U redu, broj jedan izgleda kao muškarac

i drži se ukočeno. Znam da navija da izaberem određeno tijelo –

ono koje će biti najkorisnije. To tijelo dat će mi najveće iskustvo

koje ću trebati za budući život.

Dr. N: Oh… prema onome što sam čuo, upravitelji Prstena su

prilično tiha, neupadljiva bića.

S: Pa… da, to je istina, ali tijekom izbora, uvijek postoji neko tijelo

koje planeri smatraju najboljim izborom. To tijelo dobiva detaljnu

prezentaciju (stanka). Svi znaju da je to prvi puta što vidim

te izbore – i žele da moj izbor bude plodonosan.

Dr. N: Tako sam čuo. Opišite mi broj dva.

S: (smiješi se) Ona je žena i mekša je… fleksibilnija. Želi da

prihvatim tijelo u kojem će mi biti ugodno boraviti. Sklona je

umjerenosti. Okreće se broju jedan i kaže da imam dovoljno vremena

naučiti svoje lekcije. Imam osjećaj da je neslaganje medu

njima namjerno, i da je usmjereno meni u korist.

Dr. N: Nešto poput rutine dobrog i lošeg policajca tijekom

ispitivanja?

S: (smije se) Da, možda, tako imam zagovornike za oba izbora,

a Fyum zauzima neutralan stav.

Dr. N: Dakle, Fyum je svojevrstan sudac?

S: Mmm… to baš nije točno. Fyum nije ni popustljiv niti strog

dok razmišljam o svojim izborima. Jasno mi je da je izbor tijela

samo moj, zato što ja moram živjeti s njim. (prasne u smijeh) Hej,

našalila sam se!

Dr. N: Čini se da jeste. Zaista moramo živjeti sa svojim izborima.

Objasnite mi kakav ste izbor tijela imali prije prošlog života prije

no što nastavimo.

S: U posljednjem životu izabrala sam težak put s tijelom žene

koja će umrijeti nakon dvije godine braka. Moj suprug u tom

životu morao je osjetiti gubitak nekoga koga je duboko volio

zbog karmičkog duga iz prethodnog života.

Dr. N: Dakle, postojala je velika vjerojatnost da će to tijelo

umrijeti mlado i glavno pitanje bilo je, jeste li vi duša koja će

izabrati da ude u to tijelo?

S: Da, tako je.

Dr. N: Dobro, molim vas, nastavite i opišite mi okolnosti vaše

smrti kao mlade žene u tom životu.

S: U prostoriji za promatranje vidjela sam da imam tri izbora

smrti tijekom kratkog vremenskog razdoblja svog života na ranču

u blizini Amarilla, Teksas. Mogla sam umrijeti brzo od zalutalog

metka tijekom pucnjave između dvojice pijanaca. Mogla sam

umrijeti sporije, nakon pada s konja. Mogla sam umrijeti i utapajući

se u rijeci.

Dr. N: Jesu li postojali kakvi izgledi da preživite?

S: (stanka) Bili su slabi, no to bi obezvrijedilo svrhu mojeg ulaska

u to tijelo.

Dr. N: A koja je to bila svrha?

S: Moja srodna duša i ja izabrali smo da budemo muž i žena na

tom ranču zato što je njemu trebala lekcija. Odbila sam druga

tijela. Došla sam mu pomoći.

Dr. N: Recite mi što vam je bilo na umu dok ste gledali tri izbora

u prostoriji za promatranje života.

S: Izabrala sam metak, naravno. Bit tog izbora nije bio način

moje smrti, nego svrha smrti u mladosti.

Čitatelj se može zapitati o vezi između zakona karme s budućim mogućnostima i vjerojatnostima. Karma se ne odnosi samo na naša djela, ona postoji i iznutra i odražava naše misli, osjećaje i impulse – sve je to povezano s uzrokom i posljedicom. Karma je više od ispravnog djelovanja prema drugima, karma je i namjera ispravnog djelovanja. Iako je žena iz Amarilla imala veliku vjerojatnost da bude ustrijeljena, njezina rana smrt nije bila urezana u kamenu. Jedna od varijabli koje su ovdje bile uključene bila je vrsta duše koja će ući u to tijelo. Iako je duša koja je izabrala to tijelo očekivala kratak život, trebalo je razmotriti i elemente slobodne volje. Saznao sam da nije bilo 100 posto sigurno da će ta žena umrijeti mlada pogođena zalutalim metkom dok je stajala s druge strane ulice od saluna u kojem se dogodila pucnjava. Kad sam je upitao je li mogla izbjeći da toga dana ode po namirnice u Amarillo, klijentica je rekla: «Da, ali nešto me natjeralo da pođem u grad tada kad sam otišla. Malo je nedostajalo da to ne učinim, iako nisam znala zašto.«

Neka druga duša u posljednji je čas mogla odustati, iako također ne bi znala zašto.

Vremenske linije i izbori tijela

Iako vrijeme nema veliku važnost izvan našeg fizičkog svemira, vidimo kako mi i sve oko nas svakoga dana starimo. Živimo na planeti koja se vrti oko zvijezde i koja također neprekidno stari u kronološkom smislu. Ciklus života uključuje i kretanje vremena, a vremenske linije naše dimenzionalne stvarnosti pod utjecajem su naprednih bića koja dopuštaju dušama da proučavaju prošlost i vide budućnost. U knjižnicama i centrima duhovnog učenja možemo vidjeti i druge moguće izbore koje smo mogli donijeti u prošlim životima da bismo istražili sve što je «moglo biti» u našoj prošlosti. Prema doktrini slobodne volje, prošli događaji nisu bili neizbježni, kao ni naši postupci u tim događajima.

Sudbina ne odlučuje da neka određena situacija mora završiti na određeni način. Mi nismo lutke na koncima. U našem svemiru, kada vrijeme postane prošlost, ti događaji i ljudi koji su sudjelovali u njima postaju vječni i zauvijek se čuvaju u duhovnim knjižnicama. Budući da prošlost, sadašnjost i budućnost u kronološkom vremenu predstavljaju sada u duhovnom svijetu, kako se u Prstenu za izbor života doživljava buduće vrijeme?

U petom poglavlju, nakon tridesetog slučaja, iznio sam teoriju da u

paralelnim svemirima postoje mnoge mogućnosti za isti događaj. U

fizičkim svemirima, ta hipoteza znači da planete poput Zemlje mogu

biti duplicirane unutar istih vremenskih okvira i postojati istovremeno

kao pokretni valovi čestica svjetlosne energije. Svemiri mogu biti

paralelne, preklapajuće stvarnosti unutar iste dimenzije, ili nešto drugo,

posve nespoznatljivo. Bez obzira na raspored svemira, iz istinske stvarnosti

duhovnog svijeta istraživači Zemlje prate, zaustavljaju i pokreću

unaprijed i unatrag vrijeme i događaje. Najvažnije vremenske linije,

koje ja nazivam osnovnim linijama, vjerojatni su budući događaji u

određenim tijelima, predstavljeni kao mogućnosti koje možemo sagledati

u Prstenu.

Valovi prošlih događaja neporecivo postoje još uvijek, primjerice u

duhovnim knjižnicama, ali ako i sadašnjost i budućnost također postoje

u vremenu sada, kako se budućnost može mijenjati, a prošlost ne? Nije

li to nemoguć paradoks? U kvantnoj mehanici, čini se da čestice

svjetlosti nestaju u jednoj točki i trenutno se pojavljuju na drugom

mjestu. Ako svaki događaj u vremenu postoji duž koncentričnih valova

vjerojatnosti i mogućnosti, je li moguće da prošli događaj dobiva

određena vječna svojstva, dok su budući događaji još uvijek fluidni i

otvoreni promjeni? Čvrsto vjerujem da je to točno.

Međutim, nakon što sam godinama slušao kako ljudi pričaju o svojim

životnim izborima, više ne vjerujem da je broj budućih mogućnosti

neograničen. Nema potrebe za time da naši izbori u životu budu

beskonačni. Tih mogućnosti mora biti tek toliko da možemo učiti iz

lekcija. Primjerice, u dvadeset i devetom slučaju, Amy je, pregledavajući

prošli život u knjižnici, rekla da se broj mogućnosti koje je imala pored

samoubojstva nakon nekog vremena počeo smanjivati.

Planeri se bave s onim «što bi bilo kad bi bilo» u našim životima.

Događaji koji se još nisu zbili u velikom planu poznati su Gospodarima

vremena i drugima po svojem većem ili manjem potencijalu događanja.

Mi se u Prstenu ne bavimo samo jednostavnim izučavanjem mogućih

vremenskih linija budućih događaja. Mi istražujemo tijela koja su nam

ponuđena, a koja će živjeti kroz te događaje. Ta tijela bit će rođena

približno u sličnim vremenskim okvirima. Promatranje najvjerojatnijih

događaja povezanih s tim tijelima je kao da gledate promotivne scene

koje reklamiraju neki film.

Dok gledaju specifične prizore za koje Gospodari vremena žele da

ih vide, neke duše imaju osjećaj da igraju partiju šaha u kojoj još ne

znaju sve moguće poteze koji im stoje na raspolaganju da bi ostvarile

željeni cilj. Duše obično gledaju dijelove budućeg života na osnovnoj

liniji, ili liniji prstena, kako je neki klijenti zovu. Linija prstena predstavlja

najbolji vjerojatni smjer kretanja života za tijelo koje proučavaju. Duša

koja se priprema za inkarnaciju zna da samo jedan šahovski potez, jedna

mala promjena u igri koju promatra može promijeniti ishod. Zanimljivo

mi je da se u najvećem broju slučajeva dušama ne prikazuju svi

detalji vjerojatnog budućeg ishoda. Znaju da postoje mnogi drugi

mogući potezi na šahovnici života koji se mogu promijeniti u bilo kojem

trenutku igre. Iskreno, to i jest ono što čini igru zanimljivom većini

duša. Promjene u životu ovise o našoj slobodnoj volji kojom biramo

određenu akciju. Ta uzročno-posljedična veza dio je zakona karme.

Karma je prilika, ali uključuje i smjelost i izdržljivost, zato što će igra

donijeti i poraze i gubitke, kao i osobne pobjede.

