Glazba za dušu – Intervju sa India.Arie 1. dio

IndiaArie soul musicNedavno smo uživali u nevjerojatno uzbudljivom i vrlo osobnom razgovoru s R & B pjevačicom / autoricom tekstova, India.Arie . No, prije nego što vam ponudimo 1. dio našeg razgovora, dati ćemo vam i par informacija o njenom životnom putu, te stvaranju najnovijeg albuma.

Izvor: www.soullove.com – foto by: soullove

Prevela i uredila: Daniela Knapić

.

India.Arie

Ponekad morate učiniti korak natrag kako biste krenuli naprijed. To shvatiti – čak i poduzeti taj ključni prvi korak – može biti zastrašujući pothvat. Sada, nakon samonametnute četiri godine pauze, India.Arie vraća se s najsvjetlijim albumom svoje karijere: SongVersation .

„Ovo je mjesto na kojem sam bila kroz protekle četiri godinem“ razmišlja pjevačica. „Tijekom većeg dijela karijere nastojala sam se osjećati pomirenom sa stanjem, s načinom kako su se odnosili prema meni, s politikama u glazbenoj industriji. Morala sam se povući iz javnosti kako bih se prizemljila i ponovno izgradila svoj ​​život i karijeru. To je proces kroz koji mnogi od nas prolaze: duhovno sazrijevanje, duhovno buđenje, čišćenje staroga i počinjanje iznova.“

Njezina unutarnja obnova pulsira cijelim albumom SongVersation, počevši od glavnog singla “Cocoa Butter”. Srednji tempo i stihovi bogati slikama zrcale umirujući balzam na koji ukazuje naslov pjesme. „Tvoja ljubav je poput kakao maslaca na mom srcu … Pokazat ću ti moje opekline, a ti mi pokaži naučene lekcije“, pjeva ponovno osnažena India.Arie.
Na ne- apologetskoj „Life I Know“, kao i na poticajnoj „Just Do You“ pjevačica odiše spokojnom snagom. Sa dodatnom instrumentacijom, iskrenim i privlačnim, angažiranim tekstovima uokvirenim melodičnim R & B-om, sa „SongVersation“ India.Arie čini puni krug i vraća se svojim temeljima kojima je osvojila globalne legije obožavatelja debi-albumom „Acoustic Soul“.
Međutim, na te je osnove sada nadograđen gorljivi duh rođen iz otkrivenja, zdravstvenih poteškoća i teških odluka koje su se dogodile u posljednje četiri godine.
„Na moja zadnja dva albuma, osjećala sam se kao da se borim za svoj rast“, kaže India.Arie . „To je bilo dehumanizirajuće. Sve je postalo složenije, a tako je i zvučalo, umjesto da jednostavno budem ja.“
Toga više nema. Kao što India.Arie pjeva na središnjoj pjesmi novog albuma „Break the shell“(„Razbi ljusku“) : „Dijete , vrijeme je da se razbije ljuska. Život će boljeti, ali to se mora osjetiti. Ne možeš dodirnuti nebo unutar sebe, niti možeš letjeti dok ne razbiješ ljusku.“
„Umetanje duhovnih i osnažujućih ideala u glazbene koncepte … to je uvijek bila osnovna poruka moje glazbe i činilo se da je uspijevam prenijeti drugima …“ , kaže India.Arie. „No,istina je da je to bila moja poruka sebi, jer sam žudjela upoznati mir života koji ću samostalno odrediti.”

 .

Intervju s India.Arie
Super Souls : Duhovna poruka u tvojoj glazbi sja toliko svjetla na čovječanstvo, „anđele“ India. Odakle dolazi tvoje duhovno nadahnuće?

