Intro

Informacije objavljene na ovom portalu potencijalno mogu promijeniti Vaš život, stoga ako niste spremni staviti po strani sve što mislite da znadete i ostaviti mogućnost da ste možda čitav život bili sustavno zavaravani i lagani, onda ovaj portal nije za Vas. Ne očekujemo da pasivno prihvatite sve što pročitate, ali Vas potičemo da obratite pažnju na ove informacije radi Vas samih.

Jasno nam je, dakle, da um može da djeluje samo u okviru prostorno-vremenskih šablona – izuzev kojih misao uopće ne može funkcionirati. Također smo shvatili da se istinska spoznaja trenutka, odnosno stvarnosti, ostvaruje isključivo ovdje i sada – a to je upravo stanje kada nije aktivan naš analitički um (njegova analitička funkcija), jer kada je um aktivan on mišlju prianja, ocjenjuje i prema tome, prima lažnu sliku. Stoga, budući da je svo naše „znanje“ zasnovano upravo na tim, i takvim, aktivnostima uma, znači da je ono ipak samo LAŽNO ZNANJE; iako smo mi, oduvijek slijepo vjerujući umu i njegovim nesavršenim instrumentima, uvjereni da je to, i takvo, znanje jedino moguće, jedino dostupno čovjeku, i jedino ispravno.

     Kada smo ovdje i sada, mi ne prianjamo nego samo opažamo ono što nam donosi trenutak; percipiramo situaciju i događaje onakvim kakvi zaista jesu: NEUTRALNI. Postajemo zaista svjesni onoga što se događa – „onoga što jeste“ – bez našeg EGO-uplitanja i stvaranja vlastitih dojmova. Tada postajemo svjesni da je sve to samo jedna velika iluzija i varka uma, jedna velika kozmička „Predstava“, koja uopće nama utjecaja na nas – dok god joj ne prionemo i, time, podlegnemo. Uviđamo da ona sama po sebi nema nikakvu realnu energiju kojom bi uticala na nas, nego joj, uvijek mi sami tu energiju „pozajmljujemo“, nesvjesni svoje ne svjesnosti!…

     Pošto je svo naše „znanje“ rođeno iz te ne svjesnosti, i rezultat je isključivo vlastitih „dojmova“, znači da je utemeljeno na spoznajama kroz EGO, tj. na Laži! – No, iako je ova činjenica toliko očigledna, ipak smo je zaista vrlo rijetko svjesni, ili je čak uopće nismo svjesni, jer vjerujemo da je to, i takvo, naše znanje istinsko i da potpuno istinito karakterizira „ono što jeste“ (prirodu, svijet, samu realnost, kakvi oni zaista jesu).

     Zato nam je neophodno da „osjetimo“ i zaista osvijestimo lažnost takvog našeg „znanja“:

-   Svima je poznata činjenica da što više znanja nagomilavamo („posjedujemo“), to nam se više šire vidici nepoznatoga, odnosno: što više znamo, to jasnije uviđamo širinu vlastitog neznanja! Jedna izreka kaže: “Što se penješ na viši vrh, vidiš veće područje koji još treba istraživati.“ – U vezi sa tim postoje i mnoge druge izreke, kao visoki dometi sagledavanja činjeničnog stanja stvari u okviru ove naše relativne stvarnosti, kao što je i ova sljedeća koja ukazuje na prirodu samog uma: „Što je um širi, tim više pati zbog svojih granica.“ …To su zaista velike istine, kojih uglavnom nismo svjesni u onoj mjeri u kojoj bismo to morali biti. A kakva je njihova poruka?

     Naime, ono što je zaista istinsko (a ne samo da ga mi takvim smatramo) jeste jednostavno to što jeste i takvo kakvo jeste – i ne može biti nikako drugačije. Međutim; što je sa našim znanjem!? – Što ga više ima, to, ustvari, manje znamo (manje ga imamo!); tako da „vrhunac znanja“ rezultira svjesnošću potpunog neznanja! Pa, i sam Sokrat, koji je u Staroj Grčkoj smatran za jednog od najmudrijih ljudi svoga vremena, na vrhuncu svojih kapaciteta izjavi ono čuveno: „Znam da ništa ne znam!“ (lat. „Scio me nihil scire!“). …Da li je to onda zaista istinsko znanje, ili mi samo mislimo (vjerujemo) da je ono takvo?!