Klijenti u hipnozi daju vrlo dosljedne izvještaje o tome što se događa

u prostorijama za promatranje života. Razina usklađenosti njihovih

iskaza o tome što vide zapanjujuća je. Ipak, dok su u Prstenu, ljudi ne

mogu promatrati događaje u budućnosti nakon životnog vijeka tijela

koja su im predstavljena. To bi očito moglo zamagliti način na koji duše

vide živote koje promatraju. Pridržavajući se te prakse iz duhovnog

svijeta, ni ja u hipnozi ne volim voditi klijente u budućnost, osim u

prostorijama za promatranje budućih života. Povremeno, dok raspravljamo

o nečem drugome izvan Prstena, klijent će imati kratke bljeskove

prizora u kojima se nalaze u nekom budućem događaju, primjerice

putuju svemirskim brodom. Na tom planu obično ne tražim više informacija.

Ti bljeskovi uvida u buduće živote hiroviti su, budući da ljudi

mogu vidjeti samo jednu mogućnost koja se može promijeniti kada to

vrijeme dođe, uslijed cijelog niza novih okolnosti i odluka utemeljenih

na vremenskim linijama povijesti koje su dovele do tih događaja.

prostorije za promatranje života pomažu onim dušama koje oklijevaju

s prihvaćanjem ugovora za sljedeći život. Promatranje nekih

aspekata budućnosti mnogima daje sigurnost. Ipak, neke oprezne duše

rekle su da odbijaju ući u zaslone kako bi izravno iskusile tijela jer se

boje da bi mogle odustati od prihvaćanja ugovora za težak život.

Hrabrije duše smatraju da su prostorije za promatranje života osmišljene

upravo zato da potaknu suprotnu reakciju, zato što imate priliku testirati

vodu prije no što uskočite u nju.

Dobar primjer duše koja se priprema za težak život je izbor homoseksualnog

tijela. Budući da je predispozicija za homoseksualnost u osnovi

biološka, a ne rezultat društvenog učenja ili okoline, duše biraju takva

tijela iz dva temeljna razloga. Kao što sam već rekao, na prvoj i drugoj

razini, mnoge duše u 75 posto slučajeva biraju tijela jednog spola zato

što se udobnije osjećaju kao muškarci ili žene. Otkrio sam da moji homoseksualni

klijenti započinju s procesom mijenjanja spolova u životima,

što je odraz razvijenijih duša. Odluka duše da se rodi kao homoseksualac

ili lezbijka jedan je od načina za ostvarivanje tog prijelaza.

Zato im njihov trenutni spol nije toliko poznat kao tijelo suprotnog

spola – tako muški homoseksualci mogu imati osjećaj kao da se nalaze

u tijelu žene.

Drugi i mnogo važniji čimbenik zbog kojeg duše biraju homoseksualnu

ili lezbijsku orijentaciju u budućem životu je odluka da žive u

društvu koje će gajiti predrasude prema njima. Moji klijenti homoseksualci

i lezbijke obično nisu mlade, neiskusne duše. Ako su otkrili

svoju orijentaciju, to znači da su odlučili voditi život u kojem će plivati

protiv struje, u kulturi s rigidnim stereotipima povezanim sa spolnim

ulogama. Oni se moraju uzdići iznad javnog zlostavljanja da bi otkrile

samopouzdanje i vlastiti identitet. To zahtijeva smjelost i odlučnost,

koju mogu vidjeti kada povedem te klijente u prostoriju za izbor života

gdje su donijeli tu odluku.

Kao potvrdu toga opisat ću vam slučaj jednog homoseksualnog

klijenta koji je nekada bio kineska carica. Nakon dugog čekanja, ovo

mu je bila prva inkarnacija nakon tog života luksuza i moći. Ta duša,

zvana Jamona, objasnila mi je da se kao carica nalazila u tijelu prelijepe

žene koja je posjedovala pravo bogatstvo u draguljima i kojoj su sluge

ispunjavali sve potrebe, kako i priliči njezinom statusu. Bio je to život

prepun udovoljavanja sebi, nepovjerenja prema svima iz okoline zbog

dvorskih intriga i obožavanja od strane klijenata. U prostoriji za izbor

života, Jamona je imala tri moguća izbora tijela. Evo što je moj klijent

rekao o svojoj odluci:

Od tri moguća izbora, dva su bila žene, a jedan naočit mladić

koji je, kako su mi rekli, «iznutra bio žena». Jedna žena bila je

vrlo mršava, gotovo krhka, i ona je trebala voditi miran život

predane supruge i majke. Druga žena bila je napadna šminkerica,

kojoj je bilo suđeno da postane društvena provokatorica.

No, bila je i emocionalno hladna. Ja sam izabrao

muškarca zato što se on morao nositi sa životom homoseksualca.

Znao sam da će taj život, budem li prevladao društvenu

osudu, uravnotežiti život pun obožavanja koji sam vodio kao

carica.

Ti su izbori u skladu s uobičajenim izborima tijela. Privlačna društvena

žena bila bi samo nastavak klijentovog prošlog života – egocentrična

javna ličnost kojoj svi zavide. Kućanica ne bi bila loš izbor.

Bila je to kompromisna ponuda u kojoj bi Jamona naučila biti ponizna

i prihvaćati životne poteškoće u okolnostima neimaštine. Ipak, i to je

tijelo bilo žensko, a Jamona je željela prekinuti dugi ciklus života u

ženskim tijelima.

Izbor života homoseksualca bio je, prema Jamoni, najteži izbor,

iako je u financijskom smislu bio u mnogo boljem položaju od kućanice.

Tijekom tih izbora nitko nas ne usmjerava, ali starije duše znaju da

često postoji jedan izbor koji je iskušenje i koji za nas ne znači osobiti

test. Jamona zna da je to bila provokatorica. Svoj izbor nije donijela

zato što su je tjerali da izabere najboljeg kandidata – homoseksualnog

muškarca – nego zato što je to očito bio najteži izbor. Klijent mi je

rekao: «U životu sam susretao mnoge ljude koji su se prema meni

ponašah s gađenjem, pa čak i prijezirom. Morao sam osjetiti tu diskriminaciju

– osjećaj ranjivosti i nesigurnosti.»

Kod izbora tijela primijetio sam da naprednije duše mogu pronicljivo

usporediti ponuđena tijela unutar vremenskih razdoblja koja su im

predstavljena. Vidim i da mnoge manje napredne duše prihvaćaju

tijelo za koje znaju da je najbolji izbor i da bi ga trebale prihvatiti. One

vjeruju procesu izbora više nego same sebi. Jedan klijent rekao mi je:

«Za mene, izbor novog tijela je poput isprobavanja novog odijela koji

želite kupiti, nadajući se da ga nećete morati prepravljati.«

Gospodari vremena

Tek svakih nekoliko godina susretnem pokojeg vježbenika Gospodara

vremena. Kada ga prepoznam, znam da je riječ o izvoru informacija

koji treba cijeniti. Budući da postoje i druge specijalnosti povezane s

vremenskim linijama, moram paziti da tijekom hipnotičke seanse ne

donesem preuranjene zaključke. Primjerice, duše – arhivisti pomažu

dušama u istraživanju prošlih života i alternativnih vremenskih linija.

Na taj način, one djeluju više kao povjesničari i kroničari nego kao

Gospodari vremena koji istražuju vremenske linije neposredne budućnosti

tijela koja se razmatraju u prostoriji za izbor života. Kao što je

slučaj s drugim specijalnostima duša, siguran sam da i ovdje ima preklapanja,

jer mnogi majstori rade na koordinaciji vremena za duše

kojima su potrebne njihove usluge. Zato ih moji klijenti često izjednačuju

pod etiketom «planera».

Postoji mnogo toga što vježbenici Gospodara vremena još ne znaju

ili tako kažu. Dok ispitujem ezoterične aspekte bilo koje specijalnosti

duše, nužno moram razlikovati uobičajene blokade povezane s detaljima

koje ne smijem znati i stvari koje moji napredni klijenti zaista ne

znaju. Čitatelji se mogu pitati zašto nisam postavljao druga važna pitanja

slučajevima predstavljenima u ovoj knjizi. Veliki su izgledi da sam

postavio ta pitanja, ali nisam dobio odgovor na njih. Ponekad, vježbenik

za neku specijalnost ili ja slučajno iznesemo informaciju koja se zatim

pretvori u lavinu. Takav je slučaj bio s dušom zvanom Obidom, koja je

u sadašnjem životu inženjer. Započet ću s dijalogom u dojmljivom

trenutku naše seanse.

Dr. N: Obidome, možete li mi reći koja vam aktivnost između

života predstavlja najveći izazov?

S: Proučavam vrijeme na planeti Zemlji.

Dr. N: S kojim ciljem?

S: Želim biti majstor te vještine… putovati vremenskim linijama…

shvatiti slijed događaja koji uključuju ljude u fizičkom svijetu.

Želim pomoći planerima koji pomažu dušama u izboru života.

Dr. N: Kako vaš program napreduje?

S: (uzdiše) Vrlo polako, takav sam početnik da trebam mnogo

mentora.

Dr. N: Zašto ste izabrani za tu obuku?

S: To vam teško mogu reći, jer ne smatram da sam vrijedan te

vještine. Pretpostavljam da je sve počelo zato što uživam u manipulaciji

energijom i zato što sam postao vrlo dobar u tome na

svojim tečajevima.

Dr. N: Pa, nije li to svojstvo mnogih duša koje na svojim

tečajevima stvaraju predmete manipulacijom energije?

S: (počinje se zagrijavati za moja pitanja) Ovo je drukčije, mi ne

stvaramo… na isti način.

Dr. N: Što je drukčije u vašem radu?

S: Da biste radili s vremenom, morate naučiti manipulirati

prostorom. Počinjete s modelima, a zatim prelazite na pravu

stvar.

Dr. N: S kakvim modelima?

S: (sanjivo) Oh… veliki, plinoviti bazen… uskovitlane tekuće

energije… istanjuje se u onim rascjepima gdje nam simuliraju

prizore u mini-bitovima… rascjepi se otvaraju… vidite neonske

cijevi s tekućim svjetlom… spremne su za ulaz. (zastaje) Teško je

za objasniti.

Dr. N: U redu je, Obidome. Htio bih razgovarati s vama o tome

gdje sada radite, tko vas podučava, a htio bih saznati i nešto o

praktičnim vještinama Gospodara vremena.

S: (tiho) Vremenska obuka provodi se u hramu, (ceri se) Mi to

zovemo hram vremena – tamo nas učitelji obučavaju u primjeni

energetskih nizova u događajima.

Dr. N: Što su nizovi?

S: Vremenske linije su energetski nizovi događaja koji se kreću.

Dr. N: Recite mi kako manipulirate energijom u vremenskim

linijama.

S: Vremenom se upravlja sažimanjem i rastezanjem energetskih

čestica unutar unificiranog polja… reguliranje tijekom vremena

je kao da se igrate gumenim vrpcama.

