Informacije o Europskoj Uniji - jeste li sigurni da znate sve?

Pitam se, je li vas zadovoljio informativni program naše televizije s svojim odgovorima na goruća pitanja o EU? Ako nije, vjerujte, potrudit će se i to debelo, pod svaku cijenu, što ćemo svi platiti kao porezni obveznici, u predstojećih cca mjesec dana prije izlaska na referendum.

Te propagandne filmiće i emisije koje će vam plasirati ´1001 laž o Europskoj uniji´ će građani sami platiti oko 15 milijuna kn!

Stoga je već i započela, agresivna, nepopustljiva, histerična propaganda koja će dati sve od sebe, pod svaku cijenu, kako ne bi ostavila ravnodušnim nikoga od vas, te kako bi vas s temeljitim metodama pranja mozga uvjerila da je EU ono što vama treba, EU je vaš spas, zemlja izobilja, zemlja zaposlenja, zemlja obrazovanja, zemlja ljubavi i mira.

Piše: duh-vremena

Ovaj video je s razlogom odmah na početku. Neil Farange, u sred EU parlamenta, govori o tome kako se Hrvatsku mitom i silom ugurava u EU.

Narod je dokazao da inteligenciju više nema, sudeći po prošlim izborima. Upravo tako, ovaj narod se odrekao svoje inteligencije i razmišljanja. On više ne razmišlja, sada smo samo soj bezglavih tjelesa koji besciljno šeće ulicama sudarajući se međusobno. Takvu sliku o sebi smo stvorili glasajući i birajući onog eurokrata i lizoguza Milanovića koji ima jedan jedini ultimativni cilj; sve vas skupa izgnati u ponor EU kraljevine bogatih patokrata koji neće imati milost, kako ni za građane ostalih Zemalja (Italije, Grčke, Njemačke, itd.) pa tako ni za građane ove male, bijedne državice.

Još Horvatska ni propala
dok mi živimo,
al´nisko se bude spala
kad u EU uniđemo!

(Veliki se Ljudevit Gaj zacijelo okreće u grobu kad promatra što to njegova ´braća Hrvati i Hrvatice´čine sami sebi 🙂

Želite učiniti nešto konkretno? svi će te imati uskoro priliku za to.

Potpisivanje pristupnog ugovora Europskoj Uniji

Izabrana bogataška elita, potpisala je sramotni, izdajnički i ilegalni ugovor o aneksiji ove zemlje nedemokratskoj europskoj federaciji, 9. prosinca 2011. Kako je to itko mogao odobriti? Kako je to moglo proći ne kažnjeno, a kamoli proći uopće ?!?? To je evidentan dokaz u kakvom prevarantskom i izokrenutom društvu uistinu živimo, u kojemu su zakoni i pravila podređeni prevarama i veleizdaji te prosperitetu pojedinaca na račun svekolikog naroda. Najveći paradoks jest što narod iste podržava i održava na vlasti! Nitko nije postavio pitanja glede toga! Unatoč tome, odgovore će te pronaći u ovom postu.

Potpisivanje međunarodnog ugovora o pristupanju Republike Hrvatske u članstvo Europske Unije prije ustavne obveze raspisivanja referenduma o savezu Republike HR s drugim zemljama stavlja sam referendum na položaj savjetodavnog referenduma, a ne obvezujućeg referenduma što proizlazi iz ustava RH, kad je u pitanju suverenitet RH. Stoga, potpisivanje međunarodnog ugovora prije izjašnjavanja na referendumu, prema ustavu, je ne-važeći, odnosno, ilegalan.

Mi s Europskom unijom nismo uopće „pregovarali“, nego slušali njen diktat, sada pretočen u formalni akt. Pa, kamo nas žele odvesti naši nasmijani političari? Kakvu nam je to sudbinu namijenilo izdajničko pero koje je potpisalo sramotni sporazum o aneksiji?

