Ljudi (barem dovoljan broj njih) iskreno vjeruju da im je bolje sa sadašnjim sistemom nego bez njega. Većina poličko-glasačkog angažiranja je temeljena na strahu, a taj strah se temelji na lažima, i hrani se lažima. Oni na pozicijama moći rade prokleto dobar posao uvjeravajući ljude da se trebaju bojati svijeta bez snažne hijerarhijske strukture moći. Mnogi ljudi imaju taj crno/bijeli pogled na svijet u kojem su jedine dvije mogućnosti:
1. Postojeći sistem
2. Najgori zamislivi kaos tipa divljeg zapada
Smatram da je jedan od velikih zadataka onih od nas koji su buđenjem vlastite svijesti spoznali da je trenutni sistem prirođeno brutalan, je pomoći drugima da razumiju kako postoji više opcija. Uklanjanje sistema koji drži 7 milijardi ljudi pod strogom kontrolom nekoliko tisuća pojedinaca i njihovih korporacija i banaka, ne znači automatski da svijet bez njih postaje Mad Max pozornica. Zapravo, znači nešto poprilično suprotno tome.
Kao i uvijek, najsnažniji oblik ropstva je onaj u kojem je rob uvjeren da mu je bolje biti rob; ili još bolje, u kojem je uvjeren da nije rob. Uvjeriti ih u suprotno je težak zadatak. Fizičko ropstvo lako je izliječiti. Mentalno ropstvo mnogo teže.
Napisao Jon Fergus, preveo Valter
Izvor: oppthrvatska.org
.
.
Film “Bogovi su pali na tjeme”, zasigurno je jedan od svima dobro poznatih filmova. Uz mnoštvo smiješnih scena, sam početak filma koji možete pogledati u nastavku je jako , jako interesantan, štoviše, scena o modernom i civiliziranom čovjeku više nego jasno prikazuje koliko su ljudi u pokušaju da si olakšaju život, život učinili nepodnošljivo teškim.
.
.
Što nam to zapravo sustav nudi, a bez cega ne bi mogli? Iskreno, nudi nam strah da budemo ono sto trebamo i mozemo biti i nudi nam kruha i igara. Problem je što je kruha sve manje a gladnima i nije bas do igre.
Vezano:
Što je to anarhizam?
Ludilo naše kulture
Anarhizam – put u “Zemlju bez zla”
Kraljevi i kraljice u saboru i parlamentu
Naša budućnost u industrijsko – tehnološkom društvu
Država je nasilje!