Dr. N: Možete li mijenjati događaje u prošlosti, sadašnjosti i

budućnosti? Mislite li na to kada govorite o upravljanju?

S: (duga stanka) Ne, ja samo mogu nadgledati energetske nizove.

Mi djelujemo kao… prometnici koji ulaze i izlaze iz nizova – koje

smatramo cestama – ubrzavajući i usporavajući. Sažimanje naše

energije ubrzava nas, a širenje nas usporava. Isto vrijedi i za

događaje i ljude koji se pojavljuju na nizovima kao točke na cesti.

Mi ne stvaramo ništa, mi ulazimo u nizove kao promatrači.

Dr. N: Tko je onda stvorio vremenske nizove?

S: (razdraženo) Kako bih to mogao znati? U ovom stadiju samo

pokušavam funkcionirati unutar sustava.

Dr. N: Samo pitam, Obidome. Jako mi pomažete. Recite mi, što

radite tijekom obuke za Gospodare vremena?

S: Dobivamo zadatke vezane uz jedan događaj… svi ljudski izbori

povezani s tim događajem imaju smisla. Praktične implikacije

onoga što činimo odražavaju se na tijek ljudskih misli i akcija

koje se spajaju u rijeci vremena.

Dr. N: Ja bih te događaje nazvao prolazima akcija i sjećanjem

na te akcije.

S: Slažem se. Čestice energije sadrže memoriju.

Dr. N: Kako?

S: Energija je nositelj misli i memorije u nizovima i to nikada ne

nestaje. Slijed opažanja vremena započinje mišlju – oblikovanjem

ideje – nakon čega slijedi događaj, a na kraju i sjećanje na

događaj.

Dr. N: Kako se sve to bilježi u nizovima?

S: Vibracijskim tonom svake zabilježene čestice energije. To je

ono što mi tražimo i vraćamo.

Dr. N: Mogu li nizovi postojati u raznim alternativnim stvarnostima?

S: (stanka) Da… preklapaju se i isprepliću… to je ono što čini

potragu zanimljivom, ako posjedujete vještinu da ih pronađete.

Sve stvari mogu se promatrati i vratiti na proučavanje.

Dr. N: Ovdje mi je potrebno detaljnije objašnjenje, Obidome.

S: Postoji mnogo toga što vam ne mogu reći. Čestice energije

koje su dio uzročno-posljedične veze za postavljanje događaja u

vrijeme uključuju vibracijske obrasce s mnogim alternativama.

Svu tu ljudsku povijest smatramo korisnom za buduće inkarnacije

ljudi.

Dr. N: Pričajte mi što mislite o alternativnim mogućnostima za

neke događaje.

S: (duga stanka) Mi izučavamo ono što je produktivno. Događaji

– loši, bolji, najbolji – odigravaju se sve dok ne prestanu biti produktivni,

(duboko uzdiše). Bilo kako bilo, ja sam još nov u tome.

Proučavam prizore onoga što se dogodilo.

Dr. N: Želite li reći da sve što može postojati u vremenu neće

nužno postojati ako ljudska bića od toga ne mogu ništa naučiti?

S: (stanka) Ah… da, slične situacije donošenja odluke zahtijevaju

donekle različita rješenja. Nakon nekog vremena razlike su toliko

male da bi bile neproduktivne kao lekcije.

Dr. N: Iz svega što ste mi rekli, Obidome, imam osjećaj da se još

ne bavite mnogo budućim vremenom. Kako onda vidite sebe?

S: O sebi razmišljam više kao o arheologu u vremenu. Moji

zadaci odnose se na proučavanje ljudi i događaja u prošlosti i

sadašnjosti. Budućnost je mutna… nizovi su nejasni… ne, ja sam

sada arheolog u vremenu.

Dr. N: Gdje je započela vaša obuka u ovom području?

S: Kad se moj razred okupio radi obuke u hramu.

Dr. N: Koliko je duša u vašem razredu?

S: Ima nas šestero… (stanka, pa dodaje) Nisam poznavao nikoga

od njih prije no što smo došli ovamo.

Dr. N: Obidome, pričajte mi o svojoj početnoj obuci. Toga se

zasigurno jasno sjećate.

S: Poslali su me na svijet Galath. To je fizički svijet koji je po geografskim

obilježjima sličan Zemlji. Nekada je tamo živjela velika

civilizacija, tehnički vrlo napredna, i Galathianci su mogli putovati

na druge planete, što je dovelo do njihove propasti. Danas na

Galathu nema inteligentnih oblika života.

Dr. N: Ne razumijem zašto su vas poslali na mrtvi svijet?

S: Nije toliko mrtav koliko je prazan. Kad smo stigli na obuku,

poprimili smo proziran oblik koji podsjeća na čovjekoliki izgled

starih Galathianaca. (smije se)

Dr. N: Pričajte mi o njima.

S: Upravo sam htio… bili su to žućkasto – zeleni ljudi, vrlo visoki

i tanki, bez vidljivih zglobova… imali su velike, višeplošne oči

nalik kukcima…

Dr. N: Kakvi su bili kao narod?

S: Galathianci su bili mudri, ali budalasti – kao i mi. Počeli su

vjerovati u svoju nepobjedivost.

Dr. N: No, zbog čega ste došli ovamo? Nije li sve nestalo?

S: Zar ne shvaćate? Njihove vremenske linije još postoje. Mi smo

ovdje kako bismo vježbali presijecanje sa starom poviješću ovog

mjesta. To je egzotičan svijet sa svemirskim platformama koje još

kruže oko planeta. Na tlu stoje velike sfere s nastambama koje su

sada prazne i raspadaju se… biljke rastu u njihovim drevnim dvoranama

učenja, raspadnuti tragovi ove nekad velike civilizacije

razasuti su svuda…

Dr. N: Što radite vi i vaših pet kolega, Obidome?

S: Izbacujemo zrake naše energije… i plutamo kroz hodnike

njihove prošlosti. Jedan od učitelja pomaže nam da prilagodimo

svoje vibracije kako bismo ušli u određena razdoblja povijesti

Galatha. Vidimo samo detalje, zato što nam manjka vještine… ali

neki prizori njihove moći vrlo su živopisni.

Dr. N: Dakle, niti jedan dio prošlosti nikada se ne gubi?

S: Ne, iako su Galathianci nestali, sve što su učinili na neki način

i dalje živi… njihove pobjede… njihov pad… možemo proučavati

njihove pogreške. Mogu pronaći razgovore ljudi u određenim

trenucima… što su mislili prije no što ih je osvojila druga rasa

koja ih je asimilirala u svoju kulturu daleko odavde. Galathianci

su imali glazbeni jezik koji je tekao oko njihovih skršenih svemirskih

brodova i napuštenih ulica.

Dr. N: Što vam je krajnji cilj, Obidome?

S: Kada postanem dovoljno vješt, radit ću kao savjetnik planetima

koji žele oblikovati određene situacije za ljude… pomagat ću

istraživačima u knjižnici… sudjelovati u koordiniranju izbora u

sferi života (tj. Prstenu) – takve stvari.

Dr. N: Obidome, imam osobno pitanje za vas. Da sam ja duša

koja ima malo slobodnog vremena između života, bih li se mogao

vratiti u svoj rodni grad kakav je bio dok sam bio dječak i vidjeti

sebe sa svojom obitelji i prijateljima u prizorima iz prošlosti? Ne

mislim na ponovno stvaranje svega toga u duhovnom svijetu,

nego na povratak na Zemlju u bestjelesnom stanju, kao što ste vi

činili na Galathu.

S: (smiješi se) Naravno… iako bi vam mogla zatrebati pomoć

talentiranog učitelja prije nego što shvatite kako se to radi. Samo

nemojte očekivati da ćete moći mijenjati original, (sarkastično)

Zapamtite, bili biste duh.

Slobodna volja

Na jednom od mojih predavanja u Vancouveru, jedna ljutita žena

ustala je i glasno viknula: «Vi gurui Novog doba s jedne strane nam

govorite da imamo slobodnu volju da u životu donosimo vlastite izbore,

a s druge, da nam je suđeno slijediti određeni plan iz karme iz prošlog

života. Što je onda istina? Ja u svojem životu nemam slobodnu volju

zato što se nalazim izložena milosti i nemilosti sila nad kojima nemam

kontrolu. Moj život je život pun jada.» Nakon mojeg predavanja, sjeo

sam pokraj te žene na nekoliko minuta i saznao da je njezin devetnaestogodišnji

sin nedavno poginuo na motociklu.

Ljudi misle da su slobodna volja i sudbina suprotstavljene sile. Ne

shvaćaju da sudbina predstavlja zbroj naših djela tijekom tisuća godina

u mnoštvu inkarnacija. U svim tim životima imali smo slobodu izbora.

Naši trenutni životi predstavljaju sva prošla iskustva, i ugodna i neugodna,

pa smo mi tako proizvod svih svojih prijašnjih izbora. Tome

pridodajte činjenicu da smo se u sadašnjem životu možda namjerno

doveli u situaciju koja će testirati naše reakcije na događaje, što naš

svjesni um ne može zamijetiti. I to uključuje osobne izbore. Svoje tijelo

izabrali smo iz mnogo razloga. Mladi motociklist je, prema priznanju

svoje majke, živio za brzinu i opasnosti njegove opsesije silno su ga uzbuđivale.

Budući da je posljednji dio knjige, koji se bavio vremenom, otvorio

vrata budućih vjerojatnosti i mogućnosti, trebali bismo detaljnije istražiti

implikacije slobodne volje. Reinkarnacija ne bi imala smisla kad bi

život bio unaprijed određen. U mojim zaključcima o vremenskim linijama

iznio sam mogućnost da budućnost postoji u mnogim stvarnostima.

Ljudi koji imaju predosjećaje o budućnosti mogu biti u pravu ili u krivu.

Ako je netko vidio sebe kako gine na nekom mjestu u nekom trenutku,

a to se ne dogodi, moguće je da je to bila samo najteža od postojećih

mogućnosti.

Argument u prilog determinizmu, teoriji suprotnoj slobodnoj volji,

kaže da je jedan Izvor, ili skupina manjih božanstava, odgovoran za

planet Zemlju i za bolesti, bol, glad i strah ljudi koji je nastanjuju. Živimo

u svijetu zemljotresa, uragana, poplava, požara i drugih prirodnih

katastrofa nad kojima nemamo kontrolu. Često sam govorio da duše

Zemlju smatraju vrlo teškom školom. Velika lekcija na Zemlji je prevladavanje

planetarnih i privatnih destruktivnih sila u životu, pri čemu

duša jača i napreduje.

