Spoznaj svoj mrak i on će nestati

Ako preispitate način na koji ste „konstruirani” i na koji „funkcionirate”, otkriti ćete da je u vaš mozak ubačen kompletan program, sa čitavom serijom zahtjeva koji vam govore kako bi trebalo da se odvijaju stvari u svijetu oko vas, kakvi bi trebalo da budete i, samim tim, što bi tre­balo da želite. . .

Tko je odgovoran za tu programiranost?

Pažljivo gledajte oko sebe i vidjeti ćete nesreću koja vlada u svijetu, oko vas i u vama. Što je uzrok tome? Mož­da ćete reći: usamljenost, potlačenost, ratovi, bijeda, pokvarenost, ateizam.. . ali griješite. Samo jedan je uzrok svekolike nesreće – lažna uvjerenja kojih se držite, uvjerenja toliko raširena i ukorijenjena, tako čvrsto utemelje­na, da nikad niste ni pomislili kako bi trebalo raspravlja­ti o njima. Zbog takvih naopakih uvjerenja vidite svijet i same sebe u iskrivljenoj perspektivi. Vaše mentalne šeme tako su uvjerljive, a pritisak društva kojem ste izloženi toliko je snažan, da ste jednostavno dužni da gledate svijet oko sebe na taj naopak način. Nema vam spasa, baš za­to što nikad i ne posumnjate da kratkovidno gledate na svijet, da je vaš način razmišljanja možda nakaradan i izo­pačen, i da su vaša uvjerenja u osnovi lažna.

>Osvrnite se još malo oko sebe, ne biste li možda pronašli jednu jedinu osobu koja je autentično sretna, oslobođena strahova, nesigurnosti, napetosti i briga, ako imate sreće, otkriti ćete jednu u sto tisuća.

>Ovo bi trebalo da vas navede da s rezervom gledate na programiranost i uvjerenja zajednička vama i ljudima oko vas. Međutim, vi ste također programirani da živite bez sumnji, bez suvišnih dilema, programirani da vjerujete u stavove koje vam je usadila vaša tradicija, kultura, društvo i religija. I, ako ne otkrivate da ste sretni, dresi­rani ste da oplakujete same sebe, umjesto da okrivite svo­je uzore, predrasude, kulturna i naslijeđena uvjerenja.

>Da bi situacija bila još tragičnija, tu je i činjenica da su mnogi medu nama do te mjere bili izloženi pranju mozga, da nisu čak ni svjesni da su nesretni – kao čovjek koji sanja, ne znajući da samo sanja.
Koja su ta lažna uvjerenja koja nam blokiraju put ka sreći? Evo nekih.

Prvo: ne možete biti sretni ako nemate sve ono za što ste vezani i što smatrate tako dragocjenim.

Sušta laž. Ne postoji ni jedan trenutak u vašem ži­votu u kome nemate sve što je potrebno da biste bili sretni. Vaša nesreća potiče od toga što usmjeravate svoju pažnju na ono što nemate, umjesto na to što u određe­nom trenutku imate.

Druga lažna ideja: sreća je negdje u budućnosti.

