Kad moji klijenti u hipnozi opisuju svoje uzdizanje u duhovni svijet kao da se «dižu kroz maglovite razine difuzne svjetlosti«, to me podsjeća na astralne ravni o kojima čitamo u istočnjačkim tekstovima. Moram priznati da me ne privlači kruta ideja istočnjačke filozofije o tome da postoji točno sedam ravni postojanja, poslaganih poput stubišta, od najniže do najviše. Činjenica je da moji klijenti ne vide dokaze postojanja svih tih ravni. Ljudska je slabost što moramo etiketirati koncepte kako bismo ih mogli kodirati. U svojim opisima duhovnog svijeta, i ja se jednako često služim tom praksom kao i svi drugi.
Možda je najbolje da uzmemo one ideje koje za nas imaju duhovnog smisla i odbacimo ostale, bez obzira na starost određenih ideja ili na to tko nam govori da su one istinite.
Razlog mojih primjedbi na krutu formulu o ravnima postojanja od Zemlje do Božanstva jest u tome što su to nepotrebne prepreke. Sva moja istraživanja klijenata u višem stanju svijesti ukazuju mi na to da nakon smrti odlazimo izravno s astralne ravni koja okružuje Zemlju kroz vratnice u duhovni svijet. Nije važno je li moj klijent mlada duša ili vrlo napredna starija duša – svi mi nakon smrti govore da njihova duša prolazi kroz gustu atmosferu svjetlosti oko astralne ravni Zemlje.
U toj svjetlosti postoje mrlje tamno sive, ali nema neprozirnih crnih zona Mnogi opisuju efekt tunela. Sve duše sa Zemlje zatim se brzo kreću u jarku svjetlost duhovnog svijeta. To je jedinstveni eterični prostor bez zona ili prepreka. U samom duhovnom svijetu, svi takozvani prostori ili mjesta na koja može otići duša koja se reinkarnira preklapaju se. Primjerice, akasha zapisi iz tradicionalne istočnjačke filozofije mojim klijentima ne izgledaju kao da se nalaze na nekakvoj četvrtoj kauzalnoj ravni odvojenoj od drugih funkcionalnih područja. Moji klijenti zovu te zapise Životne knjige, koje se pohranjuju u simboličnim knjižnicama smještenim pokraj drugih duhovnih lokacija. Priznajem da postoji mnogo toga izvan duhovnog iskustva duše koja se reinkarnira, a time i izvan dosega mojih upita. Možda je cijela ideja o kozmičkim ravnima u osnovi pokušaj konceptualizacije stanja eterične svjesnosti koje se razlikuje od kretanja kojeg priječe barijere. Povijesno gledajući, specifična obilježja ravni koje zatvaraju «svijet podzemlja» – osmišljen za neke iskvarene duše – prisutnija su u ljudskom razmišljanju. O tome ću detaljnije raspravljati u šestom poglavlju. Kad mi moji klijenti pričaju o medudimenzionalnim putovanjima, pretpostavljam da se to može protumačiti kao da se duša kreće između ravni. Naziv «ravan» ne koristi se tako često kao riječi «razina», «rubovi», «granice» i «podjele», osim kada klijent govori o Zemlji. Ljudi u hipnozi govore da su, unutar astralnog plana koji okružuje Zemlju, alternativne ili paralelne stvarnosti dio našeg fizičkog svijeta. Očito, unutar tih stvarnosti, neki ljudi u našoj fizičkoj stvarnosti mogu vidjeti nematerijalna bića. Pričali su mi o mnoštvu međudimenzionalnih sfera kojima se duše služe za obuku i rekreaciju u duhovnom svijetu. Duhovne granice mogu biti tanke poput «staklenih» pregrada između grupa duša, ili široke poput zona između svemira. Kažu mi da sve prostorne zone imaju vibracijska svojstva koja omogućuju prolazak duša samo kad su njihovi energetski valovi prilagođeni odgovarajućim frekvencijama. Razvijenije duše objašnjavaju da apsolutno vrijeme kakvo mi poznajemo ne postoji u tim područjima. Ima li i fizički svijet Zemlje slična obilježja koja većina nas ne vidi? Imao sam jednog misaonog klijenta koji mi je nakon svoje seanse napisao sljedeći tekst: Zahvaljujući radu s vama, shvatio sam da je naša stvarnost nalik filmskom projektoru koji nam pokazuje slike na trodimenzionalnom zaslonu neba, planina i mora. Kad bi drugi projektor, s vlastitim otiskom alternativnih svjetlosnih frekvencija i vremensko – prostornih nizova, bio usklađen s prvim, obje stvarnosti mogle bi postojati istovremeno s materijalnim i nematerijalnim entitetima u istoj zoni. Ako je točno ono što mi ljudi u stanju transa govore o tom sustavu, eterična bića mogla bi egzistirati u raznim stvarnostima unutar iste astralne ravni koja okružuje Zemlju – pa čak i na samoj Zemlji. Vibracijske energetske sile oko Zemlje u stalnom su tijeku. Čini mi se da bi ta magnetska polja, promijenivši gustoću, stvorila ciklične varijacije tijekom stoljeća ljudske povijesti. Stoga, u bilo kojem stoljeću možemo biti prijemčivi za gledanje duhova na Zemlji. Možda su drevni narodi zaista vidjeli više nego što vidimo mi u modernom svijetu. Duhovi prirode U jednoj emisiji na nacionalnoj televiziji, jedna žena pričala je kako je vidjela vilenjake u svojem vinogradu. Rekla je da ih je u početku samo čula i da se malo zabrinula za svoje zdravlje. S vremenom, mogla je razgovarati s njima, a nekolicinu je i vidjela. Opisala ih je kao bića visoka 60-ak cm, šiljatih ušiju, odjevena u vrećaste hlače. Naravno, mnogi ljudi iz njezinog kraja smatrali su je ludom kad su te vijesti objavljene. No, savjeti koje je dobila od tih bića o tome što treba učiniti sa svojom zemljom da bi povećala kvalitetu i kvantitetu proizvodnje grožđa u odnosu na susjedne farme ubrzo su doveli do toga da je mnogi shvate ozbiljnije. Kad je priča objavljena, tu su ženu pozvali na testiranje moždanih valova. Kad su joj stimulirali osjete, otkriveno je da su neki dijelovi njezinog mozga u stanju stvarati mnogo više razine energije nego što je normalno. Imam klijenticu koja je također tvrdila da posjeduje takve sposobnosti. Bila je ona stara duša i u dubokom transu rekla je: «Vilinski narod bio je ovdje dugo prije uspona naše civilizacije i nikada nije otišao. Većina nas ne vidi ih danas, kao što smo ih vidjeli nekada, zato što su tako stari da je njihova gustoća veoma smanjena, dok naša zemaljska tijela još uvijek imaju tešku energiju.« Nastavao sam je propitivati i rekla je: “Stijena ima gustoću 1 – D. drveće 2 – Da naša tijela su na razini 3 – D. Dakle, prirodna bića bila bi nam nevidljiva ako se njihova gustoća kreće od 4 – D i 6 – D.” Kad se sjetim žene koja je vidjela vilenjake u svojem vinogradu, u svojem umu imam sliku. Kad bismo mogli gledati Zemlju rendgenskim vidom, mogla bi izgledati kao niz prozirnih plastičnih topografskih kani prebačenih jedne preko drugih. Ti vibracijski energetski slojevi razlikuju se po gustoći i za mene označavaju alternativne stvarnosti. Neki nadareni ljudi možda vide kroz te slojeve, ali većina nas to ne može. Također vjerujem da veliki dio našeg folklora potječe iz sjećanja koja duše imaju na svoja iskustva s drugih fizičkih i mentalnih svjetova. Ono što klijenti u hipnozi govore o tim iskustvima u nekim se aspektima slaže s mitovima i legendama Zemlje. Ta duševna sjećanja uključuju duhove u drveću i biljkama, kao i veze s elementima zraka, vode i vatre. O folkloru i sjećanju duša govorit ćemo detaljnije u sljedećim poglavljima. Duhovi Mnogi istraživači paranormalnog pisali su o duhovima. Ne smatram se stručnjakom za to područje, iako sam imao neka iskustva s dušama u obliku duhova. Na predavanjima mi često postavljaju pitanja kako dobronamjerni vodiči duša mogu dopustiti tim bićima da lutaju uokolo izgubljena, nesretna i sama. Moj doprinos istraživanju duhova bit će isticanje nekih stvari koje smatram pogrešnim stavovima i objašnjavanje tog fenomena s gledišta duha, a ne ljudi koji ih vide na Zemlji. Kad sam svoju hipnoterapeutsku praksu posvetio isključivo istraživanju života između života, trebalo mi je mnogo godina prije nego to sam susreo klijenta koji je bio duh dulje vrijeme nakon prošlog života. One koji su imali takvo kratkoročno iskustvo ne smatram duhovima u tradicionalnom smislu. Primjerice, imao sam klijenticu koja je poginula mlada u školskom požaru spašavajući djecu. Ta učiteljica ostala je u gradu nekoliko mjeseci nakon toga, pazeći na djecu i druge ljude koji su žalili zbog njezine prijevremene