.
India.Arie : Prije svega, hvala ti što si me nazvao anđelom (glasno se smije …). To je smiješno, jer ja na svojim nastupima kažem publici: „Ovo se ne zove koncert , ovo je SongVersation („Konverzacija pjesmom“), jer govorim ono što želim reći i pjevam o stvarima o kojima želim pjevati“ i kažem im da vjerujem da je način na koji su ljudska bića anđeli jedni drugima, taj da se netko pojavi za vas i govori ili čini upravo ono što trebate, baš u pravom trenutku. Zato mislim da je jedna od mojih omiljenih stvari u karijeru kada upoznam ljude koji mi kažu: „Ne znam kako ste to znali o meni, ali točno sam se tako osjećao“ ili „izrazili ste upravo ono što sam osjećao zbog nekoga ili nečega kroz što sam prolazio“. To me uvijek nasmiješi.
Doista je to moja misija -dati ljudima glas na moju glazbu, jer uvijek molim s tom namjerom, doslovno molim s namjerom da u mojoj glazbi ljudi vide sebe. Ali vaše pitanje o tome odakle dolazi moja inspiracija …
(India je sad tiha i razmišlja o tome.) Nisam baš sigurna. Prije svega, moja duhovna inspiracija dolazi od svih stvari koje se događaju u životu, ne znam točan razlog zašto sam osoba čiji je duhovni život često središte tuđih života, ali mislim da sam uvijek bila takva. Sad kad sam u javnosti gotovo 15 godina i susrećem ljude koji me znaju i iz srednje škole, oni često kažu : „Znao sam, uvijek si bila takva.“
„Doduše, sjećam se da sam u ranim 20-ima imala prekretnicu, jer sam se osjećala da se upravo spremam pretvoriti u glazbenu industriju, spremala sam se početi živjeti svoj ​​život nakon djetinjstva i sjećam se da sam si ponavljala: „Ja letim na slijepo“ i točno tako sam se osjećala, bila sam slijepa i letjela, a htjela sam znati kako se spojiti na veću mudrost. Odrasla sam odlazeći u crkvu, ali nisam to vidjela kao vjersku stvar, više kao neki drugi jezik ili tako nešto, kao učenje kako se uključiti u nešto što tu već jest.
Sjećam se prvog puta kad sam doista kleknula i stvarno molila, ne na način kako se to radi u crkvi, nego u Duhu, onako kada znate da ste u toku s nečim – Sjećam se kako sam silno plakala, jer sam osjetila to nešto duboko, nisam ni znala što, ali bio je to jako dubok osjećaj. Sjećam se da sam bila na podu, doslovno licem na tlu i u silnoj boli, a sad se više ni ne sjećam što me je boljelo. Mislim da je to bio opći osjećaj izgubljenosti i sjećam se da je to bio dan kada sam stvarno zamolila da shvatim, da budem u zajedništvu s duhovnim svijetom oko mene. Sjećam se da sam izgovarala molitvu da više ne moram trpjeti radi svog rasta. Ne smeta me prolaziti kroz teška vremena, ali ne želim patiti, vidjet ćemo hoće li mi molitva biti uslišena.

Imala sam vjerojatno 22 godine u to vrijeme i radila sam na odnosu s Duhom, odatle moja glazba dolazi, to je razlog zbog kojeg svijet vidim onako kako ga vidim, zato izjavljujem ono što izjavljujem kroz moju glazbu. Pretpostavljam da inspiracija dolazi upravo od života samog.

.
SS : Kad gledam kako izvodiš „Break the shell“ na Oprah-show-u ili tijekom North Sea Jazz Festivala u Rotterdamu s Raulom Midon-om, mogu tako jasno i lijepo osjetiti tvoje emocije. Kako je tvoj duhovni put utjecao na te emocije u tebi?

.
India.Arie : Obično sam stvarno bila kontrolirana od strane mojih emocija. Kada bih nešto osjetila, mogla sam potpuno uroniti u svoje osjećaje, a sad kako duhovno sazrijevam razumijem da su one više poruke, a manje razlogom za život. Pomažu razumjeti kako se osjećamo, gdje smo i kakve promjene trebamo napraviti. Čitala sam takve stvari u različitim duhovnim knjigama i intelektualno sam ih shvaćala, ali za mene je to bilo kao: “Kako to misliš? Osjećam se kako se osjećam, ne postoji način da se to kako se osjećam izbjegne”. No, tada sam počela shvaćati kako me je moj vlastiti put učio da su naši osjećaji vodiči, a ne odredište.
Prije otprilike četiri godine sam uzela odmor i postavila si puno namjera, ali glavno što sam željela postići je osnovni osjećaj blagostanja, jer sam uvijek osjećala kao da ne postižem dovoljno, ponekad bih odskočila ali bih se ubrzo nakon toga opet vraćala u stanje potištenosti. Uvijek je bilo nešto – Uvijek sam zbog nečega bila povrijeđena ili sam se borila s nečim, zato sam odlučila pobliže pogledati svoj život. Moj glavni cilj za vrijeme te pauze bio je samo pogledati se i reći si grubu istinu, jer mogu i drugi ljudi to učiniti za nas, ali oni nas zapravo ne poznaju. Htjela sam se stvarno pogledati, a najljepša stvar koja je iz toga proizašla je da, jednom kad sam bila spremna pogledati na sebe znala sam da više ne želim raditi onako kako sam do tada radila. Postigla sam stanje koje ljudi nazivaju „biti svjedok“ i tada sam bila spremna pogledati koliko to boli i u kolikoj sam patnji.
Nisam imala dubok „Eckhart Tolle trenutak“, nego pomak tako dubok da sam se, jasno opažajući svoje osjećaje, osjećala potpuno drugom osobom . Sada se manje bojim pokazati svoje emocije, ne plaši me što će ponekad boljeti. Češće se nalazim u situacijama u kojima ljudima govorim stvari o kojima nisam običavala pričati, zato jer se više ne bojim boli. Teško je to objasniti , ali sada imam puno drugačiji odnos prema svojim emocijama.
Čak i kad ste me vidjeli kako pjevam „Break the shell“ na emisiji „Super Soul Sunday“ bila sam jako uzbuđena što sam s Oprah i pjevam jednu od mojih novih pjesama i uzbuđena što sam se vratila na televiziju, ali zaboravila sam na sve to kad sam pjevala tu pjesmu. I Oprah je tamo sjedila i to me je na početku činilo nervoznom, ali čim sam počela pjevati zaboravila sam tko je bio u prostoriji. Ono do čega mi je bilo doista stalo je kako to osjećati i željela sam živjeti u tom trenutku, u potpunosti, osjećati i pjevati.