U velikoj mjeri, ovamo dolazimo opremljeni s onim što nam je

potrebno da se pobrinemo za sebe. Karma može katkad izgledati kao

kazna, ali u našoj žalosti postoji pravda i ravnoteža koju možda ne prepoznajemo.

Strah se rađa kad smo odvojeni od svoje duhovne snage.

Mnoge izazove u našem životu znali smo unaprijed i izabrali smo ih iz

dobrih razloga. Nesreće koje se odnose na naše tijelo naša duša ne

smatra slučajnima, a to sam pokušao pokazati u mnogim slučajevima,

primjerice ženi iz Amarilla iz šezdeset i drugog slučaja koja je bila

ubijena. Čista volja našeg pravog Jastva ima moć nadjačati naše

slabosti u karakteru, osobito tijekom teških situacija. Imamo slobodu

ponovno izgraditi svoje živote nakon bilo koje katastrofe, ako smo

spremni preuzeti odgovornost za to.

Važnija stvar od događaja koji nas testiraju u životu naše su reakcije

na te događaje i način na koji se nosimo s posljedicama. To je glavni

razlog za svjesnu amneziju. Rekao sam da se duši obično ne prikazuju

svi vjerojatni budući događaji u životu koji slijedi. Postoje dobri razlozi

za tu praksu, unatoč spontanom duhovnom prisjećanju koje se događa

nekim ljudima. Amnezija omogućava slobodnu volju i samoodređivanje

bez ograničenja nesvjesnih sjećanja na ono što smo vidjeli u prostoriji

za promatranje života. I dok su prizori iz našeg sljedećeg života probrani,

moji klijenti pokazali su da ćemo dobiti mogućnost pregledati sve najvažnije

mogućnosti nakon što život završi. Imam kratak, ali vrlo slikovit

primjer slobodne volje koji otkriva kako čak i bestjelesne duše može

iznenaditi nagla odluka koja mijenja vjerojatni ishod života.

Imao sam klijenta koji je ubijen u biki kod Gettysburga 1863. kao tek

regrutirani vojnik Unije. Zvao se John i živio je u malenoj zajednici u

blizini Gettysburga. Iako im je bilo tek šesnaest godina, John i njegova

draga, Rose, počeli su razgovarati o braku u budućnosti. Noć prije

početka trodnevne bitke, časnik Unije ujahao je u Johnov kraj tražeći

mlade civile koji dobro jašu i koji mogu prenositi poruke. John se nije

namjeravao prijaviti u rat zbog svoje dobi i činjenice da ga je majka

trebala na svojoj farmi. Časnik Unije pronašao je Johna i brzo mu

objasnio hitnost situacije. Obećao mu je da će njegov vojni rok završiti

kad završi bitka. John je bio dobar konjanik i impulzivno je pristao

jahati za Uniju zato što «nije htio propustiti priliku za veliku pustolovinu«.

Morao je otići odmah i nije se oprostio ni s kim.

John je ubijen sljedećeg dana.

Još dok je plutao iznad svojeg tijela, John nije mogao vjerovati da

gleda sebe mrtvoga na tlu. Kad se vratio u svoju grupu duša, Johna je

dočekala Rose – onaj dio njezine esencije koji nije ponijela na Zemlju.

U trenutku kad je Rose ugledala Johna, viknula je: «Zašto si se vratio

ovamo ? Trebali smo se vjenčati !« Te srodne duše brzo su shvatile da je

John iznenada izabrao put koji je skrenuo iz njegovog vjerojatnog

života. Ipak, svaki put ima nekakve karmičke prednosti, kao što je bio

slučaj s Johnovim kratkim iskustvom u vojsci.

Upitao sam tog klijenta jesu li mu u prostoriji za promatranje života

prikazali što će se dogoditi kod Gettvsburga. Odgovorio je: «Ne, prihvatio

sam ono što su mi prikazali do šesnaeste godine jer sam znao da

imaju dobre razloge da mi otkriju samo ono što moram znati prije tog

života. Vjerujem odlukama svojih vodiča.» Johnu, dječaku – vojniku,

nisu prikazali mogućnost njegove smrti kod Gettysburga, a to je vrlo

tipično za takve slučajeve. No, što je s onim slučajevima u kojima je

prijevremena smrt toliko vjerojatna da je nužno da nam planeri daju

priliku da se dobrovoljno javimo za ta tijela kako bismo imali osobnu

korist iz tog iskustva?

Poznajem regresoterapeute koji su imali brojne slučajeve junačkih

duša koje su se dobrovoljno javile da budu žrtve holokausta u nacističkoj

Njemačkoj. Ja sam imao takvih slučajeva. Možda je to zato što mnoge

duše iz logora smrti danas žive nove živote u Americi. Postoje

mogućnosti za svakojake katastrofe. Kod onih teških, duše se katkad

pripremaju za ono što slijedi vježbajući prije života, kao što je ilustrirano

ovom izjavom klijenta:

Sjećam se da sam prolazio pokraj velike grupe duša na pripremnom

tečaju, okupljene u amfiteatru. Sve su slušali kako

im govornik objašnjava vrijednost života iako odlaze na

Zemlju samo nakratko. Svi su se dobrovoljno javili da sudjeluju

u nekakvoj katastrofi u kojoj će svi zajedno poginuti. Rekli

su im da se mentalno pripreme, da najbolje iskoriste vrijeme

koje imaju, i da će im sljedeći životi biti mnogo dulji ako to

žele.

Ovo je slučaj eutanazije u kojem je sudjelovala klijentica imenom

Sandy. Ona mi je dala još jedan primjer slučaja u kojem je prizor smrti

prikazan sudioniku u budućem životu. Kao što često vrijedi za duše

koje moraju vidjeti svoju smrt prije života, dobrovoljno javljanje dio je

ugovora. Tijekom početnog intervjua, saznao sam da je Sandy blisko

povezana s bratom, Keithom, i da imaju veliku obitelj. Kao njegova

starija sestra, brinula se o njemu kao majka dok su odrastali. Keith je

imao usijanu glavu i u tinejdžerskoj dobi živio je na samom rubu –

vozio je brze automobile i imao brojne sukobe sa zakonom. Sandy mi

je rekla da je Keith živio kao da želi umrijeti. Dodala je da je Keith usput

povrijedio neke ljude svojim neobuzdanim stilom života, ali imao

je dobro srce i njegova strast za time da proživi svaki dan bila je

zarazna.

Sandy je uvijek imala predosjećaj da će njezin brat umrijeti mlad.

Keithu je dijagnosticirana amiotrofna lateralna skleroza (ALS) u dobi

od dvadeset i sedam godina. Umro je dvije godine kasnije. ALS je

degenerativna bolest motoričkih pokreta koja se za nekoliko godina

pretvara u mišićnu atrofiju. Pred kraj života mnogi pacijenti dišu pomoću

respiratora i primaju velike doze morfija kako bi suzbili neizdržive

boli.

Kad je Sandy tijekom naše seanse došla u svoju grupu duša, otkrili

smo da su brat i sestra bliske duše. Keith je bio grupni šaljivdžija sklon

zabavi i tijekom mnogih proteklih stoljeća nije mnogo mario za tuđe

osjećaje. Savjetujući se sa svojim vodičem i članovima grupe, Keith je

shvatio da se mora naučiti poniznosti kako bi mogao napredovati.

Budući da je bio nagla, smjela duša, Keith je zatražio život u kojem će

se suočiti s velikim izazovom koji će ga usmjeriti prema poniznosti,

umjesto da produlji tu lekciju kroz mnogo života. Upozorili su ga da

ubrzavanje života može biti vrlo teško iskustvo. Keith je rekao da je

spreman. U Prstenu je progutao gorku pilulu kad je shvatio da će se

dobrovoljno javiti za sportsko tijelo koje će postati nepokretno zbog

ALS-a. Sandy je rekla da je njezin brat skoro odustao u jednom trenutku

u prostoriji za izbor života. Nastavit ću s njezinom pričom u tom trenutku

naše seanse.

Dr. N: Molim vas. recite mi najviše što možete o Keithovoj

reakciji na tijelo koje mu je ponuđeno.

S: (ozbiljno) Pokazali su mu najgore – njegovo tijelo prije i nakon

što je obolio. Pokazali su mu kako će mu neovisnost biti oduzeta

i kako će postati ovisan o nama. Ništa mu nisu sakrili. Keith je

vidio da će u početku bolesti osjećati samosažaljenje i tugu, a

zatim strašan gnjev, ali naučit će nešto ako se suprotstavi tome.

Dr. N: (vraćam se iz sadašnjeg trenutka u duhovni svijet i natrag)

I je li naučio?

S: O, da. Pri kraju, Keith se smirio, prihvatio je stanje i bio zahvalan

na tome što smo činili za njega.

Dr. N: Možete li mi nekako opisati kako se Keith pripremao za taj

život s vama?

S: (nakon duge stanke, lice moje klijentice poprima izraz prihvaćanja)

Reći ću vam. Bit će dobro pričati o tome… to nisam

rekla nikome prije, (počinje plakati, a ja joj pomažem da ostane

usredotočena).

Dr. N: Ne moramo to raditi ako je previše bolno.

S: Ne, želim to. (duboko uzdiše) Dok smo se pripremali za dolazak

u ovaj život, dogovorili smo se da ja budem najstarije dijete

u našoj obitelji, pa sam došla prva. Prije no što sam pošla, imali

smo dugu raspravu. Keith je rekao da je spreman na patnju, ali

kada dođe do točke u kojoj bude posve nesposoban – kada više

ne bude mogao izdržati – ja sam morala isključiti aparate za

održavanje života i osloboditi ga.

Dr. N: To ste trebali učiniti u bolnici?

S: To smo planirali u duhovnom svijetu, ali tada, hvala Bogu,

tijekom posljednjih sedam tjedana poslali su ga kući i to nam je

pojednostavilo plan.

Dr. N: Je li problem bio u boli? Keith je zacijelo dobivao

analgetike.

S: Djelovanje morfija ograničeno je. Posljednjih sedam tjedana

bilo je strašno čak i s respiratorom i analgeticima. Pluća su mu

bila tako slaba da se pri kraju nije mogao kretati ni govoriti.

Dr. N: Razumijem. Pričajte mi o planu koji ste vi i Keith osmislili

u duhovnom svijetu prije no što ste krenuli u ovaj život.

S: (uzdiše) Počeli smo vježbu stvarajući krevet i aparate za

održavanje života koje je Keith vidio u prostoriji za promatranje.