smrti. Kad sam je upitao zašto je na kraju otišla, rekla je: «Oh. na kraju mi je dosadilo«. Došao sam do zaključka da su tek rijetke duše bile duhovi, koje su na Zemlji provele više vremena no što je potrebno novom bestjelesnom biću da je napusti. Ne vjerujem da nas diljem svijeta plaši mnogo duhova. Slučajevi koji slijede pokazat će da nas naši vodiči ne tjeraju niti nas sile da prijeđemo u duhovni svijet ako je naš nedovršeni posao tako snažan da ne želimo napustiti Zemljinu astralnu ravan. To je osobito točno ako duša ima blažeg vodiča. Neki vodiči imaju nježan pristup. Osim toga, naši se vodiči obično ne pojavljuju kod nas u trenutku naše smrti na ovoj razini. Za većinu duša, osjećaj vučenja nakon smrti nježan je i postaje snažniji tek kad napustimo Zemljinu astralnu ravan. Nije upitno da su viša bića trenutno svjesna naše smrti. No, želje pokojnika se poštuju. Imajte na umu da vrijeme ne znači ništa u duhovnom svijetu. Bestjelesna bića nemaju u glavama linearni sat, pa za njih dani, mjeseci i godine nemaju isti značaj kao za utjelovljena bića. Duh koji je nastanjivao engleski dvorac četiri stotine godina i vratio se u duhovni svijet može u duhovnom vremenu imati osjećaj da je prošlo samo četrdeset dana ili čak četrdeset sati. Neki ljudi imaju pogrešno mišljenje da duhovi ne znaju da su mrtvi ili da ne znaju kako pobjeći iz svoje situacije. Da, u nekom smislu oni su zarobljeni, ali to je stanje mentalne, a ne materijalne sputanosti. Duše nisu izgubljene u nekoj zatvorenoj astralnoj ravni i one znaju da su napustile život na Zemlji. Zbunjenost duhova leži u opsesivnoj povezanosti koju osjećaju prema mjestima, ljudima i događajima koje ne mogu otpustiti. Ti činovi gubljenja sebe namjerni su, ali posebni vodiči zvani Majstori Otkupitelji stalno motre i čekaju na znakove da su nemirni duhovi spremni na odlazak. Imamo pravo na odlučivanje o sebi, čak i kod iskustva smrti. Duhovni vodiči poštivat će i loše odluke. Prema onome što sam vidio, duhovi su manje zrele duše koji imaju poteškoća s oslobađanjem od zemaljskih zagađenja. To osobito vrijedi ako ostaju u čistilištu dulji niz zemaljskih godina. Razlozi ostanka različiti su. Možda je njihov život završio na neki neočekivani način, što je izazvalo skretanje s glavnog puta. Te duše možda smatraju da je njihova slobodna volja na neki način narušena. Često postoji i strašna trauma Povezana sa smrću duha. Možda žele ostati kako bi zaštitili neku voljenu osobu od opasnosti. Godine 1994.. mlada žena vozila je noću cestom nedaleko od moje kuće u planinama Sierra Nevade. Sletjela je niz strmi nasip i poginula. Nitko nije vidio nesreću, niti je primijetio olupinu petnaest metara ispod ceste gdje je njezin trogodišnji sin preživio pet dana. Ta nesreća privukla je pozornost diljem zemlje kad je objavljena vijest da je motorist u prolazu ugledao sablasnu prikazu nage mlade žene koja je ležala na autocesti iznad olupine. Njezin duh privukao je pozornost na dramatičan način, i djelovalo je. jer je njezino dijete pronađeno u pravom trenutku da mu spase život. Otkrio sam da je temeljni razlog uznemirenosti tih duša iznenadna promjena u njihovom planiranom karmičkom smjeru koju smatraju ne samo neočekivanom, nego i nepravednom. Čini se da je većina slučajeva s duhovima povezana s dušama koje je netko ubio ili im učinio nešto nažao u životu. Moj sljedeći slučaj počinje kao tipična priča o duhovima, ali zatim otkriva kako su ta pitanja razriješena konstruktivno za duha. Napuštena duša Belinda je potražila moju pomoć zbog snažnog osjećaja tuge koji nije mogla protumačiti iskustvima iz sadašnjeg života. Tijekom uvodnog intervjua saznao sam da ima četrdeset i sedam godina i da se nikada nije udavala. Preselila je u Kaliforniju s Istočne obale nakon burnog prekida s muškarcem imenom Stuart, što se dogodilo prije dvadeset godina. Belindi je stalo do Stuarta, ali prekinula je njihove zaruke nakon odluke da promijeni svoj život i ode na zapad u potrazi za novom karijerom. Zamolila je Stuarta da pođe s njom, ali on nije htio ostaviti svoj posao i svoju obitelj. Stuart je preklinjao Belindu da se uda za njega i ostane u njihovom rodnom kraju, ali ona je odbila. Belinda mi e rekla da je Stuart bio skršen kad ga je ostavila, ali nije htio poći za njom. Napokon, Stuart se oženio drugom ženom. Nekoliko godina kasnije, Belinda je upoznala Burta i neko su vrijeme održavali strasnu vezu, no na kraju ju je ostavio zbog druge žene. Pitao sam se je li to izvor Belindine neobješnjive tuge, ali rekla mi je da nije. Bila je povrijeđena, ali dobro je što se nije udala za Burta. Belinda sada shvaća da je, osim što je Burt bio nevjeran, imao i različit temperament od nje. Belinda je dodala da je te čudne osjećaje napuštenosti i gubitka imala i mnogo prije tih odnosa s muškarcima. Moj je običaj da povedem klijente u posljednji prošli život prije no što uđemo u duhovni svijet. Ta tehnika hipnoze omogućuje prirodniji mentalni prijelaz nakon prizora smrti. Zamolio sam Belindu da izabere kritičnu scenu za početak našeg razgovora o njezinom prošlom životu. Izabrala je jedan trenutak velike mentalne boli. Rekla je da je bila mlada žena imenom Elizabeth koja je 1897. živjela na velikoj farmi u blizini Batha, Engleska. Elizabeth je bila na koljenima i držala se za kaput svojeg supruga, Stanleya, koji ju je vukao kroz prednja vrata njihove ladanjske kuće. Nakon pet godina braka, Stanley ju je ostavio. Dr. N: Što vam Stanley govori u tom trenutku? S: (počinje jecati) Kaže: «Žao mi je zbog ovoga, ali moram otići s ove farme i vidjeti ostatak svijeta.» Dr. N: Kako vi reagirate, Elizabeth? S: Molim – preklinjem Stanleva da ne ode zato što ga jako volim i više ću se potruditi da ga ovdje usrećim. Ruke me bole od držanja njegovog kaputa. Vuče me niz predvorje do ulaznih stuba. Dr. N: Što kaže vaš suprug? S: Stanley kaže: «Nije stvar u tebi. Dosta mi je ovog mjesta. Vratit ću se.» Dr. N: Smatrate li da zaista to i misli? S: Oh… znam da me dio njega voli na neki način, ali njegova potreba da pobjegne iz tog života i od svega što je poznavao od djetinjstva previše je snažna, (nakon te rečenice, tijelo moje klijentice počinje nekontrolirano drhtati). Dr. N: (nakon što sam je malo utješio) Recite mi što se događa sada, Elizabeth. S: Gotovo je. Više ga ne mogu zadržati… ruke mi nisu dovoljno snažne – bole me. (klijentica trlja ruke). Padam niz ostatak stuba pred slugama – nije me briga. Stanley se penje na konja i odlazi, a ja ga bespomoćno promatram. Dr. N: Jeste li ga ikad opet vidjeli? S: Ne, samo znam da je otišao u Afriku. Dr. N: Kako vi zarađujete za život, Elizabeth? S: Ostavio mi je imanje, ali nisam dobra upraviteljica. Otpustila sam većinu sluga i radnika. Ubrzo nam ne ostaje gotovo ništa od stoke, jedva preživljavam ali ne mogu napustiti farmu. Moram ga čekati, ukoliko mi se odluči vratiti. Dr. N: Elizabeth, sada želim da se vratite u posljednji dan svojeg života. Recite mi koje se godine to događa i opišite mi okolnosti koje su dovele do tog dana. S: Godina je 1919. (klijentici su tada pedeset i dvije godine) i ja umirem od gripe. Nisam se mnogo opirala tijekom posljednjih nekoliko tjedana jer samo životarim. Moja samoća i tuga… pokušaj da održim farmu… srce mi je slomljeno. Sada provodim Elizabeth kroz prizor smrti i pokušavam je odvesti u svjetlo. Ne uspijevam, jer ona ostaje na farmi. Ubrzo otkrivam da će ova prilično mlada duša postati duh. Dr. N: Zašto se opirete napuštanju astralne ravni Zemlje? S: Ne želim poći – još ne mogu otići. Dr. N: Zašto ne? S: Moram čekati Stanleva na farmi. Dr. N: Ali čekali ste ga već dvadeset i dvije godine i nije se vratio. S: Da, znam. Ipak, ne mogu se natjerati da odem. Dr. N: Što sada radite? S: Lebdim kao duh. Razgovaram s Elizabeth o njezinom sablasnom izgledu i ponašanju na farmi. Ne može se usredotočiti na Stanleyeve energetske vibracije kako bi ga locirala u svijetu, što bi iskusnija duša mogla učiniti. Dalje propitivanje otkriva da Elizabeth smatra kako bi imanje moglo ostati u obitelji ako ona zastraši sve potencijalne kupce. Zaista, imanje miruje i nema novih stanovnika, zato što svi u tom kraju znaju da tu ima duhova. Elizabeth mi govori da leti po ladanjskoj kući i plače zbog toga što je napuštena. Dr. N: Koliko dugo čekate Stanleya u zemaljskim godinama? S: Uh, četiri godine. Dr. N: Čini li vam se to kao dugo razdoblje? Što činite? S: To nije ništa – nekoliko tjedana. Plačem… jadikujem zbog svoje tuge, ne mogu si pomoći. Znam da to plaši ljude, osobito kad rušim stvari. Dr. N: Zašto želite plašiti ljude koji vam nisu učinili ništa nažao? S: Da bih izrazila svoje nezadovoljstvo zbog onoga što mi je učinjeno. Dr. N: Molim vas, opišite mi kako sve to završava. S: Ja sam… pozvana. Dr. N: Oh, tražili ste da vas oslobode iz te tužne situacije? S: (duga stanka) Pa… zapravo i ne… donekle… ali on zna da sam spremna. Dolazi mi i govori: «Ne misliš li da je to dovoljno?