VODA JE NEZAMJENJIVA
Pitanje: Pitao bih vas nešto u vezi vode. Mnogi ljudi misle da se osvježuju, hidriraju kada piju bezalkoholna pića. ili mlijeko, ili Gatarade, ili sve one druge napitke…
Dr. Batmanghelidj: Gatorade je možda u redu, ali gatorade u sebi ima šećera, i nije naročito dobar za osobe koje bi mogle čak postati hipoglikemičke, ili bi mogao izazvati lučenje inzulina, a lučenje inzulina će izazvati veću glad te će se čovjek početi prejedati. Ali ako Gatorade uzimate samo povremeno, kao sportski napitak, ako ga, popijete dok igrate golf, tada nije toliko štetan. On vam trenutačno daje nešto minerala koji ste vjerojatno izgubili znijenjem. Ali vodu ništa nemože zamjeniti, ama baš ništa. Nikakav napitak, ni kava, ni čaj, niti ikakvi alkoholni napici. pa čak ni voćni sokovi. Svaki od tih napitaka ima usmjereno djelovanje. Naše tijelo je naviklo na tekućinu bez takvog usmjerenog djelovanja, jer tijelo ovisi o slobodi te tekućine, vode, budući da u tijelu postoje dvije vrste vode. Imamo već zauzetu ili zaposlenu vodu koja ne može obavljati nove funkcije. Tijelu treba nova voda, slobodna voda, koja bi obavljala nove funkcije. Kada tijelu dajete napitke koji sadrže šećer, ili napitke koji sadrže kofein, i šećer i kofein imju vlastiti način djelovanja na kemijske procese u tijelu. Oni uklanjaju svrhovitost potrebe za vodom.
Pitanje: Ovdje također govorite o bezalkoholnim pićima…
Dr. Batmanghelidj: Govorim o bezalkoholnim pićima, govorim o gaziranim pićima, govorim o kofeinu koji se nalazi u kavi i čaju. Također govorim o alkoholu, jer alkohol zapravo zaustavlja dotok vode važnim stanicama kao što su moždane stanice. U procesu obrnute osmoze naše tjelo filtrira i ubrizgava vodu u stanice, što ja nazivam obrnutom osmozom. Da bi se to dogodilo, krvni se tlak mora povečati kako bi se prevladalo osmotsko izvlačenje vode iz stanica, te da bi se voda nanovo ubrizgala u stanice. Iz tog razloga, kod dehidracije dolazi do povišenja krvnog tlaka. A alkohol sprječava odvijanje procesa obrnute osmoze. On zaustavlja rad sustava filtracije. MANJAK VODE VODI DO KRONIČNIH BOLESTI
Pitanje: jednu bih novu temu načeo pitanjem o povezanosti između količine konzumirane vode i kroničnih bolesti. U svojim knjigama spominjete mnoge bolesti povezane s dehidracijom . Voli bih da našim čitateljima, ako je moguće, uktarko kažete koje su to bolesti i zašto se pogoršavaju ili potiču kroničnom dehidracijom.
Dr. Batmanghelidj: Svakako. Napisao sam knjigu pod naslovom Voda liječi-Lijekovi ubijaju. U njoj objašnjavam zašto je dehidracija uzrok bolova i bolesti, te kako je farmaceutska industrija zataškala ovu informaciju ili ju je prikrila i umjesto da ljudima savjetuje da piju vodu, ona razglašuju upotrebu svojih proizvoda koji čovjeka doista ubijaju. Nedavne su brojke, naime, pokazale da lijekovi na recept, kada se uzimaju prema uputama liječnika, ipak ubiju preko 106.000 ljudi, a 2 milijona ljudi postane bolesniji nego prije uzimanja lijeka. Dakle, sveukupno, oko 250.000 ljudi umre zbog komplikacija izazvanih lijekovima, medikamentima. Uporaba lijekova u ovoj zemlji ovime postaje smrtonosni postupak broj tri – zaštićen i ozakonjen postupak ubojstva. Nakon srčanih bolesti, koje ubijaju sedam ili osam stotina tisuća ljudi, rak ubije oko 500.000, a lijekovi 250.000 ljudi.
