Mudrost

Mudrost je najviši oblik znanja koji prepoznaje prave vrijednosti u životu. Mudrost je također osnovno znanje potrebno za dobar život. Postizanje najvišeg oblika znanja nije lako i zato imamo teškoća doseći dobar život.

Mi smo ponosni na naš intelektualni razvoj, proizvodne kapacitete, i uspjehe koje postižemo u našim životima i vjerujemo da o tim uspjesima ovisi naš dobar život. Ali to nije tako. Danas većina ljudi ima viši životni standard nego kraljevi u srednjem vijeku. Stoga bi svi ti ljudi trebali biti zadovoljniji svojim životima nego što su kraljevi bili u srednjem vijeku. Jesu li? Životni standard nema puno veze sa srećom ljudi. Stvar je u tome da uveliko precjenjujemo vrijednost uspjeha koje postižemo i podcjenjujemo mudrost. Mudrost je jako povezana sa sretnim životom.

Izvor: www.sarovic.com

Mudar čovjek ispravno živi i na taj način uspješno kontrolira svoja emocionalna stanja. Mudar čovjek može osjetiti ono što je dobro ili loše čak prije nego što počne razmišljati o tome. Njegovi osjećaji ga nepogrešivo vode kroz život. Mudar čovjek ima produktivnu orijentaciju. On ne može prihvatiti destruktivnost jer bi ona uništila njegove istančane emocije koje ga vode po mudrom putu. Mudar čovjek je skroman jer osjeća vrlinu. Čovjek koji nije skroman privlači nevolje što svakako nije mudro. Mudar čovjek je odgovoran prema sebi i svojoj okolini, on konstantno unapređuje sebe i svoju okolinu i zato živi dobro.

Kada čovjek dobije sliku što bi mudrost mogla biti, vjerojatno bi poželio naučiti kako da postane mudar kroz kratak tečaj. To nije moguće ostvariti iako ne postoji ništa komplicirano u mudrosti. Saznanje o tome što je mudro ne pomaže mnogo. Na primjer, pomagati ljudima je mudro. Ali mudre riječi teško će potaknuti egotističnu osobu da podijeli svoje vrijednosti s drugima jer mu njegov karakter to ne dozvoljava. Kada bi to ipak učinio to bi ga zaboljelo. Zašto je to tako? Naše društvo je prihvatilo novac kao uvjerljivo najveću definiranu vrijednost i obzirom da čovjek teži većim vrijednostima, naravno da ne voli dijeliti novac koji posjeduje. Društvo koje gradi svoje vrijednosti na novcu ne samo da nije mudro nego je vrlo glupo jer takva orjentacja predstavlja veliko otuđenje smisla života. Kada bi ljudi uvidjeli da je čovjek čovjeku najveća vrijednost tada bi lakše dijelili vrijednosti koje posjeduju sa drugima i prije bi dosegli dobar život. Ali intelektualno razumijevanje mudrosti nije dovoljno, potrebno je osjetiti ispravan put. Osjećanje koje dolaze iz mudrosti je proizvod produktivne orijentacije čovjeka koja prepoznaje prave vrijednosti i vremena da se takva orjentacija prihvati. Čovjek postaje mudar živeći ispravan život.

Pa kako pojedinac može doseći mudrosti? Mudrost je rezultat objektivnog razumijevanja slobodnog životnog iskustva. Nedostatak objektivnosti i slobode su prepreke u postizanju mudrosti. Objektivnost zahtijeva visoku razinu svijesti. Ako je osoba ne razvije, ona ne može biti mudra. Problem je u tome što je lakše i u kratkom roku pogodnije prihvatiti subjektivni način razmišljanja. Praktično što god da osoba misli može lako postati istinom u njenoj subjektivnoj svijesti. Što god da osoba učini može lako opravdati u svojoj subjektivnoj svijesti. Takva istina iako je subjektivna, može lako osloboditi ljude straha i donijeti im veliki osjećaj sreće. Pa zašto bi netko gubio svoje vrijeme u pronalaženju objektivne istine kad je može doseći kroz svoj subjektivni um? Odgovor leži u činjenici da je subjektivno znanje otuđeno od svoje objektivne stvarnosti. Zbog toga subjektivno znanje lako dolazi u sukob s objektivnom realnošću a zatim često donosi daleko intenzivnije nepogodnosti nego što su bile početne pogodnosti. Loše iskustavo može učiti ljude da izbjegavaju subjektivno znanje. Ono ponekad pomaže, ali vrlo često ne. Zašto? Čovjek ima vrlo razvijenu imaginaciju, tako da mu nije lako otkriti što zaista uzrokuje njegova emocionalna stanja.