     Istinsko znanje predstavlja ocean znanja a ne ocean neznanja! Kako bi uopće i moglo biti drugačije!?… A ne kao što je to slučaj sa našim „tzv. znanjem“: kad dostigne kulminaciju, čovjek uviđa da zapravo, ništa ne zna (!?!). Jednostavno; moramo shvatiti da: Ako se istinsko znanje umnožava onda je njega sve više i više, dok ako se lažno „znanje“ umnožava onda je znanja sve manje i manje. – To je jednostavno, Zakon Postojanja.

     Zar je potrebno još nešto – još činjenica, još argumenata, još dokaza… – da bismo bili u stanju shvatiti da je svo naše „takozvano znanje“ samo laž i iluzija kojoj slijepo vjerujemo, a da je istinsko znanje – znanje u pravom smislu značenja te riječi – ipak nešto sasvim, sasvim drugo!

     Istinsko znanje se ne spoznaje analitičkom aktivnošću uma, nego „doživljavanjem istine“ cjelokupnim svojim bićem. Um nam može koristiti samo u tom smislu da na vrhuncu aktivnosti vlastite logike (pri njenim naporima da definira stvarni položaj stvari, i njihov međusobni odnos, u okviru ove EGO-realnosti), sebe samog dovede do tačke neizbježne Kontradiktornosti u odnosu na suštinu vlastitih postulata na kojima se i sam temelji – do samog ruba osobne konačne Negacije. Kad konačno dospije do tog „Ruba Provalije“ – gdje njegova dualistička logika, konačno i neopozivo kapitulira pred neizbježnom izvjesnošću dimenzije apsolutne NEDUALNOSTI (dimenzije apsolutne Stvarnosti; „Pravog Stanja Stvari“) – tada se suočava sa svojom „najgorom noćnom morom“, svojom vlastitom suštinom, i „Roditeljem“ od koga je u cilju očuvanja svog vlastitog identiteta, čitavu vječnost boravio u samo-nametnutom izgnanstvu: veličanstvenim PARADOKSOM! 

     Pred tim Stanjem, gdje Istina boravi u svom izvornom obliku vječnog, te nikad i ničim narušenog, „Nerazdvojnog-Jedinstva-Suprotnosti“, um biva neposredno suočen sa svojom vlastitom istinom – suštinom svoje lažne i ničim utemeljene „vjerodostojnosti“ – i tog ISTOG TRENUTKA biva izložen samo-okončanju, vlastite dez-integraciji: situaciji upravo identičnoj onoj u kojoj se nalazi TAMA pri svom neposrednom susretu sa SVETLOŠĆU! Tu, i tada, zakoni svijeta Dualnosti (ove naše EGO-realnosti) – ne da „prestaju da vrijede“, većnikada i nisu vrijedila (!!!); i u tom svjetlu istine rađa se takva bistrina svijesti gdje Duša ne dvosmisleno-jasno uviđa zajednički „podzemni“ KORJEN cjelokupne izvanjske, naizgled razdvojene i u međusobnom antagonizmu, manifestacije neizmjerno bujne „Biljke“ ovog Svijeta Suprotnosti. – Uviđamo istinu da je sve „izvanjsko“ samo „naizgled“: da otocinisu „otoci“, već nikad razdvojeno jedinstvo u okviru cjelokupne kopnene mase (voda samo stvara iluziju njihove razdvojenosti); da valovi nisu „valovi“ – zasebni entiteti na nekakvoj, „površini“ oceana – već organsko inerazdvojnojedinstvo cjelokupne oceanske vodene mase, te da njihova suština(istina) jeste Ocean, a ne njihova „osobnost“ (za-sebnost); da, uostalom, kapljicanije „kapljica“ već sam OCEAN (kao i obratno!) – što samo ovisi od „ugla promatranja“; i konačno, da čovjek nije „čovjek“ – kao zaseban entitet, „ličnost“, „otok“ – već da njegova (naša!) suština jeste VJEČNO I BESKRAJNO KOZMIČKO SVESUŠTINSKO JEDINSTVO:  sam UNIVERZUM !!!

 

     Dakle, um nam koristi samo toliko da našem „unutarnjem vidu“ prezentira lažnost i zabludu postojećeg „znanja“, koje je produkt njegove vlastite aktivnosti (spoznaje kroz EGO); a kada laž biva osvješćena, ona tada sama otpada od uma i otkriva istinu. Zato se istinsko znanje „stiče“ isključivo nadilaženjem (transcendiranjem) lažnog znanja, tj. svega onoga što samo „mislimo“ (vjerujemo) da znamo.