Eufiličarka Kosorica, predsjednik EU vijeća Herman Van Rompuy i aktuelni predsjednik EU komisije Jose Manuel Barosso

Potpisavši ugovor o aneksiji Hrvatske Europskoj uniji, formaliziran je postupak dovođenja naše zemlje u položaj podređenosti odnosno ovisnosti o toj federaciji. No to je (za sad) tek zadnji čin ove otužne drame, u kojoj se jedan od bitnih zapleta dogodio 16. lipnja 2010. kada je Hrvatski sabor po četvrti puta izmijenio Ustav Republike Hrvatske. Za izmjene Ustava glasovalo je 133 zastupnika, četiri su bila protiv, a jedan suzdržan. Što se to točno izmijenilo?

U studenom 2010. Sabor je dao potporu izmjenama Deklaracije iz 2005. o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji čija je točka 8. govorila o nužnosti referenduma prije pristupanja Uniji. Ta je točka promijenjena (protiv je bio samo jedan zastupnik, D. Lesar), pa je Sabor donio odluku da se referendum održi u roku od 30 dana nakon što se potpiše ugovor o pristupanju. Dakle, o pristupanju se odlučuje nakon što se ono već dogodilo. Osim što je ova odluka izvan zdrave pameti, njome se jasno daje do znanja građanima da, ako su kojim slučajem do tada gajili nadu da će imati makar minimalni utjecaj na odluke političkih stranaka, ovim je potezom Sabora ta nada trajno ugašena. To je namjerno širenje defetizma u mislećih ljudi, podmetanjem lažne sugestije da je „ionako sve odlučeno“.

No, kad su vidjeli da će promijenjeni rok iz Deklaracije (30 dana od potpisivanja sporazuma) biti prekratak da bi nam kroz to vrijeme servirali dovoljnu količinu odabranih bajki o Europskoj uniji, odlučili su se, obavijestio nas je o tome unionist Mimica, ipak vratiti Ustavu, koji, u članku 142. stavku 5. izrijekom propisuje: „Referendum se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Hrvatskoga sabora.“

Takva je odredba, inače, oduvijek u Ustavu (od 1990. godine), a time što su joj se „vratili“ priznali su da je Deklaracija iz 2005. u pogledu roka za referendum bila malčice protuustavna! Ali, nikom ništa. Ustav u ovoj zemlji ionako služi trenutno vladajućoj garnituri (ma koja to garnitura trenutno bila) za upravljanje vlastitim „povijesnim ciljevima“, pri čemu su građani oduvijek tretirani samo kao statisti. Ili to oni samo tako misle.

Odluka Hrvatskog sabora o izmjeni Deklaracije o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo Hrvatske u Europskoj uniji iz 2005. jedna je od najnakaradnijih odluka u povijesti predstavničkog tijela svih građana Hrvatske. I prošla je prilično nezapaženo: zastupnici su je donijeli, mediji ovlaš spomenuli, Vlada „opravdala”, a građane kao da je baš briga za to. Nije li zapanjujuća posvemašnja nezainteresiranost građana u pogledu činjenice da se ovakvo što uopće dogodilo?

Nitko se javno nije pobunio i televizija nije ništa govorila protiv potpisivanja ugovora. Dapače, domaći korporatistički, državni i ulizivački mediji popratili su to pompozno i trijumfalistički. No cijeli je ovaj događaj čista farsa. Potpisivanje pristupnog ugovora s Europskom unijom prije očitovanja volje naroda na referendumu već je to nacionalna izdaja. Izdajnička elita Hrvatsku pretvara u puku administrativnu jedinicu ogromne paukove mreže unijske birokracije i utrpava nas u federativnu diktaturu korporativnih interesa.

