Reinkarnacija – Astralne ravni

Kad moji klijenti u hipnozi opisuju svoje uzdizanje u duhovni svijet kao da se «dižu kroz maglovite razine difuzne svjetlosti«, to me podsjeća na astralne ravni o kojima čitamo u istočnjačkim tekstovima. Moram priznati da me ne privlači kruta ideja istočnjačke filozofije o tome da postoji točno sedam ravni postojanja, poslaganih poput stubišta, od najniže do najviše. Činjenica je da moji klijenti ne vide dokaze postojanja svih tih ravni. Ljudska je slabost što moramo etiketirati koncepte kako bismo ih mogli kodirati. U svojim opisima duhovnog svijeta, i ja se jednako često služim tom praksom kao i svi drugi.

Možda je najbolje da uzmemo one ideje koje za nas imaju duhovnog smisla i odbacimo ostale, bez obzira na starost određenih ideja ili na to tko nam govori da su one istinite.

Razlog mojih primjedbi na krutu formulu o ravnima postojanja od Zemlje do Božanstva jest u tome što su to nepotrebne prepreke. Sva moja istraživanja klijenata u višem stanju svijesti ukazuju mi na to da nakon smrti odlazimo izravno s astralne ravni koja okružuje Zemlju kroz vratnice u duhovni svijet. Nije važno je li moj klijent mlada duša ili vrlo napredna starija duša – svi mi nakon smrti govore da njihova duša prolazi kroz gustu atmosferu svjetlosti oko astralne ravni Zemlje.

U toj svjetlosti postoje mrlje tamno sive, ali nema neprozirnih crnih
zona Mnogi opisuju efekt tunela. Sve duše sa Zemlje zatim se brzo
kreću u jarku svjetlost duhovnog svijeta. To je jedinstveni eterični prostor
bez zona ili prepreka.
U samom duhovnom svijetu, svi takozvani prostori ili mjesta na koja
može otići duša koja se reinkarnira preklapaju se. Primjerice, akasha
zapisi iz tradicionalne istočnjačke filozofije mojim klijentima ne izgledaju
kao da se nalaze na nekakvoj četvrtoj kauzalnoj ravni odvojenoj od
drugih funkcionalnih područja. Moji klijenti zovu te zapise Životne
knjige, koje se pohranjuju u simboličnim knjižnicama smještenim pokraj
drugih duhovnih lokacija.
Priznajem da postoji mnogo toga izvan duhovnog iskustva duše
koja se reinkarnira, a time i izvan dosega mojih upita. Možda je cijela
ideja o kozmičkim ravnima u osnovi pokušaj konceptualizacije stanja
eterične svjesnosti koje se razlikuje od kretanja kojeg priječe barijere.
Povijesno gledajući, specifična obilježja ravni koje zatvaraju «svijet
podzemlja» – osmišljen za neke iskvarene duše – prisutnija su u ljudskom
razmišljanju. O tome ću detaljnije raspravljati u šestom poglavlju.
Kad mi moji klijenti pričaju o medudimenzionalnim putovanjima,
pretpostavljam da se to može protumačiti kao da se duša kreće između
ravni. Naziv «ravan» ne koristi se tako često kao riječi «razina», «rubovi»,
«granice» i «podjele», osim kada klijent govori o Zemlji. Ljudi u hipnozi
govore da su, unutar astralnog plana koji okružuje Zemlju, alternativne
ili paralelne stvarnosti dio našeg fizičkog svijeta. Očito, unutar tih
stvarnosti, neki ljudi u našoj fizičkoj stvarnosti mogu vidjeti nematerijalna
bića. Pričali su mi o mnoštvu međudimenzionalnih sfera kojima se duše
služe za obuku i rekreaciju u duhovnom svijetu.
Duhovne granice mogu biti tanke poput «staklenih» pregrada između
grupa duša, ili široke poput zona između svemira. Kažu mi da sve
prostorne zone imaju vibracijska svojstva koja omogućuju prolazak
duša samo kad su njihovi energetski valovi prilagođeni odgovarajućim
frekvencijama. Razvijenije duše objašnjavaju da apsolutno vrijeme
kakvo mi poznajemo ne postoji u tim područjima. Ima li i fizički svijet
Zemlje slična obilježja koja većina nas ne vidi? Imao sam jednog
misaonog klijenta koji mi je nakon svoje seanse napisao sljedeći tekst:

Zahvaljujući radu s vama, shvatio sam da je naša stvarnost
nalik filmskom projektoru koji nam pokazuje slike na trodimenzionalnom
zaslonu neba, planina i mora. Kad bi drugi
projektor, s vlastitim otiskom alternativnih svjetlosnih frekvencija
i vremensko – prostornih nizova, bio usklađen s prvim,
obje stvarnosti mogle bi postojati istovremeno s materijalnim
i nematerijalnim entitetima u istoj zoni.
Ako je točno ono što mi ljudi u stanju transa govore o tom sustavu,
eterična bića mogla bi egzistirati u raznim stvarnostima unutar iste
astralne ravni koja okružuje Zemlju – pa čak i na samoj Zemlji. Vibracijske
energetske sile oko Zemlje u stalnom su tijeku. Čini mi se da bi
ta magnetska polja, promijenivši gustoću, stvorila ciklične varijacije
tijekom stoljeća ljudske povijesti. Stoga, u bilo kojem stoljeću možemo
biti prijemčivi za gledanje duhova na Zemlji. Možda su drevni narodi
zaista vidjeli više nego što vidimo mi u modernom svijetu.
Duhovi prirode

U jednoj emisiji na nacionalnoj televiziji, jedna žena pričala je kako je
vidjela vilenjake u svojem vinogradu. Rekla je da ih je u početku samo
čula i da se malo zabrinula za svoje zdravlje. S vremenom, mogla je
razgovarati s njima, a nekolicinu je i vidjela. Opisala ih je kao bića
visoka 60-ak cm, šiljatih ušiju, odjevena u vrećaste hlače. Naravno,
mnogi ljudi iz njezinog kraja smatrali su je ludom kad su te vijesti
objavljene. No, savjeti koje je dobila od tih bića o tome što treba učiniti
sa svojom zemljom da bi povećala kvalitetu i kvantitetu proizvodnje
grožđa u odnosu na susjedne farme ubrzo su doveli do toga da je
mnogi shvate ozbiljnije. Kad je priča objavljena, tu su ženu pozvali na
testiranje moždanih valova. Kad su joj stimulirali osjete, otkriveno je da
su neki dijelovi njezinog mozga u stanju stvarati mnogo više razine
energije nego što je normalno.
Imam klijenticu koja je također tvrdila da posjeduje takve sposobnosti.
Bila je ona stara duša i u dubokom transu rekla je: «Vilinski
narod bio je ovdje dugo prije uspona naše civilizacije i nikada nije
otišao. Većina nas ne vidi ih danas, kao što smo ih vidjeli nekada, zato
što su tako stari da je njihova gustoća veoma smanjena, dok naša

zemaljska tijela još uvijek imaju tešku energiju.« Nastavao sam je
propitivati i rekla je: “Stijena ima gustoću 1 – D. drveće 2 – Da naša
tijela su na razini 3 – D. Dakle, prirodna bića bila bi nam nevidljiva ako
se njihova gustoća kreće od 4 – D i 6 – D.”
Kad se sjetim žene koja je vidjela vilenjake u svojem vinogradu, u
svojem umu imam sliku. Kad bismo mogli gledati Zemlju rendgenskim
vidom, mogla bi izgledati kao niz prozirnih plastičnih topografskih kani
prebačenih jedne preko drugih. Ti vibracijski energetski slojevi razlikuju
se po gustoći i za mene označavaju alternativne stvarnosti. Neki
nadareni ljudi možda vide kroz te slojeve, ali većina nas to ne može.
Također vjerujem da veliki dio našeg folklora potječe iz sjećanja koja
duše imaju na svoja iskustva s drugih fizičkih i mentalnih svjetova.
Ono što klijenti u hipnozi govore o tim iskustvima u nekim se aspektima
slaže s mitovima i legendama Zemlje. Ta duševna sjećanja uključuju
duhove u drveću i biljkama, kao i veze s elementima zraka, vode i vatre.
O folkloru i sjećanju duša govorit ćemo detaljnije u sljedećim poglavljima.
Duhovi