Najčešća subjektivnost koja nas otuđuje od objektivne stvarnosti je želja da imamo moć nad ljudima. Takva moć donosi iluziju prevladavanja nemoći u prirodi. Ona je inicijalno izuzetno pogodna i donosi sreću. To je razlog zašto većina ljudi pokušava ostvariti moć nad drugima. Tako roditelji vladaju nad djecom, nastavnici vladaju nad učenicima, šefovi vladaju nad zaposlenicima, predsjednici država vladaju nad svojim građanima. Oni mogu racionalizirati svoje ponašanje kao da to rade za korist ljudi, ali činjenica je da svi oni nalaze veliko inicijalno zadovoljstvo u autoritativnom nametanju svoje moći nad drugima. Problem leži u tome što nikakva nadmoć nad ljudima ne može prevladati niti nadoknaditi čovjekovu nemoć u prirodi. Kada osoba koja prihvati subjektivno viđenje svoje moći uvidi da je to samo iluzija, ona postaje razočarana, osjeća bol, i lako postaje destruktivna. Zato mudar čovjek nikada neće pokušati ostvariti moć nad ljudima.

U današnjem svijetu, moć nad ljudima se uglavnom gradi pomoću novca. Ako sreća leži u bogatstvu, najbogatiji i najslavniji ljudi svijeta bi trebao biti najsretniji ljudi. Jesu li? Ne oni to nisu. Sve vrijednosti koje im daju moć su samo iluzije. Najbogatiji i najpoznatiji ljudi imaju velike poteškoće da održe svoje iluzije i zato su oni često najnezadovoljniji ljudi. Oni žive pod stalnim stresom pokušavajući sačuvati iluziju vlastite moći. Oni najviše piju pokušavajući pronaći mir u svojim mislima, oni se najviše razvode pokušavajući pronaći mir u svojim životima. Oni se najviše konfrontiraju sa drugim ljudima jer ne mogu pronaći svoj mir. Oni žive nezdravim životom i prilično su destruktivni. Oni ulažu veliki nepotreban napor kako bi predstavili javnosti samo svoju svijetlu stranu. Gledajući ih kako sjaje, obični ljudi su često nezadovoljni svojim životima jer oni ne mogu postići iliziju moći koja bi ih jednog dana učinila vrlo nezadovoljnim i destruktivnim. To je veliki apsurd uzrokovan neznanjem.

Autoriteti grade svoju moć nametanjem ljudima ogromne količine otuđenog znanja. Takvo znanje može biti u potpunosti lažno ali uspješno sprečava slobodu misli ljudi i odvlači pažnju ljudi od stvarnih problema. Kontrolom naših misli, autoriteti kontroliraju nas. Autoriteti su oduvijek određivali koji način života će ljudi prihvatiti, što će misliti i što će raditi. Vrlo malo od toga je rezultat slobodnog izbora. Autoriteti su ogromne prepreke koje sprečavaju ljude da traže istinu i postignu objektivno znanje. Sloboda je osnovni preduvjet za postizanje mudrosti. Ako osoba nije slobodna ona ne može provjeriti da li je njen način života ispravan, i naravno, ne može naučiti kako da bude mudra.

Ljude često ne smeta prihvaćanje nametnutog znanja jer oni ne osjećaju da im takvo prihvaćanje donosi izravne nepogodnosti. Najčešće je lakše ljudima da prihvate autoritarna pravila nego da sami pokušaju pronaći istinu. To je veliki problem našeg društva koga ljudi nisu svjesni. Ljudi koji se naviknu da slijede znanje autoriteta gube sposobnost da misle svojom glavom. Oni se otuđuju od svoje prirode, od svojih osjećaja i od logike i to ih sprečava u pronalaženju istine u sebi samima. Oni postaju strojevi koji žive, nesposobni da budu mudri.