« Dr. N: Tko vam to kaže, i što se događa? S: Otkupitelj izgubljenih duša doziva me i s njim se udaljavam od Zemlje. Razgovaramo dok čekamo. Dr. N: Samo trenutak – je li to vaš duhovni vodič? S: (smiješi se po prvi puta) Ne, čekamo mojeg vodiča. Ovaj duh je Doni. On spašava duše poput mene. To mu je posao. Dr. N: Kako Doni izgleda i što vam kaže? S: (smije se) Izgleda poput malenog gnoma, s naboranim licem i oštećenim cilindrom. Zalisci mu se tresu dok razgovara sa mnom. Kaže mi da mogu ostati dulje ako to želim, ali ne bi li bilo zabavnije vratiti se kući i vidjeti Stanleya tamo. Vrlo je smiješan i nasmijava me, ali tako je nježan i mudar. Uzima me za ruku i krećemo na jedno prelijepo mjesto kako bismo nastavili s razgovorom. Dr. N: Pričajte mi o tom mjestu i o tome što vam se kasnije događa. S: Pa, to je mjesto za tužne duše poput mene. Izgleda poput prelijepe livade s cvijećem. Doni mi kaže da se radujem i ispunjava moju energiju ljubavlju i srećom i čisti mi um. Dopušta mi da se igram poput djeteta medu cvijećem i govori mi da trčim za leptirima dok se on odmara na suncu. Dr. N: To zvuči sjajno. Koliko dugo sve to traje? S: (prilično zbunjena mojim pitanjem) Onoliko koliko želim! Dr. N: Tijekom tog vremena, razgovara li Doni s vama o Stanleyu i vašem ponašanju dok ste bili duh? S: (reagira s odbojnošću) Apsolutno ne! Otkupitelj nije Tishin (klijentičin vodič). Ta pitanja dolaze na red kasnije. Ovo je moje vrijeme za počinak. Donijevo staro lice tako je puno ljubavi i nježnosti, nikada se ne mršti. Samo me potiče da se igram. Njegov posao je da mi iscijeli dušu tako što će mi očistiti um. Nakon što se Elizabethina energija obnovi, Doni je prati do Tishin i ljubi je za rastanak. Zatim počinju prva vrednovanja, poput normalne orijentacije za nekoga tko se vraća u duhovni svijet. Sudjelovao sam na tom razgovoru s Elizabeth – Belindom i bila je vrlo poučna. U početku, rekla je da je njezin život napuštene žene uludo potrošen. Naravno, Elizabeth je potrošila veći dio svojeg života u patnji, ne prilagođavajući se i ne pnhvaćajući promjenu. Pod vodstvom Tishin, vidjela je da ta lekcija nije uludo potrošena. Belinda je danas vrlo neovisna i produktivna žena koja je prebrodila mnoge emocionalne oluje. Siguran sam da su čitatelji do sada već shvatili da je Stanley danas Stuart. Kada ljudima opisujem taj dio priče, neki mi kažu: “Oh, dobro, okrenula je priču s tim gadom i postupila prema njemu na isti način kako bi mu se osvetila za ono što joj je učinio. ” To razmišljanje pokazuje kako pogrešno shvaćamo karmičke lekcije. Duše Elizabeth i Stanleya dobrovoljno su se javile da preuzmu uloge Belinde i Stuarta u sadašnjem životu. Stuart je morao osjetiti emocionalnu bol onoga što je učinio Flizabeth. Kao Stanley, oženio se njome u kulturi i vremenu kad su žene u potpunosti ovisile o svojim muževima. Budući da ju je ostavio brzo i beskompromisno, njegova je akcija bila osobito brutalna. To ne opravdava Elizabeth, koja nije preuzela odgovornost za promjene u svojem životu. Njezine patnje i neprihvaćanje situacije bili su tako ekstremni da je na kraju postala duh. Preuzevši Stanleyevu ulogu u sadašnjem životu, Belindina duša morala je naučiti što je izazvalo Stanleyeve osjećaje zatočenosti na neželjenom mjestu. Belinda nije bila Stuartova žena kad je napustila Istočnu obalu, pa njezina obveza nije bila posve nalik onoj kakvu je Stuart imao prema njoj u prošlom životu dok je bio Stanley. No, u ovom životu opet su bili ljubavnici i Stuart se osjećao napuštenim zbog Belindine želje da napusti njihov grad, prijatelje i obitelj i pronađe pustolovine i prilike na drugom mjestu. Zato što je imala hrabrosti da to učini sama, Belindina duša sada je stekla uvid da je Stanley nije ostavio zbog zlobne želje da joj izazove emocionalnu bol. Stanley je htio slobodu, a isto je htjela i Belinda. Belinda je prenijela mentalni otisak tog prošlog života u svoj sadašnji život. S karmičkog stajališta, Belinda je imala određenu dozu zaostale Elizabethine tuge koju nije mogla shvatiti sve do naše seanse. Belinda mi je rekla da još uvijek razmišlja o Stuartu i da je on vjerojatno ne može zaboraviti, budući da mu je bila prva ljubav. Oni su srodne duše iz iste grupe i mislim da je vjerojatno da će se u sljedećem životu naći u nekoj novoj ulozi, uravnotežujući ono što su naučili u prethodna dva života. Za one među vama koji se pitaju zašto je Belinda imala kratku, neuspješnu ljubavnu vezu s Burtom, reći ću da je to bio test. Burt je još jedan član iste grupe duša i dobrovoljno se javio da pokrene Belindina duševna sjećanja na život kao Elizabeth, da bi vidio je li naučila trpjeti emocionalnu bol slomljenog srca. Burtovo djelovanje bio je i poziv na buđenje Belindi, da bi u ovom životu shvatila kako se Stuart osjećao kad ga je ostavila. Karma je dvosjekli mač.
Duševna dvojnost
Prije nekoliko godina, jedan članak objavljen u nekom magazinu opisao je putovanje Amerikanke koja se vozila kroz englesko ladanje i osjetila neobjašnjivu želju da skrene na malu postraničnu cestu koja nije vodila prema odredištu kamo je namjerila poći. Ubrzo je stigla do napuštene stare ladanjske kuće (ne one Stanleyeve). Pazikuća je ženi rekao da u kući postoji duh koji veoma sliči njoj. Lutajući imanjem, osjetila je čudnu povezanost s nečim. Možda je došla tamo da sama sebi pomogne da se oslobodi. Dva dijela njezine duše možda su privučena jedan drugome na isti tajanstveni način na koji dvije osobe mogu živjeti paralelne živote s jednom dušom ako postoji neka važna svrha. U prvom poglavlju dotaknuo sam temu podvojenosti duša i pričao o tome kako mogu podijeliti svoju energiju i živjeti više života istovremeno. Jedan dio energije većine duša nikad ne napušta duhovni svijet tijekom inkarnacija. U sljedećem ću poglavlju podrobnije raspravljati o dijeljenju duša, ali dijeljenje energije duša osobito je važno za izučavanje duhova. U mojem posljednjem slučaju, iako je Elizabeth provela neko vrijeme u čistilištu kao duh, jedan dio njezine energije ostao je u duhovnom svijetu, radeći na lekcijama i komunicirajući s drugim dušama. Taj drugi dio može se također inkarnirati i krenuti u sljedeći život. Vjerujem da se to dogodilo ženi koja je pronašla kuću s duhom. Ne slažem se s nekim stručnjacima za duhove koji tvrde da duhovi predstavljaju samo zemaljsku ljusku bez svjesnosti duše. Postoje životni ciklusi u kojima duše odlučuju ponijeti u ljudsko tijelo manje energije nego što bi trebale. Međutim, čak i ako postanu duhovi, te su duše daleko više od praznih energetskih ljuski. Možda bismo mogli zaključiti da bi dio energije duha koji je ostao u duhovnom svijetu trebao biti od veće pomoći njihovom uznemirenom «drugom ja» koji još uvijek boravi na Zemlji. Prema onome što čujem, većina nezrelih duša koje prijeđu na drugu stranu ne može samostalno obaviti taj prijelaz i integraciju energije. Sljedeći isječak je izvještaj koji sam dobio od srodne duše jednog