Mnogi istraživači paranormalnog pisali su o duhovima. Ne smatram se
stručnjakom za to područje, iako sam imao neka iskustva s dušama u
obliku duhova. Na predavanjima mi često postavljaju pitanja kako
dobronamjerni vodiči duša mogu dopustiti tim bićima da lutaju uokolo
izgubljena, nesretna i sama. Moj doprinos istraživanju duhova bit će
isticanje nekih stvari koje smatram pogrešnim stavovima i objašnjavanje
tog fenomena s gledišta duha, a ne ljudi koji ih vide na Zemlji.
Kad sam svoju hipnoterapeutsku praksu posvetio isključivo istraživanju
života između života, trebalo mi je mnogo godina prije nego
to sam susreo klijenta koji je bio duh dulje vrijeme nakon prošlog
života. One koji su imali takvo kratkoročno iskustvo ne smatram duhovima
u tradicionalnom smislu. Primjerice, imao sam klijenticu
koja je poginula mlada u školskom požaru spašavajući djecu. Ta učiteljica
ostala je u gradu nekoliko mjeseci nakon toga, pazeći na djecu i druge
ljude koji su žalili zbog njezine prijevremene smrti. Kad sam je upitao
zašto je na kraju otišla, rekla je: «Oh. na kraju mi je dosadilo«. Došao

sam do zaključka da su tek rijetke duše bile duhovi, koje su na Zemlji
provele više vremena no što je potrebno novom bestjelesnom biću da
je napusti. Ne vjerujem da nas diljem svijeta plaši mnogo duhova.
Slučajevi koji slijede pokazat će da nas naši vodiči ne tjeraju niti nas
sile da prijeđemo u duhovni svijet ako je naš nedovršeni posao tako
snažan da ne želimo napustiti Zemljinu astralnu ravan. To je osobito
točno ako duša ima blažeg vodiča. Neki vodiči imaju nježan pristup.
Osim toga, naši se vodiči obično ne pojavljuju kod nas u trenutku naše
smrti na ovoj razini.
Za većinu duša, osjećaj vučenja nakon smrti nježan je i postaje
snažniji tek kad napustimo Zemljinu astralnu ravan. Nije upitno da su
viša bića trenutno svjesna naše smrti. No, želje pokojnika se poštuju.
Imajte na umu da vrijeme ne znači ništa u duhovnom svijetu. Bestjelesna
bića nemaju u glavama linearni sat, pa za njih dani, mjeseci i godine
nemaju isti značaj kao za utjelovljena bića. Duh koji je nastanjivao
engleski dvorac četiri stotine godina i vratio se u duhovni svijet može
u duhovnom vremenu imati osjećaj da je prošlo samo četrdeset dana
ili čak četrdeset sati.
Neki ljudi imaju pogrešno mišljenje da duhovi ne znaju da su mrtvi
ili da ne znaju kako pobjeći iz svoje situacije. Da, u nekom smislu oni
su zarobljeni, ali to je stanje mentalne, a ne materijalne sputanosti.
Duše nisu izgubljene u nekoj zatvorenoj astralnoj ravni i one znaju da
su napustile život na Zemlji. Zbunjenost duhova leži u opsesivnoj povezanosti
koju osjećaju prema mjestima, ljudima i događajima koje ne
mogu otpustiti. Ti činovi gubljenja sebe namjerni su, ali posebni vodiči
zvani Majstori Otkupitelji stalno motre i čekaju na znakove da su nemirni
duhovi spremni na odlazak. Imamo pravo na odlučivanje o sebi,
čak i kod iskustva smrti. Duhovni vodiči poštivat će i loše odluke.
Prema onome što sam vidio, duhovi su manje zrele duše koji imaju
poteškoća s oslobađanjem od zemaljskih zagađenja. To osobito vrijedi
ako ostaju u čistilištu dulji niz zemaljskih godina. Razlozi ostanka različiti
su. Možda je njihov život završio na neki neočekivani način, što je
izazvalo skretanje s glavnog puta. Te duše možda smatraju da je njihova
slobodna volja na neki način narušena. Često postoji i strašna trauma
Povezana sa smrću duha. Možda žele ostati kako bi zaštitili neku voljenu
osobu od opasnosti.

Godine 1994.. mlada žena vozila je noću cestom nedaleko od moje
kuće u planinama Sierra Nevade. Sletjela je niz strmi nasip i poginula.
Nitko nije vidio nesreću, niti je primijetio olupinu petnaest metara
ispod ceste gdje je njezin trogodišnji sin preživio pet dana. Ta nesreća
privukla je pozornost diljem zemlje kad je objavljena vijest da je
motorist u prolazu ugledao sablasnu prikazu nage mlade žene koja je
ležala na autocesti iznad olupine. Njezin duh privukao je pozornost na
dramatičan način, i djelovalo je. jer je njezino dijete pronađeno u
pravom trenutku da mu spase život.
Otkrio sam da je temeljni razlog uznemirenosti tih duša iznenadna
promjena u njihovom planiranom karmičkom smjeru koju smatraju ne
samo neočekivanom, nego i nepravednom. Čini se da je većina slučajeva
s duhovima povezana s dušama koje je netko ubio ili im učinio
nešto nažao u životu. Moj sljedeći slučaj počinje kao tipična priča o
duhovima, ali zatim otkriva kako su ta pitanja razriješena konstruktivno
za duha.
Napuštena duša

Belinda je potražila moju pomoć zbog snažnog osjećaja tuge koji nije
mogla protumačiti iskustvima iz sadašnjeg života. Tijekom uvodnog
intervjua saznao sam da ima četrdeset i sedam godina i da se nikada
nije udavala. Preselila je u Kaliforniju s Istočne obale nakon burnog
prekida s muškarcem imenom Stuart, što se dogodilo prije dvadeset
godina. Belindi je stalo do Stuarta, ali prekinula je njihove zaruke
nakon odluke da promijeni svoj život i ode na zapad u potrazi za novom
karijerom. Zamolila je Stuarta da pođe s njom, ali on nije htio ostaviti
svoj posao i svoju obitelj. Stuart je preklinjao Belindu da se uda za
njega i ostane u njihovom rodnom kraju, ali ona je odbila. Belinda mi
e rekla da je Stuart bio skršen kad ga je ostavila, ali nije htio poći za
njom. Napokon, Stuart se oženio drugom ženom.
Nekoliko godina kasnije, Belinda je upoznala Burta i neko su vrijeme
održavali strasnu vezu, no na kraju ju je ostavio zbog druge žene. Pitao
sam se je li to izvor Belindine neobješnjive tuge, ali rekla mi je da nije.
Bila je povrijeđena, ali dobro je što se nije udala za Burta. Belinda sada
shvaća da je, osim što je Burt bio nevjeran, imao i različit temperament
od nje. Belinda je dodala da je te čudne osjećaje napuštenosti i gubitka
imala i mnogo prije tih odnosa s muškarcima.

Moj je običaj da povedem klijente u posljednji prošli život prije no što
uđemo u duhovni svijet. Ta tehnika hipnoze omogućuje prirodniji
mentalni prijelaz nakon prizora smrti. Zamolio sam Belindu da izabere
kritičnu scenu za početak našeg razgovora o njezinom prošlom životu.
Izabrala je jedan trenutak velike mentalne boli. Rekla je da je bila
mlada žena imenom Elizabeth koja je 1897. živjela na velikoj farmi u
blizini Batha, Engleska. Elizabeth je bila na koljenima i držala se za kaput
svojeg supruga, Stanleya, koji ju je vukao kroz prednja vrata njihove
ladanjske kuće. Nakon pet godina braka, Stanley ju je ostavio.
Dr. N: Što vam Stanley govori u tom trenutku?
S: (počinje jecati) Kaže: «Žao mi je zbog ovoga, ali moram otići
s ove farme i vidjeti ostatak svijeta.»
Dr. N: Kako vi reagirate, Elizabeth?
S: Molim – preklinjem Stanleva da ne ode zato što ga jako volim
i više ću se potruditi da ga ovdje usrećim. Ruke me bole od
držanja njegovog kaputa. Vuče me niz predvorje do ulaznih
stuba.
Dr. N: Što kaže vaš suprug?
S: Stanley kaže: «Nije stvar u tebi. Dosta mi je ovog mjesta. Vratit
ću se.»
Dr. N: Smatrate li da zaista to i misli?
S: Oh… znam da me dio njega voli na neki način, ali njegova
potreba da pobjegne iz tog života i od svega što je poznavao od
djetinjstva previše je snažna, (nakon te rečenice, tijelo moje
klijentice počinje nekontrolirano drhtati).
Dr. N: (nakon što sam je malo utješio) Recite mi što se događa
sada, Elizabeth.
S: Gotovo je. Više ga ne mogu zadržati… ruke mi nisu dovoljno
snažne – bole me. (klijentica trlja ruke). Padam niz ostatak stuba
pred slugama – nije me briga. Stanley se penje na konja i odlazi,
a ja ga bespomoćno promatram.

Dr. N: Jeste li ga ikad opet vidjeli?
S: Ne, samo znam da je otišao u Afriku.
Dr. N: Kako vi zarađujete za život, Elizabeth?
S: Ostavio mi je imanje, ali nisam dobra upraviteljica. Otpustila
sam većinu sluga i radnika. Ubrzo nam ne ostaje gotovo ništa od
stoke, jedva preživljavam ali ne mogu napustiti farmu. Moram ga
čekati, ukoliko mi se odluči vratiti.
Dr. N: Elizabeth, sada želim da se vratite u posljednji dan svojeg
života. Recite mi koje se godine to događa i opišite mi okolnosti
koje su dovele do tog dana.
S: Godina je 1919. (klijentici su tada pedeset i dvije godine) i ja
umirem od gripe. Nisam se mnogo opirala tijekom posljednjih
nekoliko tjedana jer samo životarim. Moja samoća i tuga… pokušaj
da održim farmu… srce mi je slomljeno.
Sada provodim Elizabeth kroz prizor smrti i pokušavam je odvesti u
svjetlo. Ne uspijevam, jer ona ostaje na farmi. Ubrzo otkrivam da će
ova prilično mlada duša postati duh.
Dr. N: Zašto se opirete napuštanju astralne ravni Zemlje?
S: Ne želim poći – još ne mogu otići.
Dr. N: Zašto ne?
S: Moram čekati Stanleva na farmi.
Dr. N: Ali čekali ste ga već dvadeset i dvije godine i nije se
vratio.
S: Da, znam. Ipak, ne mogu se natjerati da odem.
Dr. N: Što sada radite?
S: Lebdim kao duh.
Razgovaram s Elizabeth o njezinom sablasnom izgledu i ponašanju
na farmi. Ne može se usredotočiti na Stanleyeve energetske vibracije
kako bi ga locirala u svijetu, što bi iskusnija duša mogla učiniti. Dalje
propitivanje otkriva da Elizabeth smatra kako bi imanje moglo ostati u