Naši nasmijani eufili:

Ovaj datum, 9. prosinca 2011., doista će ući u povijest, u povijest sramotnih poteza recentne garniture narodnih izdajnika. Na taj dan je izdajničkim nalivperom, kojega je, nasmijanoj eufiličarki Kosorici poklonio gramzljivi papa Benedikt, ona zajedno s nasmijanim eufilom Josipovićem potpisala aneksiju ove zemlje Europskoj Uniji. Udžbenici povijesti za dvadesetak godina znat će cijeniti istinsku vrijednost sramnog potpisa na taj sporazum i ponašanje svih aktera ovog gnusnog čina. U takvu bezidejnu i urušavajuću Uniju želi nas uvući izdajničko pero domaćih vazalskih unionista. I to je taj briljantan uspjeh kojim se hvali eufiličarka Kosor. I to je to na čemu joj „odaje priznanje“njezin´nasljednik´ eufil Milanović. Zbilja spektakularno.

Vladino idiotsko objašnjenje ovakvog poteza je bilo da će “građani na referendumu biti upućeniji i informiraniji po završetku pregovora i potpisivanju ugovora o pristupanju kada će biti poznati i rezultati pregovora te svi uvjeti članstva u EU”. No, umjesto kvalitetnog informiranja i javne rasprave, građanima su pod krinkom obavještavanja o ljepotama Unije ponudili najobičniju indoktrinacijsku kampanju u kojoj prednjače idiotski tv-spotovi. Čitavu tu indoktrinacijsku kampanju u 15 milijuna kn, plaćaju, dakako, sami građani.

Intelektualna šutnja?

Čitav svijet shvaća da je u Uniji nešto trulo. Znaju to, naravno, i pripadnici udružene hrvatske oligarhije. Ali, kad bi građanima Hrvatske iskreno rekli što se zbiva, ostali bi bez svojega povijesnog cilja – unijskih fotelja. Svi sve znaju, osim možda onih naših građana koji su na žalost podlegli frenetičnoj indoktrinacijskoj kampanji. Zapravo je vrlo čudno da su joj podlegli, jer dovoljan je tek letimičan pogled u novine ili na ekran, pa da se vidi da je eurozona (a posljedično i Unija) na rubu kolapsa.

Najinteresantniji su hrvatski intelektualci, pravnici i ˝ljudi od fakulteta i znanja˝, kako se vole predstavljati, koji kakvi predsjednici, sudci i ostali glavonje koji kruto zagovaraju EU s argumentima koje su šturo naštrebali na svojim fakultetima, uz koje kakvu ustavnu papirologiju i birokraciju. A što je pak s ljudima u ovoj zemlji koji bi već prema svom stručnom znanju i obrazovanju, a i dužnostima koje obnašaju, mogli i morali nešto reći o pravom licu Unije građanima Hrvatske. Gdje su ti intelektualni potencijali – sveučilišne profesori i znanstvenici. Što je s hrvatskom inteligencijom? Ne vjerujemo da su se baš svi, poput unionističkog ideologa prof. Damira Grubiše na primjer, svrstali u petokolonaške redove eurokolaboracionista. Vjerojatnije je da su se samo pasivizirali. A to je u ovom trenutku ne samo pogubno, nego i sramotno.

Već i osoba s tri razreda osnovne škole može uvidjeti da se u slučaju Europske Unije nikako ne može raditi o parlamentarnoj demokraciji (No, u anketi u postu će i dalje biti oni koji će glasovati s DA EU!) Ipak, sigurno bi veći učinak globalne naobrazbe ovog naroda učinilo istupanje npr. profesora europskog javnog i međunarodnog prava, stručnjaka za ustavno pravo, naših akademika i znanstvenika, pravnika, politologa i mnogih drugih. Gdje su? Zašto svi, osim rijetkih iznimaka, šute?

Šutjeti je ovaj puta nepojmljiv konformizam i nedjelo ravno zločinu protiv vlastitog naroda. Jer, kad bi ustali svi uvaženi „stupovi“ našega društva, kad bi, recimo, građanima objasnili da je europska demokracija čista farsa, ili da naprosto nije moguće očekivati razvoj demokracije u saveznoj državi poput EU u kojoj zakonodavni proces nije pod nadzorom narodne volje putem predstavničke demokracije nego u vlasti neizabranog diktatorskog komiteta Europske komisije, kad bi takvo što učinili, učinili bi dobro svome narodu i svim građanima Hrvatske i na taj način efikasno začepili usta zlonamjernoj hrvatskoj unionističkoj oligarhiji koja pjeva hvalospjeve Uniji, nadajući se da će u njenim raskošnima naći pribježište od gnjeva naroda kojeg svjesno i namjerno odvlači u propast. Gdje su ti ljudi? Zacijelo su odabrali oprez za slučaj da se obistini naš´ulazak´kako im se ne bi ugrozio dio njihovog kolača.