duha. Taj duh je mlada duša s prve razine koja je bila prvi suprug moje klijentice. Dr. N: Rekli ste mi da je vaš prvi suprug, Bob, bio duh nakon svojeg posljednjeg života. Molim vas, opišite mi u kojim se okolnostima to dogodilo. S: Bob je postao duh zato što je poginuo u ranoj fazi našeg braka u tom životu. Bio je toliko shrvan očajem i brigom za mene da nije htio otići. Dr. N: Aha. Možete li mi približno reći koliki je dio svoje ukupne energije prenio sa sobom u taj život? S: (kima glavom) Bob je ponio samo četvrtinu svoje energije i to mu nije bilo dovoljno u ovoj mentalnoj krizi… pogrešno je procijenio… (zaustavlja se). Dr. N: Mislite li da Bob ne bi postao duh da je ponio dovoljno energije da se može nositi s ovakvom situacijom? S: Oh, na to vam ne mogu odgovoriti, ali mislim da bi bio snažniji… otporniji na tugu. Dr. N: Zašto je onda ponio tako malo energije na Zemlju? S: Pa, zato što se htio više posvetiti svojem radu u duhovnom svijetu. Dr. N: Zbunjen sam, zašto Bobu njegov vodič nije rekao da ponese više energije na Zemlju? S: (odmahuje glavom) Ne, ne! Ne prisiljavaju nas na taj način:. Slobodni smo da sami donosimo svoje odluke. Bob nije morao postati duh, znate. Savjetovali su ga da ponese više, ali tvrdoglav je. Osim toga, tada je razmišljao o još jednom životu (paralelnom). Dr. N: Da vidim jesam li vas dobro shvatio. Bob je pogrešno procijenio svoju sposobnost normalnog funkcioniranja u krizi i u tijelu je imao samo 25 posto svojeg energetskog potencijala? S: (tužno) Bojim se da je tako. Dr. N: Iako je to tijelo nestalo nakon smrti? S: To nije bilo važno. Još je uvijek osjećao učinak i nije imao dovoljno snage za borbu protiv okolnosti. Dr. N: Koliko je dugo Bob ostao duh prije no što se spojio s ostatkom svoje energije u duhovnom svijetu? S: Ne dugo, tridesetak godina. Nije si mogao pomoći… nedostatak iskustva… dio njegove lekcije… zatim su našeg učitelja pozvala… znate… ona bića koja patroliraju Zemljom tražeći nemirne duše… da dovede kući i ostatak njega… Dr. N: Neki ljudi zovu ih Otkupitelji izgubljenih duša. S: To je dobro ime za njih, samo što Bobova duša nije bila izgubljena, nego izmučena. Odvojene duše Moj sljedeći slučaj opisuje naprednijeg klijenta koji mi je dao više detalja o entitetima koji nisu duhovi, ali se ne žele vratiti kući nakon smrti. Kako se slučaj odvija, vidjet ćemo da postoje dva motivacijska čimbenika koji tjeraju takve duše na odvajanje. Šesnaesti slučaj Dr. N: Postoje li ljudi koji umru i nisu se spremni vratiti u duhovni svijet? S: Da, neke duše oslobođene iz fizičkih tijela ne žele napustiti Zemlju. Dr. N: Pretpostavljam da su sve one duhovi? S: Ne. ali mogu biti ako tako žele – većinom nisu. Jednostavno ne žele biti u kontaktu ni s kim. Dr. N: I njihova se duhovna energija ne vraća kući nakon smrti? S: Tako je, osim onog dijela njihove energije koji nije napustio duhovni svijet. Dr. N: Tako sam čuo. No, smatrate li vi te odvojene duše kratkoročno odvojenima, ili ostaju u čistilištu mnogo zemaljskih godina ? S: To ovisi. Neke se žele vratiti što je moguće prije u novo tijelo. Te duše ne žele ni kratko vrijeme biti izvan fizičkog tijela. One su drukčije od većine nas koji se želimo odmoriti i vratiti kući kako bismo učili. Mnoge od njih pravi su ratnici s prve linije fronta na Zemlji. Žele zadržati kontinuitet u fizičkim životima. Dr. N: Pa, koliko sam shvatio, naši vodiči nam ne dopuštaju da se zadržavamo u blizini Zemlje i prelazimo izravno u novi život. Ne znaju li te duše da moraju proći kroz uobičajeni proces povratka u svoju grupu, savjetovanja, izučavanja lekcija i sudjelovanja u izboru novog tijela? S: (smije se) U pravu ste, ali vodiči ne sile one jako problematične da se vrate kući sve dok i sami ne uvide prednosti toga. Dr. N: Da, ali neće im dati novo tijelo dok ne prođe neko razdoblje prilagodbe. S: (sliježe ramenima) Da, to je točno. Dr. N: Nije li točno da postoje i druge problematične duše koje se ne žele vratiti na Zemlju, ali ne žele poći niti u duhovni svijet? S: Tako je – to je druga vrsta… Dr. N: Ali ako te vrste duša ne lutaju Zemljom kao bestjelesna bića i ne plaše ljude kao duhovi, zašto bih ih zvao problematičnima ako samo žele da ih ostave na miru? S: Oni su skrenuli s puta. Njihova djela rezultat su nečega nedovršenog… traumatičnog… nečeg što je previše za njih. Ne žele se prepustiti i to ponašanje nije uobičajeno. Tako su nesretni da ne žele razgovarati sa svojim učiteljima. Dr. N: Zašto vodiči ne preuzmu kontrolu i ne povuku ih dublje u duhovni svijet unatoč njihovom otporu? S: Kad bi duše bile prisiljene da učine ono što je dobro za njih, ne bi naučile ništa od tog zatvaranja prema svima. Dr. N: U redu, ali još se pitam zašto duše koje se žele odmah vratiti, bez zaustavljanja u duhovnom svijetu, ne mogu odmah dobiti novo tijelo? Dr. N: Hoće li na kraju sve te problematične duše osloboditi same sebe? S: (stanka) Recimo to ovako – na kraju, sve će biti oslobođene kroz razne oblike poticanja… (smije se) ili uvjeravanja. Oni medu vama koji su već upoznati s mojim radom znaju da sam uvjeren da sjećanje duša jako utječe na ljudsko razmišljanje. Izolacija i samoća duša opisana u šesnaestom slučaju može ostaviti utisak kršćanskog čistilišta kao mjesta iskupljivanja grijeha. Je li taj religijski koncept nastao iz dijelova sjećanja duše na duhovni svijet koja su na Zemlji iskrivljena? Postoje sličnosti, ali i velike razlike između mojih otkrića o odvajanju duša i čistilišta kako ga definira crkva. Kršćanska doktrina uči da je čistilište stanje samo-pročišćenja za one koji moraju iz sebe ukloniti sve tragove grijeha prije nego što nastave dalje u nebo. Ja sam saznao da neke odvojene duše čiste same sebe, dok drugima može zatrebati obnova energije. Međutim, iz odvojenosti ne dolazimo posve pročišćeni, jer se inače više ne bismo morali reinkarniran. Osim toga, odvajanje duše nije progonstvo. Tijekom posljednjih godina, manje konzervativni elementi kršćanske crkve ne naglašavaju pakao onoliko koliko su to činili u prošlosti. Ipak, crkva još uvijek odbacuje univerzalizam, vjerovanje da svi odlaze u nebo. Za nju, duše koje umiru u stanju smrtnog grijeha za koji se nisu pokajale zaobilaze čistilište i spuštaju se u pakao, gdje trpe kaznu u vidu «vječnog ognja». Biti vječno proklet, prema crkvi, jest odvojenost od Boga, što je suprotno od blaženstva. Kršćanska crkva jednostavno ne prihvaća koncept da se u životu nakon smrti sve prašta. Prema mojem iskustvu, sve duše su pokajničke zato što drže sebe odgovornima za svoje izbore. Prema onome što sam saznao, energija duše ne može se uništiti niti se može isključiti, ali može se preoblikovati i pročistiti od zemaljskog zagađenja. Duše koje zahtijevaju da ih ostave na miru nakon smrti na Zemlji nisu sklone samouništenju, nego im je potreban neki osjećaj izolacije zbog straha da ne zagade druge duše negativnom energijom. Postoje i duše koje se ne osjećaju zagađenima, ali nisu spremne da ih bilo tko tješi. Treba imati na umu da duše imaju vlasništvo nad svojom energijom i većina njih traži od vodiča da ih odvedu u centre za iscjeljivanje i S: Ne vidite li da bi postavljanje problematične duše u novo tijelo bilo posve nepošteno prema bebi koja tek započinje svoj Život ? Te duše imaju pravo na odvajanje, ali na kraju će donijeti odluku da zatraže pomoć. Moraju doći do zaključka da ne mogu napredovati sami. Davanje novog tijela ne bi im pomoglo. Dr. N: Kamo odlaze duše koje ne žele lutati Zemljom, ali se ne žele ni vratiti kući? S: (tužno) U bilo koji prostor koji žele stvoriti same za sebe. One stvaraju svoju vlastitu stvarnost sa sjećanjima na fizički život. Neke duše žive na lijepim mjestima nalik vrtovima. Neke druge – primjerice, one koje su naudile drugima – stvaraju si strašna mjesta nalik zatvorima, prostoriju bez prozora. Zatvaraju se u te prostore kako ne bi bili izložene svjetlosti i kako ne bi kontaktirale s drugima. To je samonametnuta