Zapamtio je svaki detalj. Zatim smo vježbali, jer sam mislila da

ću morati izbjegavati liječnike i sestre. Radila sam sa strojem i

proučavala znakove upozorenja njegove bolesti. U vježbi, ponavljali

smo signale koje će mi Keith dati, a kojima će mi pokazati da

je spreman da ga oslobodim patnje. Napokon, tražio je da mu

obećam da ću biti snažna i da neću dopustiti bilo čemu da me

uplaši u posljednjim trenucima. Spremno sam mu to obećala.

Nakon što se Sandy vratila iz transa, razgovarali smo o njezinoj ulozi

u smrti njenog brata. Rekla je da je, kada je osjetila jedan specifičan

zadah, ili «miris smrti» iz područja Keithovog grla, znala da se mora

pripremiti. Trebao bih dodati da taj simptom nije nužno značio da će

Keith odmah umrijeti. Gotovo ne razmišljajući, Sandy je prošaptala

bratu na uho: «Keith, jesi li spreman?» Zatim je dobila dogovoreni

signal. U tom trenutku, Keith je tri puta otvorio i sklopio oči, što je bio

signal za «da». Mirno je isključila njegov aparat za održavanje života.

Liječnik je kasnije došao u kuću, otkrio da je aparat spojen, i proglasio

Keitha mrtvim.

Do kraja tog dana nije osjećala nikakvu krivnju. Te noći, dok je

ležala u krevetu, počela je sumnjati u svoju automatsku reakciju i

propitivati se. Nakon što se dugo okretala i prevrtala, utonula je u

nemiran san. Ubrzo joj je Keith došao u san. Zahvalno se smiješeći,

rekao joj je da je sve učinila savršeno i da je voli. Nekoliko tjedana kasnije,

meditirala je i imala viziju svojeg brata kako sjedi na klupici i

razgovara s «dva redovnika odjevena u halje». Keith se okrenuo, nasmijao

joj se i rekao: «Drži se, sestrice!«

Za gorljive vjernike, život tog čovjeka nije pripadao njemu nego

Bogu. Iako je istina da svoja tijela dobivamo zahvaljujući činu božanskog

stvaranja, život svakog čovjeka na kraju krajeva pripada njemu. Pravo

na smrt je danas tema o kojoj se gorljivo raspravlja u pravnim krugovima,

osobito kad je riječ o samoubojstvu smrtno bolesnih osoba uz

liječničku pomoć. Rečeno je da, ako je smrt posljednji čin životne

drame, i ako želimo da taj čin odražava naše uvjerenje tijekom života,

moramo imati to pravo, bez obzira na vjerska ili moralna uvjerenja

većine. Suprotan stav kaže da, ako je život dar, a mi njegovi čuvari,

imamo određene moralne dužnosti unatoč našim osjećajima. S obzirom

na spoznaju koju imam o načinu na koji duše biraju život, sa slobodnom

voljom da mijenjaju stvari tijekom tog života, vjerujem da imamo pravo

izabrati smrt kad nam više nije preostala nikakva kvaliteta života i kad

nema mogućnosti za oporavak. Produljivanje degradacije naše ljudskosti

nema smisla. Sljedeći slučaj daje uobičajeniji primjer slobodne

volje u životnim situacijama.

Emily je bila žena u kasnim četrdesetima koja mi je došla zabrinuta

zbog svoje svrhe u životu. Tijekom godina dok je odgajala svoju djecu,

radila je na pola radnog vremena kao tajnica. Nezadovoljna svojom

ulogom, vratila se u školu i postala medicinska sestra zainteresirana za

gerijatriju. Tijekom obuke, otkrila je da voli raditi sa starijim osobama

zato što su one sklonije razgovoru o vjeri. Emily je cijeli život privlačila

duhovnost. Rekla mi je da ju je utjecaj strogog, prilično okrutnog i

pretjerano pobožnog oca usmjerio prema manje strukturiranim oblicima

duhovnosti.

Iako je postala registrirana medicinska sestra oko dvije godine prije

našeg susreta, Emily nije radila u svojoj novoj profesiji zato što je sumnjala

u vlastitu sposobnost. Zahvaljujući sretnom braku i suprugu koji

joj je pružao potporu, bilo joj je lakše baviti se volonterskim radom bez

plaće, pritiska ili odgovornosti.

Kad sam brzo proveo Emily kroz njezin posljednji život u prvim fazama

naše seanse, otkrili smo da se zvala sestra Grace i da je pripadala

Sestrama milosrdnicama u Novoj Engleskoj. Red je htio da prihvati

ulogu nadstojnice, ali odbila je zato što se bojala odgovornosti vodstva

i imala osjećaj manje vrijednosti. Kasnije, kad smo iz duhovnog svijeta

pregledavali druge Emilyne prošle živote, utvrdili smo da postoji obrazac

života koji je provela kao svećenik ili časna sestra u zatvorenim

okruženjima. Rekla je: «Mogla sam služiti Bogu, a da pritom nemam

problema s vanjskim svijetom.«

Često me pitaju prisiljavaju li nas planeri na određene živote iz nekog

razloga. Ovaj slučaj dobar je primjer za to koliko naši vodiči mogu

biti popustljivi dok ne budemo spremni za veće izazove. U proteklih

500 godina, Emily je sve živote provela u ovakvom ili onakvom religijskom

redu. Dobro se osjećala u tim životima i nije bila spremna na

veće promjene. Takvo ponašanje u prošlosti element je koji razjašnjava

njezinu današnju zbunjenost u životu.

Dijalog iz ovog slučaja započinje na drugom sastanku vijeća nakon

Emilynog života kao sestre Grace, što znači da se pripremala za svoj

sadašnji život. Ako tijekom slučaja otkrijem da je klijent imao dva sastanka

vijeća između života, taj drugi sastanak obično se događa neposredno

prije nego što uđemo u Prsten, i znam da će sljedeći život vjerojatno

uključivati priliku za značajnu promjenu. I vrsta i broj Staraca koji

se pojavljuju na tim drugim sastancima ovisi o vrsti života i tijela koji će

biti predstavljeni.

Dr. N: Je li sastav tog drugog vijeća isti kao što je bio na prvom

vijeću?

S: Ne, pojavila su se samo dvojica – moj predsjednik i član koji

se čini osobito zainteresiranim za ono što će mi biti ponuđeno u

sljedećem životu.

Dr. N: Pa, budući da smo već razgovarali o vašem prvom sastanku

nakon života sestre Grace, opišite mi ukratko što se događa

prije no što prijeđemo na mjesto za izbor života.

S: Žele znati jesam li dobro promislila o tome što sam toliko

uplašena posljednjih 500 godina i jesam li spremna za uključivanje

u glavni tok društva.

Dr. N: Bi li se naljutili na vas kad biste se opet vratili religioznom

životu?

S: Ne, oni su premudri za nešto takvo. Jednostavno bi znali da

još nisam spremna za novi pothvat. Vrlo su nježni sa mnom. Podsjećaju

me da su moja samodisciplina i vjera zadivljujući i naučila

sam mnogo, ali previše ponavljanja tijekom mnogo života može

mi spriječiti napredak.

Dr. N: Jeste li mnogo riskirali prije posljednjih 500 godina – prije

svih tih religijskih života?

S: (smije se) Dugo sam bila na drukčijem putu. Ponašala sam

se… razvratno… recimo da mi celibat nije bio u planu.

Dr. N: Dakle, nakon što ste bili sestra Grace, došlo je vrijeme da

sljedećim nizom izabranih života dođete u nekakvu sredinu – da

unesete ravnotežu u svoj život na Zemlji?

S: Da, i kažem im da sam spremna na promjenu.

Napomena: U šestom poglavlju opisao sam kako se služim pomicanjem

vremena. U ovom slučaju, prebacujem se unaprijed do prizora u prostoriji

za izbor života kako bih dobio bolji terapeutski okvir kojim ću

pomoći Emily. Slijedi dio kognitivne promjene okvira kojom sam se

poslužio, a koja je počela izricanjem i identifikacijom osobnih sukoba.

Namjera mi je da ova klijentica u hipnozi prepozna priliku koju su joj

njezini duhovni planeri pružili da se pokrene u novom smjeru s većom

samosviješću.

Dr. N: Sada se nalazimo na mjestu gdje po prvi puta pregledavate

svoje sadašnje tijelo – Emily. Jeste li sami ili vam netko pravi

društvo?

S: Onaj drugi član vijeća je sa mnom, a osjećam prisutnost još

nekoga… koga ne mogu vidjeti, (vjerojatno Gospodar vremena –

koordinator).

Dr. N: (nakon što smo kratko raspravljali o drugim mogućim

izborima tijela) Zašto vas privlači tijelo Emily?

S: Ulazim u zaslon kako bih osjetila valnu duljinu tog mozga… i

kako će se naše vibracije spojiti. Mješavina je dobra… Njeni

talenti i osjećajnost vrlo su usklađeni sa mnom.

Dr. N: (osnaživanje) Dakle, vidite da planeri djeluju u vašu

korist.

S: Oh, da.

Dr. N: Što vidite kao najznačajniji aspekt vašeg budućeg života

kao Emily?

S: (duga stanka) Teško mi je odgovoriti na to. Vidim njene sukobe

– oni su moji vlastiti – rastrgana je između toga što radi jedno, a

želi posve drukčiju karijeru. Ne vidim sebe kao medicinsku

sestru.

Dr. N: Budući da ste sada kvalificirana medicinska sestra, je li

moguće da su vam pokazali više toga, ali u ovom trenutku ne

otkrivaju vaše duhovno sjećanje na te detalje zato što se planeri

ne žele miješati u vašu slobodnu volju kod tako važne odluke?

S: Možda, nisam sigurna, (stanka) Ah… ne moraju nam pokazati…

zanimanje… moguće je vidjeti… stavove i osjećaje u pojedinim

trenucima života u određenom tijelu.

Dr. N: Dobro, želim da uđete u osjećaje prema tijelu u kojem se

nalazite i kažete mi kako se možete razvijati kao osoba.

S: (još jedna duga stanka) Njegujući ljude.

Dr. N: I što vam to govori?

S: (razmišlja, ali bez odgovora)

Dr. N: A u sferi izbora života, smatrate li da vam je uvid koji sada

imate o Emily dovoljan da prihvatite tu osobu, pokrenete se i

pridonesete na neki način u ovom životu?

S: Da.

U tom trenutku naše seanse, Emily je shvatila da postoje elementi

sinkroniciteta u tome što je pregledala te prošle događaje u Prstenu

upravo u trenutku kada slobodnom voljom može promijeniti svoj život.