***

Pojedinci imaju velike teškoće postići mudrost zato jer ih njihova subjektivnost udaljava od objektivne realnosti. Društvo bi kao cjelina moglo dosegnuti mudrost mnogo lakše. Kako? Odgovor je vrlo jednostavan ali zbog ogromnog utjecaja autoriteta ljudi nisu toga svjesni. Mudro društvo će se izgraditi pomoću slobode i jednakih prava među ljudima. Kada prevladamo moć autoriteta i damo ljudima moć, većina problema u današnjem društvu će nestati. U životinjskom svijetu jača životinja često jede slabiju, dok jednako jake životinje poštuju i ne napadaju jedna drugu. Nešto slično će se dogoditi ljudima. Jednaka prava među ljudima će eliminirati iluzije, otuđene vrijednosti, i izgraditi poštovanje svakog čovjeka prema svakom čovjeku. Ljudi će jedni drugima postati vrijednost. To će učiti ljude mudrost mnogo više nego što pojedinac to može sam ostvariti kroz kontemplaciju. To će izgraditi dobro društvo.

Socijalni znanstvenici su trebali postati svjesni toga kako izgraditi dobro društvo odavno, ali nisu. Zašto? Što je čovjek više obrazovan, to je više morao prihvatiti nametnuto otuđeno znanje autoriteta. Općenito govoreći autoriteti su uvijek imali moć nad ljudima i njihove privilegije su ih sprečavale da posvete dovoljan interes jednakim pravima među ljudima bez obzira koja filozofija stajala iza njih. Naravno, obrazovani ljudi ispravljaju nametnuto otuđeno znanje autoriteta koristeći svoje intelektualne sposobnosti, ali ogromna količina usvojenog otuđenog znanja koju su školovanjem morali prihvatiti ih sprečava da idu dovoljno daleko u ispravljanju takvog znanja. Kada dobiju priliku da samostalno razmišljaju oni već uveliko misle preko otuđenih premisa, preko teškog tereta otuđenog znanja koje ih sprečava da se prosvijete. Što osoba više nekritički prihvati znanje autoriteta to je manja šansa da može razumjeti objektivnu stvarnost, to je manja šansa da može vidjeti jednostavnu istinu. To je razlog zašto društveni znanstvenici ne mogu naći izlaz iz problema današnjeg društva.

Moram spomenuti profesora Erika Olina Wrighta, izabranog predsjednika Američkog sociološkog udruženja. Pod utjecajem filozofa Karla Marxa on traži “realne utopije”. Jedan od njegovih ciljeva je Marxova ideja “svakome prema njegovim potrebama.” Ideja predstavlja komunizam, sistem gdje je sva roba dostupna besplatno što vjerojatno predstavlja najviši oblik jednakih prava među ljudima. Bio sam iznenađen sa činjenicom da profesor Wright otvoreno promovira takve ideje u Sjevernoj Americi. Međutim, on ne predlaže ništa što bi moglo čak i malo približiti taj cilj. Ja sam kontaktirao profesora Wrighta i obavijestio ga da sam razvio sistem koji bi jednog dan mogao stići do cilja “svakome prema potrebama”. On mi je odgovorio da nema slobodnog vremena i da moj engleski nije dovoljno dobar da bi on mogao slijediti tako složeno pitanje o kojem govorim. Ja koristim vrlo jednostavan jezik ali onima koji ne razumiju jednostavnu istinu sve je vrlo komplicirano. Generalni problem s društvenim znanstvenicima je nesposobnost prepoznavanja jednostavne istine. Pod utjecajima pogrešnih ili nedovoljno ispravnih autoriteta, društvene znanosti se nalaze na pogrešnom ili nedovoljno ispravom putu i ne mogu ponuditi ništa izvan kozmetičkih promjena društva bez obzira kako ambiciozne riječi koriste. Da sociologija danas nešto vrijedi društvo bi prosperiralo. Sociolozi također imaju poteškoća prihvatiti moje ideje, jer moj rad čini njihovo znanje beskorisnim.