obitelji ako ona zastraši sve potencijalne kupce. Zaista, imanje miruje i
nema novih stanovnika, zato što svi u tom kraju znaju da tu ima duhova.
Elizabeth mi govori da leti po ladanjskoj kući i plače zbog toga što je
napuštena.
Dr. N: Koliko dugo čekate Stanleya u zemaljskim godinama?
S: Uh, četiri godine.
Dr. N: Čini li vam se to kao dugo razdoblje? Što činite?
S: To nije ništa – nekoliko tjedana. Plačem… jadikujem zbog
svoje tuge, ne mogu si pomoći. Znam da to plaši ljude, osobito
kad rušim stvari.
Dr. N: Zašto želite plašiti ljude koji vam nisu učinili ništa nažao?
S: Da bih izrazila svoje nezadovoljstvo zbog onoga što mi je
učinjeno.
Dr. N: Molim vas, opišite mi kako sve to završava.
S: Ja sam… pozvana.
Dr. N: Oh, tražili ste da vas oslobode iz te tužne situacije?
S: (duga stanka) Pa… zapravo i ne… donekle… ali on zna da sam
spremna. Dolazi mi i govori: «Ne misliš li da je to dovoljno?«
Dr. N: Tko vam to kaže, i što se događa?
S: Otkupitelj izgubljenih duša doziva me i s njim se udaljavam od
Zemlje. Razgovaramo dok čekamo.
Dr. N: Samo trenutak – je li to vaš duhovni vodič?
S: (smiješi se po prvi puta) Ne, čekamo mojeg vodiča. Ovaj duh
je Doni. On spašava duše poput mene. To mu je posao.
Dr. N: Kako Doni izgleda i što vam kaže?
S: (smije se) Izgleda poput malenog gnoma, s naboranim licem
i oštećenim cilindrom. Zalisci mu se tresu dok razgovara sa
mnom. Kaže mi da mogu ostati dulje ako to želim, ali ne bi li bilo
zabavnije vratiti se kući i vidjeti Stanleya tamo. Vrlo je smiješan i
nasmijava me, ali tako je nježan i mudar. Uzima me za ruku i

krećemo na jedno prelijepo mjesto kako bismo nastavili s razgovorom.
Dr. N: Pričajte mi o tom mjestu i o tome što vam se kasnije događa.
S: Pa, to je mjesto za tužne duše poput mene. Izgleda poput prelijepe
livade s cvijećem. Doni mi kaže da se radujem i ispunjava
moju energiju ljubavlju i srećom i čisti mi um. Dopušta mi da se
igram poput djeteta medu cvijećem i govori mi da trčim za leptirima
dok se on odmara na suncu.
Dr. N: To zvuči sjajno. Koliko dugo sve to traje?
S: (prilično zbunjena mojim pitanjem) Onoliko koliko želim!
Dr. N: Tijekom tog vremena, razgovara li Doni s vama o Stanleyu
i vašem ponašanju dok ste bili duh?
S: (reagira s odbojnošću) Apsolutno ne! Otkupitelj nije Tishin
(klijentičin vodič). Ta pitanja dolaze na red kasnije. Ovo je moje
vrijeme za počinak. Donijevo staro lice tako je puno ljubavi i
nježnosti, nikada se ne mršti. Samo me potiče da se igram.
Njegov posao je da mi iscijeli dušu tako što će mi očistiti um.
Nakon što se Elizabethina energija obnovi, Doni je prati do Tishin i
ljubi je za rastanak. Zatim počinju prva vrednovanja, poput normalne
orijentacije za nekoga tko se vraća u duhovni svijet. Sudjelovao sam na
tom razgovoru s Elizabeth – Belindom i bila je vrlo poučna. U početku,
rekla je da je njezin život napuštene žene uludo potrošen. Naravno,
Elizabeth je potrošila veći dio svojeg života u patnji, ne prilagođavajući
se i ne pnhvaćajući promjenu. Pod vodstvom Tishin, vidjela je da ta
lekcija nije uludo potrošena. Belinda je danas vrlo neovisna i produktivna
žena koja je prebrodila mnoge emocionalne oluje.
Siguran sam da su čitatelji do sada već shvatili da je Stanley danas
Stuart. Kada ljudima opisujem taj dio priče, neki mi kažu: “Oh, dobro,
okrenula je priču s tim gadom i postupila prema njemu na isti način
kako bi mu se osvetila za ono što joj je učinio. ” To razmišljanje pokazuje
kako pogrešno shvaćamo karmičke lekcije. Duše Elizabeth i Stanleya
dobrovoljno su se javile da preuzmu uloge Belinde i Stuarta u sadašnjem
životu. Stuart je morao osjetiti emocionalnu bol onoga što je učinio

Flizabeth. Kao Stanley, oženio se njome u kulturi i vremenu kad su
žene u potpunosti ovisile o svojim muževima. Budući da ju je ostavio
brzo i beskompromisno, njegova je akcija bila osobito brutalna. To ne
opravdava Elizabeth, koja nije preuzela odgovornost za promjene u
svojem životu. Njezine patnje i neprihvaćanje situacije bili su tako
ekstremni da je na kraju postala duh.
Preuzevši Stanleyevu ulogu u sadašnjem životu, Belindina duša morala
je naučiti što je izazvalo Stanleyeve osjećaje zatočenosti na neželjenom
mjestu. Belinda nije bila Stuartova žena kad je napustila
Istočnu obalu, pa njezina obveza nije bila posve nalik onoj kakvu je
Stuart imao prema njoj u prošlom životu dok je bio Stanley. No, u
ovom životu opet su bili ljubavnici i Stuart se osjećao napuštenim zbog
Belindine želje da napusti njihov grad, prijatelje i obitelj i pronađe
pustolovine i prilike na drugom mjestu. Zato što je imala hrabrosti da
to učini sama, Belindina duša sada je stekla uvid da je Stanley nije
ostavio zbog zlobne želje da joj izazove emocionalnu bol. Stanley je
htio slobodu, a isto je htjela i Belinda.
Belinda je prenijela mentalni otisak tog prošlog života u svoj sadašnji
život. S karmičkog stajališta, Belinda je imala određenu dozu zaostale
Elizabethine tuge koju nije mogla shvatiti sve do naše seanse. Belinda
mi je rekla da još uvijek razmišlja o Stuartu i da je on vjerojatno ne
može zaboraviti, budući da mu je bila prva ljubav. Oni su srodne duše
iz iste grupe i mislim da je vjerojatno da će se u sljedećem životu naći
u nekoj novoj ulozi, uravnotežujući ono što su naučili u prethodna dva
života.
Za one među vama koji se pitaju zašto je Belinda imala kratku,
neuspješnu ljubavnu vezu s Burtom, reći ću da je to bio test. Burt je još
jedan član iste grupe duša i dobrovoljno se javio da pokrene Belindina
duševna sjećanja na život kao Elizabeth, da bi vidio je li naučila trpjeti
emocionalnu bol slomljenog srca. Burtovo djelovanje bio je i poziv na
buđenje Belindi, da bi u ovom životu shvatila kako se Stuart osjećao
kad ga je ostavila. Karma je dvosjekli mač.

Duševna dvojnost

Prije nekoliko godina, jedan članak objavljen u nekom magazinu opisao
je putovanje Amerikanke koja se vozila kroz englesko ladanje i
osjetila neobjašnjivu želju da skrene na malu postraničnu cestu koja
nije vodila prema odredištu kamo je namjerila poći. Ubrzo je stigla do
napuštene stare ladanjske kuće (ne one Stanleyeve). Pazikuća je ženi
rekao da u kući postoji duh koji veoma sliči njoj. Lutajući imanjem,
osjetila je čudnu povezanost s nečim. Možda je došla tamo da sama
sebi pomogne da se oslobodi. Dva dijela njezine duše možda su
privučena jedan drugome na isti tajanstveni način na koji dvije osobe
mogu živjeti paralelne živote s jednom dušom ako postoji neka važna
svrha.
U prvom poglavlju dotaknuo sam temu podvojenosti duša i pričao
o tome kako mogu podijeliti svoju energiju i živjeti više života istovremeno.
Jedan dio energije većine duša nikad ne napušta duhovni
svijet tijekom inkarnacija. U sljedećem ću poglavlju podrobnije raspravljati
o dijeljenju duša, ali dijeljenje energije duša osobito je važno
za izučavanje duhova. U mojem posljednjem slučaju, iako je Elizabeth
provela neko vrijeme u čistilištu kao duh, jedan dio njezine energije
ostao je u duhovnom svijetu, radeći na lekcijama i komunicirajući s
drugim dušama. Taj drugi dio može se također inkarnirati i krenuti u
sljedeći život. Vjerujem da se to dogodilo ženi koja je pronašla kuću s
duhom.
Ne slažem se s nekim stručnjacima za duhove koji tvrde da duhovi
predstavljaju samo zemaljsku ljusku bez svjesnosti duše. Postoje životni
ciklusi u kojima duše odlučuju ponijeti u ljudsko tijelo manje energije
nego što bi trebale. Međutim, čak i ako postanu duhovi, te su duše
daleko više od praznih energetskih ljuski. Možda bismo mogli zaključiti
da bi dio energije duha koji je ostao u duhovnom svijetu trebao biti od
veće pomoći njihovom uznemirenom «drugom ja» koji još uvijek boravi
na Zemlji. Prema onome što čujem, većina nezrelih duša koje
prijeđu na drugu stranu ne može samostalno obaviti taj prijelaz i
integraciju energije. Sljedeći isječak je izvještaj koji sam dobio od
srodne duše jednog duha. Taj duh je mlada duša s
prve razine koja je bila prvi suprug moje klijentice.
Dr. N: Rekli ste mi da je vaš prvi suprug, Bob, bio duh nakon
svojeg posljednjeg života. Molim vas, opišite mi u kojim se
okolnostima to dogodilo.
S: Bob je postao duh zato što je poginuo u ranoj fazi našeg braka
u tom životu. Bio je toliko shrvan očajem i brigom za mene da
nije htio otići.
Dr. N: Aha. Možete li mi približno reći koliki je dio svoje ukupne
energije prenio sa sobom u taj život?
S: (kima glavom) Bob je ponio samo četvrtinu svoje energije i to
mu nije bilo dovoljno u ovoj mentalnoj krizi… pogrešno je
procijenio… (zaustavlja se).
Dr. N: Mislite li da Bob ne bi postao duh da je ponio dovoljno
energije da se može nositi s ovakvom situacijom?
S: Oh, na to vam ne mogu odgovoriti, ali mislim da bi bio snažniji…
otporniji na tugu.
Dr. N: Zašto je onda ponio tako malo energije na Zemlju?
S: Pa, zato što se htio više posvetiti svojem radu u duhovnom
svijetu.
Dr. N: Zbunjen sam, zašto Bobu njegov vodič nije rekao da
ponese više energije na Zemlju?
S: (odmahuje glavom) Ne, ne! Ne prisiljavaju nas na taj način:.
Slobodni smo da sami donosimo svoje odluke. Bob nije morao
postati duh, znate. Savjetovali su ga da ponese više, ali tvrdoglav
je. Osim toga, tada je razmišljao o još jednom životu (paralelnom).
Dr. N: Da vidim jesam li vas dobro shvatio. Bob je pogrešno
procijenio svoju sposobnost normalnog funkcioniranja u krizi i u
tijelu je imao samo 25 posto svojeg energetskog potencijala?
S: (tužno) Bojim se da je tako.
Dr. N: Iako je to tijelo nestalo nakon smrti?
S: To nije bilo važno. Još je uvijek osjećao učinak i nije imao
dovoljno snage za borbu protiv okolnosti.
Dr. N: Koliko je dugo Bob ostao duh prije no što se spojio s
ostatkom svoje energije u duhovnom svijetu?
S: Ne dugo, tridesetak godina. Nije si mogao pomoći… nedostatak
iskustva… dio njegove lekcije… zatim su našeg učitelja pozvala…
znate… ona bića koja patroliraju Zemljom tražeći nemirne duše…
da dovede kući i ostatak njega…
Dr. N: Neki ljudi zovu ih Otkupitelji izgubljenih duša.
S: To je dobro ime za njih, samo što Bobova duša nije bila izgubljena,
nego izmučena.
Odvojene duše