Pitam se i gdje su svi ti gorljivi anti-kapitalisti i anarhisti? To je taj zlokobni ego koji ne dozvoljava prekoračenje pravila u sklopu svog imiđa. Taj golemi ego koji će radije odabrati inat i prkos kako nebi ugrozili svoj imiđ anarhiste i aktiviste ako stanu rame uz rame s ljudima koji nešto konkretno rade na trgu ili na nekoj drugoj javnoj površini (ili se pridružili bilo kojoj drugoj anti EU inicijativi). Sada kada se može učiniti nešto konkretno u svom okruženju, kada se može organizirati u direktne akcije, onih koji takve ideologije zagovaraju, je najmanje (čast izuzetcima). No kada treba komentirati aktualne antielitaške prosvjede tada se svatko bori za svoj komentar. Kada treba kritizirati neku od akcija Građanske Inicijative ili Saveza za Promjene, svi se razbacuju s terminima i osudama istih kao ustaša, desničara, demagoga itd. To govorim ja koji sam prvi protiv bilo koje nacionalne opredijeljenosti, bilo koje stranke i pripadanju nekoj ideologiji, no, unatoč mojim ne slaganjima s potonjim idejama jednog Krčmareka, Pernara ili Roka Šikića, takve ljude ću podržati upravo zbog toga jer oni barem nešto konkretno rade.

Inicijativa ´Volim Hrvatsku´ je prezrena od svekolike gomile pomodarskih aktivista i boraca za istinu. Na forumima i portalima su svi aktivni u komentarima, dislajkanjima, replikama i kritiziranjima, no, moje pitanje je; što ste vi to konkretno učinili?

Nasilna agresivna indoktrinacija kompletnog naroda

Ako niste primijetili, protiv građana ove države se provodi indoktrinirajuća kampanja od strane cjelokupne hrvatske elite potpomognute kolaboracionistima, Jutarnjim listom, što je eurofilska tiskovina tabloidno-senzacionalističkog tipa pod utjecajem stranog kapitala. U Hrvatskoj ne postoji slobodan tisak – u Hrvatskoj ne postoji nacionalna debata o ulasku Hrvatske u EU! Tiskovina Jutarnji list objavila je poprilično nevjerojatno “veliko istraživanje” prema kojem bi na referendumu o ulasku u EU čak 56 posto građana glasovalo za, dok bi 37 posto njih bilo protiv. Koga li su samo anketirali kako bi došli do takvih rezultata? Članove Vlade? Bankare? Krupne kapitaliste?

Od svibnja Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija lansiralo je informativnu kampanju o ulasku Hrvatske u Europsku uniju kojoj je nije cilj informirati građane o EU, već ih nagovarati da budu za ulazak.