Profesor Noam Chomsky je sjajan kritičar američke politike. Nažalost, on može kritizirati američku politiku zauvijek i neće biti u stanju promijeniti ništa. Njegov napor u najboljem slučaju može u vrlo maloj mjeri smanjiti popularnost Američke vlade na izborima, ali nove vlade više manje nastavljaju istu politiku. Osoba koja želi nešto promijeniti mora predložiti rješenje koje bi moglo donijeti promjene. Noam Chomsky ne predlože novo rješenje. Zašto? Jednostavno, vrlo je teško ponuditi nešto novo svijetu, a još je teže stvoriti ideje koje će poboljšati društvo. Ipak, ja sam kreirao novi sistem koji će ostvariti svijetlu budućnost čovječanstva i obavijestio sam profesora Chomskog o tome. On mi je odgovorio: “Možda ste vi potpuno u pravu, ali ja to jednostavno ne mogu vidjeti.” Znači li to da on otvara mogućnost da moja filozofija može pomoći svijetu, ali on još uvijek nema vremena da me čita jer je jako zauzet sa svojim radom koji zapravo ne može pomoći svijetu? Zbog toga što ne nudi rješenje koje bi moglo popraviti svijet i zato što ne podržava ideje koje bi to mogle učiniti, Chomsky zapravo implicitno priznaje da se ništa ne može učiniti i tako pomaže opstanak postojećeg stanja u SAD-u bez obzira na svoju briljantnu kritiku američke politike. Javni mediji ga ne obožavaju, ali ljudi ga znaju i on bi mogao učiniti više.

Sistem obrazovanja, mediji, državne institucije i korporacije kontroliraju naše misli pa tako i nas, praktično od rođenja. Mi nismo slobodni i mi nemamo jednaka prava. U takvim okolnostima nema puno prostora za razvoj mudrosti i onda naravno za razvoj društva.

***

Ja sam mudar iako nikada nisam imao posebni interes da budem mudar. Postao sam mudar samo zato što nisam dopuštao nametnutom znanju da utječe na mene i da me vodi. Ja sam sumnjao u većinu ideja koje su mi bile nametnute kroz život. To nije bilo lako ali na taj način sam razvio sposobnosti za pronalaženje pravih vrijednosti u životu i za izbjegavanje pogrešnih. Već samim tim što mi novac nije bio velika vrijednost a moć nad ljudima mi nije bila potrebna, ja sam u velikoj mjeri izbjegao otuđenje, što mi je olakšalo put prema mudrosti i donijelo stvarno zadovoljstvo u životu. Ne mogu reći da sam jako sretan svaki dan ali nemam problema koji bi me činili nesretnim. Nisam pod stresom i ne osjećam se depresivno kao mnogi drugi ljudi. Dapače imam svoj unutrašnji mir i često sam radostan samo zato što jesam. To je dovoljno velika nagrada za mene. Kao vrhunac otkrio sam da je ljubav najveća moguća vrijednost, ako ne i jedina nakon što su osnovne čovjekove potrebe zadovoljene.

Otkrio sam ljubav u kreativnom radu. Posebno sam otkrio ljubav u polju arhitekture koju sam studirao na fakultetu. Taj rad mi je donosio veliko zadovoljstvo što me ohrabrilo da radim više. Kao rezultat još kao student arhitekture uspio sam pobijediti na jugoslavenskom natječaju za uređenje Trga Republike u Zagrebu, Hrvatska. To mi je donijelo slavu i veliku sreću. Mislio sam u to vrijeme da se nalazim na vrhu svijeta. Sa druge strane taj uspjeh mi je nametnuo potrebu da ostanem na vrhu, što je bilo stresno. U narednim pokušajima nisam uspio ponoviti uspjeh što je donijelo razočarenje. Općenito, ne sjećam se tog razdoblja kao uspješnog i sretnog perioda svog života.

Nedavno sam potpuno renovirao svoj dom. Samo zidovi su ostali isti. Učinio sam sve sam iako nisam imao puno iskustva u tome. Proveo sam više vremena u renoviranju nego što bi to profesionalcima trebalo, ali sam uživao u radu svake sekunde. Rezultat tog rada je čista umjetnost i funkcionalno savršenstvo koje me čini ponosnim. Većina ljudi to ne bi učinilo zato jer to ne znaju i ne bi uložili napor da nauče kako se to radi. Na taj način oni propuštaju veliko zadovoljstvo koje proizlazi iz takvog rada. Voljeti raditi donosi ljepotu življenja. Radne uspjehe je mnogo lakše postići nego pobjede na natjecanjima a uz to za razliku od natjecanja donose stabilnu radost životu.