     Svo naše znanje se, ustvari, bazira na „vjerovanju“! – Mi vjerujemo svom umu i zaključujemo da su znanja stečena njegovim analitičkim istraživanjem, takva kakva jesu, istinita. To je poput situacije kad nam prijatelj ispriča, pa makar i do u detalje, kako je bio recimo u Americi. Tako vjerno nam opiše svaki svoj korak i svaki svoj doživljaj pa nam čak pokaže i fotografije sa tog putovanja … – ali nama, koji tamo nikada nismo bili, ostaje mogućnost zaista samo: da  vjerujemo u to, ili ne. Zato su sva naša takva, „znanja“ samo znanja iz „druge ruke“ a nikako rezultat istinskog iskustva i spoznaje. Također slijepo vjerujemo i svojim čulima, kao našim organima percepcije stvarnosti, koja primljene informacije prenose umu na analizu, iako su i ona sama, kako smo to već uvidjeli, suviše ograničena i neadekvatna da bi percipirala samu stvarnost.…Čvrsto vjerujemo svojim „šarenim naočalama“, nesvjesni da gledajući ne vidimo i slušajući ne čujemo: ne vidimo i ne čujemo Istinu (Stvarnost) „onoga što jeste“. – Nikada ne vidimo i ne čujemo REALNOST već samo vlastite, EGO-kreirane, Predstave (Pred-stavove!) o njoj.

     Istinsko znanje (Svjesnost istine) stiče se spoznajom istine, a ova se spoznaje nadilaženjem laži! Da bi se laž nadišla neophodno ju je „odmotati“ i ogoliti je u potpunosti – tek tada je uviđamo ne samo umom već „cijelim svojim bićem“ i ona otpada od nas, odnosno prestajemo se vezivati za nju. Ovo možemo sagledati na primjeru:

-    Ako kažemo nekome od pušača da je pušenje cigareta štetno po njegov organizam, gotovo svaki će kao iz topa odmah odgovoriti da i on sam, naravno, to „ZNA“; ali će i dalje nastaviti da puši!… Međutim, kad dođe vrijeme i počne osjećati, odnosno doživljavati, negativne posljedice te svoje loše navike, i to do stupnja da mu se svijest počne silom prilika, istinski buditi za svu ozbiljnost situacije – kad mu (i ako!) svijest dođe do tog nivoa da cijelim svojim bićem, bez rezerve i kompromisa, osjeti istinu o štetnosti tog poroka – i kad time više ne ostane ni jedan jedini njegov „dio“ koji bi ipak htio zadržati tu naviku, tada cjelokupna energija njegovog („Probuđenog“) bića stupa u akciju i ta probuđena životnost njegove (naše!), inače usnule svijesti čini to da se potpuno Oslobađa od navike: prestaje joj davati svoju osobnu energiju za njen opstanak – i ona sama Odumire, tj. otpada od njega! …Tek tada je on stekao istinsko znanje o suštini same laži (navike, kao lažne „potrebe“) i spoznao je pravu istinu svoga bića i svojih mogućnosti: da ZAISTA može bez nje (navike, tj. cigareta).

     Svi mi „znamo“ da možemo bez svojih navika, odnosno vezanosti i ovisnosti, i da smo „jači od njih“ – ali nešto i nismo baš mnogo „raspoloženi“ da to znanje primijenimo i u praksi …nekako nam se „ne da“(!); pa zato i pokraj sveg tog „silnog znanja“ ipak im stalno podležemo. Da li je to, onda zaista znanje, ili ipak samo zabluda; kada je činjenica da nas istinsko znanje oslobađa svih ovisnosti i dovodi do spoznaje svoje autentične Slobode?!! Kakvo je to „znanje“ koje nas vodi u ovisnost, ropstvo i neznanje, i održava u tom stanju?! …To nije, i ne može ni biti, istinsko znanje nego je ono temeljeno samo na vjerovanju (uvjerenju): „Uvjeren sam da je tako!“; „Uvjeren sam da sam snažan!“; „Uvjeren sam da mogu ostaviti tu naviku!“; „Uvjeren sam da znam pravu istinu!“; … „Uvjeren sam da Amerika postoji!“ (iako nikada tamo nisam bio…), itd. – a što uopće nema nikakve veze sa bilo kakvom implikacijom na to da li je nešto zaista istina ili ne, odnosno da li nešto zaista postoji ili ne, već samo ukazuje na činjenicu da između istinskog ZNANJA i istinskog ISKUSTVA (a ne samo pukog„vjerovanja“) stoji, i mora stajati, „znak jednakosti“; kao i da su nama sva „znanja“ ovog svijeta beskorisna ukoliko nisu bazirana na temelju tog i takvog, neposrednog – ISKUSTVA.