Kampanja se sastoji od čak tisuću promidžbenih spotova o ljepotama i prednostima Europske Unije, kratkih emisija u kojima će se odgovarati na 50 aktualnih pitanja od strane građana, te čak i nekoliko dužih emisija koje će se baviti prezentacijom dobara i izobilja koje će nam pružiti ovo dušobrižničko prospretitetno kulturno društvo, te će se odgovarati na pitanjima koja najčešće tište ljude kad je u pitanju pristupanje Uniji. Stoga, ukoliko upalite televiziju, čuti će te termin ´EU´ gotovo svakih pola sata. Ako neki film traje duže, tada će se spomenuti unutar reklama u pauzama. Govori se o predrasudama i zabludama koje vladaju u Hrvatskoj, primjerice, hoće li ulaskom u EU nekretnine biti rasprodane, hoće li Hrvatska izgubiti suverenitet, hoće li biti zabranjeni tradicionalni proizvodi i običaji poput kolinja, što će se dogoditi s ribarskom flotom, postoji li u EU beneficirani radni staž, Hoće li ulaskom u EU stranci pokupovati sve nekretnine u Hrvatskoj? Na ta i tome slična pitanja hrvatski građani odnedavno mogu pronaći uljepšane odgovore. Kampanja se naravno koncentrirala na sve slojeve stanovništva i objavljuje spotove u kojima će »obični« građani, nalik na poštene i radišne pripadnike radničke klase, ´onakve profile s kojima bi se saki Hrvat poistovjetio´ postaviti pitanje i dobiti odgovor. Spotovi bi trebali izgledati kao svojevrsna anketa na ulici.

No, tu nema nikakvih odgovora na važna i bitna pitanja, poput onog hoće li građani u određenim rubnim članicama Unije (među kojima bismo se i mi našli utrpaju li nas u EU) uskoro pasti travu. Oni odgovori koji se i plasiraju su najjobičnije prozirne laži i nelogičnosti koje bi trebao razotkriti svatko tko upotrebljava svoj mozak. Oni ne služe za to da bi građanima olakšali izbor na skorašnjem referendumu, nego kako bi na referendumu mogli donijeti odluku u korist političke elite – ulaska Hrvatske u EU. Ti spotovi, dakle nisu objektivni ni popunjeni informacijama. Oni su jednostrani i isključivo usmjereni na to kako bi građani na referendumu kao odgovor na referendumsko pitanje zaokružili „za“. I to je to. Prema tome, ti spotovi nisu informativni, oni su indoktrinativni.

Koja to pitanja oligarhija uopće ne dotiče? Točnije, koje to činjenice i pitanja oligarhija namjerno skriva od svojih građana, kako ne bi masovno popljuvali i njih i njihovu Europsku uniju?

Sva „rasprava“ o EU dosad se (u doslovce svim srednjostrujaškim medijima i šire) svodila na hvalospjeve, ode, budnice i davorije usmjerene veličanju „povijesnog cilja“ hrvatske oligarhije (ne i građanki i građana Republike Hrvatske) u pogledu ulaska u Europsku uniju.

Radovali bismo se kad bi javnost konačno, u sklopu kvalitetne rasprave, bila informirana namjesto indoktrinirana. No gotovo da i ne postoji emisija koja je u svom studiju omogućila kvalitetnu raspravu s dvije strane različitih stajališta koji će imati priliku jednako izlagati svoj stav.

No, da bi se to postiglo, moralo bi se, primjerice, govoriti o:

• zakonodavnom postupku Unije u kojem parlament ne donosi zakone (!!) iz čega slijedi apsolutno neoboriv zaključak da ustavno-pravno gledano Europska unija naprosto nije niti može biti parlamentarna demokracija. Nitko nikad u Hrvatskoj nije javnosti objasnio temelje europskog prava koje donosimo na našoj stranici EU Danas
• UK korekciji, koju plaćaju zbog dogovorenog smanjenog doprinosa Ujedinjenog Kraljevstva sve zemlje članice. Slovenija će u proračun EU ove godine uplatiti 14,3 milijuna eura za Ujedinjeno Kraljevstvo – znamo li koliko će milijuna eura plaćati Hrvatska uđe li kojom nesrećom u Uniju?
• više nego zanimljivoj biografiji prvog predsjednika Europske komisije W. Hallsteina, povezanog s nacizmom (link na tekst o tome) i biografije ostalih „otaca Europe“ više su nego zanimljive! • postupku izbora predsjednika Europskog vijeća (kojeg – nepojmljivo – ne bira narod niti ikome služe na raspolaganju bilo kakvi instrumenti kako bi ga smijenili u slučaju da ne obavlja svoj posao kako treba, što je upravo besramno)
• činjenici da eurozastupnici ne zastupaju zemlje iz koje potječu nego nadnacionalne europske stranke kojima pripadaju (ova konstatacija bez srama navodi se čak u sveučilišnom udžbeniku Osnove prava Europske unije, autora T. Ćapete i S. Rodina)
• činjenici da će građani EU radosno izdvojiti 5,25 milijuna eura samo za službene automobile prebogatih dužnosnika EU, sudjelovati u financiranju spašavanja Grčke i općenito sudjelovati u podmirivanju općeg troška goleme unijske birokracije (samo Komisija ima preko 30.000 djelatnika!) u ukupnom godišnjem iznosu od 1.147.885.101.616 eura! Misli li itko da nam federacija koja stvara trošak od preko trilijun eura može donijeti išta dobra?
• činjenici da će pune poticaje u poljoprivredi poljoprivrednici ostvariti tek za 7-10 godina. Je li ih itko o tome obavijestio? Je li im itko rekao da bogatije i starije članice dobivaju veće poticaje? Ako je godišnji poticaj po hektaru u Letoniji 83 €, a u Belgiji 447 €, kako bi uopće letonski seljak mogao biti konkurentan belgijskom? Je li se ikada govorilo o tome kako će se hrvatski seljak snaći u zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU (tzv. CAP). Je li se ikada istražilo hoće li dobivati poticaje slične belgijskima ili možda ipak prije one sličnije letonskima?

To je samo nekoliko primjera. Ima ih još puno… Problem je u tome što su građanima nepoznate mnoge činjenice o Europskoj uniji, a kad su im nepoznate činjenice, onda teško mogu postaviti prava pitanja, zar ne? Slobodno napravite pokus, pa nazovite besplatni Vladin info telefon „Sve što vas zanima o EU“, broj 0800 622 622. Pa vidite hoće li Lea, Lili, Tea, Ela i ostale polu informirane operaterke koje ondje rade (i imaju nadimke kao na nekakvom chatu) znati odgovoriti na gornja pitanja. Pitajte ih i je li istina da će se Hrvati moći zapošljavati u EU tek nakon sedam godina od pristupanja i je li točno da će nas članstvo u EU za 2012. koštati 647,5 milijuna eura, a možete ih i zamoliti da vas obavijeste gdje možete dobiti tzv. Lisabonski ugovor (ustavni akt EU) na hrvatskom. Uživajte u njihovim odgovorima.

Marionetski hrvatski političari danomice ponavljaju kako se ulaskom u Uniju „Hrvatska vraća kući“. Doista, uđe li u EU, vraća li se Hrvatska kući? Ne, unionisti se vraćaju kući! Kao što nam je poznato, sve su veće hrvatske stranke članice širih, unijskih partija i one samo izvršavaju zadaće svojih središnjica. Tako, SDP izvršava zadaću iz centrale europskih socijalista (PES), HDZ radi što im kažu u europskoj pučkoj partiji (EPP), Vesna Pusić čak je u drugom mandatu predsjednica europske partije ELDR. Pa jasno da se oni vraćaju kući! Problem je u tome što mi nemamo drugi dom.

Glasovanje protiv pridruživanja EU

Pritom, ne bi trebalo biti ništa neobično i treba vjerovati da će se upravo to i dogoditi, da narod koji je na parlamentarnim izborima glasao protiv stranke HDZ koja je ovu zemlju temeljito opelješila, glasujući na referendumu protiv utrpavanja Hrvatske u Europsku uniju očita bukvicu i izbornim pobjednicima. Zašto ne? Pokopajmo nade gramzljivih političara: glasajmo protiv pristupanja Europskoj uniji i izmaknimo im crveni tepih ispod nogu. Već se ionako ondje predugo šepire.