Moj sljedeći slučaj opisuje naprednijeg klijenta koji mi je dao više
detalja o entitetima koji nisu duhovi, ali se ne žele vratiti kući nakon
smrti. Kako se slučaj odvija, vidjet ćemo da postoje dva motivacijska
čimbenika koji tjeraju takve duše na odvajanje.
Šesnaesti slučaj
Dr. N: Postoje li ljudi koji umru i nisu se spremni vratiti u duhovni
svijet?
S: Da, neke duše oslobođene iz fizičkih tijela ne žele napustiti
Zemlju.
Dr. N: Pretpostavljam da su sve one duhovi?
S: Ne. ali mogu biti ako tako žele – većinom nisu. Jednostavno
ne žele biti u kontaktu ni s kim.
Dr. N: I njihova se duhovna energija ne vraća kući nakon
smrti?
S: Tako je, osim onog dijela njihove energije koji nije napustio
duhovni svijet.
Dr. N: Tako sam čuo. No, smatrate li vi te odvojene duše
kratkoročno odvojenima, ili ostaju u čistilištu mnogo zemaljskih
godina ?
S: To ovisi. Neke se žele vratiti što je moguće prije u novo tijelo.
Te duše ne žele ni kratko vrijeme biti izvan fizičkog tijela. One su
drukčije od većine nas koji se želimo odmoriti i vratiti kući kako
bismo učili. Mnoge od njih pravi su ratnici s prve linije fronta na
Zemlji. Žele zadržati kontinuitet u fizičkim životima.
Dr. N: Pa, koliko sam shvatio, naši vodiči nam ne dopuštaju da
se zadržavamo u blizini Zemlje i prelazimo izravno u novi život.
Ne znaju li te duše da moraju proći kroz uobičajeni proces
povratka u svoju grupu, savjetovanja, izučavanja lekcija i sudjelovanja
u izboru novog tijela?
S: (smije se) U pravu ste, ali vodiči ne sile one jako problematične
da se vrate kući sve dok i sami ne uvide prednosti toga.
Dr. N: Da, ali neće im dati novo tijelo dok ne prođe neko razdoblje
prilagodbe.
S: (sliježe ramenima) Da, to je točno.
Dr. N: Nije li točno da postoje i druge problematične duše koje
se ne žele vratiti na Zemlju, ali ne žele poći niti u duhovni
svijet?
S: Tako je – to je druga vrsta…
Dr. N: Ali ako te vrste duša ne lutaju Zemljom kao bestjelesna
bića i ne plaše ljude kao duhovi, zašto bih ih zvao problematičnima
ako samo žele da ih ostave na miru?
S: Oni su skrenuli s puta. Njihova djela rezultat su nečega
nedovršenog… traumatičnog… nečeg što je previše za njih. Ne
žele se prepustiti i to ponašanje nije uobičajeno. Tako su nesretni
da ne žele razgovarati sa svojim učiteljima.
Dr. N: Zašto vodiči ne preuzmu kontrolu i ne povuku ih dublje
u duhovni svijet unatoč njihovom otporu?
S: Kad bi duše bile prisiljene da učine ono što je dobro za njih,
ne bi naučile ništa od tog zatvaranja prema svima.
Dr. N: U redu, ali još se pitam zašto duše koje se žele odmah
vratiti, bez zaustavljanja u duhovnom svijetu, ne mogu odmah
dobiti novo tijelo?
Dr. N: Hoće li na kraju sve te problematične duše osloboditi
same sebe?
S: (stanka) Recimo to ovako – na kraju, sve će biti oslobođene
kroz razne oblike poticanja… (smije se) ili uvjeravanja.
Oni medu vama koji su već upoznati s mojim radom znaju da sam
uvjeren da sjećanje duša jako utječe na ljudsko razmišljanje. Izolacija i
samoća duša opisana u šesnaestom slučaju može ostaviti utisak kršćanskog
čistilišta kao mjesta iskupljivanja grijeha. Je li taj religijski
koncept nastao iz dijelova sjećanja duše na duhovni svijet koja su na
Zemlji iskrivljena? Postoje sličnosti, ali i velike razlike između mojih
otkrića o odvajanju duša i čistilišta kako ga definira crkva.
Kršćanska doktrina uči da je čistilište stanje samo-pročišćenja za
one koji moraju iz sebe ukloniti sve tragove grijeha prije nego što
nastave dalje u nebo. Ja sam saznao da neke odvojene duše čiste same
sebe, dok drugima može zatrebati obnova energije. Međutim, iz
odvojenosti ne dolazimo posve pročišćeni, jer se inače više ne bismo
morali reinkarniran. Osim toga, odvajanje duše nije progonstvo. Tijekom
posljednjih godina, manje konzervativni elementi kršćanske crkve
ne naglašavaju pakao onoliko koliko su to činili u prošlosti. Ipak, crkva
još uvijek odbacuje univerzalizam, vjerovanje da svi odlaze u nebo. Za
nju, duše koje umiru u stanju smrtnog grijeha za koji se nisu pokajale
zaobilaze čistilište i spuštaju se u pakao, gdje trpe kaznu u vidu «vječnog
ognja». Biti vječno proklet, prema crkvi, jest odvojenost od Boga, što je
suprotno od blaženstva. Kršćanska crkva jednostavno ne prihvaća koncept
da se u životu nakon smrti sve prašta. Prema mojem iskustvu, sve
duše su pokajničke zato što drže sebe odgovornima za svoje izbore.
Prema onome što sam saznao, energija duše ne može se uništiti niti
se može isključiti, ali može se preoblikovati i pročistiti od zemaljskog
zagađenja. Duše koje zahtijevaju da ih ostave na miru nakon smrti na
Zemlji nisu sklone samouništenju, nego im je potreban neki osjećaj
izolacije zbog straha da ne zagade druge duše negativnom energijom.
Postoje i duše koje se ne osjećaju zagađenima, ali nisu spremne da ih
bilo tko tješi.
Treba imati na umu da duše imaju vlasništvo nad svojom energijom
i većina njih traži od vodiča da ih odvedu u centre za iscjeljivanje i

S: Ne vidite li da bi postavljanje problematične duše u novo
tijelo bilo posve nepošteno prema bebi koja tek započinje svoj
Život ? Te duše imaju pravo na odvajanje, ali na kraju će donijeti
odluku da zatraže pomoć. Moraju doći do zaključka da ne mogu
napredovati sami. Davanje novog tijela ne bi im pomoglo.
Dr. N: Kamo odlaze duše koje ne žele lutati Zemljom, ali se ne
žele ni vratiti kući?
S: (tužno) U bilo koji prostor koji žele stvoriti same za sebe. One
stvaraju svoju vlastitu stvarnost sa sjećanjima na fizički život.
Neke duše žive na lijepim mjestima nalik vrtovima. Neke druge
– primjerice, one koje su naudile drugima – stvaraju si strašna
mjesta nalik zatvorima, prostoriju bez prozora. Zatvaraju se u te
prostore kako ne bi bili izložene svjetlosti i kako ne bi kontaktirale
s drugima. To je samonametnuta kazna.
Dr. N: Čuo sam da problematične duše – one koje su povezane
sa zlodjelima – u duhovnom svijetu bivaju odvojene.
S: To je točno, ali na kraju su spremni za suočavanje i energija im
iscijeli zahvaljujući ljubavi i brizi.
Dr. N: Možete li mi dati neke smjernice o tome kako naši vodiči
postupaju s raznim vrstama duša u samonametnutom progonstvu?
S: Daju im vremena da izbace to iz sebe. To je izazov za učitelje.
Znaju da su te duše uplašene zbog vrednovanja koje ih čeka i
reakcija svojih grupa duša. Pune su negativne energije i ne
razmišljaju jasno. Oni koji im žele pomoći moraju ih dugo uvjeravati
prije no što se te duše slože da izađu iz svojih samonametnutih
zatvora.
Dr. N: Pretpostavljam da tehnika uvjeravanja ima jednako
mnogo kao i vodiča?
S: Naravno… sve ovisi o njihovom rasponu vještina. Neki učitelji
neće se pnbližavati učeniku s problemom sve dok toj duši toliko
ne dojadi odvojenost da sama ne potraži pomoć. To može potrajati
dulje vrijeme. (zastaje, pa nastavlja). Drugi učitelji često
svraćaju na razgovor.