Ljubav prema ljudima nagrađuje još više. Ja volim svoje kćerke i suprugu jako puno. Provedem dosta vremena u razgovoru sa svojim kćerkama. Ja im ništa ne namećem već im objašnjavam sve što im je potrebno. Kao rezultat, moje kćerke imaju dobar život bez značajnih problema i ja sam sretan zbog toga. Onaj ko je upoznao ljubav zna o čemu govorim.

Moja filozofija na kojoj radim već 28 godina mi pruža veliko zadovoljstvo, iako je još uvijek nisam uspio predstaviti svijetu. Od početka sam predviđao da moj rad neće biti lako prihvaćen ali da budem iskren, nisam predvidio ovako veliki neuspjeh. Vjerojatno neću biti u mogućnosti vidjeti implementaciju rezultata moga rada, ali to me više ne smeta puno. Moj rad mi je već dao ogromnu nagradu jer mi je pomogao proniknuti dublje u prirodne zakone. Kad god razvijem neke nove misli u svojoj filozofiji osjećam se bolje i volim ovaj svijet više. Uživam u pisanju i zato što znam da će jednog dana moj rad donijeti lijep život svim ljudima.

Ljubav je jedina stvarna vrijednost ako su osnovne potrebe čovjeka zadovoljene. Samo ljubav donosi stvarnu radost. Sve ostalo su iluzije koje lako dolaze u sukob sa stvarnošću i stvaraju nepogodnosti. Ako netko ne osjeća ljubav nema ništa bez obzira kakav uspjeh u životu je postigao. On je samo pao u iluziju i mora za to platiti skupu cijenu. Većina ljudi misle da su sposobni voljeti. Ja sam uvidio da se iza tih misli najčešće leži narcizam i ljubav prema moći nad ljudima. To je uglavnom zato što naša kultura podržava razvoj otuđenih vrijednosti i tako sprečava razvoj ljubavi. Vi mislite da volite?

Mudrost je pronaći put do ljubavi. Mudrost i ljubav su uvjetovani slobodom i jednakim pravima među ljudima. Ako netko nije slobodan i jednak svakom drugom ljudskom biću ne može biti mudar i ima velike poteškoće da voli. Sistem koji sam predložio će uspostaviti slobodu i jednaka prava među ljudima do te mjere da prosječna osoba to danas ne može ni zamisliti. Zašto? Zato što se autoriteti oduvijek jako trudili spriječiti razvoj ideja koje im mogu oduzeti moć i privilegije. Čovek nikada nije bio stvarna osnova ni jednog sistema i ni jedne ideologije. Čovjek je uvek bio samo u službi raznih ideologija i zato ne može biti sretan.

Sistem koji sam predložio će okrenuti naglavce načela na kojima se naše društvo temelji. On će po prvi puta u povijesti čovječanstva stvarno preuzeti moć od autoriteta i dati je ljudima. Čovjek će postati centar od kojega sve polazi i kojemu se sve na kraju vraća. Svaki čovjek će imati jednaka prava odlučivanja u društvu i tako će sistem po prvi put zasigurno slijediti potrebe ljudi. Svaki čovjek će imati slobodan pristup do bilo kojeg radnog mjesta u bilo kojem trenutku što će definitivno ukinuti privilegije i sve nepogodnosti koje one nose. Sistem će demokratski uspostaviti vrlo efikasan sistem podnošenja odgovornosti pojedinaca u društvu što će doprinijeti razvoju kooperacije među ljudima na svim nivoima međuljudskih odnosa. To će učiniti dobro društvo. To će učiti ljude mudrost. To će učiti ljudi da vole. To će donijeti radost života. Jednog dana će svijet prihvatiti moje ideje zato što su sloboda i jednaka prava ljudi uvjet bez kojega se ne može ostvariti dobro društvo. Tada će ovaj svijet postati prekrasno mjesto za život, ljepši od najsmionijih snova danas.

Izvor: www.sarovic.com

Aleksandar Šarović