kazna. Dr. N: Čuo sam da problematične duše – one koje su povezane sa zlodjelima – u duhovnom svijetu bivaju odvojene. S: To je točno, ali na kraju su spremni za suočavanje i energija im iscijeli zahvaljujući ljubavi i brizi. Dr. N: Možete li mi dati neke smjernice o tome kako naši vodiči postupaju s raznim vrstama duša u samonametnutom progonstvu? S: Daju im vremena da izbace to iz sebe. To je izazov za učitelje. Znaju da su te duše uplašene zbog vrednovanja koje ih čeka i reakcija svojih grupa duša. Pune su negativne energije i ne razmišljaju jasno. Oni koji im žele pomoći moraju ih dugo uvjeravati prije no što se te duše slože da izađu iz svojih samonametnutih zatvora. Dr. N: Pretpostavljam da tehnika uvjeravanja ima jednako mnogo kao i vodiča? S: Naravno… sve ovisi o njihovom rasponu vještina. Neki učitelji neće se pnbližavati učeniku s problemom sve dok toj duši toliko ne dojadi odvojenost da sama ne potraži pomoć. To može potrajati dulje vrijeme. (zastaje, pa nastavlja). Drugi učitelji često svraćaju na razgovor. obnovu u duhovnom svijetu. To su terapeutska područja podalje od njihovih grupa duša gdje vlada mir i gdje imaju vremena za promišljanje o sebi. Međutim, to je oblik usmjerene terapije. Problematične duše opisane u šesnaestom slučaju još nisu odlučile prihvatiti pomoć. Sve moje povijesti slučajeva govore mi da nakon smrti imamo pravo odbiti pomoć naših duhovnih učitelja koliko god to dugo želimo. Na predavanjima su me pitali jesu li to samonametnuto izagnanstvo «niže ravni» ili «niži svjetovi«. Imam osjećaj da te ideje dolaze iz neke dogme utemeljene na strahu. Možda je to pitanje semantike. Mislim da je bolji prijevod tog stanja samonametnuti prostor, vakuum subjektivne stvarnosti koji je stvorila duša koja želi biti sama. Prostor odvojen od duhovnog centra duša stvaraju same duše. Ne smatram da su te duše izgubljene u nekom carstvu odvojenom od duhovnog svijeta u kojem obitavaju druge duše. Razgraničenje je mentalno. Te povučene duše znaju da su besmrtne, ali osjećaju se nemoćno. Pogledajte što čine u toj samoći bez ičije pomoći: proživljavaju svoja djela iznova i iznova, odigravajući sve karmičke implikacije onoga što su činile drugima i onoga što su drugi činili njima tijekom posljednjeg života. Možda su naudile drugima ili su drugi naudili njima. Često čujem da se smatraju žrtvama događaja nad kojima nisu imali kontrolu. U isto su vrijeme tužne i ljutite. Ne komuniciraju sa svojim grupama duša. Te duše pate od optuživanja samih sebe i ograničenog uvida. Moram priznati da takve okolnosti odgovaraju nekim definicijama čistilišta. Sartre je rekao: «Imamo imaginarno jastvo svijeta s namjerama i željama stvarnog jastva.» Toj izjavi dodao bih i izjavu Williama Blakea: «Percepcija našeg stvarnog jastva može ugroziti stapanje s tim jastvom». U svojem prostoru, usamljene duše odustale su od svojeg zamišljenog jastva i zamijenile ga velikom dozom samooptuživanja. Samoća i tiha samoanahza važni su i normalni aspekti života duša u duhovnom svijetu. Razlika je u tome što problematične duše još nisu spremne zatražiti ublažavanje svojih muka tako što će potražiti pomoć, krenuti dalje i načiniti promjene. Dobro je što te duše čine samo maleni dio populacija duša koje svakodnevno prelaze na drugi svijet.Bestjelesna bića boja posjećuju Zemlju
To su entiteti koji putuju na Zemlju kao turisti i nikada se ne inkamiraju na našem planetu. Neki su vrlo napredni, dok su drugi loše prilagođeni. Karakteri tih bića opisani su mi kao prijateljski, mirni i skloni pomaganju, ili udaljeni, napadni, pa čak i svadljivi. Vjerujem da ih naš folklor već tisućama godina opisuje kao bića sposobna za stvaranje straha i čarolije. Naša mitologija govori o razlikama između svijetlih bića, koja su graciozna i hirovita i tamnijih bića. koja su teža i imaju ružnu narav. Neka od tih pretkršćanskih vjerovanja pretvorila su se u naša postojeća religijska vjerovanja o svijetlom i mračnom poprištu milosti ili nasilja u životu nakon smrti. Veći broj mojih klijenata rekao mi je da između života na Zemlji putuju kao bestjelesna bića na druge svjetove u našoj dimenziji i izvan nje. Neki govore da mogu vidjeti i druga bestjelesna bića na tim putovanjima. Zato me iznenađuje što od klijenata tek povremeno dobivam poneku informaciju o susretima s drugim svjetlosnim bićima na Zemlji. Moji klijenti vide ih kad odluče posjetiti Zemlju kao bestjelesna bića između života. Izvještaji su zanimljivi, kao što ilustrira sljedeći slučaj. Sedamnaesti slučaj Dr. N: Budući da ste mi opisali koliko uživate putovati u fizičke i mentalne svjetove između života, zanima me što znate o drugim bićima koja možda susrećete pri dolasku na Zemlju? S: Oni plutaju kroz našu stvarnost ovdje na Zemlji, kao što ja činim u drugim dimenzijama. Dr. N: Poznajete li mnoge duše koje se redovno inkarniraju na Zemlji i koje dolaze ovamo u posjet poput vas? S: Zapravo, ne, to nije tako često, ali ja volim navraćati. Mnogi moji prijatelji uživaju u promjeni okruženja između života i drže se podalje od Zemlje. Kad dođem ovamo, ponekad vidim čudna bića koja ne poznajem. Dr. N: Kako izgledaju? S: Čudni, neobični oblici, magličasti ili gusti… ne izgledaju poput ljudi. Dr. N: Porazgovarajmo o tome. Rekli ste mi da duše u duhovnom svijetu imaju sposobnost projicirati ljudski oblik. Kako vi i vaši prijatelji izgledate kao duhovi na Zemlji? S: Oh. uglavnom isto, ali na gustom svijetu kao što je Zemlja, stavljamo naglasak na fizičku stranu… kako bismo začinili ono što smo nekada bili ovdje. Dr. N: Želite reći da ste u više tjelesnom obliku? S: Ovaj… da… donekle. Na svjetovima poput Zemlje više smo definirani oko rubova – kao što projiciramo ljudsko tijelo na proziran način kao blago, difuzno svjetlo. Kada u duhovnom svijetu poprimimo tjelesni izgled, recimo iz prošlog života, sjajimo punom snagom svoje energije. Dr. N: Može li bestjelesno biće, čak i u difuznom stanju, biti vidljivo živim osobama? S: (ceri se) Oh, da… ali samo nas neki ljudi vide kao prikaze, i to ne uvijek. Dr. N: Zašto? S: Sigurno je povezano s njihovom razinom prijemčivosti – ili percepcije – u određenim trenucima dok smo u njihovoj blizini. Dr. N: Ako želite, molim vas, stavite se u položaj prozirnog svjetlosnog bića na Zemlji i pričajte mi o tome što radite ovdje. Želim da opišete i druge neljudske duhove koje vidite, a koji nemaju iskustva s inkarnacijom na našem planetu. S: (sretno) Kao posjetitelji, letimo kroz planine i doline, gradove i gradiće. Uživamo u skupljanju energije od aktivnosti Zemlje. Uvijek je zanimljivo naletjeti na razna bića koja su također ovdje na proputovanju. Znaju da nas se stanovnici Zemlje boje i većina tih bića željela bi ublažiti strah… no… mi sa Zemlje znamo da se ne možemo petljati u živote ljudi na neki značajniji način. Dr. N: To znači da neka bića s drugih svjetova nemaju takvih ograda? S: Da. Dr. N: Pretpostavljam da «petljati» znači miješati se u nečiji karmički put? S: Pa… da. Dr. N: Ali zašto ne biste pomogli ljudima ako možete? S: (naglo, i možda s blagom krivnjom) Gledajte, mi nismo vodiči dodijeljeni Zemlji. Mi smo samo posjetitelji, kao i drugi koje povremeno viđamo. Za nas je to turističko putovanje. Ako naiđemo na neku lošu situaciju možda ćemo nakratko… skrenuti nekome pozornost na bolju mogućnost. Zadovoljstvo nam je kad… potaknemo ljude… da djeluju u svojem najboljem interesu umjesto da okrenu glavu na drugu stranu. Dr. N: Ako se slučajno zateknete na pravom mjestu u pravo vrijeme? S: Da, da ih… nježno poguramo u boljem smjeru u ključnom trenutku (podiže glas) – ne popravljamo velike probleme, razumijete. Dr. N: Tada bi vas smatrali dobrim duhovima? S: (smije se) Za razliku od čega? Dr. N: (u pokušaju zavlačenja) Od zlih duhova koji se bave živim bićima kako bi im nanijeli štetu. S: (naglo) Tko vam je to rekao? Ne postoje zli duhovi, samo nesposobni… i nemarni… i nehajni… Dr. N: A što je s tužnim duhovima ili