Znam da među vama i ima onih koji će radije odabrati pasivan pristup i reći´nije ni kod nas bolje nego tamo (u EU), pa nam je svejedno´. Ovakne fascinantne odgovore dati će 90% ljudi koji žele glasovati DA, kada im ponestane argumenata, a argumenata često nema dovoljno (nije ni čudo). Neki će imati i malodušni stav ´moj glas ionako neće ništa promijeniti, u EU ulazimo sigurno´. U tom slučaju, umjesto da birate takav stav, počnite snositi odgovornost za svoja djela i za svoj život, mijenjajte sebe, pokrenite inicijative u svojoj sredini, budite vi promjena koju želite vidjeti ( i koju tvrdite da ne vidite u okolini), inzistirajte na promjeni našeg društva, počevši od inzistiranja da promijenite sebe i da ukažete drugima da čine isto, umjesto da se prepustite strujanjima unutarnje i vanjske politike koja igra i pleše onako kako to odgovara povlaštenoj eliti za koju smo mi samo izrabljiva roba. Stav malodušja i pasivizacije se danas ne smije dozvoliti. Ono nije samo izdaja naroda već i samoga sebe te svih budućih generacija. Učinite to i zbog sebe, glasajte protiv.

EU neće popraviti situaciju u sistemu, u obrazovanju, u zaposlenju i u svim ostalim državnim institucijama, već će ju potpuno uništiti. No, ukoliko ne uđemo u EU, barem ćemo imati drugu šansu da uredimo vlastito društvo i popravimo štete koje je nanijela politička vladavina zadnjih 10 godina. Bilo kako bilo, u tom pogledu ćemo barem imati šansu. U protivnom, prokockali ste sve i gubimo sve. Nemojte podržavati bogate elite jer zaokruživanjem DA, podržavate korporatistički sistem i vladavinu političara koji opstaju upravo zahvaljujući ljudskom ne znanju. Imajte stav i recite NE.

Držite li da ovaj blog također propagira i prodaje laži i priče kako bi vas obmanuo i zaveo? Mislite da vas nastojim zbuniti i onemogućiti pri donošenju racionalne odluke na referendumu? Ako je tako, zar zaista mislite da će vam televizija, školstvo i ostali´edukativni´državni preparati dati istinu i stvarni uvid u to što će te dobiti s EU? Ako i mislite tako, dozvolite si proučiti i druge izvore kako bi dobili uvid u obje strane a ne samo onu jednu, jer, jednu stranu ste dobili putem svih službenih izvora (oni su isključivo jednostrani). Osnovna razlika jest u tome što sam ja (i ljudi koji su pisali izvore koje sam koristio u sastavljanju posta) proučio obje strane i upravo zato ovdje nudim vjerodostojne zaključke – debelo potkrijepljene i dokumentirane. I garantiram, svatko tko je obje verzije proučio jednako, bez izuzetka, biti će protiv EU. Na kraju posta su priloženi izvori i informacije. Ako pogledate samo ova četiri priložena filmića, to bi već trebalo biti dovoljno.

Povrh svega, odgovorite mi na pitanje; što je s anti EU prosvjednicima diljem Europskih zemalja koji prosvjeduju protiv EU?!?? Reći će te da je to sasvim uobičajena i normalna stvar? – kao što to prodaje eufilična politička elita i Hrvatski mediji? Milijarde ovih ljudi koji viču na ulicama zbog kršenja ljudskih prava zaista ilustriraju zemlju izobilja i potpunog ostvarenja istih prava?

Za razliku od mnogih ovih prosvjednika, vi još niste u EU i simbolički, odmah na ulazu u 2012. godinu imate izbor donijeti veliku odluku za sebe i sve generacije iza vas. Ne samo donijeti odluku, već i proslijediti informaciju drugima. Koristite svoj mail i prosljeđujte tekstove o EU svim kontaktima koje posjedujete.

Koristite svoj facebook u ovom slučaju, on sada može konačno biti od konkretne koristi. Kopirajte članke i linkove na wall, informirajte druge ljude. Što da vam kažem još osim da vam želim puno zdravlja u 2012. godini i sretan NE ulazak u Europsku Uniju 🙂

Vaš Duh.

izvori i preporuke (svi filmići imaju prijevod);