Netočno. Sretni ste tu gdje ste, i baš u ovom času; ali vi to ne znate, jer su vas lažna uvjerenja i naopako viđenje svijeta gurnule u strepnje, nespokojstva, veze i sukobe, načinivši od vas odgovornu pedalu u igrama za koje ste programirani, i pri tom vas uvjerili da morate učestvovati u njima. Kada biste bili kadri da vidite čita­vu tu farsu s naličja, otkrili biste da ste sretni a da to i ne znate.
Još jedno lažno uvjerenje: sreća se postiže ako čovjek uspješno manipulira situacijama i ljudima koji ga okru­žuju.
Nije istina. Ljudi glupavo rasipaju ogromnu energi­ju da bi „rekonstruirali” svijet. Ako je vaša sudbina da mijenjate svijet, u redu – samo naprijed, mjenjajte ga, ali ne­mojte da umišljate kako će vas to učiniti sretnim. Ono što vas čini sretnim ili nesretnim nisu svijet i ljudi oko vas, već samo misli u vašoj glavi. Koliko je uzaludno tražiti orlovo gnijezdo na dnu oceana, toliko je uzaludno tražiti sreću u vanjskom svijetu. Ako zaista želite sreću, ne rasipajte energiju tražeći sredstva protiv svoje ćelavo­sti, ili trudeći se da oblikujete mišićavo tijelo, ili mijenjajući kuću, posao, bračnu vezu, stil života ili čak osobnu ličnost. Kada biste možda i uspeli da promijenite sve te stvari, da svoj izgled učinite privlačnijim, svoju ličnost kompleksnijom, da nađete ljepši ambijent za svoj život, itd., da li ste pomislili kako biste možda, usprkos svemu tome, ostali nesretni? Najskrivenijim dijelom svoga bića vi znate da je to istina, ali svejedno i dalje razbacujete snagu i energiju u potrazi za nečim što vas (a to već unaprijed znate) ne može trajno usrećiti.
Evo još jednog lažnog uvjerenja: sretni smo kada nam se sve želje ostvare. Još jedna neistina. U stvarno­sti, baš su te želje i veze ono što vas čini napetim, frus­triranim, nervoznim, nesigurnim i uplašenim. Sastavite spisak svih svojih veza i želja, i pored svake nadopišite: „U dubini svoga bića znam, čak i kad bi mi se to ispunilo, ne bih mi se ostvarila trajna sreća”. Razmislite o istini­tosti ove tvrdnje. Ispunjenje neke želje može nam najvi­še dati munjevitu opijenost, kratkotrajnu radost, ali tako nešto ne treba brkati sa srećom.
Što je onda sreća? Malo je takvih koji mogu da od­govore, a nitko od njih ne može to izraziti riječima. Jer, sre­ća ne može da se iskaže. Da li biste mogli da opišete svjetlost ljudima koji su čitav život proveli u mraku? Ili da opišete stvarnost nekome tko samo sanja? Spoznaj svoj mrak i on će nestati – tada ćeš saznati što je svjet­lost. Spoznaj svoje košmare onakve kakvi zaista jesu i oni će iščeznuti, a ti ćeš se probuditi u stvarnost. Spo­znaj svoja lažna uvjerenja i ona će se izgubiti – samo na taj način okusiti ćete što je sreća.

Kad ljudi tragaju za srećom na naopak način, zašto ne pokušaju da razjasne sebi svoja lažna uvjerenja? Kao prvo, zato što ih nikad ne vide kao lažna; ne vide ih čak ni kao uvjerenja, već bukvalno kao činjenice, kao objek­tivnu stvarnost, toliko su duboko zaglibili u svoju programiranost. Drugo, zato što su prestravljeni idejom da bi mogli da izgube jedini svijet koji poznaju – svijet želja, veza, strahova, društvenih pritisaka, napetosti, ambicija, strepnji, krivice; svijet s bljeskovima užitka, olakšanja i opijenosti koje stvari u njihovom svijetu mogu da im pru­že. Pokušajte da zamislite čovjeka koji se užasava da iza­đe iz svog košmara zato što je, na kraju krajeva, to jedi­ni svijet koji on poznaje – i eto vam fotografije vas i ljudi koji vas okružuju.

Ukoliko želite da dostignete trajnu sreću i spokojstvo, morate biti spremni da odbacite oca, majku, pa čak i vlastiti život, i da kažete zbogom svemu što posjedujete. Na koji način? Ne bukvalnim odbacivanjem sveko­like stvarnosti od koje je sazdan vaš život (jer biste uvijek ostali vezani za ono što ste na silu odbacili), već sagle­davši sve to kao privid, što stvarno i jeste. Ako se tako postavite, bez ikakvog je značaja da li ćete odbaciti te stvari ili ne – one gube svoju moć nad vama, svoju spo­sobnost da vas povrijede, i vi se najzad budite iz svojih snova, iz mraka, iza vas ostaju svi vaši strahovi, sva va­ša nesreća.

Odvojite ipak neko vrijeme i potrudite se da ogoljeno sagledate, kakve stvarno jesu, stvari za koje pokušavate da se zakačite, sva ta priviđenja koja vam s jedne strane pružaju omamljenost i užitak, ali i nesigurnost, patnje, napetost, strepnju i nesreću.

Sve što posjedujete – privid; vaš sadašnji život -privid; bilo koja stvar za koju ste vezani i koja, po vama, jedina može da vas usreći – privid.

Anthony De Mello