Pitanje: Dakle slobodno možemo reči da su farmaceutski proizvodi , upakirani od strane današnje medicine, tereći vodeći uzrok smrti u ovoj zemlji.
Dr. Batmanghelidj: Apsolutno. I potpuno su beskorisni, jer večina lijekova koji se prepisuju prikrivaju simptome, znakove i komplikacije izazvane dehidracijom u ljudskom tijelu. Ljudsko tijelo ukazuje na dehidraciju nizom simptoma i znakova, zamjetljivih simptoma dehidracije. recimo, mozak će naslučivati nastupanje dehidracije, ili umor nakon ne odveć napornog radnog dana, ili kad ujutro želite ustati iz kreveta a osječate veliki umor i ne možete ustati, to je jedan od znakova dehidracije. Zatim ljutnja, nagle reakcije, depresija, sve su to znaci dehidracije kada mozak ima vrlo malo energije pomoću koje bi se mogao nositi s tom informacijom ili poduzeti akciju. To su neki od zamjetnih znakova dehidracije. zatim,tijelo ima vlastiti program upravljanja nedostatkom vode koji se očituje putem alergije, visokoga krvnog tlaka, dijabetisa, al i bolesti imunološkog sustava.
Pitanje: zamolio bih vas da kažete nešto o astmi, kao i o ideji da tijelo upravlje svojom opskrbom vode ciljano, na način koji stvara simptome koji pak nazivamo astmom.
Dr. Batmanghelidj: Da, vidite, upravljanje nedostatkom vode znači da morate začepiti rupe ondje gdje se voda gubi iz tijela. Voda je najdragocjenija tvar u unutrašnjosti našeg tijela, ali kada u tjelo ne ulazi dovoljno vode a veći se njen dio gubi to je za tijelo krajnje nezgodna situacija. Inteligencija koja stoji iza konstrukcije tijela pobrinula se da na scenu uskoči program upravljanja nedostatkom vode. Alergije su tada znak dehidracije jer sustav koji regulira ravnotežu vode u tijelu ometa imunološki sustav, buduć da u tom trenutku ima situacija u kojoj dolazi do veče potrošnje energije. I, tada se javlja astma. Vidite, čovjek svakoga dana samim procesom disanja gubi oko četvrtinu vode. U plućima zapravo dolazi do površinske napetosti u alveolama čime nastaje stezanje svih sitnih membrana, i zrak se istiskuje van. Tijekom tog procesa i voda će napustiti tijelo. dakle disanjem gubimo otprilike četvrtinu vode koju moramo nadoknaditi. Kad je ne uspijemo nadoknaditi, tijelo steže bronhije i začepljuje rupe, a ovaj smanjeni protok zraka u plučima nastao zbog dehidracije nazvali smo astmom.
Pitanje: Oduvijek me je čudila ta spremnost suvremene medicine, ili zapadnjačke medicine, da pronalazi komplicirane nazive ili etikete za bolest koje bi doista trebale imati jednostavnije nazive.