Neki odlasci u Prsten daju nam više detalja o budućem životu. Emily je

vidjela da nije slučajno rođena u pretjerano strogom religijskom kućanstvu,

koje će je otjerati od starih, uvjetovanih obrazaca ponašanja prema

novim načinima razmišljanja. Vidjela je da joj sloboda stvaranja

novih izbora i oslanjanja na intuiciju omogućavaju da krene u potragu.

Životna nesigurnost često je produžetak obrazaca i opsesija iz prošlog

života. Emilyn stari, unutarnji strah zbog kojeg nije željela prihvaćati

položaje odgovornosti u crkvi zato što se osjećala nedovoljno vrijednom

opet je izronio na površinu u njezinom sadašnjem profesionalnom

životu. I dok su joj se na području medicine otvarala vrata za duboku

promjenu, istovremeno je osjećala zbunjenost. Zašto joj se to čini ispravnim

i pogrešnim u isti čas? Emily se posvetila planovima za ispravak

životnog smjera kojima će nadvladati nesvjesnu sumnju u sebe koja je

kulminirala u posljednjem životu provedenom u tijelu sestre Grace.

Nakon šest mjeseci od našeg susreta primio sam pismo od Emily u

kojem mi je pisala da je prihvatila posao u staračkom domu i da joj se

jako svidio. Ta ustanova željela je sestre koje neće zazirati od duhovnog

savjetovanja čiji je cilj pomaganje pacijentima da se nose s osjećajima

bespomoćnosti, usamljenosti i depresije. Emily je pisala da se osjeća

duhovno ispunjenom. Ja nisam pretjerano zaslužan za rasvjetljavanje

te situacije zato što je Emily već krenula na svoj put i prije naše seanse.

Samo joj je trebao poticaj da nastavi. Danas, u dobi od gotovo pedeset

godina, oslobodila se.

Ovaj slučaj nije predstavljen zato da bih obezvrijedio tradicionalnu

religiju ili religijske redove implicirajući da je Emilyna duša izgubila 500

godina inkarnacijskog vremena u ulogama svećenika i časnih sestara.

To su bile dobre godine za rad na duhovnom planu. Danas te duhovne

potrebe ispunjava na drukčijem putu. Promjena je obilježje karme, pri

čemu se služimo slobodnom voljom kako bismo ispravili smjer svojeg

kretanja i skrenuli u manje poznate vode. Potraga za vašim pravim

identitetom znači stupanje u kontakt s vašim unutarnjim Jastvom i

unošenje strasti i smisla u ono što činite u životu.

Duše mladihGubitak djeteta

Prsten predstavlja ciklus života, smrti i ponovnog rađanja. Za dušu,

djeca igraju vitalnu ulogu u regeneraciji života. Kakve su duhovne implikacije

kada ovaj vrlo funkcionalan organizam umre prije no što je i

počeo živjeti? Događalo se da mi ožalošćeni roditelji pišu i postavljaju

pitanja povezana sa smrću svoje djece. Na ta je pitanja uvijek teško

odgovarati. Oni medu nama koji nisu proživjeti agoniju gubitka djeteta

mogu samo zamisliti bol koju proživljavaju ti roditelji. Neki ljudi prebrzo

donose pogrešan zaključak da je njihov strašan gubitak rezultat karmičkog

duga kojeg moraju platiti zbog nekakvog prijestupa povezanog sa

zlostavljanjem djece u prošlom životu.

Ako je izgubljeno dijete bilo tinejdžer, ili starije od toga, karmičke

sile koje su dovele do njegove smrti obično su povezane izravno s

mladom osobom, a ne toliko s roditeljem. Čak i kad je smrt mlađeg

djeteta karmički povezana s roditeljem, ta lekcija ne znači automatski

da je roditelj u prošlom životu zlostavljao djecu. Lekcija je mogla biti

rezultat mnogih drugih elemenata, uključujući i element neizravnog

djelovanja. Jedna klijentica, koja mi je došla oko godinu dana nakon

smrti svoje osmogodišnje kćeri, tijekom svoje seanse ispričala mi je

sljedeću priču:

Bila sam bogata matrona u Londonu u devetnaestom stoljeću.

Nisam obraćala mnogo pozornosti na patnje mladih prosjaka

na ulici oko moje kuće. Hladno sam zanemarivala njihove

patnje zato što to nisu bila moja djeca. Po mojem mišljenju, za

njih su bili odgovorni njihovi roditelji ili država. To nije imalo

nikakve veze sa mnom. Skretala sam pogled, iako sam imala

dovoljno novca da podržavam sirotište i sigurnu kuću za mlade

neudane majke u blizini. Znala sam da te institucije jedva

spajaju kraj s krajem i nisam učinila ništa. Između života,

odlučila sam popraviti svoje površno razmišljanje. Pristala

sam na to da iskusim patnju koju donosi ljubav prema vlastitom

djetetu i gubitak tog djeteta. Bože, kako to boli – ali učim

suosjećanje.

Informacije o duši i smrti novorođenčeta koje sam dobio tijekom

mnogih godina možda će malo utješiti majke koje osjećaju žaljenje

zbog svjesnih i nesvjesnih postupaka koji su doveli do gubitka nerođenog

djeteta. U to spada i abortus i spontani pobačaj. Molim vas, imajte na

umu tijekom čitanja ovog teksta da je karmička uzročno-posljedična

veza povezana s incidentima iz prošlih života specifična za svaku vezu

roditelja i djece. Moja namjera je da čitatelju pružim neka općenita

objašnjenja o mladima koja sam dobio iz izvještaja mnogih klijenata.

Započet ću izjavom da nikada nisam imao niti jedan slučaj u kojem

se duša spojila s fetusom u prvom tromjesečju trudnoće. Razlog zbog

kojeg duša ne započinje sa složenim spajanjem s fetusom mlađim od tri

mjeseca vrlo je jednostavan: mozak u tom stadiju još nije dovoljno

razvijen. Imam dragu prijateljicu koja je babica u velikoj bolnici u

Oregonu. Kad me čula kako pričam o tome u nacionalnoj radio emisiji,

zvala me i pitala: «Michaele, zašto ne dopustiš tim mališanima da imaju

svoje duše?» Ljutila se na mene zbog pitanja o tome tko ima dušu, a tko

ne u slučajevima kad se beba ne rodi živa. Započeo sam rekavši nešto

u stilu da ja ne stvaram pravila i da je molim da ne ubije glasnika.

Pretpostavljam da je ova skrbnica beba, koja je vidjela mnoge bebe

koje nisu preživjele i napustile bolnicu, smatrala da bi fetus s identitetom

duše od trenutka začeća nekako dobio veću duhovnu utjehu nego ako

je nema.

Rekao sam svojoj prijateljici da univerzalna svijest puna ljubavi

okružuje sve nerođene bebe. Stvaralačka sila postojanja nikada se ne

odvaja od bilo kojeg oblika žive energije. Fetus može biti živ kao zasebni

entitet i ako još nema identitet besmrtne duše. Ako majka pobaci svoje

dijete u prva tri mjeseca, u blizini lebde duhovne sile pune ljubavi koje

tješe majku i paze na dijete. Rekli su mi da su čak i u slučajevima abortusa

i spontanog pobačaja između četvrtog i devetog mjeseca u blizini

duše koje podržavaju i dijete i majku na izravniji fizički način, putem

energije. Duše unaprijed znaju kolika je vjerojatnost da će se beba

roditi.

Primjerice, ako trudnica izgubi dijete zato što je pala niz stube, recimo

u sedmom mjesecu, nije bilo predodređeno da se to dogodi.

Postojala je mogućnost da toga dana, u tom trenutku, ona u posljednji

trenutak odluči da ne silazi niz stube. Međutim, ako mlada, neudana

djevojka zatrudni i odluči pobaciti dijete zato što je neželjeno, veliki su

izgledi da je taj izbor bio vrlo vjerojatan. Ta dva tumačenja uzroka su,

naravno, hipotetska. Ipak, razni scenariji značajnih događaja u našem

životu unaprijed su poznati kada izaberemo određeno tijelo u Prstenu.

Svi ti scenariji imaju za nas karmičke implikacije i svrhu.

Duše ne ulaze u bebe slučajno. Kada majka izgubi dijete iz nekog

razloga, vrlo su veliki izgledi da će se duša tog djeteta opet vratiti istoj

majci u sljedećem djetetu. Ako majka ne rodi drugo dijete, duša se

može vratiti kroz drugog bliskog člana obitelji, zato što je to bila izvorna

namjera. Kratke živote duše zovu «životi popune», i oni imaju svrhu za

roditelja. Evo primjera:

Ušla sam u fetus u četvrtom mjesecu i bila u njemu tri mjeseca.

Tijekom tog razdoblja moja majka morala je osjetiti energiju

moje duše kako bi shvatila da je davanje i gubitak života vrlo

dubok čin. Nisam htjela da je tuga zbog mojeg gubitka spriječi

u tome da se ohrabri za ponovni pokušaj. Znali smo da se taj

fetus neće roditi, ali postojala je velika vjerojatnost za sljedeće

dijete, a ja sam željela to partnerstvo s njom. Ona ne zna da

sam nekada bila njezin sin, a da sam sada njezina kći. Mislim

da sam ublažila gorčinu i bol moje majke šaljući joj utješne

misli svake noći između dvije trudnoće.

Kao što sam spomenuo u sedmom poglavlju, u dijelu o srodnim

dušama, kada bebe i mala djeca umru, njihove duše obično se ne

uzdižu same u duhovni svijet. Duhovni vodiči, skrbnici mladih ili

članovi djetetove grupe duša dočekuju te duše još na razini zemlje.

Ako je roditelj poginuo u isto vrijeme kad i njegovo malo dijete, oni

ostaju zajedno, kao što pokazuje sljedeći citat:

Nakon što su banditi ubili mog sina i mene (Švedska, 1842.),

tješila sam ga dok smo se zajedno uzdizali. Budući da je bio

tako malen, u početku je bio dezorijentiran i zbunjen. Zagrlila

sam ga i rekla mu koliko ga volim i da sada idemo kući. Dok

smo se uzdizali, rekla sam mu da će nas ubrzo dočekati prijatelji

i da ćemo se nakratko rastati, a zatim se opet sastati.

Nova partnerstva između duše i tijela

Proces spajanja duše s nerođenim djetetom prikladan je zaključak slučajeva

koje sam prikazao u ovoj knjizi. Duša je sada spremna krenuti u

novu pustolovinu reinkarnacije s nadama i očekivanjima od nove uloge

u životu. Partnerstvo između fizičkog i eteričnog uma koje donosi na

svijet ljudsko biće može biti glatko ili problematično u ranim fazama

prilagodbe u djetinjstvu. Ipak, najvažniji je krajnji rezultat i način na

koji završavamo put.