obnovu u duhovnom svijetu. To su terapeutska područja podalje od
njihovih grupa duša gdje vlada mir i gdje imaju vremena za promišljanje
o sebi. Međutim, to je oblik usmjerene terapije. Problematične duše
opisane u šesnaestom slučaju još nisu odlučile prihvatiti pomoć. Sve
moje povijesti slučajeva govore mi da nakon smrti imamo pravo odbiti
pomoć naših duhovnih učitelja koliko god to dugo želimo.
Na predavanjima su me pitali jesu li to samonametnuto izagnanstvo
«niže ravni» ili «niži svjetovi«. Imam osjećaj da te ideje dolaze iz neke
dogme utemeljene na strahu. Možda je to pitanje semantike. Mislim da
je bolji prijevod tog stanja samonametnuti prostor, vakuum subjektivne
stvarnosti koji je stvorila duša koja želi biti sama. Prostor odvojen od
duhovnog centra duša stvaraju same duše. Ne smatram da su te duše
izgubljene u nekom carstvu odvojenom od duhovnog svijeta u kojem
obitavaju druge duše. Razgraničenje je mentalno.
Te povučene duše znaju da su besmrtne, ali osjećaju se nemoćno.
Pogledajte što čine u toj samoći bez ičije pomoći: proživljavaju svoja
djela iznova i iznova, odigravajući sve karmičke implikacije onoga što
su činile drugima i onoga što su drugi činili njima tijekom posljednjeg
života. Možda su naudile drugima ili su drugi naudili njima. Često
čujem da se smatraju žrtvama događaja nad kojima nisu imali kontrolu.
U isto su vrijeme tužne i ljutite. Ne komuniciraju sa svojim grupama
duša. Te duše pate od optuživanja samih sebe i ograničenog uvida.
Moram priznati da takve okolnosti odgovaraju nekim definicijama
čistilišta.
Sartre je rekao: «Imamo imaginarno jastvo svijeta s namjerama i
željama stvarnog jastva.» Toj izjavi dodao bih i izjavu Williama Blakea:
«Percepcija našeg stvarnog jastva može ugroziti stapanje s tim jastvom».
U svojem prostoru, usamljene duše odustale su od svojeg zamišljenog
jastva i zamijenile ga velikom dozom samooptuživanja. Samoća i tiha
samoanahza važni su i normalni aspekti života duša u duhovnom
svijetu. Razlika je u tome što problematične duše još nisu
spremne zatražiti ublažavanje svojih muka tako što će potražiti pomoć,
krenuti dalje i načiniti promjene. Dobro je što te duše
čine samo maleni dio populacija duša koje svakodnevno prelaze na drugi
svijet.

Bestjelesna bića boja posjećuju Zemlju

To su entiteti koji putuju na Zemlju kao turisti i nikada se ne inkamiraju
na našem planetu. Neki su vrlo napredni, dok su drugi loše prilagođeni.
Karakteri tih bića opisani su mi kao prijateljski, mirni i skloni pomaganju,
ili udaljeni, napadni, pa čak i svadljivi. Vjerujem da ih naš folklor već
tisućama godina opisuje kao bića sposobna za stvaranje straha i čarolije.
Naša mitologija govori o razlikama između svijetlih bića, koja su
graciozna i hirovita i tamnijih bića. koja su teža i imaju ružnu narav.
Neka od tih pretkršćanskih vjerovanja pretvorila su se u naša postojeća
religijska vjerovanja o svijetlom i mračnom poprištu milosti ili nasilja u
životu nakon smrti.
Veći broj mojih klijenata rekao mi je da između života na Zemlji
putuju kao bestjelesna bića na druge svjetove u našoj dimenziji i izvan
nje. Neki govore da mogu vidjeti i druga bestjelesna bića na tim putovanjima.
Zato me iznenađuje što od klijenata tek povremeno dobivam
poneku informaciju o susretima s drugim svjetlosnim bićima na Zemlji.
Moji klijenti vide ih kad odluče posjetiti Zemlju kao bestjelesna bića
između života. Izvještaji su zanimljivi, kao što ilustrira sljedeći slučaj.
Sedamnaesti slučaj

Dr. N: Budući da ste mi opisali koliko uživate putovati u fizičke
i mentalne svjetove između života, zanima me što znate o drugim
bićima koja možda susrećete pri dolasku na Zemlju?
S: Oni plutaju kroz našu stvarnost ovdje na Zemlji, kao što ja
činim u drugim dimenzijama.
Dr. N: Poznajete li mnoge duše koje se redovno inkarniraju na
Zemlji i koje dolaze ovamo u posjet poput vas?
S: Zapravo, ne, to nije tako često, ali ja volim navraćati. Mnogi
moji prijatelji uživaju u promjeni okruženja između života i drže
se podalje od Zemlje. Kad dođem ovamo, ponekad vidim čudna
bića koja ne poznajem.
Dr. N: Kako izgledaju?
S: Čudni, neobični oblici, magličasti ili gusti… ne izgledaju poput
ljudi.

Dr. N: Porazgovarajmo o tome. Rekli ste mi da duše u duhovnom
svijetu imaju sposobnost projicirati ljudski oblik. Kako vi i vaši
prijatelji izgledate kao duhovi na Zemlji?
S: Oh. uglavnom isto, ali na gustom svijetu kao što je Zemlja,
stavljamo naglasak na fizičku stranu… kako bismo začinili ono
što smo nekada bili ovdje.
Dr. N: Želite reći da ste u više tjelesnom obliku?
S: Ovaj… da… donekle. Na svjetovima poput Zemlje više smo
definirani oko rubova – kao što projiciramo ljudsko tijelo na proziran
način kao blago, difuzno svjetlo. Kada u duhovnom svijetu
poprimimo tjelesni izgled, recimo iz prošlog života, sjajimo punom
snagom svoje energije.
Dr. N: Može li bestjelesno biće, čak i u difuznom stanju, biti
vidljivo živim osobama?
S: (ceri se) Oh, da… ali samo nas neki ljudi vide kao prikaze, i to
ne uvijek.
Dr. N: Zašto?
S: Sigurno je povezano s njihovom razinom prijemčivosti – ili
percepcije – u određenim trenucima dok smo u njihovoj blizini.
Dr. N: Ako želite, molim vas, stavite se u položaj prozirnog
svjetlosnog bića na Zemlji i pričajte mi o tome što radite ovdje.
Želim da opišete i druge neljudske duhove koje vidite, a koji
nemaju iskustva s inkarnacijom na našem planetu.
S: (sretno) Kao posjetitelji, letimo kroz planine i doline, gradove
i gradiće. Uživamo u skupljanju energije od aktivnosti Zemlje.
Uvijek je zanimljivo naletjeti na razna bića koja su također ovdje
na proputovanju. Znaju da nas se stanovnici Zemlje boje i većina
tih bića željela bi ublažiti strah… no… mi sa Zemlje znamo da se
ne možemo petljati u živote ljudi na neki značajniji način.
Dr. N: To znači da neka bića s drugih svjetova nemaju takvih
ograda?
S: Da.
Dr. N: Pretpostavljam da «petljati» znači miješati se u nečiji
karmički put?
S: Pa… da.
Dr. N: Ali zašto ne biste pomogli ljudima ako možete?
S: (naglo, i možda s blagom krivnjom) Gledajte, mi nismo vodiči
dodijeljeni Zemlji. Mi smo samo posjetitelji, kao i drugi koje povremeno
viđamo. Za nas je to turističko putovanje. Ako naiđemo
na neku lošu situaciju možda ćemo nakratko… skrenuti nekome
pozornost na bolju mogućnost. Zadovoljstvo nam je kad… potaknemo
ljude… da djeluju u svojem najboljem interesu umjesto da
okrenu glavu na drugu stranu.
Dr. N: Ako se slučajno zateknete na pravom mjestu u pravo
vrijeme?
S: Da, da ih… nježno poguramo u boljem smjeru u ključnom
trenutku (podiže glas) – ne popravljamo velike probleme, razumijete.
Dr. N: Tada bi vas smatrali dobrim duhovima?
S: (smije se) Za razliku od čega?
Dr. N: (u pokušaju zavlačenja) Od zlih duhova koji se bave živim
bićima kako bi im nanijeli štetu.
S: (naglo) Tko vam je to rekao? Ne postoje zli duhovi, samo
nesposobni… i nemarni… i nehajni…
Dr. N: A što je s tužnim duhovima ili dezorijentiranima ili zaigranima
– zar oni ne mogu nanijeti štetu?
S: Oh, da, ali to nije namjerno zlo. (zastaje, pa dodaje) Nismo svi
mi u istoj kategoriji… ne putujemo na Zemlju na odmor.
Dr. N: To sam htio reći. Mislim na duhove.
S: To su duhovi koji su ostali ovdje vlastitom voljom.
Dr. N: A što je s duhovima koji su stranci na Zemlji?
S: (stanka) Postoje i drugi duhovi koji putuju između dimenzija i
koje smatramo loše prilagođenima. Čini se da oni nemaju nikakvu
osjetljivost prema Zemlji. Oni ne znaju mnogo o ljudima.
Dr. N: (blago navodim klijenta) I oni mogu stvoriti probleme
živima?

