Kritički osvrt na novi EU sustav kontrole putnika i njegove moguće posljedice
U listopadu 2025. Europska unija planira pokrenuti **Entry/Exit System (EES)** – digitalni sustav za bilježenje ulaska i izlaska državljana trećih zemalja pri prelasku vanjskih granica Schengena.
Tehnički napredan, automatiziran i zamišljen kao odgovor na izazove kontrole granica, sustav se predstavlja kao učinkovit, siguran i moderan. No, iza te digitalne fasade skriva se niz pitanja — etičkih, društvenih i političkih — koja tek čekaju odgovore.
Što točno uvodimo? EES će zamijeniti ručno pečaćenje putovnica digitalnim bilježenjem svakog ulaska i izlaska u EU pomoću **biometrijskih podataka** – otisaka prstiju i fotografije lica. Sustav će sadržavati podatke o datumu ulaska, vremenu izlaska, zemlji prelaska, te automatski detektirati osobe koje su prekoračile dopušteni boravak.
Tehnički gledano, riječ je o “pametnoj granici”. No, koliko je zapravo “pametna” ideja nadzora kad sustav postane stvarnost? Što ako… digitalna granica postane ulaz u širi nadzor? Što ako se podaci prikupljeni na granici počnu koristiti u druge svrhe? Policijske? Obavještajne? Komercijalne? Što ako se ovi sustavi prošire i na unutarnje granice, aerodrome, kolodvore, trgovačke centre? Što ako ne možete ući u zemlju zato što vas sustav pogrešno prepozna kao “rizik”? Što ako nemate kontrolu nad time gdje su vaši biometrijski podaci pohranjeni – i tko im sve ima pristup?
Tehnologija nadzora gotovo nikad ne ostaje unutar inicijalno deklariranih granica. Povijest pokazuje da ono što se danas koristi za „sigurnost“, sutra može postati sredstvo kontrole. Nismo prvi: što nas mogu naučiti Australija i SAD?
Australija: Biometrija bez zakonske podloge
Australski biometrijski sustav identifikacije radio je četiri godine bez valjanog zakonskog okvira. Ljudi su morali slati svoje fotografije, dokumente i čak otiske prstiju platformama čija pravila nisu bila ni transparentna ni nadzirana. Tko je sve imao pristup tim podacima? Koliko dugo su čuvani? Nitko nije mogao garantirati.
SAD: Clearview AI – nadzor bez pristanka
Tvrtka Clearview AI je skidala fotografije milijuna ljudi s interneta, pretvarala ih u biometrijske predloške i prodavala pristup policijama diljem svijeta. Bez dozvole, bez znanja, bez kontrole. Kasnije su dobili zabrane u mnogim državama – ali tko zna gdje su podaci završili.
EU: Možemo li vjerovati da će sve ostati pod kontrolom?
EU ima snažan zakonodavni okvir (GDPR, nadzor institucija), ali praksa pokazuje da čak i unutar EU: dolazi do prekomjernog prikupljanja podataka, pojavljuju se inicijative za proširenje upotrebe sustava (tzv. “mission creep”) građani često nisu dovoljno informirani o svojim pravima.
Ako se sustavi poput EES-a integriraju s drugim bazama podataka (policija, carina, sustavi za azil, imigracijski nadzor), pitanje je koliko će običan građanin zbilja imati uvid i kontrolu. Što ako sustav pogriješi? Tko odgovara?
Biometrijski sustavi nisu nepogrešivi. Studije su pokazale da algoritmi prepoznavanja lica imaju veću stopu greške kod žena, tamnoputih osoba i starijih ljudi. Što ako sustav greškom označi nevinu osobu kao „overstay“? Ili kao prijetnju? Hoće li postojati jasan mehanizam žalbe?* Hoće li granični službenici imati diskreciju ili će se „slijepo“ vjerovati sustavu? Što ako odbijete dati biometrijske podatke — hoćete li moći uopće putovati?
Digitalna sigurnost – iluzija?
Svi digitalni sustavi mogu biti hakirani. Sjetimo se slučaja:Indija – više od milijardu biometrijskih zapisa procurilo iz sustava Aadhaar
SAD – ukradeni podaci više od 5 milijuna otisaka prstiju iz Ureda za upravljanje osobljem (OPM) Biometrija je osjetljivija od lozinke: kad netko ukrade vaš otisak ili lice, ne možete ga promijeniti.
Građani na raskrižju: praktičnost ili sloboda?
Neosporno je da ovakvi sustavi mogu **povećati efikasnost**, smanjiti redove na granicama i unaprijediti borbu protiv prevara. No, cijena toga može biti visoka ako se ne postave jasne granice. Želimo li živjeti u društvu gdje svaki prelazak granice znači da kamera bilježi svaki korak, sustav procjenjuje našu podobnost, a biometrijski profil ide u središnju bazu podataka?
Pitanja za javnu raspravu 1. **Tko sve ima pristup biometrijskim podacima?**
2. **Koliko dugo će ti podaci biti pohranjeni?**
3. **Hoće li građani imati pravo odbiti dati biometrijske podatke?**
4. **Kako se osigurava da se podaci ne koriste u druge svrhe?**
5. **Tko je odgovoran u slučaju zlouporabe ili greške?**
6. **Kako će se zaštititi ranjive skupine?**
Pametni sustavi traže pametne zakoneEntry/Exit System možda jest tehnološki napredan, ali slobodno društvo ne ovisi o tome koliko je sustav učinkovit – već koliko je pravedan, transparentan i podložan nadzoru. Bez jasnih pravila, odgovornosti i kontrole, možemo se probuditi u stvarnosti gdje nas granice ne dijele više prema državama, već prema algoritmima. I možda više nećemo znati tko nas promatra – ni zašto.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