Tijekom našeg života, duša i tijelo toliko su isprepleteni da dvojnost

izraza može unijeti zbrku u našu sliku vlastitog identiteta. Složenost te

veze između tijela i duše predstavlja savez koji proizlazi iz dugog evolucijskog

razvoja koji potječe možda i iz kasnog pleistocena, kad su

hominidi na ovoj planeti postali pogodni za naseljavanje duša. Najstarija

obilježja našeg modernog mozga još uvijek postoje kao mehanizmi

preživljavanja. Neki ljudi, poput duše Klidaya iz trideset i šestog slučaja,

opisuju kako dodiruju primitivne dijelove mozga kada udu u fetus. To

su područja koja kontroliraju naše fizičke reakcije koje su instinktivne i

emocionalne, a ne intelektualne. Neki moji klijenti rekli su da su im se

neki mozgovi u koje su ušli činili primitivnijima od svih ostalih.

Ego je definiran kao Jastvo, duhovni temelj nadograđen iskustvom.

To bi definiralo dušu, ali postoji ego u mozgu koji doživljava vanjski svijet

kroz osjete koji upravljaju akcijom i reakcijom. Tom funkcionalnom

organizmu – stvorenom prije dolaska duše – duša se mora pridružiti u

majci. Na neki način, ovdje su na djelu dva ega, a to mi je najočitije tijekom

regresije u kojem odvodim klijente u Prsten, i kasnije, kad se pridruže

fetusu. U fetusu zaista započinje partnerstvo između tijela i duše.

Duša i mozak nove bebe započinju svoju vezu kao dva odvojena,

zasebna entiteta, i postaju jedan um. Nekim ljudima smeta što činjenica

o postojanju dva entiteta, ili dvojnost uma i tijela, znači da besmrtna

duša nastavlja živjeti, a privremena osobnost tijela umire. No, upravo

je duša, u suradnji s umom tijela, stvorila jedinstvenu osobnost Jastva.

Iako će fizički organizam tijela umrijeti, duša koja je boravila u tom

tijelu nikada ne zaboravlja domaćina koji joj je omogućio da iskusi

Zemlju u određenom mjestu i vremenu. Vidjeli smo da se duše sjećaju

svojih identiteta iz prošlih života i mogu ih ponovno stvoriti.

Svako fizičko tijelo posjeduje jedinstveni oblik. Koncepti, ideje i

prosudbe bilo kojeg ljudskog uma izravno su povezani s dušom koja

živi u tom tijelu. U trećem i četvrtom poglavlju pokazao sam da neke

kombinacije uma i tijela funkcioniraju bolje od drugih. Fiziolozi ne znaju

zašto snažne emocije mogu u jednoj osobi izazvati nerazumno ponašanje,

a u drugoj logične akcije. Za mene, odgovor leži u duši. Kad

se partnerstvo tijela i uma stvara u fetusu klijentovog trenutnog tijela,

od mnogih klijenata čujem kako se moždani sklop u bebi podešava

pravilno ili s određenim problemima. Ove izjave duše pete razine o

ulasku u tijelo daju nam dobru sliku vezivanja:

Ne postoje dva mozga oblikovana na posve isti način. Kad

ulazim u majčinu maternicu, najprije nježno dodirnem

mozak. Tečem u njega… tražim… ispitujem… pretražujem. To

je poput osmoze. Odmah znam hoće li komunikacija s tim

mozgom biti lagana ili teška. Tijekom trudnoće više dobivam

majčine osjećaje nego jasne misli. Tako znam je li beba željena

ili ne, a to utječe na dobar ili loš početak bebe.

Kada uđem u fetus neželjene bebe, mogu pozitivno utjecati

energetskim povezivanjem s tim djetetom. Kad sam bio mlada

duša, zakačio bih se na osjećaj otuđenosti roditelja i oboje,

dijete i ja, osjećali bismo se odvojeno. Radio sam s bebama

tisućama godina i mogu se nositi s bilo kojim djetetom koje

mi daju, tako da oboje imamo koristi od spajanja. U životu

imam previše posla da bi me usporavalo tijelo koje možda

nije savršeno za mene.

Kada duša dosegne treću razinu, uglavnom se vrlo brzo prilagođava

na fetus. Jedan klijent rekao mi je izravno: «Kad se složena, napredna

duša kombinira sa sporim mozgom, to je kao da uparite trkaćeg konja

s konjem za oranje.» Moji klijenti obično izražavaju taj stav o tijelima s

više poštovanja. Postoje karmički razlozi za sve spojeve duše i tijela.

Osim toga, visoki kvocijent inteligencije nije pokazatelj napredne duše.

No, manje iskusnim dušama ne predstavlja problem niski kvocijent inteligencije,

nego problematičan, nerazuman um.

Što se tiče spoja tijela s dušom, u dobroj vjeri nude nam se opcije

različitih života. Tjelesni izbori u Prstenu nikad se ne koriste kako bismo

se našli zatočeni u nečemu neprikladnom za naš razvoj. Sfera za izbor

života nije prodavaonica u kojoj se prodaje nekvalitetna roba. Planerima

nije u interesu da nekoj naivnoj duši uvale tijelo «s greškom». U svakom

spoju uma i tijela postoji svrha u pozadini oba ega. Iako tijelo oduševljava

dušu kao sredstvo fizičkog i mentalnog izražavanja, u stanju je izazvati

i veliku bol. Lekcija tog spajanja je kovanje skladnog ujedinjena tijela i

duše, tako da funkcioniraju kao jedna jedinica. Imam dva primjera koji

ocrtavaju tu suradnju:

Ja sam hirovita duša sklona žurbi i volim agresivna tijela s

temperamentom koji nadopunjava moju sklonost. Takvu

kombinaciju zrcalnih odraza duše i tijela zovemo duplo –

duplo. Ne mogu usporiti. Moram priznati da me mirna tijela s

neborbenim umovima smiruju, ali tada postajem vrlo lijen i

inertan.

Dobro se osjećam u emocionalno hladnim domaćinima. Volim

i analitičke umove, tako da možemo promišljati neko vrijeme

prije no što donesemo odluku. U Jane se osjećam kao da

se vozim na vlaku smrti. Ona je tako nepromišljena, skače

naglavce u situacije – mislim, pokušavam je zadržati – ali tako

gubi kontrolu da nam nanosi veliku bol. No, ima tu i mnogo

radosti – sve je to toliko intenzivno, ali kakva luda vožnja!

Neki spojevi s tijelom stvaraju živote pune frustracije i vrlo teške

izazove. Međutim, samo dvaput u karijeri imao sam dušu koja je priznala

da je tražila da je zamijene u fetusu na koji se nikako nije mogla

prilagoditi. U oba slučaja, druga duša zauzela je mjesto u fetusu prije

osmog mjeseca. Prenatalna zamjena zbog nekompatibilnosti je iznimno

rijedak događaj, zato što je upravo sprečavanje takvih događaja svrha

prostorije za izbor života.

U trećem poglavlju, gdje sam govorio o ljudima koji se prepuštaju

zlodjelima, objasnio sam kako naše Jastvo unutarnje duše ne mora biti

u skladu s našim tijelom. Rekao sam i to da niti jedna duša nije zla prije

no što se združi s fetusom. Ipak, duša ne ulazi u tijelo kao prazna ploča.

Na besmrtni karakter duše utječu sva obilježja i temperament mozga,

koji izaziva zrelost duše. Rekao sam da postoje duše koje su prijemčivije

od drugih na negativne utjecaje u životu. Većina slučajeva iz ove knjige

opisuju duše koje se bore protiv utjecaja svojih tijela, ili djeluju u skladu

s njima. Duše koje se bore protiv potrebe za kontrolom možda se neće

dobro spojiti s egom tijela sklonom sukobljavanju. S druge strane,

oprezna duša s malo energije može izabrati tijelo pasivnog, povučenog

temperamenta kako bi razvila smjelost u suradnji s domaćinom.

Kad se duša združi s novom bebom, mogu biti prilično siguran da

će to partnerstvo utjecati i na mane duše i na um tijela kojemu je potrebna

ta duša. Planeri za nas biraju tijela koja trebaju spojiti naše

karakterne nedostatke s određenim temperamentom tijela kako bi

stvorili specifične kombinacije osobnosti. Od klijenata koji su liječnici i

fiziolozi, dobio sam uvid u anatomiju ulaska duše u mozak fetusa u

razvoju. Primjer za to je šezdeset i šesti slučaj. Posthipnotičke sugestije

omogućile su klijentima tih profesija da mi nacrtaju pojednostavljene

dijagrame onoga što su mi u hipnozi željeli reći o tim vezama. To mi je

pomoglo da bolje shvatim.

Šezdeset šesti slučaj

Dr. N: Htio bih znati je li početni prijelaz u fetus za vas uvijek

isti?

S: Ne, nije. Iako tijekom izbora života imam rentgenski vid,

ulazak ipak može biti težak.

Dr. N: Opišite mi najnoviji primjer teškog ulaska.

S: Prije tri života, ušao sam u vrlo ukočen, neprijemčiv mozak.

Moja prisutnost mu je smetala. Bilo je to neobično, zato što

većina mojih tijela – domaćina prihvaća moju prisutnost. Obično

me dožive kao novog cimera.

Dr. N: Želite li reći da je ovo tijelo domaćina imao osjećaj da ste

vi strana prisutnost koju treba izbaciti?

S: Ne, bio je to tupi um s džepovima guste energije. Moj dolazak

narušio je njegov nedostatak mentalne aktivnosti… postojala je…

odvojenost između pojedinih dijelova mozga… što je stvaralo

otpor prema… komunikaciji. Letargični umovi zahtijevaju od

mene veći napor. Opiru se promjeni.

Dr. N: Kakvoj promjeni?

S: Mojeg boravka u njihovom prostoru, što zahtijeva određenu

reakciju na to stanje. Naveo sam taj um na razmišljanje, a nije

bio znatiželjan. Počeo sam pritiskati gumbe i otkrio da ne želi da

ga zazivam.

Dr. N: Što ste očekivali?

S: Tijekom pregleda u sferi (Prstenu), vidio sam krajnji rezultat

odraslog uma, ali nisam vidio sve poteškoće s umom bebe… dok

je još bio nov.

Dr. N: Shvaćam. Želite li reći da je taj um smatrao vaš upad prijetnjom?