Dr. Batmanghelidj: nabacivanje žargonom jedna je od karakteristika komercijalne medicine, bolesnički, a ne zdravstveni sustav kakvog imamo opstaje i napreduje zbog bombardiranja ljudi raznovrsnim vrstama žargona, jer ljudi ne razumiju što žargonski nazivi znaće. Oni ih čuju, ali ih ne povezuju s bilo kakvim tjelesnim stanjem. To je zapravo žargonom strah utjeran u umove ljudi. Rekao bih i nekoliko riječi o djeci. U Americi ima 17 milijuna djece, vjerojatno i više, jer brojke svake godine sve više rastu – koja ima astmu, a razlog je taj što djeca konzumiraju sve više gaziranih napitaka. U posljednjih deset godina djeca, od trigodišnjaka do petogodišnjaka, piju tri puta više gaziranih pića nego što su pila deset godina ranije. Djeca tako postanu dehidrirana te konzumiraju još više gaziranih napitaka koji ne funkcioniraju na isti način kao voda, zbog čega dobivaju astmu. No, ako toj djeci date vodu, njihova će astma vrlo brzo nestati, za nekoliko sati potpuno će se normalizirati disanje. Nestat će potreba za svim tim inhalatorima. No, kada sam kontaktirao NIH i sve im ovo potanko izložio, gospodin zadužen za ta pitanja je rekao da ja pojma nemam što se događa. No, ipak je želio sačuvati svoju fotelju i slobodu pa je zanemario ove informacije. Obratio sam se čak i predsjedniku Clintonu i zamolio ga da nešto poduzme kako bi se dijeci omogućilo da povrate sposobnost nesmetanog disanja. Ali NIH je neumoljivo ustrajao pri preporuci da se uzimaju ljekovi. U stvari, pismenim su mi putem odgovorili kako su zadovoljni dosadašnjim načinom liječenja astme. Dakle, situacija je ovakva: 17 milijuna djece u Americi moglo bi se oporaviti za nekoliko dana kada bi liječnici u ovoj zemlji počeli razgovarati s asmatičarima i savjetovali im da uzimaju vodu. Možete li zamisliti jednostavnije rješenje?
Pitanje: Ima mnogo takvih dostupnih rješenja za liječenje velikog broja kroničnih bolesti, upravo kao što ste maločas opisali. Naravno, mislim da bi farmaceutska industrija bila užasnuta kada bi takve informacije doprle do šire javnosti.
Dr. Batmanghelidj: Tako je, jer ono o čemu govorim potpuno bi obezvrijedilo njihovu poslovnu politiku, a ovdje ne govorimo o nekoliko stotina tisuća dolara nego o nekoliko milijardi dolara godišnje.
Pitanje: Vrlo je pohvalno to što ste bili u stanju iskoračiti izvan okvira etablirane medicine.
Dr. Batmanghelidj: ja sam samo liječnik, jer takav je moj način razmišljanja. Ne razmišljam o novcu jer novac će , ako učinite dobro djelo, doći kao posljedica tog dobrog djela. Nemam nikakve potrebe da pokušavamo iscjediti posljednju kap krvi iz osobe koja nam je došla da joj pomognemo. To se protivi mojoj prirodi. Zato sam svima omogućio slobodan pristup mojim informacijama na internetu, a knjige i ostalo objavio sam tek kao oblik dodatnih informacija ili dodatnog upozoravanja s tom tematikom. A troškovi tiskanja , distribucije, nameću cijenu. Kad bi farmaceutska industrija krenula prodavati, na primjer, informacije iz moje knjige, Vaše tijelo vapi za vodom, za jedan bi primjerak knjige tražili 10.000, a ne 14.95 dolara. I kad bi mogla na vodu bi stavila patent… te bi nam je pokušala prodati za 100 dolara po boci. Sve u svemu, takvo je sadašnje stanje medicine u Americi. Bol u zglobovima, bol u leđima, atritis – uzrokovani kroničnom dehidracijom…Ljudsko tijelo također ima vlastitu službu, koja zaprima hitne pozive glede nedostatka vode. Te hitne pozive prevodimo kao žgaravicu, reumatsku bol u zglobovima, bol u leđima, migrensku