     Samim „vjerovanjem“ mi sebe tješimo u svojoj pasivnosti i lijenosti da krenemo putem Istine i istinskog Znanja i time odbijamo da svojoj slabosti pogledamo u oči; dok, čim se suočimo sa njom ona otpada, jer zaistauviđamo(osvješćujemo), a ne samo da vjerujemo u svoju autentičnu snagu i moć: da možemo bez nje – i ona nestaje.

     Vjerovanje je samo paravan za laž – paravan kojim se EGO skriva, i štiti, od svjetla istinskog znanja; odnosno paravan iza kojeg EGO od našeg vida zaklanja pravu istinu, podmećući nam, kao zamjenu, svoju „interpretaciju“ istine. …Pa, ako nešto znamo – onda to ZNAMO! Gdje tu onda ima ikakvoga mjesta nekakvom „vjerovanju“? Ako ste vi (pouzdano!) otac dvoje djece, da li ćete onda reći: „Ja jesam otac dvoje djece.“, ili: „Ja vjerujem da sam otac dvoje djece.“?! Odnosno, ako je nekima ovaj primjer možda suviše „škakljiv“, da li ćemo reći: „Ja sam (jesam) rođen i živim na planeti Zemlji.“, ili: „Ja vjerujem da sam rođen i da živim na planeti Zemlji.“?! – Ono što ZNAMO to je onda nepobitna činjenica; dok ako tog, i takvog iskustva nema, onda nam „spas“ može pružiti samo uvjerenje odnosno „vjerovanje“.

     Ta razlika između „JESAM“ i „VERUJEM“ – jeste razlika između NEBAi ZEMLJE; između ISTINE i LAŽI; između ZNANJAi NEZNANJA; između SVECA i GREŠNIKA; između POSTOJANJA i NEPOSTOJANJA …i ona jeste razlika između „Ja Jesam“ i cjelokupne Kreacije u njenom „Palom stanju svijesti“.

     Inače, taj „Pad“ je prikazan čuvenom simbolikom o razlogu zbog koga je čovjek „istjeran“ iz Raja: Eva (čovjekov ženski princip!) je kušala „voće“ sa „Drveta znanja dobra i zla“, pa ga ponudila i Adamu (čovjekov muški princip), i tako su oni „postali svjesni“ svoje otuđenosti od Boga, tj. otuđenosti od ostatka Kreacije, i „oči su im se otvorile“ za spoznaju svoje vlastite „golotinje“! Tada se, uslijed narušenoga jedinstvai harmonije, javio i stid zbog te golotinje – i tu je počeo čovjekov sunovrat: počelo je zaogrtanje svim i svačim, samo da bismo, po mogućnosti izbjegli suočavanje sa Istinom (svojom prirodnom, autentičnom i nevinom „Golotinjom“). Tu počinje naša privrženost prema Laži, naše robovanje njima, kao što tu počiva i srž cijele poante u vezi „izgnanstva iz Raja“ i nemogućnosti našeg povratka istome. …A sad razmislimo samo da li je ono drvo bilo drvo Znanja ili drvo „znanja“? Da li je kušanje tog „ploda“ donijelo spoznaju nerazdvojnog jedinstva cijele Kreacije, ili „samosvijest“ sebe kao zasebne i izolirane jedinke („otoka“)? – Biti će da je ipak pravo znanje postojalo prije kušanja tog „slatkog (gorkog!) ploda“!…

     Nije teško shvatiti da je „tada“ i „tako“ rođena Iluzija, odnosno naše bespogovorno vjerovanje u prividnu autentičnost principa DUALIZMA, odnosno „dualističkog ustrojstva“ Stvarnosti, ovog svijeta (prividnih!) suprotnosti, odnosno samog Univerzuma. …Eto „Kako“, eto „Kada“ i eto „Gdje“ je došlo do te katastrofalne, praiskonske, „ZAMJENE TEZA“; i eto „Kako“, eto „Kada“ i eto „Gdje“ je rođen – EGO.