dezorijentiranima ili zaigranima – zar oni ne mogu nanijeti štetu? S: Oh, da, ali to nije namjerno zlo. (zastaje, pa dodaje) Nismo svi mi u istoj kategoriji… ne putujemo na Zemlju na odmor. Dr. N: To sam htio reći. Mislim na duhove. S: To su duhovi koji su ostali ovdje vlastitom voljom. Dr. N: A što je s duhovima koji su stranci na Zemlji? S: (stanka) Postoje i drugi duhovi koji putuju između dimenzija i koje smatramo loše prilagođenima. Čini se da oni nemaju nikakvu osjetljivost prema Zemlji. Oni ne znaju mnogo o ljudima. Dr. N: (blago navodim klijenta) I oni mogu stvoriti probleme živima? S: (nervozno) Da, katkad… iako to može biti nenamjerno. Oni nisu zločesri niti zli, samo nespretna, vragoljasta djeca. Mlada bića svjetlosti mogu se izgubiti između dimenzija i unutar dimenzija. Zabava im odvlači pozornost. Smatramo ih zločestom mladeži. Ti šaljivdžije misle da je Zemlja njihovo igralište na kojem mogu izvoditi vragolije s naivnim ljudima i nasmrt ih plašiti. Vraški se zabavljaju prije no što ih ulovi neki od lutalica (vodiča – tragača) koje šalju da ulove te bjegunce. Dr. N: Događa li se to često? S: Zapravo, mislim da ne. Oni su poput djece koja katkad uspiju pobjeći pažljivim roditeljima. Dr, N: Dakle, ne smatrate da je te zlonamjerne duhove ovamo uputila neka demonska sila? S: (brzo) Neee – ponekad naletimo na neki mračan, težak entitet koji je zemaljska sfera dezorijentirala. Ovo mjesto je gusto, ali oni dolaze s još gušćih mjesta. Bilo kako bilo, drže se nas zato što ne znaju što čine. Zovemo ih «teškaši» zato što nisu pokretni. Dr. N: A što je s dušama o kojima ste pričali, koje su jednostavno nehajne prema ljudima na Zemlji? S: (duboki uzdah) Da, oni mogu preplašiti ljude. To je zato što neki od njih imaju prijeku narav. Nisu uviđavni. Dr. N: Kao slonovi u staklani? S: Da – nisu prilagođeni lokalnim običajima… Dr. N: Pokušavate li nekako intervenirati kod tih slučajeva s raznim vrstama duhova koji na neki način mogu ometati ljude? S: Da, ako ih zateknemo da se ružno ponašaju, zaustavljamo to i pokušavamo ih odgurati. To je VTIO rijetko… većina bića izvan )vogsvijeta ozbiljna su i puna poštovanja, (stanka) Želim naglasiti da mi nismo filantropi. Ovo je naše slobodno vrijeme i ne želimo odgovornosti. Dr. N: U redu. zašto bi nekakav nesposobni duh dolazio na Zemlju , izazivao nevolje, čak i nenamjerno, ljudima koji ovdje žive ? Zar njihovi vodiči nemaju roditeljskih vještina ? S: (mirno) Pa… previše nadzora stvara dosadnu djecu. Da su na kratkom povodcu, kako bi nešto naučili? Neće im dopustiti da nešto unište niti da nanesu veću štetu. Dr. N: Još jedno pitanje. Mislite li da svi ti duhovi o kojima smo razgovarali postoje u velikom broju i da se roje po cijeloj Zemlji? S: Uopće ne. To je vrlo mali broj u usporedbi sa Zemljinom populacijom. Sudeći prema mojem iskustvu ovdje, u nekim trenucima samo ih je nekoliko i uopće ih ne vidim. To nije stalna stvar… ciklički je. Ono što je nevidljivo nama živima predstavlja nam tajnu, jer samo nam neki drugi osjeti govore da tu ima nečega. Pitam se ne bude li duhovni putnici u nama sjećanje i prepoznavanje onoga što smo nekada bili i što ćemo opet biti. Demoni ili deve Mislim da je prikladno da ovo poglavlje završimo sažetkom nekih pogrešnih ideja koje imamo o postojanju zlih duhova, dobrih duhova i njihovom utjecaju na Zemlji. Ako ću time teško narušiti neke omiljene teorije čitatelja, molim vas da imate na umu kako moje izjave dolaze iz izvještaja mnogih klijenata koje sam podvrgnuo hipnozi. Ti klijenti nisu vidjeli vraga niti demonske sile koje plutaju oko Zemlje. Ono što vide kao duhovi je obilje negativne ljudske energije koja proizlazi iz intenzivnih emocija poput gnjeva, mržnje i straha. Te problematične obrasce razmišljanja privlače svijesti drugih osoba koje razmišljaju negativno. Oni ih skupljaju i šire još veći nesklad. Sva ta tamna energija u zraku narušava pozitivnu mudrost Zemlje. Drevni narodi smatrali su da su demoni leteća bića koja nastanjuju područja između neba i Zemlje i nisu osobito zla. Rana kršćanska crkva uzdigla je demone do statusa «zlih gospodara tame». Kao pali anđeli, ovi Sotonini glasnici mogli su se prerušiti u glasnike Boga kako bi zavarali ljude. Mislim da je pošteno reći da, unutar današnjih liberalnijih zajednica, demoni predstavljaju naše unutarnje zavedene strasti koje nas mogu dovesti u nevolju. U svim svojim godinama rada s dušama, nikada nisam imao klijenta koji bi bio opsjednut nekim duhom, neprijateljskim ili drukčijim. Kad sam to izjavio na jednom predavanju, jedan čovjek podigao je ruku i rekao: “Sve je to lijepo i dobro, o veliki guru, ali dok ne hipnotizirate sve ljude na svijetu ne pričajte mi da ne postoje demonske sile!» Naravno ovo je valjani argument protiv moje hipoteze da ne postoje stvari poput opsjednuća duše, zlih demona, vraga i pakla. Ipak, ne mogu zaključiti ništa drugo kada svi moji klijenti, čak i oni koji svjesno vjeruju u demonske sile. odbacuju postojanje takvih bića kada vide sebe kao duše. Povremeno mi dolaze klijenti koji su uvjereni da ih opsjeda strani entitet ili neka vrsta zlog duha. Imao sam i druge klijente koji su bili uvjereni da je netko na njih bacio kletvu zbog ponašanja u nekom prošlom životu. Kako moja seansa hipnotičke regresije napreduje u nadsvjesni um tih ljudi, obično pronalazimo jednu od ove tri stvari: 1. Strah se gotovo uvijek pokazuje posve neutemeljenim. 2. Povremeno se događa da ih pokušava kontaktirati prijateljski duh, često neki mrtvi rođak. Moji uplašeni klijenti pogrešno tumače namjere tih duhova koji su im samo željeli donijeti utjehu i ljubav. Došlo je do komunikacijskog šuma između pošiljatelja i primatelja. Duše nemaju problema s međusobnom telepatijom, ali to ne znači da su sve duše vrhunski stručnjaci za komunikaciju s inkarniranim ljudima. 3. Vrlo rijetko događa se da poneki problematični, nesposobni duh ostvari kontakt zbog nekih nerazriješenih karmičkih problema koje je imao na Zemlji s tom osobom. To smo vidjeli u četrnaestom slučaju. Istraživači paranormalnog došli su do još tri moguća razloga zbog kojih neki ljudi vjeruju da ih je opsjeo demon, i to ćemo dodati mojim razlozima: 4. Emocionalno i fizičko zlostavljanje u djetinjstvu, koje stvara osjećaje da odrasli zlostavljač predstavlja zlu silu koja ima potpunu kontrolu. 5. Višestruki poremećaj osobnosti. 6. Periodična povećanja aktivnosti elektromagnetskih polja oko Zemlje koja su dovoljna da naruše aktivnost mozga kod problematičnih osoba. Mogućnost da ljude opsjedne sotonsko biće dolazi ravno iz srednjevjekovnih sustava vjerovanja. Taj je strah utemeljen na teološkim praznovjerjima koja su uništila bezbroj života tijekom posljednjih tisuću godina. Veći dio tih besmislica nestao je tijekom posljednjih dvjesto godina, ali zadržao se kod fundamentalista. Neke religijske skupine još uvijek prakticiraju egzorcizam demona. Često mi se događa da otkrivam kako su klijenti koji mi dolaze zabrinuti zbog opsjednutosti izgubili kontrolu nad svojim životima i da su ispunjeni nizom opsesija i prisila. Ljudi koji čuju glasove koji im naređuju da čine loše stvari vjerojatno su shizofrenici, a ne opsjednuti. U našem fizičkom svijetu možda postoje nesretni ili vragoljasti duhovi koji plove uokolo, ali oni se ne nastanjuju u umovima ljudi. Duhovni svijet predobro je uređen da bi dopustio takve aktivnosti duša. Opsjednutost od strane drugog bića ne bi samo narušilo naš životni ugovor, nego bi i uništilo slobodnu volju. Ti čimbenici tvore osnove reinkarnacije i ne mogu se kompromitirati. Ideja da postoje sotonski entiteti kao vanjske sile koje pokušavaju zbuniti i podčiniti ljude mit je koji zagovaraju oni koji nastoje kontrolirati umove drugih radi vlastitih ciljeva. Zlo postoji unutar čovjeka, a pokreću ga ograničenosti problematičnog ljudskog uma. Život može biti okrutan, ali na ovom planetu mi smo ti koji ga činimo takvim. Pretpostavka da se rađamo zli, ili da neka vanjska sila obuzima um zle osobe, olakšava nekim ljudima prihvaćanje zla. To je način racionalizacije svjesne okrutnosti, očuvanja naše ljudskosti i odrješenja sebe od pojedinačne i kolektivne odgovornosti. Kada vidimo slučajeve serijskih ubojica ili djece koja ubijaju drugu djecu, te ljude možemo nazvati «rođenim ubojicama« ili osobama pod utjecajem vanjskih demonskih sila. Time ćemo si prištedjeti trud otkrivanja razloga zbog kojeg ti ubojice uživaju u izražavanju vlastite boli nanošenjem boli drugima. Ne postoje čudovišne duše. Ljudi se ne rađaju zli. Kvari ih društvo u kojem žive, gdje zla djela zadovoljavaju žudnje poremećenih osoba. To proizlazi iz ljudskog mozga. Istraživanja psihopata otkrila su da uzbuđenje zbog nanošenja boli drugima bez kajanja ispunjava prazninu koju osjećaju u sebi. Činjenje zla izvor je moći, snage i kontrole za problematične ljude. Mržnja odnosi stvarnost života koji zapravo mrze. Uvrnuti umovi tih krvnika govore im, «Ako život za mene nije vrijedan življenja, zašto ga ne bih oduzeo nekome drugome.