S: (nervozno) Da, katkad… iako to može biti nenamjerno. Oni
nisu zločesri niti zli, samo nespretna, vragoljasta djeca. Mlada
bića svjetlosti mogu se izgubiti između dimenzija i unutar
dimenzija. Zabava im odvlači pozornost. Smatramo ih zločestom
mladeži. Ti šaljivdžije misle da je Zemlja njihovo igralište na
kojem mogu izvoditi vragolije s naivnim ljudima i nasmrt ih
plašiti. Vraški se zabavljaju prije no što ih ulovi neki od lutalica
(vodiča – tragača) koje šalju da ulove te bjegunce.
Dr. N: Događa li se to često?
S: Zapravo, mislim da ne. Oni su poput djece koja katkad uspiju
pobjeći pažljivim roditeljima.
Dr, N: Dakle, ne smatrate da je te zlonamjerne duhove ovamo
uputila neka demonska sila?
S: (brzo) Neee – ponekad naletimo na neki mračan, težak entitet
koji je zemaljska sfera dezorijentirala. Ovo mjesto je gusto, ali oni
dolaze s još gušćih mjesta. Bilo kako bilo, drže se nas zato što ne
znaju što čine. Zovemo ih «teškaši» zato što nisu pokretni.
Dr. N: A što je s dušama o kojima ste pričali, koje su jednostavno
nehajne prema ljudima na Zemlji?
S: (duboki uzdah) Da, oni mogu preplašiti ljude. To je zato što
neki od njih imaju prijeku narav. Nisu uviđavni.
Dr. N: Kao slonovi u staklani?
S: Da – nisu prilagođeni lokalnim običajima…
Dr. N: Pokušavate li nekako intervenirati kod tih slučajeva s
raznim vrstama duhova koji na neki način mogu ometati ljude?
S: Da, ako ih zateknemo da se ružno ponašaju, zaustavljamo to
i pokušavamo ih odgurati. To je VTIO rijetko… većina bića izvan
)vogsvijeta ozbiljna su i puna poštovanja, (stanka) Želim naglasiti
da mi nismo filantropi. Ovo je naše slobodno vrijeme i ne želimo
odgovornosti.
Dr. N: U redu. zašto bi nekakav nesposobni duh dolazio na
Zemlju , izazivao nevolje, čak i nenamjerno, ljudima koji ovdje
žive ? Zar njihovi vodiči nemaju roditeljskih vještina ?

S: (mirno) Pa… previše nadzora stvara dosadnu djecu. Da su na
kratkom povodcu, kako bi nešto naučili? Neće im dopustiti da
nešto unište niti da nanesu veću štetu.
Dr. N: Još jedno pitanje. Mislite li da svi ti duhovi o kojima smo
razgovarali postoje u velikom broju i da se roje po cijeloj
Zemlji?
S: Uopće ne. To je vrlo mali broj u usporedbi sa Zemljinom
populacijom. Sudeći prema mojem iskustvu ovdje, u nekim
trenucima samo ih je nekoliko i uopće ih ne vidim. To nije stalna
stvar… ciklički je.
Ono što je nevidljivo nama živima predstavlja nam tajnu, jer samo
nam neki drugi osjeti govore da tu ima nečega. Pitam se ne bude li
duhovni putnici u nama sjećanje i prepoznavanje onoga što smo
nekada bili i što ćemo opet biti.
Demoni ili deve

Mislim da je prikladno da ovo poglavlje završimo sažetkom nekih
pogrešnih ideja koje imamo o postojanju zlih duhova, dobrih duhova i
njihovom utjecaju na Zemlji. Ako ću time teško narušiti neke omiljene
teorije čitatelja, molim vas da imate na umu kako moje izjave dolaze iz
izvještaja mnogih klijenata koje sam podvrgnuo hipnozi. Ti klijenti nisu
vidjeli vraga niti demonske sile koje plutaju oko Zemlje. Ono što vide
kao duhovi je obilje negativne ljudske energije koja proizlazi iz intenzivnih
emocija poput gnjeva, mržnje i straha. Te problematične obrasce
razmišljanja privlače svijesti drugih osoba koje razmišljaju negativno.
Oni ih skupljaju i šire još veći nesklad. Sva ta tamna energija u zraku
narušava pozitivnu mudrost Zemlje.
Drevni narodi smatrali su da su demoni leteća bića koja nastanjuju
područja između neba i Zemlje i nisu osobito zla. Rana kršćanska crkva
uzdigla je demone do statusa «zlih gospodara tame». Kao pali anđeli,
ovi Sotonini glasnici mogli su se prerušiti u glasnike Boga kako bi zavarali
ljude. Mislim da je pošteno reći da, unutar današnjih liberalnijih
zajednica, demoni predstavljaju naše unutarnje zavedene strasti koje
nas mogu dovesti u nevolju.

U svim svojim godinama rada s dušama, nikada nisam imao klijenta
koji bi bio opsjednut nekim duhom, neprijateljskim ili drukčijim. Kad
sam to izjavio na jednom predavanju, jedan čovjek podigao je ruku i
rekao: “Sve je to lijepo i dobro, o veliki guru, ali dok ne hipnotizirate
sve ljude na svijetu ne pričajte mi da ne postoje demonske sile!» Naravno
ovo je valjani argument protiv moje hipoteze da ne postoje
stvari poput opsjednuća duše, zlih demona, vraga i pakla. Ipak, ne mogu
zaključiti ništa drugo kada svi moji klijenti, čak i oni koji svjesno
vjeruju u demonske sile. odbacuju postojanje takvih bića kada vide
sebe kao duše.
Povremeno mi dolaze klijenti koji su uvjereni da ih opsjeda strani
entitet ili neka vrsta zlog duha. Imao sam i druge klijente koji su bili
uvjereni da je netko na njih bacio kletvu zbog ponašanja u nekom
prošlom životu. Kako moja seansa hipnotičke regresije napreduje u
nadsvjesni um tih ljudi, obično pronalazimo jednu od ove tri stvari:
1. Strah se gotovo uvijek pokazuje posve neutemeljenim.
2. Povremeno se događa da ih pokušava kontaktirati prijateljski
duh, često neki mrtvi rođak. Moji uplašeni klijenti pogrešno
tumače namjere tih duhova koji su im samo željeli donijeti utjehu
i ljubav. Došlo je do komunikacijskog šuma između pošiljatelja i
primatelja. Duše nemaju problema s međusobnom telepatijom,
ali to ne znači da su sve duše vrhunski stručnjaci za komunikaciju
s inkarniranim ljudima.
3. Vrlo rijetko događa se da poneki problematični, nesposobni
duh ostvari kontakt zbog nekih nerazriješenih karmičkih problema
koje je imao na Zemlji s tom osobom. To smo vidjeli u četrnaestom
slučaju.
Istraživači paranormalnog došli su do još tri moguća razloga zbog
kojih neki ljudi vjeruju da ih je opsjeo demon, i to ćemo dodati mojim
razlozima:
4. Emocionalno i fizičko zlostavljanje u djetinjstvu, koje stvara
osjećaje da odrasli zlostavljač predstavlja zlu silu koja ima
potpunu kontrolu.

5. Višestruki poremećaj osobnosti.
6. Periodična povećanja aktivnosti elektromagnetskih polja oko
Zemlje koja su dovoljna da naruše aktivnost mozga kod problematičnih
osoba.
Mogućnost da ljude opsjedne sotonsko biće dolazi ravno iz
srednjevjekovnih sustava vjerovanja. Taj je strah utemeljen na teološkim
praznovjerjima koja su uništila bezbroj života tijekom posljednjih tisuću
godina. Veći dio tih besmislica nestao je tijekom posljednjih dvjesto
godina, ali zadržao se kod fundamentalista. Neke religijske skupine još
uvijek prakticiraju egzorcizam demona. Često mi se događa da otkrivam
kako su klijenti koji mi dolaze zabrinuti zbog opsjednutosti izgubili
kontrolu nad svojim životima i da su ispunjeni nizom opsesija i prisila.
Ljudi koji čuju glasove koji im naređuju da čine loše stvari vjerojatno su
shizofrenici, a ne opsjednuti.
U našem fizičkom svijetu možda postoje nesretni ili vragoljasti
duhovi koji plove uokolo, ali oni se ne nastanjuju u umovima ljudi.
Duhovni svijet predobro je uređen da bi dopustio takve aktivnosti
duša. Opsjednutost od strane drugog bića ne bi samo narušilo naš
životni ugovor, nego bi i uništilo slobodnu volju. Ti čimbenici tvore
osnove reinkarnacije i ne mogu se kompromitirati. Ideja da postoje
sotonski entiteti kao vanjske sile koje pokušavaju zbuniti i podčiniti
ljude mit je koji zagovaraju oni koji nastoje kontrolirati umove drugih
radi vlastitih ciljeva. Zlo postoji unutar čovjeka, a pokreću ga ograničenosti
problematičnog ljudskog uma. Život može biti okrutan, ali na
ovom planetu mi smo ti koji ga činimo takvim.
Pretpostavka da se rađamo zli, ili da neka vanjska sila obuzima um
zle osobe, olakšava nekim ljudima prihvaćanje zla. To je način racionalizacije
svjesne okrutnosti, očuvanja naše ljudskosti i odrješenja sebe
od pojedinačne i kolektivne odgovornosti. Kada vidimo slučajeve serijskih
ubojica ili djece koja ubijaju drugu djecu, te ljude možemo nazvati
«rođenim ubojicama« ili osobama pod utjecajem vanjskih demonskih
sila. Time ćemo si prištedjeti trud otkrivanja razloga zbog kojeg ti
ubojice uživaju u izražavanju vlastite boli nanošenjem boli drugima.
Ne postoje čudovišne duše. Ljudi se ne rađaju zli. Kvari ih društvo
u kojem žive, gdje zla djela zadovoljavaju žudnje poremećenih osoba.