.

SS : Imaš tu prekrasnu sposobnost da pokazuješ svoju svjetlu i anđeosku stranu: „Moj je život ispunjen, na neke od najvažnijih načina …“ , ali istovremeno i svoje tamnije i nesigurnije strane: „… ali prazna u jezgri na kraju svakog dana“. Je li to tvoja priča? Odakle dolazi praznina?

.

India.Arie : Sve moje pjesme su moja priča. A praznina? Pretpostavljam da dolazi iz onoga o čemu smo upravo razgovarali. Kada dugo živite takav život potrebno je neko vrijeme da veliki brod svog života okrenete u drugom pravcu. Tako puno stvari u mom životu ima osjećaj pravog uzemljenog stvarnog života, ali postoje i određene žrtve koje sam napravila – putovala sam po svijetu i pjevala i već sam žrtvovala puno redovitih stvari još od moje 22.-ge godine, veći dio mog odraslog života, pa praznina dolazi iz dijelova u mom životu koje još nisam pohvatala: iz želje da imam djecu, da se udam, da imam osnovan obiteljski život. Nije to stvar nekog „biološkog sata“, uvijek sam željela imati djecu i obitelj. To je također dio mog života i tako se osjećam u toj pjesmi, jer sam shvatila da mi se to događa puno kasnije nego što sam očekivala. Nije da sam na to čekala sve ove godine – Samo sam jedan dan pogledala i bilo mi je kao „Oh, pa to sam mogla učiniti puno ranije“(smije se).

SS
: Kako je to „cool“, da možeš izraziti te osjećaje u svojim pjesmama!

India.Arie : Da, je, ali ujedno je to i najteža pjesma koju sam ikada napisala. Ne zato što sam mislila da će ljudi to čuti u nekom trenutku, bilo je teško jer mi je dugo trebalo da dođem na mjesto gdje sam mogla to vidjeti u sebi, kao što prvi stih u pjesmi kaže: „Predugo sam tajnu zadržavala za sebe“. Jednostavno nisam znala da sam se tako osjećala, nisam znala da je to bio taj osjećaj praznine. Baš nisam znala. Stalno sam razmišljala o pjevačici Joni Mitchell i koliko mnogo ona kaže u svojim pjesmama, a onda sam pomislila: „Ako ona to može, onda mogu i ja .“ Jako me je to boljelo, dok sam pisala tu pjesmu, a i dobrih tri do pet dana nakon što sam je napisala bilo mi je teško. Ali onda, kako kažu: „Kada uperiš svjetlo na svoje strahove oni nestanu.“ – Nisam to shvatila sve dok nisam počela obasjavati svoje sporne stvari, a nakon što sam napisala tu pjesmu pomislila sam : ” U redu ” , još uvijek sam gledala te stvari, ali više me nisu boljele i nemam više tu neidentificiranu prazninu u sebi. To je tako cool da imam glazbu da mi pomogne tako se razumijeti. Tako cool!

.

Kraj prvog dijela

.
Za više informacija , molimo posjetite Web stranice India.Arie: soulbird.com
Intervju : Dirk Terpstra – Utemeljitelj „Super Souls“

.

Izvor: www.soullove.com

Prevela i uredila: Daniela Knapić

Comments are closed.