« Zlo nije genetsko naslijede, iako se u obiteljima s poviješću nasilja i okrutnosti prema djeci ti činovi često prenose s jedne na drugu generaciju kao naučeno ponašanje. Nasilje i nefunkcionalno ponašanje jednog odraslog člana obitelji je unutarnja emocionalna reakcija koja se prelijeva i zagađuje druge mlade članove. To može dovesti do prisilnog i destruktivnog ponašanja kod djece u toj obitelji. Kako te genetske i okolišne smetnje povezane s tijelom utječu na našu dušu? U svojoj sam praksi otkrio sam da se energetska sila duše u teškim trenucima može odvojiti od tijela. Postoje ljudi koji imaju osjećaj da ne pripadaju svojim tijelima. Ako su okolnosti dovoljno teške, te su duše sklone mislima o samoubojstvu – ali obično ne i o oduzimanju života drugima. U sljedećim ću poglavljima reći nešto više o tome. Dio tih previranja proizlazi iz sukoba između besmrtnog karaktera duše i temperamenta mozga domaćina, s cjelokupnom genetskom prtljagom koju posjeduje. Može se javiti i abnormalna kemija mozga i hormonalna neravnoteža koje utječu na središnji živčani sustav i mogu zagaditi i dušu. Otkrio sam i da nezrele duše često imaju poteškoća s upravljanjem lošim mentalnim sklopom problematičnih ljudskih bića. Dolazi do razilaženja u djelovanju duše i ljudskog ja. Sila koja vuče ovamo – onamo dovodi do toga da čovjek pokušava svijetu predstaviti jedinstveni ego, što mu ne uspijeva. Ovdje djeluju unutarnje, a ne vanjske sile. Poremećenom umu ne treba egzorcist, nego sposoban terapeut. Duše ne predstavljaju samo dobro i čisto u tijelu, ili se ne bi inkarnirale radi osobnog razvoja. Duše dolaze na Zemlju kako bi radile na svojim manama. Kako bi otkrila sebe, duša može izabrati da djeluje u skladu s vlastitim karakterom u izboru ljudskog tijela, ili protiv vlastitog karaktera. Na primjer, duša koja se bori protiv sebičnosti i samopovlađvanja možda neće funkcionirati dobro u kombinaciji s ljudskim egom čiji emocionalni temperament pronalazi zadovoljstvo u agresivnom ponašanju. Vrlo često, problematične osobe u djetinjstvu su proživjele bolne traume povezane s okolinom, poput fizičkog i emocionalnog zlostavljanja. One se povlače u sebe, stvarajući oklop u kojem se skrivaju iza svoje boli, ili izlaze iz sebe, pri čemu redovito mentalno izlaze iz svojih tijela. Ti obrambeni mehanizmi način su preživljavanja i očuvanja zdravog razuma. Kad mi klijent kaže da se voli «isključiti» i baviti se astralnom projekcijom zato što se osjeća življe zahvaljujući izvantjelesnim iskustvima, kod njega tražim poremećaje. Ponekad ne pronađem ništa osim znatiželje, ali opsesija izlaskom iz tijela ukazuje na želju za bijegom iz postojeće stvarnosti. Možda me iz tog razloga brine teorija zauzimanja tuđih tijela kao još jedan oblik mehanizma bijega. Vjerujem da je cijela ideja zauzimanja tuđih tijela lažan koncept. Prema zagovornicima te teorije, desetine tisuća duša koje sada borave na ovom planetu došle su izravno u svoja fizička tijela ne prolazeći kroz normalni proces rođenja i djetinjstva. Kažu nam da su to duše prosvijetljenih bića kojima je dopušteno da preuzmu odrasla tijela duša koja žele ranije napustiti život jer im je postao pretežak. Stoga duše koje zauzimaju tuda tijela zapravo čine dobro djelo, prema zagovornicima ove teorije. Ja to nazivam opsjednutošću s dozvolom. Ako je ta teorija istinita, moram se odreći svojeg bijelog ogrtača i zlatnog medaljona velikog gurua. U svim svojim godinama rada s klijentima u regresiji nisam se susreo s dušom koja je zauzela tuđe tijelo. Osim toga, ti ljudi nisu nikada čuli za neku dušu u duhovnom svijetu koja bi se bavila nečim takvim. Zapravo, negiraju mogućnost takvih događaja zato što bi to narušilo životni ugovor duše. Dati nekoj drugoj duši dopuštenje da ude i preuzme vaš karmički životni plan značilo bi odbaciti cijelu svrhu vašeg dolaska na Zemlju! Pretpostavka da bi duše koje zauzimaju tuda tijela željele završiti svoj karmički ciklus u tijelu koje je izabrao netko drugi posve je pogrešna. Ako sam ja učenik četvrtog razreda srednje škole koji uči trigonometnju, bih li napustio svoj razred i vratio se u prvi razred u kojem se ući algebra, pronašao učenika koji se muči sa svojim ispitom i rekao mu da ću završiti njegov ispit kako bi on mogao prije otići? To je gubitak za oba učenika – a koji bi učitelj to dopustio? Cijela teorija zauzimanja tijela je poput samoubojstva, iako bi se trebala suprotstavljati samoubojstvu zato što dopušta duši koja odlazi da izbjegne odgovornost napuštajući svoj život. Duša koja odlazi prepušta vlasništvo nad tijelom – domaćinom kako bi tijelo preuzela naprednija duša koja se ne želi mučiti s razdobljem provedenim u tijelu djeteta. To je jedna od najvećih mana opsjednutosti s dopuštenjem. Prema svemu što sam naučio o izboru tijela, duši su potrebne godine da potpuno spoji svoje energetske vibracije s vibracijama mozga domaćina. Proces započinje dok je beba još u stanju fetusa. Svi ključni elementi našeg pravog identiteta dolaze od duše koja je od početka dodijeljena specifičnom tijelu. Razmislite o tri elementa koji proizlaze iz duše: mašta, intuicija i uvid. Zatim dodajte komponente poput savjesti i kreativnosti. Smatrate li da um odrasle osobe neće prepoznati gubitak svojeg partnerskog Jastva i novu prisutnost? To bi tijelo domaćina dovelo do ludila umjesto da ga iscijeli. Ljudima govorim da ne brinu da će izgubiti dušu – ona je s nama cijeli život, jer postoje dobri razlozi zbog kojih imate upravo ovo tijelo u kojem jeste. Duše svoje odgovornosti shvaćaju vrlo ozbiljno, čak do te mjere da ulaze u nefunkcionalna tijela. One nisu materijalno zarobljene. Primjerice, duša može nastanjivati tijelo domaćina u komi mnogo godina, i napustiti ga tek nakon smrti. Te su duše u stanju slobodno lutati zemljom i posjećivati druge duše koje nakratko izlaze iz tijela tijekom normalnog sna. To osobito vrijedi za duše u tijelima beba. Duše osjećaju veliko poštovanje prema izabranim tijelima domaćina, čak i ako se dosađuju. Ostavljaju mali dio svoje energije tako da se, ukoliko je potrebno, mogu brzo vratiti. Njihove valne duljine su poput signala za orijentaciju koji su «označili» njihove ljudske partnere. Kad energija duše napusti ljudsko tijelo, to ne znači da neko demonsko biće dobiva priliku da na brzinu zauzme prazni um. To je još jedno praznovjerje. Osim što takva demonska bića ne postoje, u umu uvijek postoji djelić energije duše koja putuje. Zlonamjerni entitet ne bi se mogao uvući unutra, čak i kad bi postojao. Stanovnici duhovnog svijeta očito su svjesni naše opčinjenosti mračnim, zlokobnim duhovima koji predstavljaju opasnost duši. Imao sam vrlo neobičan slučaj koji mi je skrenuo pozornost na tu činjenicu. a pnmjena demonologije kojoj je pribjegao učitelj mojeg klijenta osamnaestog slučaja u odnosu na tog nesretnog učenika skandalozna je i nekonvencionalna, ali