To proizlazi iz ljudskog mozga. Istraživanja psihopata otkrila su da
uzbuđenje zbog nanošenja boli drugima bez kajanja ispunjava prazninu
koju osjećaju u sebi. Činjenje zla izvor je moći, snage i kontrole za
problematične ljude. Mržnja odnosi stvarnost života koji zapravo mrze.
Uvrnuti umovi tih krvnika govore im, «Ako život za mene nije vrijedan
življenja, zašto ga ne bih oduzeo nekome drugome.«
Zlo nije genetsko naslijede, iako se u obiteljima s poviješću nasilja i
okrutnosti prema djeci ti činovi često prenose s jedne na drugu generaciju
kao naučeno ponašanje. Nasilje i nefunkcionalno ponašanje jednog
odraslog člana obitelji je unutarnja emocionalna reakcija koja se
prelijeva i zagađuje druge mlade članove. To može dovesti do prisilnog
i destruktivnog ponašanja kod djece u toj obitelji. Kako te genetske i
okolišne smetnje povezane s tijelom utječu na našu dušu?
U svojoj sam praksi otkrio sam da se energetska sila duše u teškim
trenucima može odvojiti od tijela. Postoje ljudi koji imaju osjećaj da ne
pripadaju svojim tijelima. Ako su okolnosti dovoljno teške, te su duše
sklone mislima o samoubojstvu – ali obično ne i o oduzimanju života
drugima. U sljedećim ću poglavljima reći nešto više o tome. Dio tih
previranja proizlazi iz sukoba između besmrtnog karaktera duše i
temperamenta mozga domaćina, s cjelokupnom genetskom prtljagom
koju posjeduje. Može se javiti i abnormalna kemija mozga i hormonalna
neravnoteža koje utječu na središnji živčani sustav i mogu zagaditi i
dušu.
Otkrio sam i da nezrele duše često imaju poteškoća s upravljanjem
lošim mentalnim sklopom problematičnih ljudskih bića. Dolazi do
razilaženja u djelovanju duše i ljudskog ja. Sila koja vuče ovamo –
onamo dovodi do toga da čovjek pokušava svijetu predstaviti
jedinstveni ego, što mu ne uspijeva. Ovdje djeluju unutarnje, a ne
vanjske sile. Poremećenom umu ne treba egzorcist, nego sposoban
terapeut.
Duše ne predstavljaju samo dobro i čisto u tijelu, ili se ne bi
inkarnirale radi osobnog razvoja. Duše dolaze na Zemlju kako bi radile
na svojim manama. Kako bi otkrila sebe, duša može izabrati da djeluje
u skladu s vlastitim karakterom u izboru ljudskog tijela, ili protiv vlastitog
karaktera. Na primjer, duša koja se bori protiv sebičnosti i samopovlađvanja
možda neće funkcionirati dobro u kombinaciji s ljudskim

egom čiji emocionalni temperament pronalazi zadovoljstvo u agresivnom
ponašanju.
Vrlo često, problematične osobe u djetinjstvu su proživjele bolne
traume povezane s okolinom, poput fizičkog i emocionalnog zlostavljanja.
One se povlače u sebe, stvarajući oklop u kojem se skrivaju
iza svoje boli, ili izlaze iz sebe, pri čemu redovito mentalno izlaze iz
svojih tijela. Ti obrambeni mehanizmi način su preživljavanja i očuvanja
zdravog razuma. Kad mi klijent kaže da se voli «isključiti» i baviti se
astralnom projekcijom zato što se osjeća življe zahvaljujući izvantjelesnim
iskustvima, kod njega tražim poremećaje. Ponekad ne pronađem
ništa osim znatiželje, ali opsesija izlaskom iz tijela ukazuje na želju za
bijegom iz postojeće stvarnosti.
Možda me iz tog razloga brine teorija zauzimanja tuđih tijela kao još
jedan oblik mehanizma bijega. Vjerujem da je cijela ideja zauzimanja
tuđih tijela lažan koncept. Prema zagovornicima te teorije, desetine
tisuća duša koje sada borave na ovom planetu došle su izravno u svoja
fizička tijela ne prolazeći kroz normalni proces rođenja i djetinjstva.
Kažu nam da su to duše prosvijetljenih bića kojima je dopušteno da
preuzmu odrasla tijela duša koja žele ranije napustiti život jer im je
postao pretežak. Stoga duše koje zauzimaju tuda tijela zapravo čine
dobro djelo, prema zagovornicima ove teorije. Ja to nazivam opsjednutošću
s dozvolom.
Ako je ta teorija istinita, moram se odreći svojeg bijelog ogrtača i
zlatnog medaljona velikog gurua. U svim svojim godinama rada s
klijentima u regresiji nisam se susreo s dušom koja je zauzela tuđe tijelo.
Osim toga, ti ljudi nisu nikada čuli za neku dušu u duhovnom svijetu
koja bi se bavila nečim takvim. Zapravo, negiraju mogućnost takvih
događaja zato što bi to narušilo životni ugovor duše. Dati nekoj drugoj
duši dopuštenje da ude i preuzme vaš karmički životni plan značilo bi
odbaciti cijelu svrhu vašeg dolaska na Zemlju! Pretpostavka da bi duše
koje zauzimaju tuda tijela željele završiti svoj karmički ciklus u tijelu
koje je izabrao netko drugi posve je pogrešna. Ako sam ja učenik
četvrtog razreda srednje škole koji uči trigonometnju, bih li napustio
svoj razred i vratio se u prvi razred u kojem se ući algebra, pronašao
učenika koji se muči sa svojim ispitom i rekao mu da ću završiti njegov
ispit kako bi on mogao prije otići? To je gubitak za oba učenika – a koji
bi učitelj to dopustio?

Cijela teorija zauzimanja tijela je poput samoubojstva, iako bi se
trebala suprotstavljati samoubojstvu zato što dopušta duši koja odlazi
da izbjegne odgovornost napuštajući svoj život. Duša koja odlazi
prepušta vlasništvo nad tijelom – domaćinom kako bi tijelo preuzela
naprednija duša koja se ne želi mučiti s razdobljem provedenim u tijelu
djeteta. To je jedna od najvećih mana opsjednutosti s dopuštenjem.
Prema svemu što sam naučio o izboru tijela, duši su potrebne godine
da potpuno spoji svoje energetske vibracije s vibracijama mozga
domaćina. Proces započinje dok je beba još u stanju fetusa. Svi ključni
elementi našeg pravog identiteta dolaze od duše koja je od početka
dodijeljena specifičnom tijelu. Razmislite o tri elementa koji proizlaze iz
duše: mašta, intuicija i uvid. Zatim dodajte komponente poput savjesti
i kreativnosti. Smatrate li da um odrasle osobe neće prepoznati gubitak
svojeg partnerskog Jastva i novu prisutnost? To bi tijelo domaćina
dovelo do ludila umjesto da ga iscijeli. Ljudima govorim da ne brinu
da će izgubiti dušu – ona je s nama cijeli život, jer postoje dobri razlozi
zbog kojih imate upravo ovo tijelo u kojem jeste.
Duše svoje odgovornosti shvaćaju vrlo ozbiljno, čak do te mjere da
ulaze u nefunkcionalna tijela. One nisu materijalno zarobljene.
Primjerice, duša može nastanjivati tijelo domaćina u komi mnogo
godina, i napustiti ga tek nakon smrti. Te su duše u stanju slobodno
lutati zemljom i posjećivati druge duše koje nakratko izlaze iz tijela
tijekom normalnog sna. To osobito vrijedi za duše u tijelima beba. Duše
osjećaju veliko poštovanje prema izabranim tijelima domaćina, čak i
ako se dosađuju. Ostavljaju mali dio svoje energije tako da se, ukoliko
je potrebno, mogu brzo vratiti. Njihove valne duljine su poput signala
za orijentaciju koji su «označili» njihove ljudske partnere.
Kad energija duše napusti ljudsko tijelo, to ne znači da neko
demonsko biće dobiva priliku da na brzinu zauzme prazni um. To je još
jedno praznovjerje. Osim što takva demonska bića ne postoje, u umu
uvijek postoji djelić energije duše koja putuje. Zlonamjerni entitet ne bi
se mogao uvući unutra, čak i kad bi postojao.
Stanovnici duhovnog svijeta očito su svjesni naše opčinjenosti
mračnim, zlokobnim duhovima koji predstavljaju opasnost duši. Imao
sam vrlo neobičan slučaj koji mi je skrenuo pozornost na tu činjenicu.
a pnmjena demonologije kojoj je pribjegao učitelj mojeg klijenta
osamnaestog slučaja u odnosu na tog nesretnog učenika skandalozna