     Konzumacijom „Voća“ sa „Drveta (po)zna(va)nja dobra i zla“, odnosno robovanja EGO-standardima (!), mi ne da smo stekli slobodu izbora i odlučivanja „svojom glavom“ i u svom najboljem interesu, nego smo samo-kažnjeni samoizgonstvom iz takvog Stanja (svijeta, stvarnosti, dimenzije) gdje naša sloboda i sreća nisu uvjetovane bijegom od jedne od suprotnosti ili očajničkom borbom za onom drugom, već su one prirodan nusprodukt našeg dobrovoljnog, svjesnog i drago-voljnog iskustva bivanja u okviru Nerazdvojnog Jedinstva cjelokupne Kreacije. Tu je naš ultimativni Interes, i tu je područje naše vrhovne, neograničene i ničim uvjetovane Slobode! …I sasvim sam siguran da je Isus, rekavši: „I spoznati ćete istinu, i istina će vas osloboditi!“ ukazivao na ovu spoznaju istinskog znanja – spoznaju ovog nerazdvojnog JEDINSTVA; a ne na konzumaciju onih „gorko-slatkih“ plodova „Drveta Neznanja“!

     Istina je akcija, ona je život, a vjerovanje razdvaja od svega toga i umrtvljuje nas u iluzijama. Vjerovanje podrazumijeva „bavljenje“ istinom (aktivnost uma – „onoga koji se bavi“), dok znanje istine podrazumijeva življenje istine (akcije cijelog bića). Zbog toga istinsko znanje podrazumijeva njegovu automatskuiistovremenuPRIMJENU, odnosno: Znanje postoji samo onda kada se ono primjenjuje – kada se ŽIVI!

     Znanje koje ne isključuje, i koje dozvoljava robovanje lažima (EGU i produktima EGA) nije istinsko znanje – dakle nije znanje – i ono nas drži slijepima za istinu dok god ga se držimo. …Badava onaj pušač „zna“ da može bez svog poroka, i da je „jači“ od te svoje slabosti, kad to znanje neće (ne može, jer neće!) da primjeni. Takvo znanje je obična „magla“, pa i ništavnije od same magle – jer magla bar ima svoju, kakvu-takvu, konzistenciju, a ovo „znanje“ nema NIKAKVU.

     Robujući lažnom znanju, ostajemo živjeti u iluzijama i zabludama; a EGO, sa svojim lažima i dalje ostaje gospodar naše slobode – naše psihološke, i svake druge, neovisnosti. Tek kad odlučimo odbaciti to lažno znanje, odnosno kad sve ono što „mislimo da znamo“ dovedemo pod otvoreno pitanje, ostvareni su uvjeti za uvid u ISTINU, tj. realizaciju istinskog znanja. – Kad postoji takvo znanje (takva svjesnost), onda nema EGA, nema „ja“ koje bi reklo: „Ja znam!“. I zato, svaki onaj koji tvrdi da „zna“, sasvim sigurno je da NE ZNA; on samo misli (vjeruje!) da zna.

     Kada istinsko znanje zaista jeste (kada ga zaista ima-mo), onda ono nije svojstvo onoga koji zna već njegova, manifestirana ili nemanifestirana suština – a suština nečeg je isto što i ono samo (ono što ono jeste!). Prema tome, tada ne postoji razdvojenost („odnos“) na „ja“ i na ono što nije „ja“ (a što „ja“ nastoji da spozna), već tada Znanje, Spoznavaoc i Spoznato jesu u izvornom i nerazdvojnom Jedinstvu. …Tada postoji samo Znanje, a to Znanje je ono što „Ja Jesam“: SVESUŠTINA.

 

Drugi Kristov dolazak

Prošlo je više od dvije tisuće godina od tog, Njegovog (prvog) dolaska, i tko je išta shvatio – shvatio je; a tko do sada nije, taj teško da uopće i hoće.

     Ova EGO-civilizacija, koja je robujući EGO-u degradirala sve istinske vrijednosti koje je uopće i mogla degradirati (i to, opet, sve vođeno Zakonom-prirodnog-toka-stvari!), polako ulazi u stadij kada će, konačno, biti spremna za novu – onu posljednju i završnu – stepenicu u evoluciji razvoja (ljudske) svijesti, a što je još davno najavljeno kao „Drugi Kristov Dolazak“. Dolazi vrijeme o kojem je Govorio rekavši apostolima: „Ovo vam govorim u pričama; ali će doći vrijeme kad vam više neću govoriti u pričama, nego ću vam upravo javiti za oca.“ (Jov.16;25) …To vrijeme je baš sada – mi već živimo u njemu: vrijeme, za one koji imaju „uši da čuju“, da i one „veće“ istine koje je On tada donio i prikazao kroz simboliku Svojih divnih priča i parabola, budu prikazane na najneposredniji mogući način! To je sada moguće upravo zbog ovakvog stupnja svijesti ovih (svih nas!) koji to mogu „primiti“…i širiti dalje.