S: Ne, samo smetnjom. Na kraju me prihvatio, a i dijete i ja prilagodili

smo se jedno drugome.

Dr. N: Vratimo se na vašu izjavu o pritiskanju gumba. Molim

vas, objasnite mi što to znači za vas pri standardnom ulasku u

fetus po vašem izboru?

S: Mozgu u razvoju obično se priključujem oko četvrtog mjeseca

– naši vodiči tu nam daju malo slobode – ali nikada nakon šestog

mjeseca. Kada uđem u maternicu majke, stvaram crvenu zraku

snažne energije i usmjerim je kroz stup kralježnice djeteta – prateći

mrežu neurona do mozga.

Dr. N: Zašto to činite?

S: To mi pokazuje učinkovitost prijenosa misli – osjetilnih

odašiljača…

Dr. N: Što činite nakon toga?

S: Upravljam svoju crvenu svjetlost oko dure mater – vanjske

ovojnice mozga… nježno…

Dr. N: Zašto crvenu svjetlost?

S: To mi omogućava da budem… osobito osjetljiv na fizičke osjećaje

te nove osobe. Spajam svoju energetsku toplinu sa sivo

plavom moždanom tvari. Prije no što stignem tamo, mozak je

jednostavno siv. Ja palim svjetla u mračnoj prostoriji s drvetom

u sredini.

Dr. N: Ne pratim vas više. Objasnite mi to drvo.

S: (energično) Drvo je peteljka. Parkiram se između dvije moždane

polutke kako bih otkrio kako će taj sustav funkcionirati.

Zatim se krećem po granama drveta da bih isprobao sklopove.

Želim znati koliko je gusta energija u vlaknima oko kruga cerebralnog

korteksa oko talamusa… želim saznati kako taj mozak

razmišlja i kako osjeća stvari.

Dr. N: Koliko je važna gustoća energije ili manjak gustoće

energije u mozgu?

S: Ukoliko postoji pretjerana gustoća na određenim poljima,

znači da postoje blokade na mostovima koji osiguravaju učinkovitu

aktivnost neurona. Želim svojom energijom malo namjestiti

te cestovne blokade ako mogu – znate – dok se mozak još

formira.

Dr. N: Možete li utjecati na razvoj mozga?

S: (smije mi se) Naravno ! Jeste li mislili da su duše tek putnici u

vlaku? Blago stimuliram ta područja.

Dr. N: (namjerno se pravim da ne shvaćam) Pa, mislio sam da i

vi i beba… izražavate minimalnu inteligenciju u početku.

S: (smije se) Ne do rođenja.

Dr. N: Želite li reći da možete popraviti funkciju moždanih valova

svim tim aktivnostima koje ste opisali?

S: To je ono što želimo postići. Bit cijele priče je u tome da uskladite

svoje vibracijske razine i sposobnosti s prirodnim ritmovima

dječjih moždanih valova – električnim tokom, (gorljivo) Mislim

da su mi tijela – domaćini zahvalni na tome što poboljšavam brzinu

misli preko mostova, (zastaje, pa dodaje) Možda bih ja samo

htio da je tako.

Dr. N: Što mislite, kako će se u budućnosti razvijati mozak ukoliko

se nastavi evolucija i utjecaj duša?

S: Bit će moguća telepatija.

Naravno, imao sam i mlađe duše koje su manje aktivne nakon

ulaska u tijelo od klijenta iz šezdeset šestog slučaja. To je mnogo bolje

nego kada pretjerano gorljiva, neiskusna duša uznemiruje dijete svojom

nesposobnošću. Prosječna duša ispituje svojeg novog domaćina radi

informacija, ali na način koji je opisan kao «škakljanje u kojem dijete

uživa». U osnovi, to je važno vrijeme za integraciju tijela i duše s majkom,

i mentalni ulazak u proces upoznavanja. No, sjedište duše ni u

kojem slučaju nije ograničeno na mozak. Energija duše zrači kroz cijelo

tijelo djeteta.

Klijent iz šezdeset šestog slučaja bio je liječnik. Moj sljedeći slučaj

opisuje klijenta koji nema veze s medicinom, a koji govori o ujedinjenju

dva entiteta koja stvaraju cjelinu u početku novog života. Svaka duša

ima neki svoj način i vrijeme u kojem želi ući u fetus. Sljedeći slučaj

opisuje nam procedure kojima se služi vrlo obzirna, razvijena duša.

Šezdeset sedmi slučaj

Dr. N: Recite mi kako je to ući u um bebe i kada vi obično

ulazite.

S: U početku, ja o tome razmišljam kao o zaručivanju. U svoje

sadašnje tijelo ušao sam u osmom mjesecu. Više volim ući

kasnije, kad je mozak veći. tako da imam više posla tijekom

spajanja.

Dr. N: Ne postoje li i nedostaci kasnog ulaska? Mislim, tada imate

posla s neovisnijom jedinkom.

S: Neki moji prijatelji misle tako, ali ja ne. Želim razgovarati s

djetetom kad postoji veća obostrana svjesnost.

Dr. N: (pravim se blesav kako bih izazvao reakciju) Razgovarati

– razgovarati s fetusom – što želite reći…?

S: (smije mi se) Naravno da komuniciramo s djetetom.

Dr. N: Polako mi to objasnite. Tko najprije govori i što?

S: Dijete obično kaže: «Tko si ti?» Ja odgovaram:. «Prijatelj koji se

došao igrati i postati dio tebe.»

Dr. N: (namjerno provociram) Nije li to varka? Niste se došli

igrati s njim. Došli ste mu zauzeti um.

S: Oh, molim vas! S kim ste to razgovarali? Taj um i moja duša

stvoreni su da budu zajedno. Mislite li da sam ja nekakav uljez na

Zemlji? Spajao sam se s bebama koje su me radosno dočekivale

jer su znale da ću doći.

Dr. N: Postoje duše koje su imale drukčija iskustva.

S: Gledajte, znam da su neke duše nespretne. Upadaju unutra

poput slona u staklani i previše gorljivo nastoje započeti radom.

Previše frontalne energije odjednom izaziva otpor.

Dr. N: Je li dijete u vašem sadašnjem životu bilo imalo uplašeno

zbog vašeg ulaska?

S: Ne, ono još ne zna dovoljno da bi se moglo uplašiti. Počinjem

tako što milujem mozak. Trenutno projiciram tople misli ljubavi i

prijateljstva. Većina beba jednostavno me prihvaća kao da sam

dio njih. Neke su pomalo rezervirane – kao moje sadašnje tijelo.

Dr. N: Oh, stvarno? Što je bilo neobično u vezi tog fetusa?

S: Ništa važno. Razmišljao je: «Sada kad si ti ovdje, tko ću ja

biti?»

Dr. N: Mislim da je to jako važno. To dijete zapravo priznaje da

njegov identitet ovisi o vama.

S: (strpljivo) Dijete se počelo pitati: «Tko sam ja?» Neka djeca

svjesnija su toga od druge. Neka pružaju otpor, jer imaju osjećaj

da narušavamo njihov inertni početak – poput bisera u školjci.

Dr. N: Dakle, ne mislite da dijete ima osjećaj da prisilno gubi dio

svojeg identiteta?

S: Ne, došli smo kao duše da bismo djetetu dali… dubinu osobnosti.

Njegovo biće unaprijeđeno je našom prisutnošću. Bez nas,

oni bi funkcionirali kao nezrelo voće.

Dr. N: Ali shvaća li dijete bilo što od toga prije rođenja?

S: Zna samo da ja želim biti prijatelj s njim, kako bismo mogli

zajedno raditi razne stvari. Počinjemo komunicirajući o jednostavnim

stvarima, primjerice o neudobnom položaju tijela u majčinoj

utrobi. Bilo je situacija kad je pupčana vrpca bila omotana

oko vrata djeteta, a ja sam ga smirio, jer bi se inače migoljilo i

pogoršalo stvari.

Dr. N: Molim vas, nastavite mi opisivati kako pomažete djetetu.

S: Pripremam dijete za rođenje, koje će mu biti šok kad se dogodi.

Zamislite da vas tjeraju da izađete iz tople, udobne, sigurne

maternice u jarku svjetlost bolničke sobe… buka… obvezno

disanje… dodavanje. Dijete cijeni moju pomoć, zato što je moj

glavni cilj suzbijanje straha. Tješim mozak uvjeravajući ga da će

sve biti u redu.

Dr. N: Pitam se kako su se djeca osjećala prije no što su duše

došle da im pomažu?

S: Mozak je tada bio previše primitivan da bi shvatio traumu

rođenja. Svijest je bila niska. (smije se). Naravno, ja nisam bio

ovdje u ta vremena.

Dr. N: Možete li nekako smiriti uplašene majke?

S: Moramo biti vrlo spretni. Tijekom većeg dijela mojeg života

nisam mogao mnogo utjecati na majke ako su tijekom trudnoće

bile uplašene, tužne ili ljutite. Morate biti u stanju uskladiti svoje

energetske vibracije i s djetetom i s majčinim prirodnim tjelesnim

ritmovima. Morate uskladiti tri niza valnih duljina – u koje spadaju

i vaše – da biste utješili majku. Čak mogu navesti bebu da udari

majku kako bi joj javila da je dobro.

Dr. N: Pretpostavljam da je do rođenja težak posao spajanja

dovršen?

S: Da budem iskren, spajanje za mene još nije gotovo. Ja razgovaram

sa svojim tijelom kao drugi entitet do dobi od šest

godina. Bolje je ne prisiljavati tijelo na trenutno potpuno spajanje.

Neko vrijeme igramo igre kao dvije osobe.

Dr. N: Primijetio sam da mnogo male djece razgovaraju sami sa

sobom kao da imaju zamišljenog prijatelja. Je li to njihova

duša?

S: (ceri se) Tako je, iako se i naši vodiči uživaju igrati s nama kad

smo mala djeca. Jeste li primijetili da i starije osobe često

razgovaraju sa sobom? Na svoj način, pripremaju se za odvajanje

na kraju putovanja.

Dr. N: Što općenito mislite o dolascima na Zemlju iz života u

život?

S: Smatram to darom. Ovo je tako složen planet. Naravno, može

vam slomiti srce, ali je i sjajan i neopisivo lijep. Ljudsko tijelo je

čudo oblika i strukture. Svako novo tijelo iznova me zapanji, a

postoje toliki načini na koje se mogu izraziti u njemu, osobito

onaj najvažniji – ljubav.

Vezani postovi:

REINKARNACIJA – Odlazak u duhovni svijet

REINKARNACIJA – Astralne ravni

REIKARNACIJA – Zaključak