glavobolju, čak i bolove uzrokovane anginom, sve su to znakovi dehidracije u tijelu. A mehanizam je vrlo jednostavan: Kad nema dovoljno vode za ravnomjernu raspodjelu unutar tijela i određenih organa koji funkcioniraju ali ne dobivaju dovoljno vode za hvatanje u koštac s otrovnim otpadom i nusproizvodima metabolizma, živčani završeci u tom djelu registriraju u mozgu promjenu u kemijskom okruženju, a mozak prevodi te informacije svjesnom umu u obliku bola. Prvo i najvažnije, ne čekajte da postanete žedni, jer to je česta pogreška. Nažalost, nacionalna akademija znanosti i neki drugi ljudi odnedavno preporučuju da pričekamo da osjetimo žeđ, što je glavna greška koju smo nasljedili prije sto godina od čovjeka po imenu Walter Bratford Cannon. I zato se tada pojavio neki francuz koji je rekao da je dehidracija ili žeđ uopčen osječaj i da ga treba proučavati, A Walter je rekao ne, žeđ je samo pitanje suhih usta. Kad su usta suha mi smo žedni, što je vrlo bahata tvrdnja, a Zapadnjačka se medicina nažalost priklonila takvom shvačanju i stoga imamo veliki broj bolesnika, jer u dobi od dvadeset godina pa na dalje mi postupno, neprimjetno, postajemo dehidrirani a da toga nismo ni svjesni. Gubimo osječaj za žeđ. S navršenih sedamdeset godina možemo biti potpuno i očigledno žedni a da ipak ne uočimo potrebu da popijemo vodu, čak i kad je voda stavljene pred nas. Tijekom jednog eksperimenta učinjeno je sljedeće: neki je znanstvenik zamolio skupinu starijih osoba da se uzdrže od pijenja vode 24 sata, a slično je zamolio i skupinu mlađih ljudi. Nakon 24 sata, kad su vodu mogli slobodno piti, stariji ljudi nisu osječali žeđ. Čak i kada je stavljena kraj njih, neki od ispitanika nisu imali potrebu da posegnu za vodom. Ali mlađi su ljudi ipak pili vodu i riješili se dehidracije. Ovo je vrlo velik problem i zato u našem društvu imamo toliko mnogo starijih i bolesnih ljudi, zato što su potpuno dehidrirani a da to ne uviđaju. Dakle, čekajući da ožednimo, prerano ćemo i vrlo bolno umrjeti. GAZIRANA PIĆA UZROKUJU DEHIDRACIJU
Pitanje: Dolazimo do još jednog zanimljivog pitanja koje ljudi često postavljaju. Kad odu van na večeru u neki restoran podvrgnuti su ogromnom pritisku od strane restoranskog lanca ili vlasnika restorana da naruće nešto drugo umjesto vode. Sjećam se jedne kompanije koju su provodili restorani iz lanca Olive Garden. Kampanju su nazvali “Just Say No to H2O”, te su nagrađivali svoje konobare kada bi ovi uspjeli navesti goste da umjesto vode naruče bezalkoholna pića.
Dr. Batmanghelidj: To se događa zato što svi žele novac, na brzaka, čak i na uštrb tuđeg zdravlja. Kada uporno nastoje promicat nešto što tijelu ne treba, takvi se restorani nimalo ne razlikuju od farmaceutske industrije. Naravno, oni to neznaju, ne čine to svijesno. Ne možemo im, dakle zamjeriti. Radi se o lošoj upučenosti, pa misle da su bezalkoholna pića istovjetna vodi. ustvari, mnoga djeca koja piju bezalkoholna pića, oglupave, ali čim bezalkogolna pića od njih maknete, njihove se ocjene znatno poboljšaju… U kofeinu, recimo, ima nešto što onemogučuje enzime da pamte. Upravo na taj način opstaju biljke, jer kofein je otrovna kemikalija, kemikalija koju biljka koristi u ratu za opstanak. Svako biće koje bi ga pojelo izgubilo bi svoju sposobnost prerušavanja, svoju budnost, okretnost, dobre reakcije i postalo bi lak plijen za grabežljivca iz vlastitog hranidbenog lanca. Kofein je tehnički gledano, insekticid. Kao i morfij i kokain, oni pripadaju istoj porodici droga.