     Mnogi su „Drugi Kristov Dolazak“ zamišljali da će biti poput onog prvog: da će se opet pojaviti u ljudskom obličju i konačno dovršiti Svoju započetu namjeru. Međutim, ovaj put to biva „malo“ drugačije. Naime, ovaj put se Njegova Svijest „spušta“ (uzrasta!) na globalnom nivou, u vidu Suptilne Vibracije Istine, koja suvereno i sa vrhovnom ljubavlju nježno „preuzima“, i nastavlja da vodi, sve one koji joj sa dobrodošlicom otvore svoju svijest; dok oni koji se u strahu pred Njom „zamotaju“ u svoje mračne i teške vibracije, držeći se svojih „istrošenih“ i zastarjelih koncepata i šablona, bit će neminovno rastočeni zajedno sa svim tim zabludnim EGO-predstavama od kojih su svo vrijeme tvorili svoje biće. To je već u velikom zamahu, i ovo nije nikakva utjeha onima koji su utjehe žedni, pa čak niti opomena onima koji su i pored vlastitih očiju slijepi – već Činjenica!

     Već je uveliko na snazi jasno odvajanje „žita“ od „kukolja“, i to je savršeno jasno svakome tko zna da gleda, sluša i zdravo rasuđuje. Mi SADA živimo u tom „biblijskom“, vremenu, i dolazi doba definitivne, jasne i nedvosmislene odluke kojoj strani će se tko prikloniti. …Pravi izbor jeste Istina – nijedna „strana“, nego Istina – jer jedino tako se iskoračuje iz svijeta EGO-suprotnosti, svijeta „zla“ i „dobra“, okovanim gvozdenim i zlatnim lancima, svijeta vladavine zakona karme… i stiče ono, od iskona nam garantirano, pravo na apsolutnu Slobodu, Ljubav i Život!

     I, TO je Njegova Poruka ovog puta: Da više nije dovoljno – kao što je to bilo tada, i do sada – znati razlikovati „dobro“ i „zlo“ odnosno znati odabrati između njih, već je za taj konačni, i završni, korak (za „povratak“ u Stanje prije „Pada“, prije „Kušanja ploda sa drveta poznavanja dobra i zla“) neophodna jedna sasvim nova, izvorna, svježa i tekuća, transcendentalna i transcendirajuća, Svjesnost onoga što jeste, odnosno – savršeno  usklađena sa ovom nadolazećom globalnom frekvencijom Svjesnosti Istine i, time, transcendiranje svijeta zablude, laži, iluzije i, uopće, svijeta EGO-suprotnosti!

     …Njegovo uskrsnuće je to nagovjestilo još tada, ali je prava poanta ostala nedorečena.

     Iako je sve ovo zaista bliska neminovnost, to nipošto nije razlog za strah ili za žalost, pa čak ni onima koji, uslijed neznanja, ne „žele“ takav razvoj događaja, jer sve to je uistinu – samo odraz Njegove nadolazeće Apsolutne Ljubavi (njene nadolazeće Frekvencije), koja svima biva samo na Dobrobit: kako onima koji joj se otvore sa dobrodošlicom, tako isto i onih koji se pokušaju skriti i ogrnuti u Laž; iako će ovi drugi tu Ljubav „prepoznati“ kao najveći Užas: Strašnog Razoritelja svih EGO-principa – cjelokupnog njihovog, dotada poznatog, sveta. …No, katkad zub mora i da se odstrani – ali iako dijete to još ne razumije, ipak je to za njegovo najveće dobro!…

     Sve što se zbiva jest samo i uvijek, iz Njegove Milosti i Ljubavi – za najveću dobrobit cjelokupne Svoje Kreacije, cjelokupnog Svoga Bića… koje jest: Ja Jesam!

Izvor: apsolutnaistina.com

 

Previous postOdvoji minutu ... Next postDeset najvećih uspjeha Europske unije