učinkovita. Ovaj slučaj ocrtava način na koji se gotovo brutalan humor može slikovito upotrijebiti u duhovnom svijetu da bi nam se skrenula pozornost na mane koje imamo na Zemlji. Osamnaesti slučaj govori o iskustvu smrti evangelističkog propovjednika iz 1920-tih. Ovaj čovjek proveo je cijeli život tražeći vraga u svakoj sitnici svojeg grada na jugu SAD-a. Dok sam prolazio taj život s klijentom koji je nosio ta sjećanja, rekao mi je: «Moji župljani uplašili su se do kostiju mojih vatrenih propovijedi o paklu koji čeka sve grešnike.» Ovaj slučaj započet ću s prizorom koji se dogodio nakon što je moj klijent došao do vratnica. Osamnaesti slučaj Dr. N: Kažete da, iako vam stvari nisu previše jasne, lebdite u jarkom svjetlu i netko vam prilazi? S: Da, pomalo sam dezorijentiran. Još se nisam navikao na ovo okruženje. Dr. N: U redu, ne žurite i pustite da lik lebdi prema vama dok vi lebdite prema njemu. S: (duga stanka, a zatim ispušta glasan, užasnut uzvik) OH, BOŽE. NE! Dr. N: (njegov krik me trgnuo) Što se događa? S: (tijelo klijenta počinje se nekontrolirano tresti) OH… OH… BOŽE SVEMOGUĆI! TO JE VRAG. ZNAO SAM. OTIŠAO SAM U PAKAO! Dr. N: (hvatam klijenta za ramena) Sada duboko udahnite i pokušajte se opustiti dok zajedno prolazimo kroz ovo. (tiho dodajem) Niste u paklu… S: (prekida me visokim glasom) OH, DA – ZAŠTO ONDA VIDIM VRAGA PRED SOBOM? Dr. N: (lice mojeg klijenta prekriveno je znojem i ja rupčićem brišem znoj, smirujući ga) Pokušajte se smiriti, ovdje je došlo do nekakve pogreške i ubrzo ćemo to otkriti. S: (ne obraća pozornost na mene, počinje jaukati ljuljajući se naprijed – natrag) Ohooo… gotov sam… u paklu sam… Dr. N: (energičnije ga prekidam) Recite mi što točno vidite. S: (najprije šapće, a zatim govori sve glasnije) Biće… demonsko… crvenkasto – zeleno lice… rogovi… okrutne oči… očnjaci… lice na koži poput spaljenog drveta… O DRAGI ISUSE, ZAŠTO OD SVIH LJUDI BAŠ JA, KOJI SAM TE TOLIKO ZAGOVARAO? Dr. N: Što još vidite? S:(s gnušanjem) ŠTO SE JOŠ IMA ZA VIDJETI? NE RAZUMIJETE LI ? ISPRED MENE JE VRAG ! Dr. N: (brzo) Mislim, ostatak tijela. Pogledajte ispod glave i recite mi što vidite. S: (silovito se trese) Ništa… samo maglovito tijelo nalik duhu. Dr. N: Ostanite sa mnom. Zar vam se to ne čini neobično – da se vrag pojavio bez tijela? Sada brzo krenite naprijed kroz vrijeme i recite mi što taj lik čini. S: (tijelo mojeg klijenta naglo se trza i, s dubokim uzdahom olakšanja, vraća natrag u stolac) Oh… taj gad… trebao sam znati… to je SCANLON. Skida masku i zlobno mi se smiješi… Dr. N: (sada se i ja opuštam) Tko je Scanlon? S: Moj vodič. To je njegov grubi smisao za humor. Dr. N: Kako Scanlon sada izgleda? S: Visok, orlovskog nosa, sjedokos… pun vragolija, kao i obično, (hrabro se smije, ali još se nije posve oporavio). Trebao sam znati. Ovoga puta me uhvatio na spavanju. Dr. N: Jesu li Scanlonu ovakve stvari običaj? Zašto vas je uplašio upravo kad ste se vratili u duhovni svijet, blago dezorijentirani? S: (brani ga) Slušajte, on je sjajan učitelj. To je njegov pristup. Cijela naša grupa služi se maskama ali on zna da ih ja baš ne volim. Dr. N: Recite mi zašto se Scanlon poslužio maskom vraga da vas prestraši nakon tog života? Sada razgovarajte s njim. Napomena: Neko vrijeme šutim dok se moj klijent mentalno povezuje sa Scanlonom. S: (nakon nekog vremena šutnje) Tako mi je i trebalo. Oh, znao sam! Proveo sam cijeli život propovijedajući o vragu, plašeći dobre ljude… pričajući im da idu u pakao ako ne budu obraćali pozornost na mene. Scanlon mi je dao dozu mojeg vlastitog lijeka. Dr. N: A kakav je sada vaš stav o njegovim metodama? S: (razdraženo) Pokazao mi je što me ide. Dr. N: Želim vam postaviti izravno pitanje. Jeste li zaista vjerovali u ono što ste pričali svojim župljanima o tome da svugdje vidite demonske sile ili vas je motiviralo nešto drugo? S: (intenzivno) Ne, ne – vjerovao sam u to što sam pričao o zlim bićima u svakoj osobi. Nisam bio licemjer. Dr. N: Jeste li sigurni da to nije bila lažna pobožnost? Niste se pravili da ste nešto što niste? S: Ne! Vjerovao sam u to. Moja propast bila je moja metoda propovijedanja i ljubav prema moći nad drugima koju mi je ta sposobnost davala. Da, priznajem tu manu… učinio sam život teškim nekima od moje pastve… nisam vidio onu esencijalnu dobrotu u ljudima. Uvijek sam bio sumnjičav zbog svoje opsjednutosti zlom i to me pokvarilo. Dr. N: Smatrate li da ste postali takvi djelomično zbog tijela koje ste izabrali u tom životu? S: (ravnomjernim glasom) Da, nedostajalo mi je samokontrole. Izabrao sam tijelo s energičnim umom i dopustio si da se zanesem time. Bio sam previše agresivan kao propovjednik. Dr. N: Znate li zašto je vaša duša odlučila ući u partnerstvo s tijelom propovjednika koji stalno plaši ljude? S: Oh, ja… sranje… dopustio sam da se to dogodi zato što mi je godilo da imam kontrolu… bojao sam se… da me ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. Dr. N: Brinuo vas je gubitak kontrole? S: (duga stanka) Da, to… bio bih… nedostatan. Dr. N: Mislite li da je Scanlon svojom upotrebom vražje maske ismijao ono što ste vi predstavljali u crkvi? S: Ne, to nije način mojeg učitelja. Izabrao sam tijelo svećenika i on mi je pomogao u tome. Skrenuo sam u pogrešnom smjeru – ali to nije bio pogrešan put. Moja vjera nije bila loša stvar, ali bio sam zaveden na pogrešan put i vodio sam ostale na pogrešan put. Scanlon je htio vidjeti što to znači plašiti ljude umjesto da raspravljate s njima. Htio je da osjetim isti strah koji sam usađivao drugima. Napomena: Sada premještam svojeg klijenta u grupu kako bih saznao više o tome kako Scanlon podučava svoje učenike služeći se maskama. Dr. N: Tko je prva osoba koja vam prilazi? S: (oklijeva i oprezan je) To je… anđeo… nježna, sjajna bijela boja… krila… (tada, prepoznajući) U REDU, PROKUŽIO SAM VAS! DOSTA! Dr. N: Tko je taj anđeo? S: Moja draga prijateljica, Diane. Skinula je svoju anđeosku masku, smije se i grli me. Dr. N: Malo sam zbunjen. Duše mogu poprimiti bilo koji oblik i stvoriti koji god lik žele. Zašto se gnjaviti s maskama? S: Maska je poput govorne figure, simbol koji se može držati u ruci, stavljati i skidati po želji. Diane stvara ravnotežu Scanlonovoj masnoj šali tako što glumi anđela punog ljubavi za mene, dok se drugi smiju onome što mi se dogodilo. Dr. N: Kakva je osoba Diane? S: Puna ljubavi i humora. Voli praktične šale, kao i veći dio moje grupe. Svi znaju da ja preozbiljno shvaćam stvari. Maske mi se baš ne sviđaju, pa me zato zadirkuju. Dr. N: Koriste li se maske tijekom vaših lekcija kao način podučavanja o ispravnom i pogrešnom ponašanju? S: Da, one su način ukazivanja na dobro i loše razmišljanje, zablude… identificiraju aspekte naših karaktera koji su pozitivni, kao i one koji su nepoželjni, pa možemo igrati razne uloge jedni s drugima. Dr. N: Je li Scanlon započeo s tom upotrebom rekvizita u vašim grupnim lekcijama? S: (smije se) Da, i ono što čini ostavlja utisak. Bio je to čudan slučaj i priznat ću da me Scanlon prešao na nekoliko trenutaka kad sam pomislio da me taj klijent poveo na mjesto na koje me nitko drugi nije poveo prije njega. Postupak s vražjom maskom koji je ovaj klijent proživio na vratnicama je anomalija. Štoviše, nikada nisam susreo vodiča čije je ponašanje bilo tako ekstravagantno i provokativno. U sljedećim poglavljima vidjet ćemo kako drama igra važan dio u aktivnosti grupa duša. Upotreba maski u Scanlonovoj grupi kao simbolička gesta koja utjelovljuje sustav vjerovanja prilično je jedinstven u mojem iskustvu. Maske imaju dugu tradiciju u našem kulturnom životu, gdje su se personifikacije božanskih i demonskih moći koristile za zadirkivanje duhova kojih su se ljudi bojali, i odavanje počasti onima koje su štovali. Vražja maska ima povijest plemenskog egzorcizma zlobnih duhova. U osamnaestom slučaju, mitske duhovne prakse sa Zemlje upotrijebio je voditelj grupe duša kako bi probudio svoje učenike.