je i nekonvencionalna, ali učinkovita. Ovaj slučaj ocrtava način na koji
se gotovo brutalan humor može slikovito upotrijebiti u duhovnom
svijetu da bi nam se skrenula pozornost na mane koje imamo na
Zemlji.
Osamnaesti slučaj govori o iskustvu smrti evangelističkog propovjednika
iz 1920-tih. Ovaj čovjek proveo je cijeli život tražeći vraga u
svakoj sitnici svojeg grada na jugu SAD-a. Dok sam prolazio taj život s
klijentom koji je nosio ta sjećanja, rekao mi je: «Moji župljani uplašili su
se do kostiju mojih vatrenih propovijedi o paklu koji čeka sve grešnike.»
Ovaj slučaj započet ću s prizorom koji se dogodio nakon što je moj
klijent došao do vratnica.
Osamnaesti slučaj
Dr. N: Kažete da, iako vam stvari nisu previše jasne, lebdite u
jarkom svjetlu i netko vam prilazi?
S: Da, pomalo sam dezorijentiran. Još se nisam navikao na ovo
okruženje.
Dr. N: U redu, ne žurite i pustite da lik lebdi prema vama dok vi
lebdite prema njemu.
S: (duga stanka, a zatim ispušta glasan, užasnut uzvik) OH, BOŽE.
NE!
Dr. N: (njegov krik me trgnuo) Što se događa?
S: (tijelo klijenta počinje se nekontrolirano tresti) OH… OH…
BOŽE SVEMOGUĆI! TO JE VRAG. ZNAO SAM. OTIŠAO SAM
U PAKAO!
Dr. N: (hvatam klijenta za ramena) Sada duboko udahnite i
pokušajte se opustiti dok zajedno prolazimo kroz ovo. (tiho
dodajem) Niste u paklu…
S: (prekida me visokim glasom) OH, DA – ZAŠTO ONDA VIDIM
VRAGA PRED SOBOM?
Dr. N: (lice mojeg klijenta prekriveno je znojem i ja rupčićem
brišem znoj, smirujući ga) Pokušajte se smiriti, ovdje je došlo do
nekakve pogreške i ubrzo ćemo to otkriti.
S: (ne obraća pozornost na mene, počinje jaukati ljuljajući se
naprijed – natrag) Ohooo… gotov sam… u paklu sam…
Dr. N: (energičnije ga prekidam) Recite mi što točno vidite.
S: (najprije šapće, a zatim govori sve glasnije) Biće… demonsko…
crvenkasto – zeleno lice… rogovi… okrutne oči… očnjaci… lice
na koži poput spaljenog drveta… O DRAGI ISUSE, ZAŠTO OD
SVIH LJUDI BAŠ JA, KOJI SAM TE TOLIKO ZAGOVARAO?
Dr. N: Što još vidite?
S:(s gnušanjem) ŠTO SE JOŠ IMA ZA VIDJETI? NE RAZUMIJETE
LI ? ISPRED MENE JE VRAG !
Dr. N: (brzo) Mislim, ostatak tijela. Pogledajte ispod glave i recite
mi što vidite.
S: (silovito se trese) Ništa… samo maglovito tijelo nalik duhu.
Dr. N: Ostanite sa mnom. Zar vam se to ne čini neobično – da
se vrag pojavio bez tijela? Sada brzo krenite naprijed kroz vrijeme
i recite mi što taj lik čini.
S: (tijelo mojeg klijenta naglo se trza i, s dubokim uzdahom
olakšanja, vraća natrag u stolac) Oh… taj gad… trebao sam
znati… to je SCANLON. Skida masku i zlobno mi se smiješi…
Dr. N: (sada se i ja opuštam) Tko je Scanlon?
S: Moj vodič. To je njegov grubi smisao za humor.
Dr. N: Kako Scanlon sada izgleda?
S: Visok, orlovskog nosa, sjedokos… pun vragolija, kao i obično,
(hrabro se smije, ali još se nije posve oporavio). Trebao sam
znati. Ovoga puta me uhvatio na spavanju.
Dr. N: Jesu li Scanlonu ovakve stvari običaj? Zašto vas je uplašio
upravo kad ste se vratili u duhovni svijet, blago dezorijentirani?
S: (brani ga) Slušajte, on je sjajan učitelj. To je njegov pristup.
Cijela naša grupa služi se maskama ali on zna da ih ja baš ne
volim.
Dr. N: Recite mi zašto se Scanlon poslužio maskom vraga da vas
prestraši nakon tog života? Sada razgovarajte s njim.
Napomena: Neko vrijeme šutim dok se moj klijent mentalno povezuje
sa Scanlonom.
S: (nakon nekog vremena šutnje) Tako mi je i trebalo. Oh, znao
sam! Proveo sam cijeli život propovijedajući o vragu, plašeći
dobre ljude… pričajući im da idu u pakao ako ne budu obraćali
pozornost na mene. Scanlon mi je dao dozu mojeg vlastitog
lijeka.
Dr. N: A kakav je sada vaš stav o njegovim metodama?
S: (razdraženo) Pokazao mi je što me ide.
Dr. N: Želim vam postaviti izravno pitanje. Jeste li zaista vjerovali
u ono što ste pričali svojim župljanima o tome da svugdje vidite
demonske sile ili vas je motiviralo nešto drugo?
S: (intenzivno) Ne, ne – vjerovao sam u to što sam pričao o zlim
bićima u svakoj osobi. Nisam bio licemjer.
Dr. N: Jeste li sigurni da to nije bila lažna pobožnost? Niste se
pravili da ste nešto što niste?
S: Ne! Vjerovao sam u to. Moja propast bila je moja metoda
propovijedanja i ljubav prema moći nad drugima koju mi je ta
sposobnost davala. Da, priznajem tu manu… učinio sam život
teškim nekima od moje pastve… nisam vidio onu esencijalnu
dobrotu u ljudima. Uvijek sam bio sumnjičav zbog svoje opsjednutosti
zlom i to me pokvarilo.
Dr. N: Smatrate li da ste postali takvi djelomično zbog tijela koje
ste izabrali u tom životu?
S: (ravnomjernim glasom) Da, nedostajalo mi je samokontrole.
Izabrao sam tijelo s energičnim umom i dopustio si da se zanesem
time. Bio sam previše agresivan kao propovjednik.
Dr. N: Znate li zašto je vaša duša odlučila ući u partnerstvo s
tijelom propovjednika koji stalno plaši ljude?
S: Oh, ja… sranje… dopustio sam da se to dogodi zato što mi je
godilo da imam kontrolu… bojao sam se… da me ne shvaćaju
dovoljno ozbiljno.
Dr. N: Brinuo vas je gubitak kontrole?
S: (duga stanka) Da, to… bio bih… nedostatan.
Dr. N: Mislite li da je Scanlon svojom upotrebom vražje maske
ismijao ono što ste vi predstavljali u crkvi?
S: Ne, to nije način mojeg učitelja. Izabrao sam tijelo svećenika
i on mi je pomogao u tome. Skrenuo sam u pogrešnom smjeru –
ali to nije bio pogrešan put. Moja vjera nije bila loša stvar, ali bio
sam zaveden na pogrešan put i vodio sam ostale na pogrešan
put. Scanlon je htio vidjeti što to znači plašiti ljude umjesto da
raspravljate s njima. Htio je da osjetim isti strah koji sam usađivao
drugima.
Napomena: Sada premještam svojeg klijenta u grupu kako bih saznao
više o tome kako Scanlon podučava svoje učenike služeći se
maskama.
Dr. N: Tko je prva osoba koja vam prilazi?
S: (oklijeva i oprezan je) To je… anđeo… nježna, sjajna bijela
boja… krila… (tada, prepoznajući) U REDU, PROKUŽIO SAM
VAS! DOSTA!
Dr. N: Tko je taj anđeo?
S: Moja draga prijateljica, Diane. Skinula je svoju anđeosku
masku, smije se i grli me.
Dr. N: Malo sam zbunjen. Duše mogu poprimiti bilo koji oblik i
stvoriti koji god lik žele. Zašto se gnjaviti s maskama?
S: Maska je poput govorne figure, simbol koji se može držati u
ruci, stavljati i skidati po želji. Diane stvara ravnotežu Scanlonovoj
masnoj šali tako što glumi anđela punog ljubavi za mene, dok se
drugi smiju onome što mi se dogodilo.
Dr. N: Kakva je osoba Diane?
S: Puna ljubavi i humora. Voli praktične šale, kao i veći dio moje
grupe. Svi znaju da ja preozbiljno shvaćam stvari. Maske mi se
baš ne sviđaju, pa me zato zadirkuju.
Dr. N: Koriste li se maske tijekom vaših lekcija kao način
podučavanja o ispravnom i pogrešnom ponašanju?
S: Da, one su način ukazivanja na dobro i loše razmišljanje,
zablude… identificiraju aspekte naših karaktera koji su pozitivni,
kao i one koji su nepoželjni, pa možemo igrati razne uloge jedni
s drugima.
Dr. N: Je li Scanlon započeo s tom upotrebom rekvizita u vašim
grupnim lekcijama?
S: (smije se) Da, i ono što čini ostavlja utisak.
Bio je to čudan slučaj i priznat ću da me Scanlon prešao na nekoliko
trenutaka kad sam pomislio da me taj klijent poveo na mjesto na koje
me nitko drugi nije poveo prije njega. Postupak s vražjom maskom koji
je ovaj klijent proživio na vratnicama je anomalija. Štoviše, nikada
nisam susreo vodiča čije je ponašanje bilo tako ekstravagantno i provokativno.
U sljedećim poglavljima vidjet ćemo kako drama igra važan dio u
aktivnosti grupa duša. Upotreba maski u Scanlonovoj grupi kao
simbolička gesta koja utjelovljuje sustav vjerovanja prilično je jedinstven
u mojem iskustvu. Maske imaju dugu tradiciju u našem kulturnom
životu, gdje su se personifikacije božanskih i demonskih moći koristile
za zadirkivanje duhova kojih su se ljudi bojali, i odavanje počasti onima
koje su štovali. Vražja maska ima povijest plemenskog egzorcizma
zlobnih duhova. U osamnaestom slučaju, mitske duhovne prakse sa
Zemlje upotrijebio je voditelj grupe duša kako bi probudio svoje
učenike.